Testing Times, br. 4, 26. rujna 2006.

| More

Error:

U četvrtom broju Testing Times newslettera udruga Prijatelji životinja, kao dio Europske koalicije za prestanak pokusa na životinjama (The European Coalition to End Animal Experiments - ECEAE), donosi najnovije informacije o REACH paketu zakona o kemikalijama, o Komisijinom novom prijedlogu zakona za proizvode za zaštitu biljaka, kao i iscrpne informacije o bespotrebnosti pokusa na životinjama.

U ovome broju:

REACH kreće u drugo čitanje

Ove jeseni REACH paket zakona o kemikalijama napokon će krenuti u drugo čitanje. Krajnji rok članovima Europskog parlamenta za podnošenje amandmana Odboru za okoliš je 11. rujna. Prema posljednjem rasporedu, Odbor za okoliš trebao bi glasovati 10. listopada, Parlament 14. studenog, a glasovanje Vijeća trebalo bi se održati 4. prosinca.

Postoji mnogo amandmana vezanih uz smanjivanje opsega testiranja na životinjama koje je tijekom Prvog čitanja Parlament donio, ali koje je Vijeće naknadno odbilo. Ako će zakonodavci poštovati svoju odluku o smanjivanju opsega testiranja na životinjama, onda treba donijeti neke amandmane u Drugom čitanju.

Posebice bi trebalo uključiti amandmane koji se odnose na sljedeće:

Komisijin novi prijedlog za proizvode za zaštitu biljaka

17. srpnja o.g. Komisija je izdala svoj prijedlog za ispravak teksta zakona o proizvodima za zaštitu biljaka (pesticidima) koji bi zamijenio direktivu 1991. Tekst zakona predlaže dvostupanjski postupak u kojem pojedinačne aktivne supstance prvo moraju biti odobrene, a onda i sami proizvodi za zaštitu biljaka moraju biti autorizirani.

Tekst zakona sadrži neke pozitivne korake vezane uz razmjenu podataka. Primjerice, prijave tvrtki za autorizaciju njihovih proizvoda moraju sadržavati izvješće o poduzetim koracima u svrhu izbjegavanja dupliciranja pokusa na životinjama. Međutim, ovo bi se moglo dodatno osnažiti.

Nadalje, stavka da je 'ponavljanje pokusa koji uključuju kralježnjake zabranjeno', koja je bila uključena u prijašnjem nacrtu Komisije, sada je izbačena!

Prijedlog također ne spominje alternative pokusima na životinjama koje ne uključuju životinje. Alternative su već u uporabi, sve više ih se pojavljuje svakodnevno, te se tako smanjuje uporaba mnogih životinja. Potrebito je učiniti krajnji napor kako bi se potaknuo razvoj i uporaba tih metoda, a zakonodavstvo treba ovo poduprijeti.

Primjerice, tekst navodi da podnesci 'ne smiju sadržavati izvješća o testovima ili studijama koje uključuju namjernu primjenu proizvoda za zaštitu biljaka na ljudima'.

Ipak, mikrodoziranje je alternativna tehnika koja se trenutno razvija te kojom se daje nekoliko molekula supstance ljudskim volonterima. Iako je takva doza potpuno bezopasna, sofisticirana oprema može otkriti kako ta supstanca djeluje na tijelo.

Mikrodoziranje podupiru Europska agencija za lijekove i Američka uprava za hranu i lijekove, a postoje i sve učestalija izvješća o njezinoj uporabi u farmaceutskoj industriji. Prijedlogom Komisije zabranjuje se uporaba ove tehnike. Ovo se ne smije dogoditi.

Mačke se redovno koriste u laboratorijima poradi ispitivanja sigurnosti proizvoda namijenjenih ljudima, usprkos znatnim razlikama među vrstama.

Završene stručne i javne konzultacije u vezi 86/609

Devetotjedna javna i stručna konzultacija koju je organizirala Komisija povodom procjene učinaka Direktive 86/609 o zaštiti životinja korištenih u pokusima završila je 18. kolovoza. Postojala su dva upitnika, jedan za članove javnosti, a drugi za stručne skupine uključene u izradu zakona. Ovo je bio dio procjene učinka koja je počela u siječnju i koja bi trebala biti gotova u listopadu 2006.

Prijedlog Komisije trebao bi biti objavljen početkom sljedeće godine.

