Utrka bikova - činjenice

| More
Tradicija okrutnosti

Ove veličanstvene životinje koje se skližu i padaju po tvrdim ulicama Pamplone tijekom Utrke bikova kasnije su barbarski ubijene – a sve uime 'tradicije'. Mučenje i ubijanje ovih bespomoćnih životinja ne bi se trebalo smatrati tradicijom. Ljudi su oduvijek pokušavali koristiti izgovor tradicije kao opravdanje za činjenje okrutnih stvari kao što su dječji rad ili ropstvo. Ali samo zato što je nešto tradicionalno, ne znači da je ispravno! Borbe s bikovima su izuzetno okrutan i krvav 'sport' koji je odavno postao dio povijesnih knjiga. Bez obzira što je to 'povijesno i tradicionalno', borbe s bikovima se sastoje od mučenja, sakaćenja i klanja životinja za zabavu!

'Utrka golih' ili 'Ljudska utrka'

Utrka golih kroz ulice Pamplone privlači medijsku pozornost i pruža golemu priliku za informiranje ljudi koliko zapravo životinje pate tijekom tog 'sporta'. Pruža nam priliku da bolje objasnimo činjenice ljudima koji nisu svjesni okrutnosti uključene u Utrku bikova. Turisti moraju znati kako ti bikovi trpe polako, bolno sakaćenje i smrt u areni, a 'Utrka golih' je odličan način da prenesemo tu poruku po cijelome svijetu.

'Utrka golih' pruža ljudima zabavnu manifestaciju bez okrutnosti, kao zamjenu za utrke bikova i borbe s bikovima. Ljudi koji žele proslaviti festival San Fermin mogu se priključiti 'Ljudskoj utrci' i doživjeti uzbuđenje i dobru zabavu na suosjećajan način, a kao dodatak privući pozornost na stravične muke bikova i okrutnost i barbarstvo uključeno u tu 'tradiciju' koja se održava u Španjolskoj ali i u drugim državama.

Utrka bikova

Bikovi se uzgajaju na farmama i nisu naviknuti na buku gomile i mnoštvo ljudi. Drže se u stiješnjenim, mračnim stajama, i istjeruju na ulice elektro-šokerima, gdje bivaju trenutačno zaslijepljeni svjetlom. Tako isprepadane, gledatelji ih tuku smotanim novinama. Ulice kojima bikovi trče imaju jake zavoje, koje bikovi jako teško savladavaju zbog svoje mase, tako da se bikovi zabijaju u zidove, skližu se, padaju i lome kosti i teško se ozljeđuju. Svi ti bikovi koji su natjerani na takvo bolno trčanje ulicama Pamplone, trče prema krvavoj i strašnoj smrti u areni za borbu.

Borbe s bikovima

Svake godine više od 40.000 bikova barbarski su zaklani u španjolskim arenama.1 Većina turista koji dođu u Španjolsku i svjedoče ovom barbarskom sportu, ne žele to nikada više vidjeti! Zgađeni su i rastuženi okrutnošću ovog 'spektakla'.

Zanimljivo je da je izraz 'borba bikova' krivo uporabljen, jer je to zapravo borba mačevima naoružanog matadora (što je španjolski izraz za ubojicu) i zbunjenog, omamljenog, psihički i fizički zlostavljanog bika.

Najveći promotor borbe bikova je turistička industrija, gdje se borba bikova predstavlja kao svečano i POŠTENO natjecanje. Naravno, ne otkrivaju puno o tome kako bik zapravo nema nikakve šanse za obranu, a kamoli za preživljavanje.

Bikovi su namjerno zlostavljani na razne načine, kao što je premlaćivanje vrećama punima pijeska koje bacaju na njihova leđa.2

Drogiranje je također vrlo učestalo. Znanstvena studija provedena na španjolskom sveučilištu Salamanca otkrila je da je više od 20% bikova drogirano prije ulaska u arenu. Na uzorku od 200 bikova otkriveno je kako je svaki peti bik bio drogiran prevelikim dozama lijekova protiv upale, koji maskiraju ozljede i kronično iscrpljuju životinju.3

Još jedna učestala praksa je 'šišanje bikova', odnosno, rezanje par centimetara rogova, koje se inače radi vrlo mladim životinjama jer je ono izuzetno bolno za odraslu životinju, čiji su rogovi potpuno razvijeni.4 Bikovi rogovi su važni za bikove jer pomoću njih održavaju ravnotežu. Drugim riječima, kad se odrasloj životinji odrežu vrhovi rogova, životinja postaje izuzetno dezorijentirana. Takvo 'šišanje' je protuzakonito, pa veterinar ponekad poslije borbe pregledava rogove. 1997. godine Udruga matadora koja uključuje 230 matadora štrajkala je protiv takve odluke.5

U tipičnoj borbi bik ulazi u arenu i prilaze mu picadori (ljudi na konjima kojima su zavezane oči), koji bikovima zabijaju koplja u leđne i vratne mišiće. Takve ozljede onemogućavaju biku da digne glavu. Okreću i vrte koplja kako bi osigurali gubitak velike količine krvi. Tada banderillosi ulaze u arenu pješice i trče oko bika kako bi mu odvukli pozornost i kako bi mu u leđa zabili banderillas – štapove s harpunskim vrhovima.6 Kada je bik potpuno iscrpljen od gubitka krvi, banderillosi trče oko bika u krug, sve dok mu se ne počne toliko vrtjeti da prestane trčati za njima. Tada konačno uđe matador, i nakon nekoliko provokacija s crvenim plaštom na koji umiruća životinja proba trčati, matador ga pokušava ubiti mačem.7 Ukoliko promaši, samo još više osakativši životinju, dolazi pogubitelj koji iscrpljenu i ispaćenu životinju izbada do smrti. Bodež za pogubljenja trebao bi životinji odrezati leđnu moždinu, ali to rijetko uspije pa životinja ostaje potpuno svjesna okoline, no paralizirana, te se lancima pričvršćenima za rogove odvlači iz arene.8

Ukoliko je gomila zadovoljna matadorovom 'predstavom', bikove uši i rep se režu s još žive životinje i predaju matadoru kao trofej. Nekoliko minuta kasnije drugi bik ulazi u arenu i sadistička predstava se ponavlja.

To je vrlo kukavički događaj. Matador ima izbor hoće li biti tamo, bik NEMA! Od trenutka rođenja pa do trenutka ulaska u arenu, bik nema izbora. Od iscrpljivanja premlaćivanjem vrećama pijeska, rezanja vratnih mišića kako ne bi mogao dići glavu, iscrpljivanjem laksativima, rezanjem rogova, utrljavanjem petroleja kako bi ga se oslijepilo, bik NEMA IZBORA!

Protivljenje borbi bikova

Prosvjedi protiv borbi bikova jačaju ne samo u Španjolskoj nego i u drugim zemljama. U travnju 2004. grad Barcelona objavio je da Barcelona postaje grad bez borbi bikova, kako bi podupro pokret za ukidanje ove okrutne tradicije. Od tada, 38 katalonskih gradskih vijeća je slijedilo ovaj primjer i katalonski parlament je raspravljao o zakonu koji bi u postojeće zakone o okrutnosti nad životinjama uvrstio i borbe bikova. Prema Gallupovoj anketi od listopada 2006., 72% Španjolaca ne pokazuje nikakav interes za borbe bikova, što je puno više nego 54% u 80-ima.9 Ukoliko Španjolska želi povećati turizam i postati napredna država, trebala bi ući u 21. stoljeće i odbaciti ubijanje životinja zbog zabave.

Konji u borbama bikova

Bikovi nisu jedine žrtve borbi bikova. Konjima koji sudjeluju u areni zavezuje se povez preko očiju i ponekad im se stavlja novinski papir u uši kako se ne bi prepali jurećeg bika i gomile koja urla. Često ih probode bik koji se pokušava obraniti. Svake godine oko 200 konja pogine u arenama diljem svijeta.10

Portugalska 'beskrvna' borba bikova

Unatoč imenu, portugalska borba bikova je sve samo bez krvi! Bika izbode matador koji jaše na konju, te mu nanosi duboke rane i velike gubitke krvi. Traumatiziran i oslabljen bik biva mučen od grupe od osam ljudi, od kojih sedam vuku bikovu glavu, dok ga osmi vuče za rep dok naposljetku ne zaustave izmorenu životinju. Bik se tada izvlači iz arene i ostavlja ležati u lokvi vlastite krvi dok čeka klanje – satima, a ponekad i danima.11

Reference
  1. Emma Daly, 'Fears of Mad Cow Disease Reach Bullfighting Rings', The New York Times, 11. veljače 2001.
  2. Phil Davison, 'Matadors on Horns of a Dilemma', The Independent, 12. veljače 1994.
  3. 'One-Fifth of Spain's Fighting Bulls Drugged?', Reuters, 28. studenog 2000.
  4. Al Goodman, 'Machismo vs. Money: Whose Bull Is Gored?', The New York Times, 9. ožujka 1997: E6.
  5. Goodman.
  6. Bill Lyon, 'A Slaughter That Is Really a Slaughter', The Philadelphia Inquirer, 27. srpnja 1992: C1.
  7. Tony Hendra, 'Man and Bull', Harper's Magazine, studeni 1996: 69.
  8. Lyon.
  9. Fiona Govan, 'Bullfighting's Future in Doubt', The Daily Telegraph, 21. prosinca 2006.
  10. Fight Against Animal Cruelty in Europe, 'Cheating Practises', http://www.faace.co.uk/manipulation.htm
  11. League Against Cruel Sports, 'What Is Wrong With Bullfighting?', http://www.bullfightingfree.org/wrong.html

Vezane teme

Download

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting