Izložbe ''čistokrvnih'' pasa
Osim uzgoja, izložbe pasa primjer su daljnjeg iskorištavanja životinja i suludih zahtjeva koji su potpuno suprotni prirodnim potrebama i prirodnom ponašanju životinja. Uzgajivači na izložbama prezentiraju pse i traže pse s kojima će pariti pse iz vlastita uzgoja, kako bi mogli određivati cijenu parenja i štenaca koje prodaju.
Uzgajivači i izlagači pasa na izložbama ističu kako su oni ''ljubitelji'' pasa. Pritom ne uočavaju kontradikciju između svojih tvrdnji i prakse. Odabiranje pojedinih mužjaka i ženki i njihovo parenje s ciljem postizanja ''poželjnih'' osobina roditelja, odnosno kontrolirani uzgoj pod upravljanjem čovjeka kako bi se dobio ''čistokrvni'' pas, izlaganje na izložbama kao živih eksponata i ocjenjivanje izvrsnosti pasa koji su najbliži ljudskom zamišljenom ''standardu''… teško da se mogu povezati s ljubavlju, već jedino s iskorištavanjem i sebičnim ljudskim interesima.
Na izložbama pasa pokazuju se čistokrvni psi, koje kinološki suci ocjenjuju i plasiraju ovisno o tome koliko su se svojim izgledom i osobinama približili idealnom predstavniku pasmine opisanim standardom koji su odredili ljudi. Suci odstupanja od standarda nazivaju greškama - posao je suca da odvagne koliko pojedini pas ima ''vrlina'' (detalja u kojima se približio traženju standarda) u odnosu na ''greške'' (detalji u kojima odstupa od standarda).
Besmislenost izložbi pasa ogleda se u činjenici da se psi, živa bića sa svojim specifičnim karakternim osobinama i izgledom, pokušavaju ukalupiti u određene standarde koje su manipulacijama stvorili ljudi, pri čemu se psima postavljaju neprirodni zahtjevi i traži se neprirodno ponašanje, koji nisu u cilju njihove dobrobiti. Psima nije važno je li im rep dovoljno spušten ili dignut, koje boje im je dlaka, kako su im postavljene uši i koliko su nalik idealu koji je ljudska fantazija. Njima ne trebaju tretmani i izložbe ljepote niti stvaranje cirkusa i nakaradnosti od njihova izgleda i života, već ljubav i odgovorno ponašanje skrbnika, koje će zadovoljiti njihove potrebe za hranom i pićem, društvom drugih pasa i ljudi, igrom i kretanjem.
U člancima na http://www.nacional.hr/clanak/35232/pseci-zivot-s-vrhunskim-pedigreom, http://www.jutarnji.hr/hrvatski-kinoloski-savez--razbijat-cemo-stakla-auta-u-kojima-vidimo-zatvorene-pse/177812/ i http://www.dobarpas.com/odgoj/odgoj/izlozbe.html detaljnije se opisuje kako izgledaju izložbe pasa u Hrvatskoj i što je sve s njima povezano.
Navodi se da je na Euro Dog Show 2007 Zagrepčanka Latica Far-Smojver vodila jednog jorkširskog terijera i jednog pomeranca, a inače izlaže po tri psa. Kaže kako to može značiti i do 12 sati uređivanja pasa, zbog čega nije bila rijetkost da ne spava i po nekoliko dana. Za svoje pse najsuvremenije kozmetičke preparate nabavlja iz Amerike. To znači da svaki njezin pas ima svoju kozmetiku, svoj šampon, regenerator, masku za dlaku i ulje za njegu. Samo kupanje podrazumijeva stavljanje prvo jednog šampona, koji skida ulje s dlake, zatim drugog, koji zatvara strukturu dlake. Nakon toga se može i ne mora staviti maska, a na kraju dolazi regenerator. Zatim slijedi feniranje s četkom, pri čemu se dlaka ne smije sušiti najjačom snagom fena. Nakon toga se pas četka četirima različitim četkama. Dlaka se može i peglati tzv. peglama za kosu koje su iste kao one za ljude. Naravno, treba imati najkvalitetniju, s ionizatorima, a ni fen ne može biti bilo kakav. Tretman pseće dlake gotovo da je isti kao onaj za ljudsku kosu, jedina je razlika što ni najskuplja kozmetika za ljude ne stoji toliko puno kao ova za pse. Bočica šampona od 250 mililitara ne može se kupiti ispod 100 kuna, a takva se potroši za dva kupanja. U Europi se malo toga može kupiti i ako želite biti u tijeku s novitetima, morate ih naručiti iz SAD-a, što dodatno košta, a vrlo su skupe i mašnice. Far-Smojver kaže i da rijetko ima legla, s tim da su legla malenih pasmina iznimno mala, od jednog do dva štenca, koji se najčešće moraju poroditi carskim rezom.
Spominje se i da Miroslav Bedeković, uzgajivač dobermana, ističe kako se psi prije izložbe moraju dovesti u savršenu formu. Zato mjesec dana prije izložbe pse počinje kvalitetnije hraniti i češće istrčavati, za što koristi i fitness-sprave za pse, slične pokretnim trakama za trčanje u klasičnim teretanama.
Tzv. izložbeni psi moraju trpjeti i putovanja automobilom, gungulu na izložbama, ringove, boksove i sve ostalo s čime se susreću na izložbama. Prema navodima iz članka, splitski glazbenik Milo Stavros kaže: ''Na izložbama dominiraju ljudi kojima su psi samo objekt za zaradu novca ili pak lutke koje maltretiraju pretjeranim uređivanjima.''
Gotovo svaka izložba pasa povezana je s nezgodama, a često se dogode i smrtni slučajevi. Mnogi izlagači prelaze tisuće kilometara da dovedu pse na izložbe i sajmove, gdje su izloženi stresu, buci i pretjeranom uređivanju, koje nema veze s higijenom.
Mediji su izvijestili da su na Euro Dog Show 2007, izložbi na koju je stiglo oko deset i pol tisuća pasa, umrla četiri psa pasmine napuljski mastif jer su tijekom duge vožnje iz uzgajališta pasa u Ukrajini boravili u skučenom prostoru te nisu imali dovoljno vode i hrane. Djelatnici uzgajališta u Ukrajini s mastifima su tijekom 2500 kilometara dugog puta stali samo dvaput, a psi su prije smrti ostavljeni u kombiju nekoliko sati. Hrvatski kinološki savez za smrt pasa smatra odgovornim vlasnike koji su zanemarili i činjenicu da mastifi zbog pasminskih karakteristika mogu imati problema s dišnim ili kardiovaskularnim bolestima ako ih se pravilno ne drži.
Izložbe ''čistokrvnih'' pasa posjećuju ne samo uzgajivači, već i tisuće građana koji često niti nemaju pse. Time podržavaju okrutnost uzgoja životinja i svega ostalog povezanog s izložbama pasa. Stoga, ako imate uvjete za dugogodišnju skrb o psu, nemojte podupirati izložbe pasa, već udomite napuštenu životinju, neovisno koje je pasmine, veličine i boje dlake. Svaka čeka priliku za život, trajni dom i odgovornu skrb, a uzvraća ljubavlju i odanošću.
