08.12.05. Tko je odgovoran za patnju beagleova?
Prijatelji životinja traže suradnju Veterinarskog fakulteta u razrješavanju afere beagle
Ilegalnim radnjama na pokusnim psima prije četiri mjeseca na Veterinarskom fakultetu, 'znanstvenik' Antun Brkić je prekršio ne samo pravilnike i veterinarsku etiku, već i Zakon o dobrobiti životinja, prema kojem se pokusi na životinjama mogu dozvoliti samo ako se svrha istraživanja ne može postići drugim dopuštenim znanstvenim metodama te se pretpostavljena bol, patnja ili ozljeda životinja mogu etički opravdati očekivanim rezultatima koji su od značenja za ljude ili životinje odnosno znanost, a pokus je dozvoljen jedino ako njegov ishod, unatoč iscrpnim raspoloživim mogućnostima nije dovoljno poznat ili je ponovno ispitivanje dvostrukim ili ponovljenim pokusom prijeko potrebno (čl. 28 i 31). Pokusi lomljenja kostiju u svrhu ispitivanja morfogenetskog koštanog proteina (BMP), kakav je namjeravao provesti Brkić, već su izvršeni na životinjama, a prije tri godine i na ljudima.
Anonimni pošiljatelj Brkićeva pisma!
Prijatelji životinja primili su od anonimnog pošiljatelja kopiju očitovanja Antuna Brkića od 03. listopada 2005. svim zaposlenicima Veterinarskog fakulteta, koje u prilogu dostavljamo i medijima. Antun Brkić, između ostaloga, u njemu kaže kako je od Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva 24. svibnja 2005. godine dobio rješenje o odobrenju pokusa na 54 kunića stara pet mjeseci i na 54 križana i miješana psa svih dobi, ali ne i pasa beagleova. Štoviše, Ministarstvo znanosti, tehnologije, obrazovanja i športa nije mu izdalo nikakvo odobrenje iz razloga što navodno nisu bila osigurana dostatna financijska sredstva za provođenje pokusa. Brkić priznaje da mu je stoga dr. Slobodan Vukičević iz Hrvatskog društva za mineralizirana tkiva donirao 32 psa pasmine beagle za spomenuti pokus, koji su stigli na Veterinarski fakultet 30.06., a potom 11.07. (za vrijeme trajanja karantene) na 'živahnim i veselim' psima 'pristupam izvođenju predviđenih zahvata na 22 životinje'.
Prema vlastitom priznanju, Antun Brkić je tražio i dobio odobrenje za izvođenje pokusa na kunićima te miješanim i križanim psima. Kako nije poznato da igdje u Hrvatskoj i u svijetu postoji registrirana uzgajivačnica miješanih i križanih pasa za pokuse, postavlja se pitanje iz kojih je izvora Antun Brkić namjeravao nabaviti pse za pokus te temeljem čega je Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva takav zahtjev odobrilo. Također, neshvatljivo je da neki znanstvenik može privatno donirati pse drugoj osobi za pokus koji se obavlja u ime institucije u kojoj radi, kao što su to u privatnom aranžmanu učinili Brkić i Vukičević.
Veterinarski fakultet se (ne)ograđuje
Fakultetsko vijeće Veterinarskog fakulteta 20. srpnja 2005. jednoglasno je potpisalo priopćenje Povjerenstva za utvrđivanje stvarnih činjenica u 'slučaju bigl', u kojem stoji da 'Fakultet nije dao suglasnost za uspostavu karantene za uvezene pse pasmine bigl na Veterinarskome fakultetu' te da 'čelnici Fakulteta nisu bili upoznati s planiranjem, organiziranjem i provedbom pokusa na psima pasmine bigl', što znači da Fakultet nije imao kontrolu nad onim što se tamo zbivalo. No, unatoč tome i unatoč činjenici da je Antun Brkić provodio ilegalne radnje na Fakultetu koje su predmetom istrage Općinskog državnog odvjetništva, nakon prosvjeda protiv lomitelja kostiju i mučitelja beagleova kojeg su Prijatelji životinja održali 26. studenoga, Veterinarski fakultet je u priopćenju za javnost prošli tjedan osudio taj prosvjed tvrdeći kako 'svi pokusi koji se provode na Veterinarskom fakultetu uvijek su i isključivo bili u funkciji znanstveno-istraživačkog rada i drugih osnovnih djelatnosti fakulteta', napominjući da se o dobrobiti životinja tijekom pokusa skrbe Povjerenstvo za dobrobit životinja i Povjerenstvo za znanstveno-istraživačke projekte. Pitanje je kako su se ta dva povjerenstva brinula za dobrobit pokusnih pasa, ako tvrde da nisu ni znali za njihovo postojanje.
