Izv. prof. dr. sc. Boris Bakota, pravnik i sveučilišni profesor, o zakonitosti propisivanja obavezne sterilizacije

| More

Na upit o pravnom tumačenju zakonitosti propisivanja trajne sterilizacije kao obaveznog načina kontrole razmnožavanja navodim sljedeće:

Čl. 62. st. 6. Zakona o zaštiti životinja daje mogućnost jedinicama lokalne samouprave propisati trajnu sterilizaciju kao obvezan način kontrole razmnožavanja. Nigdje se izrijekom ne spominju napuštene životinje, osim u naslovu odjeljka. Samim time ova odredba odnosi se na sve životinje, a ne samo na napuštene.

Čl. 52. st. 1., 2., 3., 4. govori o obavezi kontrole razmnožavanja, odnosno o brizi za mladunčad onih vlasnika koji žele zadržati kućnoga ljubimca, ali ne žele se pobrinuti za njegovu mladunčad. Nije riječ o napuštenim kućnim ljubimcima.

Čl. 52. st. 5. daje ovlast ministru da odredi način i financiranje kontrole napuštenih pasa u jedinicama lokalne samouprave na čijem se području utvrdi velik broj napuštenih pasa. Ova odredba odnosi se na jedinice lokalne samouprave koje same nisu donijele nikakvu odredbu kojom bi se pobrinule za rješavanje takvoga stanja, a očito postoji velik broj napuštenih pasa. Dakle, u ovom slučaju ministar djeluje ako nisu djelovale jedinice lokalne samouprave, a odredba se odnosi samo na napuštene pse dok se u drugim člancima govori općenito o kućnim ljubimcima ili životinjama.

Članak 64. st. 2. toč. 4. Zakona o zaštiti životinja propisuje skloništima obvezu trajne sterilizacije pronađenih pasa i mačaka, osim onih koje su označene, pa im se vlasnik može pronaći, a one njemu vratiti. Samim time jasno je da su skloništa dužna trajno sterilizirati sve napuštene pse i mačke, iz čega proizlazi da jedinice lokalne samouprave mogu propisati obaveznu trajnu sterilizaciju za kućne ljubimce jer ne bi imalo smisla istu odredbu propisivati samo za napuštene pse i mačke.

Dakle, jedinice lokalne samouprave ovlaštene su propisati trajnu sterilizaciju, a koja se jedino može odnositi na kućne ljubimce. Napuštene pse i mačke skloništa su ionako dužna trajno sterilizirati, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi, a ne volji jedinice lokalne samouprave. To znači da se čl. 62. st. 6. odnosi na ostale životinje koje nisu napuštene – logično je ovdje riječ i o kućnim ljubimcima.

Vezano uz pojam vlasništva, potrebno je navesti čl. 48. Ustava Republike Hrvatske koji, između ostaloga, kaže: „Vlasništvo obvezuje.” Budući da se životinje u našem pravnom sustavu tretiraju kao imovina, na njima je moguće steći pravo vlasništva, a to pravo onda i obvezuje. Primjerice, da bih mogao voziti automobil kojemu sam vlasnik, prvo moram proći tehnički pregled i registrirati ga. Građevinski objekti moraju biti spojeni na vodu i električnu energiju. Moja plaća moja je imovina, ali iz nje moram platiti razne poreze, prirez, doprinose itd. Tako i Zakon o zaštiti životinja nameće vlasnicima životinja razne obveze: brigu o mladunčadi, uvjete i držanje opasnih pasa pravilnikom propisuje ministar, mikročipiranje itd. Mnogo je, dakle, ograničavanja prava vlasništva nad nečijom životinjom. U tom smislu vlasništvo nad kućnim ljubimcima također obavezuje vlasnike na postupanje sukladno zakonskim odredbama pa tako i sukladno propisu o kontroli razmnožavanja životinja o kojoj skrbe i o obaveznoj trajnoj sterilizaciji u lokalnim zajednicama koje su to propisale.

Izv. prof. dr. sc. Boris Bakota, pravnik i sveučilišni profesor
Pravni fakultet u Osijeku

Objavljeno: ožujak 2018.

Vezane teme

Pas - sklonište [ 44.50 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting