Životinje u pornografiji

| More

Bestijalne pornjave i erotske zoofilije

Tragom Kingova zoofilna iskaza žao mi je životinja, jer nemaju baš izbora te biofilne etike i filozofije životinjskih prava u koje Hani Miletski iz perspektive terapeutkinje iz područja (ljudske) seksualnosti ipak ne zadire, pridodajem - zoofilija - da (naravno, samo ako je to i izbor neljudske životinje kao u slučaju Vesper/a), bestijalnost - NE

Osvrt na bestijalne pornjave i erotske zoofilije esejistički otvaram zoosodomijskim opisom jedne nove pornjave u romanu Panker Johna Kinga: 'Čudne su to stvari. Ima žena sa svinjama, jarcima i magarcima, a jedan čovjek ševi kokoš. Jedan magarac s ogromnim kurcem svršava po licu neke plavuše. Takvih stvari ima na izvoz. Ima još jedna s pet prasaca na leđima i pet žena na njima okrenutih prema kameri. Vidi se kako im kurci ulaze u žene. Ima još jedna gdje žena puši kurac jarcu, koji je uređen tako da izgleda kao Đavo, rogovi životinje su ofarbani kričavocrveno. Obično gledamo slike golih žena koje se šire, pokazuju sise i sve to, ali ništa ovako. Žao mi je životinja, jer nemaju baš izbora. To nije napaljivo ni ništa slično' (kurziv moj). Na navedenu zoopornjavu nadovezujem i kinesku avisodomiju, bestijalna spolna iživljavanja na guskama i drugim pticama, čije su vratove muškarci (uglavnom iz viših krugova) zavrtali u trenutku orgazma kako bi postigli dodatnu stimulaciju agonijskim grčevima životinjskoga sfinktera. Zazorom i strahom od navedene zoobestijale željela bih u jednom od mogućih svjetova poništiti sve oblike bestijalnoga sadizma, koji čini seksualni užitak mučenja i/ili tjelesnog sakaćenja životinja, i nekrobestijalnost - spolni čin s mrtvim životinjama, i ljudskim i neljudskim.

Veve, Ivan je opalil prasicu

Jedna od mnogobrojnih web stranica o bestijalnosti/zoosodomiji porno-ikonograme otvara se žanrovskom atribucijom bestiality & animal cumshot movies na kojima dominiraju djevojke u seksualnom sjedinjenju sa životinjama, među kojima prednjače psi i konji. Primjerice, bujna plavuša u sjedinjenju s bijelim psom najavljena je sljedećim retoričkim porno-strategijama: Jessie is back! This time she takes on our big white dog outside. This really is a great movie. It has it all. Hardcore dog fucking in different positions, great blowjob action and ends with a superb dog facial! A must see for the dog lover! Riječ je o androzoonima - muškim životinjama koje su dresirane za seksualne odnose s ljudskim ženkama. Zanimljivo je da spomenuta web stranica ne otvara inverzan slučaj - dakle, ljudski mužjak s gynezoonima. Prema podacima The Humane Society of the United States (HSUS), jedan zoosodomijski web site dnevno ima otprilike 46.000 posjeta.

Zoofilija i bestijalnost ponekad su kondicijski određene. Podsjećam na armenskoga pastira Milosa Stavrosa i ovcu Daisy iz filma Sve što ste željeti znati o seksu, a niste se usudili pitati (1972.) Woodyja Allena, kultne adaptacije istoimene knjige Davida Reubena, u drugoj priči Što je sodomija? Kao sličnu kondicijsku zoosodomiju donosim primjer s nedavnog kratkog terenskog istraživanja iz Luke Lijeve (okolica Siska): To sem ja čula još prve, još sem bila curica, pred pedeset let. Čula sem da muškarec ne imel ni ženske ni ništa pa je opalil kravu. Još si je zel stolec jer je krava visoka. A žene - i na selu - z malemi cucki, i spiju ž njimi. Veve, Ivan je opalil prasicu. Bil je još dečec… (Na navedenom kazivanju zahvaljujem gospođi Dragi Petras.)

Friedrich Salomo Krauss, koji je početkom minuloga stoljeća predano objavljivao publikacije o erotici i seksualnosti u folkloru, a među Južnim Slavenima prikupio je i 'sodomijska zastranjenja', etnografski je dijagnosticirao kako Južni Slaveni sodomiju ili bestijalnost smatraju 'između ostalog kao smiješan ukus, ni u kom slučaju kao ponižavajuću, nečasnu ili kažnjivu radnju'.

Životinjski muževi i zaručnice

Jedan drugi oblik zoofilije pronalazimo u mitskim svjetovima - ili kao što bi Eliade napisao in illo tempore - gdje životinja simbolizira davatelja plodnosti i rodnosti. Kurilski Ainu, koji se prostiru na sjeveru sve do Kamčatke, vjeruju da je njihov Praotac potekao iz bračne veze neke žene i medvjeda ili psa. Porodiljni slučaj kraljice Maye mitski interpretira kako je začela Buddhu s bijelim slonićem, odnosno, sublimnija verzija zoofilnoga rođenja govori kako je u trenutku kad je začela Gautamu Buddhu sanjala da je mali bijeli slon s bijelim lotosom u surli ušao u njezin desni bok, i nakon potrebnog vremena Maya je rodila Buddhu iz svog boka, pridržavajući se za stablo. Boria Sax u knjizi The Mythical Zoo: An Encyclopedia of Animals in World Myth, Legend, & Literature (2001.) upućuje kako su vjenčanja ljudi sa životinjama često vodila osnivanju plemena. Kada su odlazili u lov ili rat, muškarci su pričali priče o životinjama-zaručnicama, a žene - kada su zajedno sjedile i prele - pričale su o životinjama-zaručnicima. Na tragu priča o muževima i ženama-životinjama (podsjećam, primjerice, na naše bajke o vilinskom prascu i ježu mladoženji, pjesme o zmiji mladoženji…) Bruno Bettelheim detektira kako spomenute priče nemaju samo odlike bajke nego i totemizma. I dok u intimnosti dominiraju animalne metafore tzv. sitnih i ljupkih životinjica - primjerice, goluba, golubice, vjeverice, mačke, u simbolizaciji seksualnosti ljudske životinje rabe se tzv. krupne i 'ne tako ljupke' životinje; primjerice, svinja (njezini izomorfizmi: prasica, krmača) simbolički pokriva žensku seksualnost, a (rasplodni) pastuh, naravno, muški erotizam. U paralelizmu mitskih primjera i suvremene zoofilije Marijan Košiček prosuđuje da se 'spolne sklonosti ljudi od mitskih vremena do danas ustvari nisu bitno promijenile!' Nisam sigurna u navedenu zoofilnu nepromjenjivost jer dok su nekoć zoofilne priče označavale bliske dodire predodžbi o muževima i ženama-životinjama sa spolnošću, u današnjim zoosodomijskim praksama, pri čemu posebice mislim na SVE oblike bestijalnoga sadizma, životinja je svedena jedino na izvorište seksualne zadovoljštine i iživljavanja, dakle, NA NIŠTA.

Interspecistička ljubav

Peter Singer u prikazu knjige Dearest Pet Midasa Dekkersa, koja tematizira zoofilnu erotiku, upućuje da se naveden spolni odnos oduvijek upisivao u devijaciju upravo zbog ograničavajućega antropomorfizma (i specizma) koji ukazuje na navodne duboke razlike između životinje i čovjeka kao i zazora od nereproduktivnih spolnih odnosa. Red je da prizovem i Stari zavjet koji izričito osuđuje zoofiliju iz okrilja antropocentrizma: 'Tko bi god sa živinom legao, treba ga kazniti smrću' (Izlazak - Ćudoredni zakoni 22, 18). Slijedi modificirana zabrana zoofilije koju nudi Levitski zakonik (18, 23): 'Da nisi legao ni s jednom životinjom - od nje bi postao nečist. Žena ne smije stati pred životinju da se s njom pari. To bi bila krajnja opačina' (kurziv moj). Na tragu kristijaniziranih interpretacija zoofilije i bestijalnosti inicirana je i vještičja zoofilija s epicentralnim kultom jarca.

Ne mogu se složiti s mišljenjem iznimne Rebecce Schneider o videu Vesper's Stampede to My Holy Mouth Carolee Schneemann te o kasnijoj seriji fotografija Infinity Kisses II (Vesper) - u kojima umjetnica inscenira (zoofilne) poljupce s mačkom Vesper/om kao interspecističku erotsku sliku u kontekstu trijadne teme - erotska privlačnost prema vlastitom kućnom ljubimcu - mački, sakaćenje ženskih genitalija te mačja/klitoralna osuda u sudskim procesima protiv vještica. Naime, spomenuta teoretičarka u domišljatoj interpretaciji navedene radove, uz ostalo, atribuira sintagmom banalan isječak svakodnevice, tragom čega otvara i upit je li Vesper muško ili žensko?

Nikola Visković u knjizi Životinja i čovjek: prilog kulturnoj zoologiji bilježi kako je zoosodomija danas zabranjena mnogim krivičnim zakonima, primjerice, u Louisiani zabranom 'protuprirodnoga spolnog odnosa jednog ljudskog bića s drugim istog ili suprotnog spola ili sa životinjom'. Zanimljivo je da i hrvatski Zakon o dobrobiti životinja nije iskazao potrebu za zabranom zloporabe životinja u zooporno praksama. Ipak, korektivno Prijedlog novoga Zakona o dobrobiti životinja Republike Hrvatske, na kojemu radi Udruga Prijatelji životinja, pridodaje i zabranu 'korištenja životinja u pornografske svrhe i seksualno iskorištavanje'.

Pseudo/zoofilija, bestijalnost

Primjerice, (jedna od brojnih) web stranica o zooseksualnosti odlučuje se za termin zooseksualnost, s obzirom na to da je prema njihovim shvaćanjima zoofilija opterećena značenjima mentalne aberacije, i stoga je isključuju iz terminologije zooseksualne zajednice, akcentirajući da je zooseksualnost orijentacija na isti način kao što su orijentacije označene kategorijama hetero-, homo- i biseksualnost. Pritom postavljaju određenje da su pojmovi bestijalnost i zooseksualnost bliskoznačnice (dakle, ne istoznačnice), jer u sklopu zoozajednice zooseksualna osoba označuje onoga koji osjeća emocionalnu privrženost prema životinjskom partneru, a bestijal - osoba koja se zanima samo za seksualne aspekte takve prakse.
Naravno, inicirani su raznorodni zoofilni modusi, primjerice, ofidiofilija - uzbuđenje zmijama, formikofilija - uzbuđenje mravima, određenije - seksualno uzbuđenje i orgazam koji inducira puzanje ili grickanje puževa, žaba, krilatih insekata, mrava po spolnim organima (ljudske životinje), kinofilija, pteronofilija, što će reći uzbuđenje dodirom perja… U zoofilni modus karnivora moguće je upisati ležeran odgovor Zorana Ferića na upit Što mislite o zoofiliji? u rubrici Povjerljivi razgovori (usp. http://www.euro26.biz.hr/hh/5/hh6.php): Pa, mislim prvenstveno o pravima životinja. Mislim da je općenje sa životinjama koje imaju manje od osamnaest - pedofilija! Ovce - da, janjad - ne! Što se mene tiče, ja životinje volim, ali samo jesti.

U animalističkoj knjizi Životinja i čovjek Nikola Visković upućuje da termin zoofilija uz to što označuje prijateljstvo prema životinjama i namjeru njihove zaštite (u ovom značenju srodan je terminu biofilija), njegovo drugo značenje, koje je, primjerice, zabilježeno u Akademijinu Rječniku pod riječju životinjstvo, određeno je definicijom u horizontu očekivanja teologa Antona Kadčića (1729.): 'pristajanje puteno čovika s živinom oli živine s ženom oli napokon i đavlom'. Pritom Nikola Visković kao sinonime upisuje bestijalnost, zoofiliju (u njegovu drugom značenju) te zoosodomiju. Pseudozoofilija, u određenju Hani Miletski, označava seksualne igrice u kojima jedan od partnera glumi životinju, a što je tipično i u S/M odnosu kada sex slave preuzima, primjerice, ulogu psa.

Hani Miletski u knjizi Understanding Bestiality and Zoophilia (2002.) pod bestijalnošću podrazumijeva seksualni kontakt između ljudskoga bića i neljudske životinje, a zoofilijom određuje emocionalnu privrženost i/ili seksualnu privlačnost prema životinjama, akcentirajući da bestijalnosti ne pridaje negativnu konotaciju, jer bestijalnost rabi ipak kao opći termin za praksu spolnih odnosa sa životinjama, što uključuje i bestijalnost i zoofiliju, te s obzirom na to da se zoofili u Internet zajednici određuju kategorijom zoos (ili zoo u jednini).

Tragom Kingova zoofilna iskaza žao mi je životinja, jer nemaju baš izbora te biofilne etike i filozofije životinjskih prava u koje Hani Miletski iz perspektive terapeutkinje iz područja (ljudske) seksualnosti ipak ne zadire, pridodajem - zoofilija - da (naravno, samo ako je to i izbor neljudske životinje kao u slučaju Vesper/a), bestijalnost - NE.

Suzana Marjanić, @nimal portal, Zarez 116, 06. studenoga 2003.

Suzana Marjanić: 'Antropornografija ili životinja kao skopofilijski i seksualni predmet'. U: Kulturni bestijarij, ur. Antonija Zaradija Kiš i Suzana Marjanić, Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, Hrvatska sveučilišna naklada, 2007., str. 757-782.

Vezane teme

Bestijalnost ili ne? [ 9.25 Kb ]

Također pogledajte

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting