Zabrana korištenja konja za izvlačenje drva
Udruga Prijatelji životinja podržava uvrštavanje u članak 5. Prijedloga Zakona o zaštiti životinja zabrane korištenja kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (samaraši).
Odredba glasi:
''(2) Zabranjeno je:
32. korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz šuma (samaraši), osim u teško pristupačnim područjima gdje to nije moguće bez korištenja kopitara''.
Smatramo da se izuzetak koji se navodi u zabrani može u praksi lako zloupotrijebiti zato što se rad s konjima odvija u zabačenim šumama, daleko od pogleda slučajnih prolaznika i veterinarske inspekcije, gdje je praktički nemoguće kontrolirati postupanje prema konjima.
Konji koji prenose teške trupce iz šuma izloženi su velikim cjelodnevnim naporima jer je riječ o teškom fizičkom radu i preopterećenju za životinje, zbog kojih stradava njihovo zdravlje. U praksi se događa da se konji koriste i na lokacijama gdje se ne radi o teško pristupačnim terenima, čime se životinje zloupotrebljavaju za težak fizički rad koji bi mogla obaviti šumska mehanizacija, zbog čega je ova zabrana iznimno važna u Zakonu o zaštiti životinja.
Stravični prizori konja s otvorenim ranama koji su svakodnevno vukli drva iz šume u Bregani i konja koji su padali pod teretom drva u šumama Velebita kod Gračaca pokazuju nužnost zaštite konja od prisiljavanja na težak tjelesni rad koji rezultira padovima, ozljedama, lomljenjem nogu i vratova.
Pri izloženosti teškom tjelesnom radu konjima stradavaju i noge i leđa. Već od dugotrajne izloženosti samo težini jahača dolazi do prekida mikrocirkulacije krvi i limfe zbog stalnog pritiska u leđnom mišićnom tkivu. Deformacije tkiva u leđima konja počinju već nakon 12-15 minuta izloženosti težini jahača, a nakon 30 minuta prisutna je bol. Sve iznad 30 minuta dovodi do trauma tkiva, tj. do djelomične ili potpune distrofije mišića. Konj natovaren drvima iznese dnevno i do deset metara drva, što znači da su konji izloženi nezamislivoj boli te bešćutnom zanemarivanju njihova zdravlja i života.
Ovakvim iskorištavanjem i mučenjem konja prekršene su općenite odredbe Zakona o zaštiti životinja koje zabranjuju nanošenje životinjama boli, patnja i ozljeda te namjernog izlaganja strahu; izlaganje životinja nepovoljnim temperaturama i vremenskim uvjetima te zanemarivanje životinja s obzirom na njihovo zdravlje, smještaj, ishranu i njegu. Nažalost, to u praksi ne znači nikakvo poboljšanje za konje jer se oni i dalje nemilice iskorištavaju i muče prisiljavanjem na rad koji je iznad njihovih fizičkih mogućnosti. Kako se sve to događa u šumama, daleko od pogleda, inspekciji je nemoguće kontrolirati postupanje prema konjima, zbog čega je nužno donijeti zakonsku zabranu.
Životinjska snaga u šumarstvu kao potpuno nepotrebna ukinuta je u prošlom stoljeću kada se razvila šumska mehanizacija koja može raditi na svakom terenu, pa čak i na vrlo strmom, i to puno učinkovitije nego bilo koja životinja. Stručnjaci smatraju da korištenje konja kao radnih životinja nema nikakve svrhe u 21. stoljeću, kada su teški fizički poslovi prebačeni s čovjeka i životinja na modernizirane strojeve. Stoga je nužno da se izmjenama Zakona o zaštiti životinja zabrani korištenje konja za izvlačenje drva, bilo da konji vuku drva ili ih prenose na leđima.
Podsjećamo da konji koji vuku drva kroz šumu na svojim leđima dnevno prenesu u prosjeku oko pet metara drva, a prema navodima vlasnika konja u medijima, konji dnevno na svojim leđima prenesu čak i 10 metara drva. Pritom konji prijeđu dnevno kilometre i kilometre razdaljina pod teškim teretom. Za razliku od ostalih rasa konja, zbog teških napora ovi konji žive kraće, do 10 godina. Vrlo često događaju se i padovi, konji lome noge i vratove, a onda ih šalju u klaonicu. Riječ je o iscrpljujućem i pogibeljnom poslu za životinje, a radni učinak razmjerno je malen.
Kao udruga svjedoci smo zlostavljanja konja prilikom izvlačenja drva iz šuma, a prizore izranjavanih i izmučenih konja predočuju i fotografije. Naknadno utvrđivanje jesu li konji preopterećeni ili ozlijeđeni otežano je i zbog ograničenih mogućnosti dolaska veterinarske inspekcije u područja gdje se obavlja takav rad. Osim toga, nemoguće je da veterinarska inspekcija kontrolira i redovito prati je li konj radio jedan sat ili osam sati, je li ispravno zbrinut, je li premlad ili prestar, dobiva li prikladnu veterinarsku skrb i kako se s njim postupa. To potvrđuju i medijski napisi u kojima se navodi da mnogi samaraši loše postupaju prema konjima i imaju radnike na crno, zbog čega odbijaju svjedočiti za javnost o svojem radu.
Upućujemo i na sljedeće probleme koje je važno uzeti u obzir:
- ne postoji nikakav akt koji bi propisivao bilo kakvu zaštitnu opremu za konje
- izvlačenje trupaca ne podliježe gotovo nikakvom nadzoru veterinarske inspekcije i odvija se skriveno u šumama
- konji su izloženi ozljedama ne samo od trupaca koje vuku ili nose već i od opreme koja se na njih stavlja (stara, oštećena, premala - uzrokuje hematome i rane)
- za izvlačenje drva pomoću konja postoje alternative u mehanizaciji: šumski zglobni traktori i strojari gdje jedan stroj i dva čovjeka mijenjaju i do deset pari konja; strojevi s dizalicom koja hvata i tovari trupce; dizalice sa sajlama za strme terene itd.
- konj izložen boli i strahu od boli, a koji nema mogućnosti pobjeći (prirodna reakcija na prethodno) može uzrokovati ozljede drugim životinjama i ljudima
- praksa korištenja konja za izvlačenje drva iz šume izaziva zgražanje ne samo građana već i turista
- civilizirana zemlja treba težiti civiliziranim načinima gospodarenja.
Korištenje šumskih vozila nije ugrožavajuće za šume jer se, zahvaljujući djelovanju šumske flore i faune, tlo samo oporavlja od gaženja i sabijanja, pa takvo gaženje nije trajno niti ima loše posljedice za ekosustav. Također, ne bi trebalo biti potencijalne štete od puknuća uljnih vodova na vozilima ako je vozilo tehnički ispravno, a ako i dođe do akcidenta postoje kompleti/torbe s opremom za apsorpciju ulja i ostalih kemikalija. Dakle, kao što je propisana oprema za ADR/prijevoz zapaljivih kemikalija, jednako se može propisati i oprema za šumske strojeve (tzv. SPC apsorbensi, npr. http://www.cortecros.hr/Hrv/Proizvodi.aspx?root=42&id=98).
Što se tiče argumenta da samarice utječu na zapošljavanje ruralnog stanovništva, vjerujemo da bi poticanje uzgajanja organskog voća i povrća u takvim čistim ruralnim područjima dugoročno bilo održivije i isplativije od tradicije koja izumire.
Osim toga, kada se navodi argument kao što je neisplativost ulaganja u šumske ceste, vlake i stalne žičare, a time i u adekvatnu šumsku mehanizaciju, tim više ukazuje se na nužnost zakonske zaštite konja koji se koriste za izvlačenje trupaca iz šuma. Vjerujemo da bi se na mnogima od takvih područja mogao koristiti traktor s vitlom: https://youtu.be/_pQovvmzuYQ.
Ukazujemo i na mogućnost obolijevanja konja i od zaraznih bolesti i zoonoza, čime je zdravlje ''samaraša'' dodatno ugroženo. Infekciozna anemija kopitara javlja se upravo u šumovitim područjima u kojima se nalaze insekti koji sišu krv, a teški napori smanjuju prirodnu otpornost životinje. Teški, akutni oblici leptospiroze praćeni vrućicom, gubitkom teka, slabošću u mišićima, hepatitisom i nefritisom, žuticom, hematurijom i respiratornim poremećajima pojavljuju se u konja koji se koriste za teške fizičke poslove. Osim što ova bolest može, između ostaloga, dovesti do upala očiju i sljepoće konja, prenosi se i na ljude, na koje može ostaviti ozbiljne zdravstvene posljedice. To je osobito važno zato što je, prema dostupnim podacima, Hrvatska najugroženija država Europe od oboljenja ljudi od leptospiroze.
Naredba O mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju u 2015. godini propisuje pretraživanje konja na infekcioznu anemiju kopitara, kao i kontrolu virusnog arteritisa konja, leptospiroze, groznice zapadnog Nila i rinopneumonitisa konja. Koliko nam je poznato, konji koji se koriste za rad u šumama ne prolaze ta testiranja na godišnjoj razini, čime je dodatno ugroženo i zdravlje konja i zdravlje ljudi koji rade s njima. Nepobitna je činjenica da su konji, osim navedenih bolesti, ozbiljno izloženi ozljedama i da se ozljede događaju, ne samo od trupaca već i od same opreme (remenje, samari - po vratu, ramenima i tijelu, a lanci im stružu po nogama).
Prof. dr. sc. Mirjana Baban redovita je profesorica na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku. Na Zavodu za stočarstvo tog fakulteta koordinatorica je modula ''Konjogojstvo I'' i ''Specijalna zootehnika''; stručnog studija ''Ovčarstvo, kozarstvo i konjogojstvo'' i ''Konjogojstvo-praksa'' te doktorskog studija – smjer stočarstvo ''Konjogojstvo- odabrana poglavlja''. Autorica je mnogih radova o konjima, u kojima poseban naglasak stavlja na važnost osiguravanja njihove dobrobiti.
Prof. dr. sc. Baban o prijedlogu ove zakonske zabrane iznosi mišljenje: ''Kao jednoj od prvih profesora, koja sam već dugi niz godina forsirala predavanja na temu dobrobiti konja, ne samo studentima, uzgajivačima, konjičkim sportašima već i prezentiranim radovima na međunarodnim simpozijima, te sudjelovala u osnivanju modula vezanog za dobrobit konja na Poljoprivrednom fakultetu u Osijeku, izuzetno mi je drago što ste potaknuli inicijativu da se zabrani 'korištenje kopitara za izvlačenje trupaca iz teško pristupačnih područja šuma (samaraši)'.''
Ako bi u Zakonu o zaštiti životinja ostala ovako predložena odredba, smatramo da bi Hrvatske šume trebale definirati lokacije na kojima se rad, zbog nepristupačna terena, ne može odvijati drukčije nego s konjima, dok bi za sve druge lokacije trebala vrijediti zakonska odredba bez iznimke. Pritom bi lokacije na kojima mogu raditi isključivo konji trebale biti pod pojačanim nadzorom veterinarske inspekcije.
No da problem nepristupačnih terena i nije izražen koliko se to naglašava potvrđuju i same Hrvatske šume navodeći da su uslugu samarica u posljednjih godinu dana koristili na otocima ili parkovima prirode i park-šumi grada Zagreba. Samaraši gotovo da više i ne rade za Hrvatske šume, nego za privatne naručitelje, što znači da se koriste i na terenima gdje se drva mogu iznijeti bez korištenja konja. Prema riječima samaraša, samarica će i sama nestati u bližoj budućnosti. Razlozi su ti što nije isplativa, što se ne radi o strateškoj gospodarskoj djelatnosti i što nije presudna za održavanje šuma.
Skrb o dobrobiti konja raste u cijelome svijetu, što se ogleda i u propisima i preporukama vezanima uz njihovu zaštitu. Stoga smatramo važnim da se bez iznimke zabrani korištenje konja za izvlačenje trupaca iz šuma.
Odgovor Uprave šumarstva, lovstva i drvne industrije Ministarstva poljoprivrede, 18. veljače 2016.
Odgovor Hrvatskih šuma, 2. ožujka 2016.
Prijedlog Udruge za ovu izmjenu Zakona o zaštiti životinja prvi put iznesen je 2015./2016. godine.
Objavljeno: kolovoz 2016.
![Zlostavljani konji na Velebitu kod Gračaca 1 [ 234.56 Kb ]](/data/image_3_9252.jpg "Zlostavljani konji na Velebitu kod Gračaca 1 [ 234.56 Kb ]")
![Zlostavljani konji na Velebitu kod Gračaca 2 [ 59.19 Kb ]](/data/image_2_9253.jpg "Zlostavljani konji na Velebitu kod Gračaca 2 [ 59.19 Kb ]")
