Ljudi su bili sakupljači, a ne lovci!
Ideja o pračovjeku kao lovcu mesožderu se ne poklapa s dokazima.
Ne biste to znali po sadašnjim svjetskim događajima, ali ljudi su se zapravo razvili da budu mirne, kooperativne i društvene životinje, a ne grabežljivci kako bi moderna mitologija htjela da vjerujemo, kaže jedan antropolog na Washington Sveučilištu u St. Louisu.
Robert W. Sussman, dr. filozofije, profesor antropologije umjetnosti i znanosti, govorio je o tome na tiskovnom brifingu, 'Praljudi na jelovniku' na godišnjem skupu Američkog društva za promicanje znanosti.
U svojoj posljednjoj knjizi, Čovjek lovina: primati, grabežljivci i ljudska evolucija Sussman ide kontra općenitom mišljenju i obrazlaže da su se primati, uključujući pračovjeka, razvili ne kao lovci nego lovina mnogih grabežljivaca, uključujući divlje pse i mačke, hijene, orlove i krokodile.
Unatoč popularnim teorijama iznesenim u istraživačkim radovima i popularnoj literaturi, pračovjek nije bio agresivan ubojica, argumentira Sussman. On iznosi teoriju, temeljenoj na evidenciji fosila i živućim vrstama primata, da su primati lovina milijunima godina, činjenica koja je uvelike utjecala na razvoj pračovjeka.
'Naša inteligencija, suradnja i mnoge druge osobine koje imamo kao moderni ljudi su se razvili iz naših pokušaja da nadmudrimo grabežljivca', kaže Sussman.
Od otkrića prvih praljudi 1924. g. australopiteka, koji su živjeli od prije sedam milijuna godina do prije dva milijuna godina, mnogi znanstvenici su postavljali teoriju da su ti preci pračovjeka lovci i da su posjedovali instinkt ubojice. Ideja 'čovjeka lovca' je generalno prihvaćeni obrazac ljudske evolucije, kaže Sussman, 'Razvila se iz ideologije da je čovjek sam po sebi zao, agresivan i prirodni ubojica. Zapravo, kad stvarno proučite dokaze fosila i živuće neljudske primate, to jednostavno nije točno.'
Sussmanovo istraživanje se temelji na proučavanju dokaza o fosilima unatrag skoro sedam milijuna godina. 'Većina teorija o "čovjeku lovcu" ne uspijevaju uključiti ove ključne dokaze o fosilima', Sussman kaže. 'Mi želimo dokaze, ne samo teoriju. Mi smo temeljito proučili literaturu dostupnu o lubanjama, kostima, otiscima stopala i o dokazima u okolišu, kako o našim precima tako i o grabežljivcima koji su suživjeli sa njima.'
Sussman i njegova koautorica, Donna L. Hart, istraživali su i jednu vrstu, Australopithecus afarensis, koji je živio u razdoblju od prije pet milijuna i prije dva i pol milijuna godina i jedan je od bolje poznatih vrsta pračovjeka. Većina paleontologa se slažu da je Australopithecus afarensis zajednička poveznica među fosilima koji su došli prije i onih koji su došli poslije. Dijeli dentalna, lubanjska i kosturna obilježja s oboma. Također je dobro zastupljena vrsta u evidenciji fosila.
'Austrlopithecus afarensis je vjerojatno bio prilično jak, kao manji majmun', kaže Sussman. Odrasli su težili od 30-50 kilograma i bili su niski. Oni su u osnovi bili maleni dvonožni primati. Njihovi zubi su bili relativno mali, vrlo slični kao u modernog čovjeka, i jeli su voće i orašaste plodove.
Sussman i Hart su otkrili i da Australopithecus afarensis nije bio dentalno prilagođen da jede meso'. Nije imao oštre rezačke oštrice da bi mogao držati i sjeći takvu hranu', kaže Sussman. 'Ovi praljudi jednostavno nisu mogli jesti meso. Ako nisu mogli jesti meso, zašto bi lovili?'
Nije bilo moguće ovim praljudima da konzumiraju veliku količinu mesa dok vatra nije bila kontrolirana i kuhanje omogućeno. Sussman ističe da se prva oruđa nisu pojavila do prije dva milijuna godina. I nije bilo dobrih dokaza o vatri do prije 800,000 godina. 'Zapravo, neki arheolozi i paleontolozi ne smatraju da smo imali modernu, sistematsku metodu lova do prije samo 60,000 godina', kaže on.
'Nadalje, Australopithecus afarensis je bila rubna vrsta', dodaje Sussman. Mogli su živjeti na stablima i na zemlji i imati koristi od oboje. 'Primati koja su rubna vrsta, čak i danas, su u osnovi vrsta plijena, a ne grabežljivca', argumentira Sussman.
Grabežljivci koji su živjeli u doba Australopithecus afarensisa bili su ogromni i bilo ih je 10 puta više nego danas. Bilo je hijena veličine medvjeda, kao i sabljastozubih mačaka i još mnogo ogromnih mesoždera, gmazova i ptica grabežljivaca. Australopithecus afarensis nije imao velike zube i bio je nizak. On je koristio svoj mozak, svoju okretnost i svoje socijalne vještine da uzmakne ovim grabežljivcima. 'On ih nije lovio', kaže Sussman. 'On ih je izbjegavao pod svaku cijenu.'
Otprilike 6 do 10 posto praljudi je bilo lovina prema dokazima koji uključuju otiske zubi na kostima, otiske kandži na lubanjama i rupe u jednoj fosilnoj lubanji u kojoj stanu očnjaci sabljastozube mačke, kaže Sussman. Postotak napada grabežljivaca na savanskoj antilopi i određenih majmuna koji žive na zemlji danas je također oko 6 do 10 posto.
Sussman i Hart daju dokaze da su se mnoga naša moderna ljudska obilježja, uključujući ona suradnje i socijalizacije, razvila kao rezultat toga što je pračovjek bio lovina i njegove sposobnosti da nadmudri grabežljivce. Ova obilježja nisu nastala iz pokušaja da lovi ili ubija suparnike, kaže Sussman.
Neil Schoenherr
![Robert W. Sussman: Man the Hunted: Primates, Predators, and Human Evolution [ 37.12 Kb ]](/data/image_2_3554.jpg "Robert W. Sussman: Man the Hunted: Primates, Predators, and Human Evolution [ 37.12 Kb ]")