Beagleovi kao 'živo meso'
Usprkos takvoj 'skrbi', psi su na Fakultetu bili smješteni u prljavim smrdljivim kavezima, a na slobodu su izašli prestravljeni i bolesni. Osim polomljenih nogu, svi su psi bili pothranjeni, većina pasa je bolovala od neliječenih upala ušiju, a neki i od upala grla, dvojica su imala fimozu, neki ogrebotine po tijelu i krvave repove od lupanja o rešetke kaveza, troje gastritis, jedna bruh, jedna je bez oka, jedna bez repa i anusa, a zbog oslabljenog imuniteta i dalje često obolijevaju te su pod stalnoj veterinarskoj skrbi, o čemu udomitelji posjeduju dokumentaciju. Osim fizičkih bolesti, psi se različitim tempom oporavljaju od trauma, još uvijek se boje glasnih zvukova i bijelih kuta te nepoznatih ljudi, trzaju se i cvile u snu, neki od straha nekontrolirano obavljaju nuždu. Sramotno je da psima za vrijeme boravka na Fakultetu nije pružena veterinarska skrb iako su bolovali od bolesti koje se rutinski liječe, što znači da su predstavljali živo meso, koje su ionako namjeravali usmrtiti nakon završetka pokusa.
Tko će na kraju preuzeti odgovornost?
Najnovijim istupom u javnosti čelnici Veterinarskog fakulteta, na čelu s dekanicom Ljiljanom Pinter, negirali su odgovornost svojih djelatnika za mučenje životinja na Fakultetu i prethodna priopćenja u kojima su tvrdili da su povrijeđene pojedine odredbe Statuta Veterinarskog fakulteta u Zagrebu te da Fakultet nije dao suglasnost za uspostavu karantene za uvezene pse pasmine beagle. Ovo priopćenje, kao i prethodne proturječne i nelogične izjave dekanice Pinter, samo potvrđuju da Veterinarski fakultet, ne samo da se nije ogradio od samovoljnih nelegalnih radnji pojedinih djelatnika, već da želi zataškati i prikriti vlastitu odgovornost za spomenute nelegalnosti. Pomanjkanje nadzora, kao i nemogućnost da se dođe do izvještaja o liječenju beagleova koji je dekanica Pinter trebala dati udomiteljima, u najmanju su ruku začuđujući. Ono što posebno zabrinjava je sudbina životinja koje se još nalaze i onih koje će tek doći na Fakultet u pokusne svrhe, a za koje se nitko neće moći zauzeti.
Stoga tražimo odgovornost dekanice Pinter, Etičkog povjerenstva i Fakultetskog vijeća te očitovanje nadležnih institucija, kao i rezultate interne istrage Etičkog povjerenstva Veterinarskog fakulteta o pokusima koji su tamo obavljeni u protekle dvije godine, kao što su obećali javnosti. Također, tražimo da se pojedinci prestanu skrivati iza institucija, a da institucija kao što je Veterinarski fakultet prozove pojedince odgovorne za ilegalno i neetičko postupanje prema životinjama. Ako ne žele izgubiti svoj dignitet i kredibilitet, članovi Fakultetskog vijeća i dekanica Pinter moraju prestati odobravati zlouporabu institucije u kojoj se mnogi zaposlenici odnose korektno prema znanstvenoistraživačkom i nastavnom radu te odgoju budućih doktora veterine.
