Naš komentar na javnoj raspravi o Prijedlogu pravilnika o obavljanju gospodarskog ribolova na moru obalnim mrežama potegačama
Kao udruga zalažemo se za potpunu zabranu korištenja mreža potegača jer njihova uporaba dovela je do devastacije našega mora, uništenja staništa riba i potpunog poremećaja bioraznolikosti. Oporavak Jadrana nije moguć zakonskom regulacijom korištenja mreža potegača, već jedino njihovom potpunom zabranom.
Da je tome tako svjedoče i već dugi niz godina upozoravaju sami ribari i ribolovne organizacije. Tako su, primjerice, mreže potegače uništile floru i faunu Pašmanskog kanala koji je, zajedno s Murterskim morem, veliko mrijestilište i stanište riba, te je doslovce devastiran. Tamošnji ribari žale se da je 70 do 80 posto njihova ulova mrežama potpuno uništena i bačena natrag u more mrtva riblja mlađ. Nakon samo jednog prolaska mreže potegače kod Pašmana uništeno je čak 24 jedinki zaštićenih periski, endemske vrste Mediterana koja je kao takva i zakonom zaštićena na cijelom Jadranu. Zakonska regulativa vezana uz korištenje mreža potegača ne daje rezultate jer mnogi ribari love u područjima u kojima one nisu uopće dopuštene. Inspekcija Uprave ribarstva u 2017. provela je 37 kontrola ribolova potegačama na navedenome području i pokrenula čak 30 prekršajnih prijava. (Izvor: http://www.zadarskilist.hr/clanci/13022010/povlacne-mreze-unistile-floru-i-faunu-pasmanskog-kanala, https://dnevnik.hr/vijesti/hrvatska/video-profesionali-ribari-iza-sebe-ostavljaju-groblje-periski.html, https://slobodnadalmacija.hr/more/vijesti/clanak/id/505785/unistava-dno-i-riblju-mla-pa-nam-se-ruga-ja-sam-i-policija-i-inspekcija-i-lucka-kapetanija)
Iskusni ribari ističu da u Jadranu više nema riba i da je u priobalnom području poremećena kompletna bioravnoteža. Kažu da „riblji fond” na nekim područjima i ne postoji te da na obali, ne računajući otoke, nema više od 500 metara netaknute obale. (Izvor: https://net.hr/danas/hrvatska/dramaticno-upozorenje-iskusnog-ribara-u-jadranu-vise-upce-nema-ribe-ribarenje-je-neisplativo/)
Navedene činjenice ukazuju da bi daljnje dopuštanje korištenja mreža potegača moglo dovesti samo do još drastičnijega kršenja zakona i uništavanja našega podmorja. Na razarajuće djelovanje mreža potegača na živi svijet u moru upozorio je glavni tajnik Ujedinjenih naroda koji je još 2006. izvijestio da je 95 % štete na morskom ekosustavu diljem svijeta prouzrokovano upravo mrežama potegačama (koćama) koje deru morsko dno. Istraživanje objavljeno u znanstvenom časopisu „Current Biology” navodi da se ispod granice 600 metara značajno pojačava šteta koja se nanosi okolišu.
Povlačenje mreža potegača (koća) po dnu podiže sediment na morskome dnu, koji može plutati desecima kilometara od svojeg izvora povećavajući sedimentaciju u dubljim sredinama.
Još otkako je praksa korištenja mreža potegača počela oko 15. stoljeća, postojala je zabrinutost zbog manjka njihove selektivnosti. Potegače mogu ubirati i komercijalno tražene i neželjene ribe, a mogu izravno ubiti i koraljne grebene lomeći ih i zakapajući u sediment. Mogu ih ubiti i neizravno ranjavajući koraljno tkivo te ostavljajući grebene ranjive i podložne infekcijama. Povlačenje teške ribarske opreme po morskome dnu uzrokuje štetu u golemim razmjerima te, uz već spomenute koralje, uništava ostala staništa i odstranjuje morsku travu.
Države diljem svijeta postaju svjesne ovog ekološkog zločina nad morskim svijetom te poduzimaju korake kako bi se mreže potegače zabranile.
Tako je vlada Tasmanije učinila korak ka zabrani superpotegača iz svojih voda i pozvala saveznu vladu da slijedi njezin primjer. Naime, tasmanijski propisi spriječili su potegače duže od 38 metara da ribare u državnim vodama od 2001., no državna vlada želi ojačati tu zabranu kroz zakon.
Od ostalih zemalja koje se zauzimaju za neki oblik zabrane mreža potegača su:
- SAD: zabranile potegače (koćarenje) po dnu duž većeg dijela obale Pacifika početkom 2006. i jako postrožile praksu i duž svojih ostalih obala. Ova savezna uredba utječe na područja između 3 – 300 milja od obale (područja unutar 3 milje, odnosno 4,8 km obale regulirana su državom).
- EU je 2004. primijenila „preventivni pristup” i zatvorila za koćarenje osjetljivo područje Darwin Mounds kod Škotske.
- Opća komisija za ribarstvo na Mediteranu (GFCM) Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO) zabranila je mreže potegače ispod 1000 metara, a u siječnju 2006. u potpunosti je zatvorila ekološki osjetljiva područja kod Italije, Cipra i Egipta za sve potegače po dnu.
- Norveška je 1999. prepoznala veliku štetu koje je koćarenje uzrokovalo njezinim hladnovodnim Lophelia koraljima. Otada je ustanovila program lociranja hladnovodnih koralja unutar svoje ekskluzivne ekonomske zone (EEZ) kako bi brzo zatvorila područja za koćarenje po dnu.
- Kanada je poduzela korake za zaštitu ranjivih koraljnih grebena i njihovih ekosustava od koćarenja po dnu u Novoj Škotskoj. Sjeveroistočni kanal (tijesnac) zaštićen je od ribarenja 2002., a područje Gully zaštićeno je kao Zaštićeno područje mora (MPA) 2004. godine.
- Australija je 1999. proglasila Tasmanian Seamounts Marine Reserve kako bi se zabranio lov mrežama potegačama (koćama) u južnom Tasmanijskom moru. Australija zabranjuje mreže potegače u Velikom australskom morskom parku Bight kod Cedune u južnoj Australiji, a 2004. proglasila je najveće zaštićeno područje mora u svijetu – Great Barrier Reef Marine Park gdje je svaki oblik ribolova ili izranjanja zabranjen.
- Novi Zeland je 2001. zatvorio 19 morskih planina unutar svoje EEZ kako bi zabranio mreže potegače, uključujući Catham Rise, subantarktičke vode i uz istočne i zapadne obale Sjevernog otoka. 14. veljače 2006. postignut je sporazumni nacrt s ribarskim tvrtkama da se zabrane mreže potegače (koće) u 30 % novozelandske EEZ, što je područje veličine oko 1,2 milijuna km2 koje se proteže od subantarktičkih do suptropskih voda. No samo djelić ovoga područja predloženog za zaštitu zapravo će pokriti područja koja su ugrožena koćarenjem.
- Palau, otočna država u Tihom oceanu, zabranila je mreže potegače u svojoj jurisdikciji i od bilo kojeg Palaunca ili palaunske korporacije bilo gdje u svijetu.
- Predsjednik Kiribatija, otočne države u središnjem dijelu Tihog oceana, 2006. proglasio je formiranje prvog zaštićenog područja u dubokome moru – Zaštićeno područje otočja Phoenix. Time je stvoreno u svijetu treće najveće zaštićeno područje mora koje može zaštititi koralje u dubokome moru, ribe i morske planine od mreža potegača. Međutim, nisu precizirane stvarne granice toga rezervata i koja su ograničenja ribolova koja se unutar njega mogu dogoditi. Problem je i manjak patrolnih plovila koja bi nadzirala predloženo zaštićeno područje.
- Hong Kong donio je 18. svibnja 2011. zakon koji zabranjuje mreže potegače (koće) u pokušaju da obnove opustošene riblje zalihe i morski ekosustav na svojemu području. Zabrana je stupila na snagu 31. prosinca 2012., a vlada je ribarima na koje se ova zabrana odnosila platila odštetu u iznosu od 1,72 milijardi HK dolara. Osobe koje ju prekrše podložne su novčanoj i zatvorskoj kazni prema Pravilniku o zaštiti ribarstva.
Na temelju svega navedenoga, zaključujemo da se poslovni interesi pojedinaca ne bi smjeli stavljati ispred dobrobiti cijele zajednice (Republike Hrvatske i svih njezinih građana) te predlažemo potpunu zabranu korištenja mreža potegača.
Stavljeno na https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=6946 26. veljače 2018.
![Fotografija by Erin Simmons [ 1.12 Mb ]](/data/image_3_12114.jpg "Fotografija by Erin Simmons [ 1.12 Mb ]")