Bespotrebnost pokusa na životinjama - pregled

Veliki postotak provedenih pokusa na životinjama je tehnički bespotreban, bez obzira na to jesu li uspješni ili ne. Ovo uključuje pokuse:

  1. koji se provode u isto vrijeme kao i pokusi na ljudima
  2. koji nisu obvezatni prema zakonu
  3. koji nikad nisu objavljeni
  4. koji su ponovljeni
  5. koji mogu biti zamijenjeni alternativama
  6. za koje postoji alternativa, ali ona još nije prihvaćena
1. Provode se u isto vrijeme kao i pokusi na ljudima

Za vrijeme razvoja lijekova, dugoročne studije toksičnosti na životinjama često se i dalje provode za vrijeme kliničkih testiranja na ljudima1.

U određenom broju studija koje se bave lijekovima za ljude ispitivalo se koliko su informacije dobivene iz pokusa na životinjama pridonijele znanju o sigurnosti i učinkovitosti tih lijekova. Osim što su utvrđene goleme razlike u rezultatima pokusa na životinjama i kliničkih testiranja na ljudima2, također se pokazalo da su u mnogim slučajevima pokusi na životinjama nastavljeni godinama nakon kliničkih testiranja na ljudima3-5.

2. Nisu obvezatni prema zakonu

Često se zaboravlja da velika većina pokusa na životinjama nije obvezatna prema zakonu. Regulatorna tijela koja utvrđuju sigurnost novih proizvoda zahtijevaju samo sigurnosna testiranja kemikalija, pesticida, biocida i lijekova. Svi drugi oblici korištenja životinja (poput temeljnog istraživanja (basic research) ili pokusa poradi obrazovanja) nisu obvezatni. Velik dio otpada na uzgajanje genetički modificiranih životinja namijenjenih za ispitivanje učinaka lijekova. Posebice na sveučilištima čini se da se istraživanja provode više na ad hoc temelju ovisno o vlastitim interesima istraživača, a manje temeljeno na bilo kakvoj velikoj strategiji javnog zdravstva. No to ipak čini veliki dio korištenja životinja (43%u Velikoj Britaniji u 2005.)7.

3. Nikad nisu objavljeni

Također je dobro poznato da veliki udio studija temeljenih na pokusima na životinjama nikad nije objavljen. U ovom trenutku pokusi na životinjama koji procjenjuju učinkovitost i sigurnost kemikalija i lijekova rijetko se objavljuju iz komercijalnih razloga. Iako su u ovom slučaju ti pokusi 'poslužili svojoj svrsi', neuspjeh u objavljivanju njihovih rezultata je veliki problem. Ovo znači da rezultati ovih pokusa nisu dostupni ostalim istraživačima i doktorima medicine. Ovo ne samo da dovodi do dupliciranja pokusa na životinjama (vidjeti dolje), nego i to da se znanje dobiveno tim pokusima nikad ne prenese na druge ljude.

Razlog djelomice leži u tome što su znanstveni časopisi ograničeni u pogledu onoga što mogu publicirati te se više fokusiraju na objavljivanje novih tehnika i uspješnih ispitivanja. Neuspjeh u pronalaženju odgovora kojeg su tražili, kojeg često nazivaju 'negativnim rezultatima', ili pokusi koji 'krenu po zlu' ili koji vode u 'slijepu ulicu' najčešće se ne objavljuju8. Ista stvar vrijedi i kod razvoja lijekova, osim u slučajevima kad lijek uspješno prođe testiranja na životinjama. S obzirom da 'samo pet od 5000 supstanci koje prođu predklinička testiranja (na životinjama) odu u klinička testiranja na ljudima'9, ovo je ustvari samo manji postotak svih pokusa na životinjama koji se događaju. U ovom trenutku vrlo je teško odrediti koliko se studija nikad ne objavi zato jer je čitav sistem jako netransparentan. ECEAE zagovara stvaranje baze podataka koja će sadržavati podatke o svim obavljenim pokusima na životinjama tako da ne samo da testovi neće biti duplicirani, nego će biti podvrgnuti i striktnoj neovisnoj kontroli.

Sve veći broj analiza pokazuje uznemirujuća otkrića koja sugeriraju da čak i one studije koje budu objavljene nikad ne budu uporabljene od drugih ljudi12. Analize citata koriste baze podataka kako bi izbrojale koliko je drugih istraživača citiralo izvorni znanstveni rad. Iznimno koristan znanstveni rad citirat će i mnogi drugi autori. Ovi istraživači su otkrili da su čak i studije medicinskih zahvata rijetko citirane u medicinskim časopisima za zdravlje ljudi, što sugerira da nisu bile korištene kako bi pomogle u davanju informacija medicini na ljudima.

Studije genetskog inženjeringa već koriste golem broj životinja te se očekuje da će se taj broj značajno povećati ako se ne postave kontrolni mehanizmi.

4. Ponovljeni pokusi na životinjama

Zbog neuspjeha u objavljivanju rezultata testiranja na životinjama (baziranih na istraživanju ili regulaciji), postoji bojazan od ponovljenog provođenja pokusa8,13,14. Kako bi se osiguralo da se to ne dogodi u okviru predloženog REACH zakona o kemikalijama, predlaže se obvezno dijeljenje podataka. Američki High Production Volume Challenge Program za kemikalije zahtijevao je od kompanija da objave predložene planove za testiranje na određeno vrijeme. Ovo je omogućilo drugim kompanijama i pojedincima da obavijeste kompaniju koja je planirala pokus i nadležno tijelo o podatcima koji su već prikupljeni, što je dovelo do smanjenja pokusa na životinjama koje je trebalo obaviti15.

Duplikacija na polju medicinskog i osnovnog (basic) istraživanja također se može dogoditi kada istraživači provode istraživanja sa sličnim predmetom i ciljem istraživanja. Bilo da se radi o njihovom vlastitom istraživanju ili u usporedbi s drugim skupinama istraživača, postoji mnogo dupliciranja studija gdje su napravljene samo manje promjene, primjerice koristeći marginalno različite lijekove, različite doze, ili različite životinjske vrste. Ovo se također događa kada slične lijekove razvijaju različite farmaceutske kompanije. Iako razmjeri dupliciranja testova mogu varirati, ono što obično nedostaje je sveukupni osjećaj važnosti novog istraživačkog projekta, posebice po pitanju patnje životinja.

5. Testovi koji mogu biti zamijenjeni metodama koje ne koriste životinje

Postoji ogroman broj dostupnih alternativnih metoda.

Toksikologija i razvoj lijekova su dva područja koja su posebice profitirala od potrage za alternativama koje ne koriste životinje. Postoji rastući poticaj za zamjenom pokusa na životinjama za testiranje sigurnosti kemikalija, kozmetike i lijekova. Brzinu zamjenjivanja diktiraju grupe za zaštitu životinja koje odražavaju jaku zabrinutost javnosti vezanu uz pokuse na životinjama.

Na žalost, ne postoji i odgovarajući odgovor zakonodavstva za razvojem i uporabom neživotinjskih metoda u osnovnom medicinskom istraživanju koje provode sveučilišta i vladini laboratoriji. Stoga se na ovom području većina alternativnih metoda otkrije bez pravog planiranja. U pravilu ograničenja u vremenu i financiranju ograničavaju i dizajniranje vlastitih alternativnih metoda za svaki istraživački projekt17.

Prema zakonodavstvu Europske unije istraživači koji pokuse provode na životinjama obvezni su pretpostaviti alternativne metode pokusima na životinjama18. Od istraživača se očekuje da u svojem zahtjevu za novi pokus na životinjama dokažu da su tražili alternativne metode i da ih nisu pronašli. U praksi ovo jako ovisi o vještinama istraživača u pronalaženju alternativa, te se oslanja na pretpostavku da su sve alternative objavljene na kvalitetan način.

U nekim slučajevima u vrlo uskom području interesa doista ne postoji razvijena alternativa. Ali ono što općenito nedostaje je sveopće uzimanje u obzir:

Ovo se djelomice odnosi i na objavljivanje (vidi gore).

Trenutno ne postoji sveopće prihvaćena metoda za procjenu koliko je određeni znanstveni rad vrijedan20. Ocjenjivanje ukupne vrijednosti istraživanja je vrlo teško, osobito na polju temeljnog istraživanja (basic research) gdje se uspješnost istraživanja ne može uopće ocijeniti, ili barem ne odmah, ili ono možda neće dovesti do bilo kakvog probitka za ljudsko zdravlje8. Zbog ovih razloga neprijeporno je neetično provoditi invazivne zahvate na životinjama kad se probitci ostvareni njima ne mogu ni mjeriti, a još manje realizirati. (Ovo ne ovisi o tome prihvaćate li da je ukupna cijena žrtvovanja životinje u odnosu prema probitcima ljudskoj vrsti moralno prihvatljiva metoda opravdavanja pokusa na životinjama.)

