Uskrs je slavlje života, a nitko ne priča o masakru koji ga prati
Vedrane, kako i zašto ste se odlučili uoči Uskrsa hodati 270 kilometara od Osijeka do Zagreba?
- Uskrs je najveći kršćanski blagdan koji označava pobjedu života nad smrti. U našoj civilizaciji 365 dana u godini radi najveći stroj za masovno ubijanje života u čijem samo jednom dijelu, u prehrambenoj industriji, godišnje se ubije preko 60 milijardi životinja. Pred naše najveće blagdane rad tog stroja za ubijanje se intenzivira da bi isti blagdani bili obilježeni dijelovima njihovih tijela na blagdanskom stolu. Hodanjem sam želio skrenuti pažnju na tu užasnu i apsurdnu činjenicu i pozvati ljude na promijenu svijesti i odnosa prema životinjama.
Akciju ste nazvali 'U ime svih onih koji ne mogu govoriti za sebe'. Tko su svi oni?
- Oni su svinje, krave, telići, ovce, janjci, kokoši, pilići i svi drugi kojima smo oduzeli pravo na život pod vlastitim uvjetima i koji se za to pravo ne mogu izboriti sami.
Tko ste vi, ukratko se predstavite?
- Vedran Romac, vegan, socijalni radnik, predavač i aktivist za prava životinja.
Vidio sam na portalu Prijatelja životinja najave za vaš ciklus predavanja 'Priče iz tanjura'. Kakve su to priče?
- Serijal „Priče iz tanjura“ obrađuje iskorištavanje životinja u prehrambenoj industriji. Podijeljen je po segmentima: svinjogojstvo, mliječna industrija, proizvodnja jaja te povezanost stočarstva i uništavanja našeg planeta.
Koja je pouka priče o kravi i teletu, a o čemu govore priče iz vlastitog izmeta?
- „Bajka o sretnoj kravici i veselom teletu“ u detalje iznosi stvarnu sliku užasa koje te životinje doživljavaju u mliječnoj indistriji te se osvrće na iznimno jak i manipulativan marketing koji obavija tu industriju. Ujedno, ona predstavlja te životinje kao svjesna i osjećajna bića sa jakim međusobnim vezama i odnosima te poziva ljude da odbace mlijeko i mliječne proizvode.
„Priče iz vlastitog izmeta“ iznose stravične podatke o eksplicitnom ali uobičajenom mučenju i nasilju koje svinje prolaze u mesnoj industriji, predstavljaju njihove starne odlike i osobine koje su većini ljudi nepoznate te ističu apsurd našeg odnosa prema tim životinjama koje su u našoj ljudskoj svijesti pojam za najgore osobine. One, ujedno, iznose i moju osobnu priču preobrazbe od nekoga tko je sudjelovao u ubijanju životinja i jeo ih, do veganskog pogleda na svijet i sva živa bića koja se u njemu nalaze.
Vratimo se na vašu hodnju. Zašto ste krenuli baš iz Osijeka?
- Osijek je najveće reginalno središte Slavonije u kojoj je mesojedstvo uvršteno u sam folklor. Nadalje, Osijek je jedan od najveća četiri grada u RH. Ujedno, Osijek je sjedište Udruge Pobjede, grupe entuzijasta koji u svojoj lokalnoj zajednici rade puno za prava životinja i time meni osobno predstavljaju veliku inspiraciju.
Do Zagreba ste prolazili kroz manja mjesta. Kako su vas ljudi prihvatili, jesu li znali zašto hodate?
- Velik broj ljudi je znao zašto hodam budući da su mediji izvještavali o hodnji. Doživio sam samo pozitivna iskustva, čak i od ljudi koji se uopće, ili djelomično, ne slažu s mojim veganskim stavom prema životinjama. Ti ljudi su vidjeli vrijednost u činjenici da sreću nekoga tko je u potpunosti predan jednoj ideji koja je veća od njega samog, tko je fizički, mentalno i psihički potpuno usmjeren prema svom cilju i tko pokazuje visoku razinu volje da do tog cilja dođe unatoč svim preprekama. Upravo je ta predanost, koja se ogledala u činu hodnje i koja je suprotnost opće raširenom strahu, negativizmu i apatiji, privukla mnoge ljude da mi daju podršku.
U vašem dnevniku ste zabilježili i dućan koji reklamira 'višak pilića'. Kakav je to bio višak?
- Pilići su bili višak jer su bili stariji od uobičajenog uzrasta za prodaju a to je odmah po izlijeganju. Ovi pilići su bili stari nekoliko dana. Prodavali su se po cijeni od pet kuna po piliću. Izraz „pet kuna po komadu“ najviše govori o našem tretmanu tih (i drugih) životinja kao predmeta za našu trgovinu i konzumaciju.
Kome se imate potrebu zahvaliti na ovom pothvatu?
- Zahvalio bih se svim ljudima koji su mi pozvima, porukama ili u direktnom kontaktu davali podršku, hrabrili me i pokazivali koliko im znači to što radim. Zahvalio bih se i svim domaćinima u gradovima koji su mi bii dnevna odredišta i polazišta na odličnom smještaju koji su mi pružili i još boljoj hrani koju su spravljali. Osobito bih se zahvalio svim bliskim ljudima koji su me svojom pažnjom i ljubavi nosili cijelo vrijeme ovog puta.
O čemu ste govorili na završnom predavanju 'Ljuska jajeta'?
- Pored izvještaja o iskustvima s hodnje i osvrta na uspješnost akcije koja se ogledala u velikoj medijskoj pažnji, govorio sam o činjenici koliko pojedinac može učiniti za svijet oko sebe, već samom svojom promijenom. Ljuska jajeta je metafora za oklop koji svatko od nas mora probiti da bi započeo novi život sa onim što jesmo u svom potencijalu: divna, jaka, suosjećajna, brižna i kreativna bića. Veganstvo je okvir unutar kojeg je ta promjena moguća odmah i sad i koji stimulira osobu da se stalno kreće u pravcu vlastitog rasta.
Zlatko Šimić, Jutarnji list, 26. travnja 2014.
![Vedran Romac [ 38.61 Kb ]](/data/image_2_8730.jpg "Vedran Romac [ 38.61 Kb ]")
