Prijatelji životinja - Transformacija životinja u hranu

Transformacija životinja u hranu

| More

Mnogi ljudi vjeruju da životinje koje se uzgajaju za hranu moraju biti dobro zbrinute jer bolesne i mrtve životinje stočarska industrija ne može iskoristiti. To nije istina.

Industrijalizirana okrutnost: Industrijski uzgoj životinja

Konkurencija u proizvodnji jeftinog mesa, jaja i mliječnih proizvoda dovela je do toga da stočari tretiraju životinje kao stvari i tržišna dobra. Svjetski trend je zamjena malih obiteljskih farmi 'industrijskim farmama' - velikim skladištima u kojima su životinje zarobljene u pretrpanim kavezima i skučenim boksovima.

Dr. sc. Bernard Rollin tvrdi da je 'ekonomski učinkovitije staviti veći broj pilića u svaki kavez, time se ostvaruje manja produktivnost po piliću, ali veća produktivnost po kavezu... svaka životinja može više 'proizvesti', primjerice povećati svoju tjelesnu težinu, djelomično i zbog toga jer je nepokretna i pati zbog nemogućnosti kretanja... Pilići su jeftini, kavezi su skupi.'¹

U članku u specijaliziranom časopisu National Hog Farmer (Uzgajivač svinja) preporučuje se da se smještajni prostor po svinji smanji s 2,5 na 2 četvorna metra jer se 'Natrpavanje svinja isplati.'²

'Američko društvo je izrazito naivno pri poimanju stočarske proizvodnje. Da javnost zna više o načinima kojima stočarska proizvodnja krši prava životinja, protesti bi bili mnogo glasniji.'

(Dr.sc. Bernard E. Rollin, Farm Animal Welfare, Iowa State University Press, 1995)

Perad

U SAD-u praktički sva uzgojena perad dolazi iz tvorničkog uzgoja.³ Zbog nedostatka prostora i stresnih uvjeta, ptice često kljucaju jedna drugu. Da bi se to spriječilo, vrućim oštricama odsijecaju im se vrhovi kljunova, što rezultira jakim bolovima koji traju tjednima.⁴ Neke ptice poslije tog zahvata ne mogu jesti i umiru od gladi.¹ Isparavanje gnojiva može uzrokovati očne i respiratorne infekcije i druge bolesti.⁵

Kokoši nesilice

Smještene u žičanim kavezima (industrijski prosjek je manje od 30 cm² po jednoj nesilici) kokoši mogu postati nepokretne i umiru od gušenja ili dehidracije. Ponekad se među živim kokošima u kavezu mogu naći i raspadajući leševi. Kad se njihova proizvodnja jaja smanji, kokoši u SAD-u su ili ubijene ili 'prisilno mitarene' - danima su ostavljene bez hrane i vode da bi njihovo tijelo doživjelo šok i pokrenuo se novi ciklus nošenja jaja.³ Budući da nema profita od držanja muških pilića, oni su ugušeni u plastičnim vrećama, ubijeni plinom ili zadavljeni.¹

'U modernom stočarstvu, čim manje potrošač zna o tome što se dešavalo s mesom prije nego je došlo do njegovog tanjura, tim bolje.'

'Ako je to istina, nije li to etički problem?'

'Zar nevoljko govorimo javnosti o onome što se stvarno događa jer baš i nismo ponosni na to i jer zabrinuti smo da bi ih ta saznanja mogla okrenuti vegetarijanstvu?'

(Dr.sc. Peter Cheeke, Profesor stočarstva na sveučilištu Oregon State University, Contemporary Issues in Animal Agriculture, 1999 textbook)

Svinje

U izdanju časopisa Hog Farm Management (Upravljanje farmom svinja) u studenom 1976., John Byrnes je savjetovao: 'Zaboravite da je svinja životinja. Tretirajte ju kao stroj u tvornici.'

Današnji uzgajivači svinja napravili su upravo to. Kao što je Morley Safer ustvrdio na 60 Minutes: 'To (film Praščić Babe) je način na koji Amerikanci vole misliti o životu svinja. Pravi 'praščići Babe' u svojim kratkim životima nikad ne vide sunce, nemaju sijeno na kojem bi ležali ni blato u kojem bi se igrali. Krmače žive u tijesnim kavezima koji su tako uski da se ne mogu ni okrenuti. Žive na metalnim rešetkama i njihov izmet se ispire kroz rascjepe među rešetkama i skuplja u velike odvodne jame.'⁷

Krave za proizvodnju mlijeka

Od 1940. do 1999., prosječna proizvodnja mlijeka po kravi porasla je sa 2.3 na 8.9 tona godišnje;⁸ neke krave proizvode čak i više od 30 tona.⁹ Velika proizvodnja mlijeka dovodi do bolesti vimena, mastitisa i hromosti.^{3, 10}

Neprofitabilno je držati krave živima kad se njihova proizvodnja mlijeka smanji. Obično su ubijene u dobi 5-6 godina,¹⁰ iako je njihov normalni životni vijek dulji od 20 godina.

Kravama za proizvodnju mlijeka rijetko je dopušteno dojiti svoje mlade.¹⁰ Većina muške teladi odmah završi u klaonici, dok se ostali uzgajaju za 'specijalnu teletinu' - drže ih u individualnim boksovima vezane lancima dužine oko jedan metar, te tako provedu 18-20 tjedana do odlaska u klaonicu.¹¹

Gospođa DeBoer kaže da nikad nije ručno pomuzla kravu, i to se nikad od nje nije ni očekivalo. U postrojenju u njezinoj staji, zaposlenici, većinom Latinoamerikanci, upravljaju strojevima.

Ona tvrdi: 'To je samo tvornica. Ako krave ne proizvode mlijeko, pretvaramo ih u govedinu.'

(Urban Sprawl Benefits Dairies in California, New York Times, 22/10/99)

Transport

Natrpane jedna uz drugu, životinje moraju stajati u vlastitom izmetu i izložene su ekstremnim vremenskim uvjetima na otvorenim prikolicama kamiona. Zbog takvih uvjeta pojavljuju se 'oborene životinje'- životinje koje su prebolesne ili preslabe da bi hodale, čak i ako ih tuku ili tjeraju električnim palicama. Oborene životinje lancima odvuku u klaonicu ili na 'hrpe mrtvaca' gdje ih puste da umru.¹³

'Vozio sam bika prošle godine - bio je to jedan od najvećih bikova koje sam ikad vidio. Bio je u prednjem dijelu prikolice. Bio je neumoljiv, svim silama pokušavao je pobjeći s prikolice. Vozači su ga podbadali palicama do besvijesti... ali njegove stražnje noge i kukovi su ga izdali. Ali oni su ga i dalje nastavili podbadati. Trebalo im je oko 45 minuta da ga iz prednjeg dijela prikolice namame do silazne rampe...

'Zatim su mu prednje noge vezali lancima i povukli, bik je pao s te rampe i tresnuo na zemlju, da budem iskren nisam siguran s koje točno visine... Rekao sam: 'Zašto ga jednostavno ne ustrijelite? Što se to događa? Zar nemate nimalo etičnosti?''

'Tada je jedan od njih rekao: 'Ja ih nikad ne ustrijelim. Zašto bih ustrijelio kravu koja može sići s kamiona i na kojoj još ima dobrog mesa?' Kad sam se počeo baviti ovim poslom pričao sam s drugim vozačima kamiona o oborenim životinjama. On je još dodao: 'Ne moraš se uzrujavati zbog toga. To se događa već mnogo godina. I događat će se i dalje, do kraja i tvog i mog života. Zato se nemoj uzbuđivati oko toga, to se dešava. Malo će te smetati, kao što je i mene. Nemoj misliti o životinjama. Zamisli da ne ništa ne osjećaju, ili nešto slično.''

(Intervju s kanadskim vozačem kamiona stoke, Iz A Cow at My Table, 1998. dokumentarni film)

Što je s ribama?

Skupina istraživača Instituta za medicinsku etiku (Velika Britanija) zaključili su da ribe osjećaju bol. Član tog tima Patrick Bateson je napisao: 'Malo ljudi ima razumijevanja za ribe, iako mnoge vrste riba dugo žive, imaju složen živčani sustav i sposobne su naučiti komplicirane zadatke.'¹⁴

Komercijalni ribolov ozbiljno je ugrozio oceanske ekosustave.¹⁵ Svake godine, osim nebrojenih riba, prosječno se oko 80.000 dupina, i tisuće drugih morskih sisavaca, zaplete u ribarske mreže. Većina ih ugine.¹⁶

Da klaonice imaju staklene zidove...

Ako prežive farmu i transport, životinje - bez obzira da li dolaze iz industrijskog uzgoja ili s obiteljskih farmi - završe u klaonicama.

Prema zakonu sisavci moraju biti omamljeni prije klanja (s izuzetkom košer i halal klanja). Uobičajene metode su:

Omamljivanje pištoljem s povratnom oprugom - na čelo životinje prisloni se 'pištolj' iz kojeg izlazi metalni šiljak koji se zabije u mozak životinje. Poprilično je teško pucati u životinju koja se otima, pa stoga šiljak često promaši cilj.¹⁷
Električno omamljivanje - struja uzrokuje privremenu nesvjesticu; zatim se životinji prereže grkljan. Prema riječima gospodarskog savjetnika dr.sc. Templea Grandin : 'Nedovoljna jakost struje može dovesti do paraliziranja životinje, ali bez da je izgubila osjećaj boli.'¹²

U modernoj klaonici u kojoj radi Ramon Moreno potrebno je 25 minuta da bi se živi vol pretvorio u odreske...

Životinje bi trebale već biti mrtve kad stignu do Morena. Ali često nisu.

'One trepću. Glasaju se,' kaže Moreno. 'Pomiču glave. Oči su im otvorene i gledaju uokolo.'

Moreno ih ipak reže. Za loših dana, kaže on, deseci životinja dolaze do njega očito živih i pri svijesti. Neke čak prežive do strojeva za rezanje repova, strojeva za paranje trbuha, strojeva za deranje kože.

'One umiru,' kaže Moreno 'komad po komad'.

(Modern Meat: A Brutal Harvest, Washington Post, 4/10/01)

'Svinje se, za razliku od krava, nakon omamljivanja ubacuju u bazene s vrućom vodom te se vrši postupak šurenja. Ako klanje nije dobro izvedeno, svinje u tim bazenima umiru od opeklina i utapanja. U klaonici svinja u Iowi, skrivenom kamerom snimljene su svinje koje su cvilile i bacakale se pri ubacivanju u vruću vodu.'¹⁸

Da bi se peradi lakše rukovalo, obično ih se paralizira električnim omamljivanjem. Ipak, nije poznato da li takvim oblikom omamljivanja perad izgubi svijest;¹ električni šok može biti 'intenzivno bolan doživljaj'.¹⁹ Svake godine velik broj pilića, purana, pataka i gusaka živi dolaze u bazene s vrućom vodom u kojima umiru od opeklina ili utapanja.^{20, 21}

Po mojem mišljenju, kad bi većina gradskih mesojeda posjetila industrijski pogon za uzgoj pilića brojlera, da vide način na koji se pilići uzgajaju, da vide kako se 'ubiru' i zatim 'obrađuju' u pogonima za obradu piletine, ne bi bili impresionirani, i neki od njih, možda čak i većina, sigurno više nikad ne bi jeli piletinu, a možda ni druge vrste mesa.

(Dr. sc. Peter Cheeke, Contemporary Issues in Animal Agriculture, 1999 textbook)

Upravo ste večerali, i iako je klaonica obazrivo skrivena i kilometrima udaljena od vas, povezuje vas ista krivnja.

(Ralph Waldo Emerson, Fate, The Conduct of Life, 1860.)

Priče s one strane zidova

Ako pođete s druge strane zidova koje je industrija podigla da bi sakrila istinu, uvidjet ćete da je stanje mnogo gore nego uopće možete zamisliti.

To nije kao tvoje slike iz djetinjstva, Lauren Ornelas, www.vivausa.org. Kad sam vidjela kakav je uistinu život svinja na današnjim farmama, bila sam fizički bolesna danima. I prije sam znala da žive na betonu i da su zatvorene u industrijskim farmama. Ali ipak, nisam bila spremna doživjeti njihovu realnost u toliko tijesnim prostorima i njihovu nepodnošljivu dosadu.

U odjelu s trudnim krmačama čula sam neprekidan zvuk udaraca. To su krmače udarale glavama u vrata svojih kaveza kao da pokušavaju pobjeći. Nakon nekog vremena, neke od njih su odustale i legle, dok su ostale uporno ponavljale te besmislene pokrete.

Vidjela sam i odjele u kojima se tove svinje za klanje - to su u biti betonske ćelije, a u svakoj je dvanaestak svinja. U jednoj takvoj ćeliji jedna svinja bila je bez uha, a druga je na trbuhu imala razderotinu veličine grejpa. Među njima bila je i jedna mrtva svinja koju su ostale konstantno gurkale i lizale. U tim mjestima smrad je nepodnošljiv.

Na velikim farmama koje sam posjetila u Sjevernoj Carolini, u stajama su se nalazile tisuće svinja. Mnoge od njih bile su mrtve ili su umirale, jedna je umrla pred mojim očima što sam i snimila. Mrtve svinje bile su ostavljene u prostorijama među živima; neke svinje bile su natrpane i u prolazima - napola mrtve jer nisu mogle do hrane ni vode.

Zar mi ljudi koji imamo razum, koji možemo verbalno i pismeno raspravljati o apstraktnim idejama, koji možemo donositi etičke i moralne stavove kao rezultat znanja koje se prenosilo generacijama, zar mi imamo pravo uzimati živote drugih živih bića, pogotovo kad nas na to ne prisiljavaju glad ni prehrambene potrebe, nego to činimo iz prosto obijesnog razloga, jer volimo okus mesa?

Zar mi ne bi trebali znati bolje?

(Dr. sc. Peter Cheeke, Contemporary Issues in Animal Agriculture, 1999 textbook)

Spašavanje

iz www.isecruelty.com

23. svibnja 2001. inspektori su s farme u Ceciltonu, savezna država Maryland, spasili osam kokoši kojima je bila potrebna hitna veterinarska pomoć.

Jane je kokoš koja je nađena s krilom prikliještenim među žicama kaveza, preživjela je amputaciju krila i uživala u sunčanju, trčanju po travi, koprcanju u prašini, spavanju na svojoj prečki i jedenju svoje omiljene poslastice - grožđa. Jane više nije bila eksploatirana u industriji jaja i slobodno je živjela još šest mjeseci dok nije uginula od raka.

Kokoši koje su u trenutku spašavanja bile praktički bez perja i vrlo depresivne, dobile su drugu šansu za život. Godinu dana kasnije, Janeinih sedam prijateljica su žive i zdrave, žive praktički u raju u usporedbi sa životom kakav su imale unutar industrijske farme. Nažalost, otprilike 280 milijuna kokoši nesilica i dalje živi u američkim kavezima.

Nova saznanja o ponašanju i mentalnim sposobnostima pilića dovela su do spoznaje da pilići nisu inferiorna vrsta koju treba tretirati samo kao izvor hrane.

(Dr. sc. Lesley J. Rogers, The Development of Brain and Behaviour in the Chicken, 1995.)

Pitanje koje treba postaviti nije, Mogu li misliti? ni, Mogu li govoriti? nego , Mogu li patiti?

(Jeremy Bentham, An Introduction to the Principles of Morals & Legislation, 1789.)

Reference:

Bernard E. Rollin, PhD, Farm Animal Welfare (Iowa State University Press, 1995.).
15/11/93.
Peter Cheeke, PhD, textbook Contemporary Issues in Animal Agriculture, 1999.
Br Poultry Sci, 1989;30:479.
Diseases of Poultry, 1997.
USDA APHIS VS, Reference of 1999 Table Egg Layer Management in the U.S., 1/00.
'Pork Power,' 60 Minutes, 19/09/97.
USDA NASS, Agricultural Statistics 2001.
Associated Press, 20/09/96.
Textbook Scientific Farm Animal Production, 6th edition, 1998.
USDA, Animal Welfare Issues Compendium, 9/97.
USDA, Survey of Stunning & Handling, 1/7/97.
Video snimka The Down Side of Livestock Marketing (Farm Sanctuary, 1991).
New Scientist, 25/04/92.
'Overfishing Disrupts Entire Ecosystems,' Science, 06/02/98.
Science, 14/05/99.
Meat & Poultry, 3/97.
'Modern Meat: A Brutal Harvest,' Washington Post, 10/04/01.
'Humane Slaughter of Poultry: The Case Against the Use of Electrical Stunning Devices,' J Ag & Env Ethics, 7/94.
USDA FSIS Animal Disposition Reporting System, 1998.
USDA FSIS, Meat and Poultry Inspection Manual, part 11.