6. Postoji alternativa, ali još nije prihvaćena

Na polju testiranja sigurnosti lijekova i kemikalija postoje ustanovljeni mehanizmi za prihvaćanje neživotinjskih, in-vitro ili dorađenih (npr. blažih) pokusa umjesto izvornih pokusa na životinjama. Vlada često voli govoriti baš o ovoj vrsti pokusa. Ipak, u praksi 'zakonodavno prihvaćanje' alternativa zna biti sporo. Ovo je vrlo frustrirajuće ako znamo da izvorni pokusi na životinjama nikada nisu morali proći tu fazu. U praksi, kad odobrene alternative postanu dostupne, vlada, Europska unija i međunarodna regulatorna tijela obično su vrlo spora kad se radi o implementiranju tih metoda i u uskraćivanju dozvola njima korespondirajućih testova na životinjama. Ovo se dogodilo s alternativom ascitičnoj (ascites) metodi stvaranja monoklonskih antitijela21, te se trenutno događa sa alternativom uporabi miševa za testiranje toksina školjkaša22, te MAPREC testu za cjepivo protiv kozica23.

Vlade bi se trebale pozabaviti sa svakom ovom točkom kako bi osigurale da se bespotrebni pokusi na životinjama svedu na minimum. Revizija direktive 86/609/EEC o zaštiti životinja korištenih u istraživačke i druge znanstvene svrhe koja je trenutno u tijeku pruža idealnu priliku za rješavanje ovih pitanja.

Reference:
  1. Pogledajte NC3R at www.nc3rs.org.uk/news.asp?id=193
  2. Pogledajte našu ocjenu jedne studije na www.buav.org/news/2006_news_updates/nhsstudy.html
  3. Roberts, I. et al. 2006. Testing treatments on animals: Relevance to humans. National Co-ordinating Centre for Research Methodology RM04/JH18/IR, svibanj 2006. Vidi: www.pcpoh.bham.ac.uk/publichealth/nccrm/publications.htm
  4. Horn, J. et al. 2001 Stroke 32: 24433-8.
  5. Pound, P. et al. 2004. Where is the evidence that animal research benefits humans? British Medical Journal 328; 514-517.
  6. Pogledajte web stranicu kako bi vidjeli naš nadolazeći Recreational drugs Report s klasičnim primjerima za ovo.
  7. Home Office 2006. Statistics of Scientific Procedures on Living Animals Great Britain, 2005. The Stationery Office. http://scienceandresearch.homeoffice.gov.uk/animal-research/
  8. Animal Procedures Committee 2003. Review of cost-benefit assessment in the use of animals in research. Vidi www.apc.gov.uk
  9. Nature 440, 7087, 1084-5.
  10. Chalmers, I. 2006. From optimism to disillusion about commitment to transparency in the medico-industrial complex. Journal of the Royal Society of Medicine 99: 337-341.
  11. Chalmers, I. 1990. Under-reporting research is scientific misconduct. Journal of the American Medical Association 263: 1405-8).
  12. Lindl, T. et al. 2005. Animal experiment in biomedical research. An evaluation of the clinical relevance of approved animal experimental projects. Altex 22: 143-151.
  13. EC 2001 White paper on future chemical policy. Vidi http://ec.europa.eu/environment/chemicals/whitepaper.htm
  14. Bridges, J. 2000 Chemistry and Industry 20 Nov.
  15. Pogledajte naše izvješće 'Strategy for a future chemicals policy' www.buav.org/pdf/Strategy.pdf
  16. Pogledajte ECVAM-ovo izvješće na http://ecvam.jrc.cec.eu.int/index.htm
  17. Animal Procedures Committee. 2002. The Use of Primates under the Animals (Scientific Procedures) Act (1986): Analysis of current trends with particular reference to regulatory toxicity. Vidi www.apc.gov.uk
  18. Animal (Scientific Procedures) Act 1986, Her Majesty’s Stationery Office, London. Vidi www.archive.official-documents.co.uk/document/hoc/321/321-xa.htm
  19. Purchase IFH, Nedeva M 2001. The impact of the introduction of the ethical review process for research using animals in the UK: Attitudes to alternatives among those working with experimental animals. ATLA 29:727-744.
  20. UK Evaluation Forum 2006. Medical research: assessing the benefits to society. Wellcome Trust, Medical Research Council, Academy of Medical Science. Vidi www.wellcome.ac.uk
  21. Vidi www.buav.org/press/2001/01-29.html
  22. Vidi www.buav.org/campaigns/shellfish/index.html
  23. Vidi Next of Kin Report; www.buav.org/primates/downloads/BUAVNextofKinreport.pdf

Error:

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting