Uzgoj životinja za krzno - slučaj Nizozemske

| More

Nizozemska je primjer države u kojoj su uzgajivači kuna pokušali ukinuti zabranu uzgoja životinja za krzno tužeći državu, no presudom Nacionalnog žalbenog suda u Haagu iz studenoga 2015. ta zabrana je potvrđena. Nizozemska je stavom da je ekonomski interes uzgajivača životinja za krzno manje važan od javnog interesa postavila dobar primjer u Europi.

U presudi se, između ostaloga, navodi: ''Kao što se dalo naslutiti iz onoga što je rečeno o pravnim presedanima Zakona do sada (...) uzgajivači kuna morali su uzeti u obzir da će doći vrijeme kada će njihove aktivnosti biti zabranjene. (...) ovaj prijedlog ne dotiče se dobrobiti životinja kao takve, već stajališta da je etički neprihvatljivo držati životinje za proizvodnju krzna.''

Za usporedbu s Hrvatskom, presuda u korist zabrane uzgoja kuna/životinja za krzno donesena je u Nizozemskoj koja je četvrti najveći svjetski uzgajivač kuna, s godišnjom proizvodnjom od oko šest milijuna kuna na 160 farmi kuna diljem države.

Uzgoj činčila radi krzna zabranjen je u Nizozemskoj 1997. godine zbog nemogućnosti postizanja adekvatnih uvjeta za dobrobit životinja na farmama, a zabrana je na snazi od 2008. godine. Nizozemska je s razlogom zabranila uzgoj činčila, odmah nakon zabrane uzgoja lisica za krzno, jer su najveći problemi s dobrobiti krznaša prisutni upravo u uzgoju činčila.

U studenome 2015. godine sastala se Međuskupina za dobrobit i zaštitu životinja (Intergroup on Welfare and Conservation of Animals) s ciljem razgovora o uzgoju životinja radi krzna u EU-u. Sastanak je uključivao predstavljanje novog, sveobuhvatnog znanstvenog izvješća "Slučaj protiv uzgoja životinja radi krzna" u izdanju organizacije Respect for Animals. U izvješću je zaključeno da su zabrane uzgoja životinja radi krzna jedino rješenje za ozbiljne probleme dobrobiti životinja u industriji proizvodnje krzna.

Inez Staarink, savjetnica politike nizozemskog parlamenta u sektoru poljoprivrede, prirode, životinja i hrane, pozvala je zastupnike da podrže zabrane u zemljama članicama EU-a i zabrane širenje farmi krzna: "Nizozemska više neće izvoziti krzno; umjesto toga izvozit ćemo zabranu uzgoja životinja radi krzna."

Uzgoj životinja radi krzna politički je i ekonomski nestabilna industrija kojoj se snažno protivi većina europskih građana. Nizozemska presuda potvrđuje da živimo u vremenu u kojem interesi i potrebe životinja dobivaju prednost nad potrebama industrije te daje do znanja da ekstremna okrutnost prema životinjama više nije prihvaćena.

Ključne informacije:

- Nizozemska je uzgoj lisica radi krzna zabranila 1995. godine.

- Uzgoj činčila radi krzna zabranjen je u Nizozemskoj 1997. godine, također zbog nemogućnosti postizanja adekvatnih uvjeta za dobrobit životinja na farmama.

- Obje gore navedene zabrane stupile su na snagu 2008. godine.

- 4. listopada 2006. godine članica nizozemskog parlamenta Krista van Velzen podnijela je prijedlog zakona s ciljem zabrane uzgoja životinja za krzno. Zakon je temeljen na etičkoj ideji o neprihvatljivosti držanja krznaša te njihova ubijanja u svrhu proizvodnje krzna.

- 15. siječnja 2013. godine na snagu stupa zakon o zabrani uzgoja životinja radi krzna. Zakon je uključio prijelazno razdoblje u trajanju od 11 godina (do 1. siječnja 2024.) kako bi se time uzgajivači kuna obeštetili za financijsku štetu uzrokovanu zabranom i kako bi im se omogućio povratak uloženih investicija. Zakon, nadalje, sadrži prateće mjere koje nude naknadu za financijske gubitke zbog troškova zatvaranja, ponovnog investiranja ili različitog utjecaja na mirovinske planove.

- Nizozemski savez uzgajivača životinja za krzno podnio je žalbu na doneseni zakon, tj. tužio je državu navodeći da je nezakonit jer nisu primili kompenzaciju. Okružni sud presudio je 21. svibnja 2014. godine u njihovu korist.

- Nizozemska država uložila je žalbu temeljem koje je u studenome 2015. godine Nacionalni žalbeni sud u Haagu poništio odluku Okružnog suda i potvrdio postojeću zabranu, istaknuvši da novi zakon uzima dovoljno u obzir interese uzgajivača životinja radi krzna zbog prijelaznog razdoblja od 11 godina i da prateće mjere zakona treba smatrati oblikom naknade.

U obrazloženju presude navedeno je da pravno tumačenje Europskog suda o ljudskim pravima (ECHR) pokazuje da gubitak budućih prihoda, za koji su uzgajivači kuna tvrdili da će trpjeti tijekom prijelaznog razdoblja, nije zaštićen člankom 1. Prvog protokola Europske konvencije o ljudskim pravima te dodaje: "Uzgajivačima kuna nije moglo promaknuti da velik dio nizozemskog društva nošenje krzna i držanje životinja radi proizvodnje krzna već dulje vrijeme smatra neetičnim.''

Posljedice presude Nacionalnog žalbenog suda iz studenoga 2015. godine

Osim što je potvrđena zakonska zabrana uzgoja životinja radi krzna u Nizozemskoj, ova presuda također znači da su sva eventualna proširenja farmi, izvedena tijekom posljednje godine, sada postala ilegalna. S radom smiju nastaviti samo uzgajivači s dozvolama za rad izdanima do 1. siječnja 2014. godine i prema u njima navedenim uvjetima. U praksi to znači da ne smiju više proširivati svoje farme ni broj uzgajanih kuna. S radom će morati potpuno prestati do 1. siječnja 2024. godine.

Mogućnost žalbe nizozemskih uzgajivača?

Vrhovni sud

Nakon presude Nacionalnog žalbenog suda u Haagu, neki uzgajivači najavili su mogućnost žalba Vrhovnom sudu Nizozemske. On može samo potvrditi ili odbaciti presudu nižestupanjskog suda, no bez donošenja novih dokaza, odlučujući samo o tome je li nižestupanjski sud točno primijenio zakon prilikom donošenja presude ili nedostaje li pojašnjenje presude. Činjenice koje je nižestupanjski sud utvrdio pritom se ne propituju i smatraju se točnima.

Budući da se Nacionalni žalbeni sud prilikom donošenja i obrazlaganja odluke vodio odredbama Europske konvencije o ljudskim pravima (na koju su se uzgajivači kuna pozivali) i pravnom praksom Europskog suda za ljudska prava (ECHR), nije izgledno da bi Vrhovni sud mogao poništiti presudu.

Europski sud za ljudska prava (ECHR)

Kao drugu instancu žalbe, neki nizozemski uzgajivači navode Europski sud za ljudska prava.

Uvjeti koji moraju biti ispunjeni da se žale tome sudu su sljedeći:
1) Moraju biti iscrpljene sve mogućnosti žalbe, tj. sudstva u matičnoj državi (npr. Vrhovni sud u ovome slučaju).
2) Žalba mora biti podnesena u roku od manjem od šest mjeseci nakon eventualne završne presude suda u matičnoj državi.
3) Žalba se mora temeljiti na Europskoj konvenciji.
4) Podnositelj žalbe ECHR-u mora dokazati da je pretrpio "značajan gubitak".

U obrazloženju presude, Nacionalni žalbeni sud u Haagu objasnio je upravo ovaj aspekt, navodeći da se predviđeno prijelazno razdoblje i prateće mjere zakona smatraju poštenom kompenzacijom uzgajivačima. Stoga argument "značajnog gubitka" i sama mogućnost žalbe Europskom sudu za ljudska prava nemaju realnu podlogu.

Cijeli tekst presude (engleski prijevod) nalazi se na http://www.furfreealliance.com/wp-content/uploads/2016/02/Verdict-Mink-ban-The-Netherlands.pdf.

Bitni dijelovi obrazloženja presude Nacionalnog žalbenog suda u Haagu, koji se dotiču problematike kompenzacija i tumačenja ECHR-a:

2.6
Based on the ECHR jurisprudence, the Court of Appeal concludes that only the property consisting of commercial capacity derived from existing assets (land, buildings and inventory) and goodwill (such as a client database), as far as already present and owned by the mink farmers on 15 January 2013, respectively 1 January 2024, can be seen as protected property within the scope of article 1 FP. Future incomes that the mink keepers hope to obtain by means of these assets are not covered by article 1 FP. After all, in this case there is no income that has already been realised and there is no lawful claim that can be made to it.

3.17
Based on the above, the Court of Appeal assumes that the mink farmers will remain able to run a profitable business during the transitional period (of almost 11 years), or at least during the larger part of it. The Court of Justice therefore has wrongly omitted the transitional period as a (damage reducing) factor that has to be taken into account concerning the question whether a fair balance between the public interest and the infringement on the existing property rights of the mink farmers has been founded.

4.6
The previous comes down to the conclusion that the prohibition of the keeping and killing of fur animals for fur production has been foreseeable from 1999, or at least from 2006 on. Therefore, the mink farmers have had the opportunity to prepare themselves for a possible prohibition for a considerable amount of time, long before the Law actually became effective, for instance by diversifying their companies and thereby making themselves less vulnerable. Furthermore, they have been offered an ample transitional period of almost 11 years, which in the first place is meant to enable them to earn back the obligatory investments, but also enables them to continue their companies in a profitable manner for quite some time. In addition, accompanying measures have been provided for, that if applicable means a compensation of (part of) the damage.

4.9
Insofar as NFE c.s. also argue that the (individual) Mink Farmers are suffering an individual and excessive burden, that argument fails as well. In itself it is correct to assume that while the Law has provided a general fair balance between the Law’s intentional objective and the interests of the mink farmers, this does not exclude the possibility that it could be different in individual cases. However, it is up to the mink farmers to argue that in their individual situations, an individual and excessive burden is in order. The Mink Farmers have not done so, or at least not sufficiently. As far as their individual cases go they have only calculated the losses of income over a great number of years. Apart from the notion that future income cannot be considered to be property in the sense of article 1 FP and therefore cannot be weighed in the judgment whether a fair balance has been provided for, they are also denying the question whether damage is an individual and excessive burden. The assessment of this question is depending on numerous circumstances, such as the profitability and current capital of the individual Mink Farmer. Data on these subjects are lacking completely. Also it is difficult to assess the question whether an individual Mink Farmer will suffer an individual and excessive burden before the end of the transitional period, without it being known what the practical consequences of the Law will actually entail for the involved Mink Farmers. The Court of Appeal cannot judge this at the moment.

Objavljeno: travanj 2016.

Vezane teme

Kuna u uzgoju za krzno [ 724.39 Kb ]Nizozemska - zabrana uzgoja [ 532.54 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting