30.07.12. Zahtjev za zabranu borbi bikova

| More

Error:

Ministarstvo poljoprivrede
n/r gospodin Tihomir Jakovina, ministar
Ulica grada Vukovara 78
10000 Zagreb

Poštovani gospodine Jakovina,

pišemo Vam s prijedlogom da se u izmjenama Zakona o zaštiti životinja, koje je najavilo Vaše ministarstvo, izmijeni odredba koja izuzima natjecanja bikova iz zabrane borbi životinja.

Prilikom izrade Zakona o zaštiti životinja, koji je na snazi od 2007. godine, zabrana svih borbi životinja bila je uvrštena u prijedlog Zakona koji su razmatrali saborski zastupnici, a kojim je jasno određena zabrana huškanja životinja i drugih oblika tjeranja na agresivnost. Zakonsku zabranu svih borbi životinja podržali su Ministarstvo poljoprivrede, Vlada i Sabor. No, iz odredbe o zabrani borbi životinja amandmanom su u Saboru, neposredno prije njegova usvajanja, izuzeta 'natjecanja' bikova zbog tobožnje tradicije takvih natjecanja na nekoliko mjesta u Hrvatskoj.

Aktualnim Zakonom o zaštiti životinja zabranjeno je 'obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova, ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s tim organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju' (članak 4. točka 2. stavak 5.). Organizatori borbi bikova, tzv. bikijada u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori time već sada krše Zakon bez ikakvih sankcija. Naime, borbe bikova ne mogu se nazvati niti natjecanjem niti tradicijom.

'Bikijade' se organiziraju kao borbe bikova, pri čemu se iskorištava prirodni nagon životinja kako bi ih se navelo da nasrću jedna na drugu i bodu se. Natjecanje podrazumijeva voljno sudjelovanje sudionika u sportskom događaju s jasnim pravilima koja se moraju poštivati. Bikovi koji sudjeluju u borbama nisu to odabrali svojom voljom, već ih na to prisiljavaju njihovi vlasnici. Dakle, ne radi se o natjecanju, već o ljudskoj manipulaciji životinjama u svrhu zabave i stjecanja profita. Iz navedenoga proizlazi da su borbe bikova već i sada nezakonite, s obzirom na nepreciznost definicije 'natjecanja' u Zakonu.

Druga proturječnost te zakonske odredbe je što borbe bikova nisu tradicija u Hrvatskoj, odnosno u Dalmaciji i Dalmatinskoj zagori gdje se održavaju. Etnolozi i ostali stručnjaci navode kako u etnografskim zapisima i fotografijama nema nigdje spomena niti potvrda borbi bikova u Hrvatskoj. 'Bikijade' su nešto sasvim novo u Dalmaciji, što potvrđuje i činjenica da je ove godine u Radošiću održana tek 19. 'bikijada'. To se ne može nazvati tradicijom jer su se borbe bikova počele organizirati kod nas tek sredinom 1990-tih. To ujedno ukazuje da su borbe bikova u Hrvatskoj već sada ilegalne jer nema tradicije u njihovu organiziranju. Krajnje nazadno iskorištavanje prirodnih nagona životinja i prisiljavanje na međusobnu borbu radi primitivnog shvaćanja zabave nisu tradicijska vrijednost, već zlostavljanje.

Upravo se na 'bikijadama' događa zlostavljanje životinja koje je kažnjivo Zakonom o zaštiti životinja, no Zakon se u tom dijelu ne provodi upravo zbog odredbe koja dopušta 'tradicionalna natjecanja bikova'.
Tijekom odvijanja borbi, bik se izvede u krug oko kojega stoji, urla i vrišti na stotine ljudi, što potiče u životinji paniku i strah, a dodatni stres i strah izaziva napad njemu jednake, jake životinje. Životinje tijekom borbe jedna drugu ogrebu ili nabodu rogom, guraju se, pokušavaju jedna drugu ubosti, što opet izaziva strah i bol. Često dođe i do ozbiljnijih ozljeda. To je ono što publika vidi.

Ono što posjetitelji 'bikijada' ne vide je postupanje prema bikovima tijekom priprema za borbe, u štali ili u kamionu. Vlasnici bikove često izgladnjuju i daju im manje vode dan prije borbe. Često ih napoje rakijom ili im u gubicu trljaju sol, kako bi se životinja razjarila i bila agresivnija, a također im oštre rogove, da bi mogli opasnije ubosti protivnika. Nakon borbi, životinje su izbezumljene, još dugo drhte, a slina im neprestano curi od velikog uzbuđenja i straha. Radi se o očitom kršenju Zakona o zaštiti životinja, na koje veterinarske inspekcije ne reagiraju.

Uz stres i strah koje životinje proživljavaju neposredno prije i tijekom borbi, vlasnici zbog sudjelovanja u borbama prevoze često životinje na velike udaljenosti, što dovodi i do kršenja podzakonskih akata vezanih uz prijevoz životinja, opet bez ikakve kontrole i poduzimanja mjera od strane veterinarske inspekcije.

U borbama bikova radi se o očitom zlostavljanju životinja, koje pritom trpe strah i ozljede, čime se izravno krše odredbe Zakona o zaštiti životinja kojima je zabranjeno 'povećavati agresivnost životinja selekcijom ili drugim metodama', 'huškati životinje na druge životinje ili čovjeka ili ih dresirati na agresivnost', 'davati stimulanse ili druge nedopuštene tvari životinjama kako bi se poboljšao njihov nastup na sportskim natjecanjima', 'organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju' pri borbama životinja, koristiti životinje za natjecanja 'ukoliko ih se pri tome prisiljava na neprirodno ponašanje ili se kod životinja izaziva bol, patnja, ozljede ili strah', 'prisiljavati životinje na ponašanje koje kod njih izaziva bol, patnju, ozljede ili strah'.

Na 'bikijadama' je uobičajeno organiziranje klađenja i zarada organizatora, što je također zabranjeno navedenim člankom 4. točkom 2. stavkom 5. Zakona o zaštiti životinja. Ovaj segment kršenja Zakona također je bez ikakve kontrole veterinarske inspekcije, što omogućuje enormnu zaradu organizatora 'bikijada' i vlasnika bikova na patnji životinja. Prema podacima iz medija, cijena ulaznica na 'bikijadama' je oko 40 kuna, a iznosi na klađenju su i po nekoliko tisuća eura, dok se pobjeda na viđenijim 'bikijadama' nagrađuje s dvije do tri tisuće eura. Događaju se i ilegalne oklade na ishod turnira. Nagradni fond 'bikijade' u Radošiću je npr. 70 tisuća kuna. Uz to, na 'bikijadama' se redovito prodaju DVD-i s borbama pasa na što, iako su protuzakonite, ne reagiraju niti veterinarska inspekcija niti policija.

Iako se organizatori borbi bikova i vlasnici bikova pravdaju postojanjem tobožnje tradicije takvih borbi u Hrvatskoj i svojom ljubavlju prema bikovima, razlozi organiziranja i održavanja 'bikijada' isključivo su zarada na patnji životinja i primitivno dokazivanje muškosti kroz pobjedu bika. Takvo shvaćanje narodne zabave šteti ugledu Hrvatske i odgovornih institucija te narušava turističku promidžbu Hrvatske.

Ističemo kako je susjedna Bosna i Hercegovina, gdje bi se takve borbe i mogle nazvati tradicijom, Zakonom zabranila borbe bikova, no zato je redovita pojava da se bikovi iz BiH dovoze na ovdašnje 'bikijade', čime Hrvatska legitimizira zlostavljanje životinja i iz drugih država. Treba naglasiti da su od 1. siječnja 2012. zabranjene borbe bikova u španjolskoj pokrajini Kataloniji, gdje su borbe bikova zaista bile tradicija i čiji turistički imidž je počivao gotovo isključivo na tome. Borbe bikova u Hrvatskoj sigurno nisu tradicija kao u Kataloniji, koja je odluku donijela zbog nedopustive okrutnosti uključene u borbe bikova te zbog zgražanja svojih građana i turista. Zabranom borbi bikova ne bi se štetilo tradiciji jer postoje brojni načini narodne zabave bez iskorištavanja životinja, poput potezanja konopa, kamena s ramena, skoka u dalj i sl.

Čak i da je u Hrvatskoj postojala tradicija održavanja 'bikijada', nasilje prema životinjama nije nikada etički niti civilizacijski prihvatljivo i mora biti izuzeto iz tradicionalnih događanja. Hrvatska ima dovoljno tradicionalnih običaja kroz koje može turistički promovirati vrijedno povijesno nasljeđe. Krv i bol životinja radi zabave nisu tradicijska vrijednost. Uz izravno nasilje kojem su izložene životinje, organiziranje događaja na kojima gledatelje, među kojima su i djeca, zabavljaju prizori nasilja i agresivnosti, etički je neprihvatljivo. Time se šalje poruka da je nasilje u redu ako taj drugi, životinja u ovom slučaju, ne može vratiti te da bol i agonija životinja nisu važni.

Nema logike niti etičkog opravdanja da su Zakonom o zaštiti životinja zabranjene npr. borbe pasa ili borbe pijetlova, ali ne i borbe bikova, što nije zabava, već odraz patologije i nasilnog mentalnog sklopa. Kao udruga koja se bavi edukacijom o zaštiti životinja smatramo da su hrvatski građani senzibilizirani za patnju životinja i da ne žele da Hrvatska ima loš imidž zemlje koja zakonom dopušta zlostavljanje životinja. Financijski interesi pojedinaca koji se bave organiziranjem i sudjelovanjem u 'bikijadama' ne mogu biti opravdanje da se Zakonom dopušta zlostavljanje životinja i ostalih uz to povezanih prekršajnih djela.

Želja da se mitologizira povijest i da se uvede novokomponirana tradicija na seoskim svečanostima opravdana je ako uključuje ravnopravne sudionike nekog običaja, koji voljno sudjeluju u njemu. Životinje ne bi trebale biti ispušni ventil niti sredstvo zarade pod izlikom provođenja tradicije određene interesne skupine. Uloga je zakonodavca da štiti životinje, a ne subjektivno viđenje zabave i zarade pojedinaca na štetu životinja.

Stoga predlažemo da se izmijeni članak 4. točka 2. stavak 5. Zakona o zaštiti životinja, koji glasi: 'Zabranjeno je: obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja, osim tradicionalnih natjecanja bikova, ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s tim organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju.'

i da navedena odredba glasi:

'Zabranjeno je: obučavati životinje za borbe, organizirati borbe životinja ili sudjelovati u njima, posjećivati ih i oglašavati te u vezi s tim organizirati klađenje i sudjelovati u klađenju.'

Time bi se regulirala postojeća kontradiktornost te odredbe u aktualnom Zakonu koja legalizira zlostavljanje životinja i kršenje niza s time povezanih odredbi Zakona.

Očekujemo da će se ovakvom ispravljenom odredbom u novom Zakonu o zaštiti životinja adekvatno zaštititi pravo životinja na život bez zlostavljanja i nanošenja straha, patnji i ozljeda te da će se Hrvatska time približiti humanim vrednotama i naprednim zakonodavstvima u zaštiti životinja europskih država.


S poštovanjem,

Luka Oman
predsjednik Udruge

U Zagrebu, 30. srpnja 2012.

Error:

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting