Hrvatska - zemlja okrutnosti

| More

Ovaj tekst je napisan na početku kampanje Prijatelja životinja za promjenu Zakona o dobobiti životinja, u svibnju 2002. godine.

Mala zemlja za veliku okrutnost! - Poznati turistički slogan uskoro bi mogao zaista izgledati ovako. Uzmemo li neke činjenice u obzir, Hrvatska se među drugim zemljama zaista ističe svojim odnosom prema životinjama, ali i tendencijom pogoršavanja stanja.

Donedavno smo se ponosili našom populacijom bjeloglavih supova, njih oko stotinu, da bi u jednom danu, tijekom lova na medvjede bilo potrovano njih pedeset, odnosno polovina populacije. Krivci nisu ni traženi, a kamoli kažnjeni. Jedva da se o tome igdje pričalo ili pisalo. Samo za primjer spomenimo da Rumunjska ima populaciju od dva bjeloglava supa i na njih godišnje troši milijun i pol eura. Kod nas ih 'godišnje' pobiju 50 ...

Također smo se mogli ponositi i jednom od većih medvjeđih populacija, ali umjesto toga tu jadnu životinju koju smo čak stavili i na kovanicu od pet kuna odlučili smo dati na izlov. Tako strani lovci mogu primjerice za tisuću eura doći kod nas, ubiti medvjeda, pojesti jedan ručak i otići kući s novom medvjeđom kožom. Osim stranih lovaca i domaći mogu dati doprinos izlovljenju medvjeda. Neuvjerljivim su metodama medvjede osumnjičili, optužili i odmah pokušali 'kazniti' za misteriozne smrti ovaca na otoku Krku. Čak ni na rješenja ponuđena od cijenjenih stranih stručnjaka lokalne vlasti nisu reagirale, inzistirajući i dalje na istrebljenju. Ni ponude stranih država nisu bile interesantne kako lokalnim tako ni državnim vlastima, jer očito je lovački lobi dovoljno jak da pobije svaku ponudu, a sam predsjednik Republike Stjepan Mesić na sjednici lovačkog saveza izjavljuje da 'među onima koji ne znaju mnogo o lovstvu kruže razne priče' dajući time podršku krvavom sportu, odnosno ubijanju iz užitka. Dobro da smo medvjeda stavili na kovanicu jer kako stvari stoje to je jedini medvjed koji će nam ostati.

Kad smo već kod lovaca, spomenimo još da je Hrvatska vjerojatno jedina zemlja na svijetu gdje lovac može na državnoj televiziji otvoreno reći da je ubio nečijeg psa, mačku, magarca ili bilo koju drugu životinju i da će ubiti i druge životinje. Naime, kod nas lovišta počinju već na tristo metara od privatnog zemljišta i lovci namjerno ubijaju sve 'što se miče' znajući da im ništa neće biti jer im zakon to dopušta. Naprosto je odvratno gledati lovce, mačo muškarčine, odjevene u vojne uniforme, naoružane puškama, predvođene psima kako kreću u svoje herojske pohode ubijanja 'opasnih divljih zvijeri' poput zečeva, fazana i lisica.

No, ne koriste samo lovci rupe u našem katastrofalno lošem Zakonu o zaštiti životinja. Neke od hrvatskih estradnih zvijezda na svojim nastupima koriste životinje kao rekvizite, bilo da ih nabacuju po pozornici, udaraju ili žrtvuju u sklopu svojeg umjetničkog izražaja. Djelomično se takve stvari javno osude i priča se o podizanju tužbi, ali nikad ništa iz svega toga ne ispadne i vrlo brzo svaki od tih događaja zasjeni se novim incidentom.

Iako smo mala srednjoeuropska zemlja, najveći smo svjetski proizvođači krzna od činčila, i to s čak 50% ukupne svjetske proizvodnje. Ove male južnoameričke životinjice drže se u natrpanim kavezima i, kad im dođe vrijeme, lomljenjem vratova i deranjem kože daju svoj doprinos ponosnoj grani hrvatske privrede. U samo 6 mjeseci, Chinchilla d.o.o. proizvela je 10,5 tona leševa tih malenih glodavaca. Nas ne zanima činjenica da sve više ljudi u svijetu podržava ekološko krzno i protivi se proizvodnji životinjskog krzna, kao što nas ne zanimaju ni zabrane uzgoja životinja za krzno primjerice u Velikoj Britaniji. Ne zanima nas ni činjenica da je anti-krzneni pokret sve jači i da velik broj javnih i poznatih osoba diljem svijeta osuđuje takvu vrstu okrutnosti i proizvodnje, jer kod nas još uvijek dama nije 'prava dama' bez krznene bunde. Stoga se s razlogom pitamo u kakvoj to zemlji i kojem vremenu živimo: kamenom dobu ili trećem mileniju?

Što se životinjskih vrsta s drugih kontinenta tiče, svakako treba spomenuti i nojeve što je trenutno jedan od rastućih problema u Hrvatskoj. Sve je više uzgajivača tih afričkih životinja, iako kod nas nema nikakve zakonske regulacije o držanju i klanju tih životinja. Od vlasti se traži donošenje takvog zakona, iako je susjedna Austija klanje nojeva zabranila. Zato kod nas to najvjerojatnije ima izgleda, jer sve što je odbojno zapadu dopušteno je u našoj zemlji: od lova na zaštićene vrste, uzgajanja krzna i klanja nojeva.

Na žalost, problem ne leži samo u uzgajanju i klanju životinja s drugih kontinenata. Životinje poput kokoši, svinja, krava, konja i ovaca svedene su na stvari, na predmete koji služe udovoljavanju ljudi. Kolje ih se bez anestetika i bezobzirno. Režu im se zubi, krila, repovi i testisi bez da se uopće pomišlja na ublaživanje boli. Prolazeći bilo kojim hrvatskim selom, svatko se može uvjeriti u spomenute 'tehnike' usmrćivanja životinja, kao što je polagano puštanje krvi rezanjem vratnih im žila.

Hrvatska također ima i najveće farme kokoši, te neke od većih Europskih farmi krava muzara i svinja. Isto tako možemo se 'hvaliti' i ogromnim farmama purana, teladi i goveda za klanje. Omiljeni specijaliteti i popularna jela su mlade svinje i janjići. Posebno ljigav prizor su brojni restorani uz najfrekventnije hrvatske prometnice koji ponosno ispred ulaza 'vrte' na vatri po nekoliko malih janjaca i praščića. Nema proslave, svadbe ili praznika bez pečenke ili pretjerivanja u mesnim jelima.

No, vjerojatno jedan od navećih problema nalazi se u Jadranskom moru koje je skoro potpuno iscrpljeno. Ribarske koče uništile su dno povlačenjem svojim mreža, a također su i izlovile većinu riba. Dodajmo još da uz naše domaće ribare Jadransko more sada napastuju i Japanski ribari s novim metodama, koje su i neki od domaćih ribara također počeli prihvaćati.

Ne zaboravimo ni krasne narodne običaje, poput odsjecanja glave volovima na otoku Korčuli. Iako to nije izvorni narodni običaj, ta nadasve civilizirana atrakcija uvedena je da bi zabavljala strane turiste, od koje se odustalo već nakon dvije sezone. Iako je osmišljena kao turistička atrakcija, kod turista i javnosti je izazivala zgražanje i ogorčenost pa se od nje mudro odustalo. Teško je predvidjeti što još možemo očekivati i koje još ideje leže u glavama naših ljudi ili turističkih zajednica čekajući da nas opet zgroze i šokiraju pd motom novih 'turističkih hitova'.

Kao ljudi kojima je do prirode i životinja stalo više nego do profita i kao osobe koje su punopravni građani ove zemlje, ne možemo a da se ne upitamo postaje li Hrvatska doista država okrutnosti. Postaje li Hrvatska klaonicom Europe? Dok u drugim zemljama zakoni zabranjuju razna zlostavljanja životinja, kod nas se 'uvodi' zlostavljanje kao turistička atrakcija. U cijelom svijetu broj vegetarijanaca raste i zdravstvene organizacije diljem svijeta podupiru vegetarijanstvo, a u nas vlasti i dalje nemaju sluha za uvođenje vegetarijanskih obroka u javne institucije.

U Hrvatskoj gotovo nitko nije bio kažnjen zbog okrutnosti prema životinjama. Gotovo sve se tolerira vlasnicima životinja za društvo. Stoga ne treba čuditi kad se pse i mačke napušta i izbacuje na ulicu za vrijeme ljetnih praznika, te one završe u prihvatilištima u kojima ih se ubija u vremenskom roku kraćem od onog propisanog zakonom.

kornati1 [ 21.62 Kb ]'Mala zemlja za veliki odmor' reklamni je slogan Hrvatske turističke zajednice, nadahnut rijetko viđenim prirodnim ljepotama naše zemlje, njezinim ogromnim potencijalom za eko-turizam te proizvodnju ekološke (prirodne) i zdrave hrane. Svrha ovog članka nije osporavanje toga, već traženje odgovora na pitanje: zašto se Hrvatska okreće prema krvavom turizmu ubijanja magaraca i medvjeda, ubijanju i prodaji rijetkih ptica pjevica, uzgoju životinjskih vrsta endemskih za drugačija klimatska podneblja te otvaranju novih lovišta? A istodobno, naš seoski turizam oslikan ljepotama srednjevjekovnih dvoraca propada, zarašten koprivama i akacijom. Neke od najčistijih pitkih voda u ovom dijelu svijeta gube svoju bistrinu uslijed lošeg planiranja industrijskih zona, a okrutnost i nemar prema gotovo svim životinjskim vrstama koja s nama dijele ove prostore poprimaju razmjere zabrinjavajućeg ishoda.

Iako 'mala' zemlja, Hrvatska je na žalost također i zemlja velike okrutnosti.

Vezane teme

pekas21 [ 18.14 Kb ]pekas71 [ 14.45 Kb ]objesena_maca [ 35.07 Kb ]pekas72 [ 21.81 Kb ]pekas73 [ 19.60 Kb ]pekas87 [ 24.06 Kb ]pekas89 [ 11.59 Kb ]

Download

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting