Fit for Life

| More

Dok strepite je li goveđi odrezak što ga se spremate izjesti lud, je li vaša omiljena svinjska kobasica zaražena opasnom trihinelozom, i nije li možda na pomolu - pileće bjesnilo,...

NE BUDITE DVOLIČNI: ZOVITE VAŠU HRANU PRAVIM IMENOM!

Primjerice:

HAMBURGER = PECIVO S MLJEVENOM KRAVLJOM LEŠINOM!!!

Pripremio Goran Majetić*

Supružnike Merilyn i Harveya Diamonda proslavila je knjiga 'Fit for life', u Hrvatskoj prevedena kao 'Živjeti zdravo'. Merilyn je, poput mnogih mesojeda, već u mladosti imala teškoća sa gihtom (udlagom) u koljenima i ostalim zglobovima. Harvey je u djetinjstvu patio zbog loše probave, a kao mladić se prekomerno udebljao. Tih su se teškoća riješili pridržavajući se načela prirodne higijene, napose vegetarijanske prehrane. O tom sustavu za održavanje i unaprjeđenje zdravlja već gotovo tri desetljeća podučavaju širom Sjedinjenih američkih država, a unazad desetak godina 'Živjeti zdravo' (knjige, jer postoji i drugi dio, mogu se naručiti od izdavača 'Publikum' iz Zagreba) postao je obavezni priručnik sve većeg broja stanovnika Zemlje. A vi budite drski, i provjerite zašto. Da bi ste se lakše odlučili posavjetovati se s tom knjigom - uspješnicom, donosimo vam (donekle skraćenih i izmijenjenih) nekoliko 'sočnih' misli njenih pisaca o ljudskoj - nečovječnoj hrani. Dobar tek... i u zdravlje!

Štakori, naša omiljena hrana!

'Jesmo li mi prekoračili granice naše prirodne prilagodbe jedući hranu koja nije za nas? Šalite se? Navedite nešto što nećemo pojesti. Jedemo žitarice, voće, povrće, gljive, mrave i druge kukce, riblja jaja, druge životinje - uključujući i svinjska crijeva, kravlju jetru, janjeći mozak, žablje krake, puževe, telad, konje, pse, štakore, zmije, crve u pokvarenom siru i mnoštvo prerađenih proizvoda koje nijedna druga životinja ne bi pri zdravoj pameti jela. Da, prekoračili smo tu granicu posve sigurno. Svakako smo i mi prirodno prilagođeni za jedenje nečega. Bismo li mogli biti jedina životinja na zemlji koja je stvorena da jede baš sve što nam zapne za usta? Teško.

'Ljudska je vrsta prirodno prilagođena da jede hranu iz biljnog carstva. Možda smo naučili jesti drugu vrstu hrane i to je u redu, ali po pitanju onoga čemu smo prirodno prilagođeni to je biljno casrtvo.

'Ne samo da smo granicu prekoračili, već više ni ne jedemo hranu sirovu. Daleko od toga. Najveći je postotak naše hrane ili prerađen ili prokuhan ili oboje! Sve životinjske skupine na Zemlji osim jedne - nas - jedu hranu na koju su biološki prilagođeni, u sirovom obliku, i dožive svoj život s vrlo malo boli ili bolesti. Jedina vrsta koja se ne pridržava svoje prirodne prilagodbe i ne jede hranu u sirovom obliku trpi bolove i od bolesti umire češće no od bilo čega drugoga.

'Životinjski proizvodi su sva mesa, mliječni proizvodi i jaja. To su namirnice bogate bjelančevinama koje najviše koštaju i najteže se probavljaju, no neprestano nas opominju da ih sve više jedemo. Nukani smo jesti nekoliko puta više bjelančevina nego što naša tijela mogu iskoristiti. Životinjski proizvodi nas ubijaju. Bolovi i patnja koju ova 'hrana' uzrokuje nemjerljivi su. Može ih se povezati sa skoro svakom ozbiljnom bolešću današnjice.'

Mljac, što ti je ukusan pas!

'Jedete li ikada mrtvog psa? A mrtvog psića? (Oni su puno mekši.) Siguran sam da se neki od vas sada mršte govoreći: 'Kako misli, jesti mrtvog psa?' No, kako odrediti koje se životinje mogu jesti, a koje ne? Ljudi jedu mrtve piliće i mrtve svinje. Jedu mrtve male krave. Zašto ne i male štence? Zapravo se psi i psići u nekim dijelovima svijeta smatraju posebnim poslasticama.

'Neki nas ljudi smatraju barbarima, jer jedemo mrtve male krave. Naravno, kada ovu 'hranu' naručite u zalogajnici ne tražite odrezak male krave, nego teleći odrezak. Dato mu je drugo ime kako ne biste osjećali odvartnost ili sram kada ga naručujute. Pametno? U stvari, kada bi više ljudi znalo što je zapravo teletina vjerojatno bi ju smjesta prestali jesti, jer je barbarizam preblaga riječ da se opiše mučenje i nečovječno zlostavljanje neophodno za proizvodnju ove 'poslastice'.

'Ne dajemo drugo ime samo mrtvoj teladi kako bi nam bilo manje mučno dok ih jedemo. Jedete li trbuh mrtvog praseta? Slaninu? A mljevenu mrtvu kravu? Hamburger. A nemojte zaboraviti razne dijelove mrtvih krava i svinja, otpad oguljen s kostiju i mljevene druge otpatke nagurane u crijevo. Hrenovke. Nema potrebe nazvati jabuku ili komad lubenice drugim imenom, zar ne? Neki će mi ljudi zamjeriti na izražavanju, no izražavam se doslovno s određenom svrhom. Želim istaći da nismo stvoreni kao mesožderi - niti tjelesno, niti duševno. To je zato, jer... (nam). nije u prirodi jesti mrtvu životinju.'

U slast... uz leševe!

'... kako biste došli do mrtvih životinja da ih se ne kolje za vas? Biste li uopće razmotrili ubijanje teleta vlastitim rukama, razrezali ga nožem i kroz krvi i iznutrice izvadili omiljeni dio? Zatim biste se naravno morali riješiti kostura prije nego počne trunuti i zaudarati. Što biste s njim napravili, posebno da nemate hladnjak? Zakopali ga iza kuće? Kada bismo zaista bili predodređeni da jedemo meso, slinili biste od očekivanog oduševljenja nad mogućnošću zadiranja u životinju. Štoviše, kao svaki prirodno određen mesožder na zemlji, jeli biste ju sirovu. Kako vam se to sviđa? Biste li mogli savladati svinju, na neki način ju ubiti i odmah ju zagristi i pojesti? Vaša prirodna gadljivost prema hvatanju, ubijanju, klanju i jedenju drugog živog bića u komadu i sirovog trebala bi vam pomoći da uvidite da duševno nismo mesožderi.'

'... tvornice mesom i mlijekom ne ističu činjenicu da od hrane bogate bjelančevinama ne dobivate bjelančevine. Draže im je da ljudi ostaju u zabludi da se čovjekove bjelančevine izgrađuju od životinjskih proizvoda. Ako uzmete zalogaj piletine, to je pileća bjelančevina, ne ljudska. Ako uzmete zalogaj svinje ili junca, to je svinjska ili juneća bjelančevina, a ne ljudska. Čak i stoka, koju bismo trebali jesti dok nam ne izađe na uši, ne jede životinjske proizvode, a ne pate od nikakvog nedostatka bjelančevina. Jeste li razmišljali o ovome?'

Bez šale, jedite meso - sirovo!

'A lavovi?', pitate, 'Jedu zebre i pretavraju ih u bjelančevine. Zašto ne bismo i mi to mogli?' Kao prvo, probavni sustav lava stvoren je da bi meso pretvorio u bjelančevine..., a prvi preduvjet za to je da zebru jede sirovu. (Jeste li ikada vidjeli čopor lavova kako pravi roštilj za večeru?) I, dok je meso sirovo, lanci aminokiselina koji čine bjelančevine zebre lako se razgrađuju i ponovo sastavljaju u bjelančevine lava. Nakon kuhanja aminokiseline se združuju i bjelančevine postaju neupotrebljive. Stoga, mesojedi hranjeni isključivo kuhanim mesom postaju nezdravi, bolesni i spolno nesposobni za razmnožavanje.

'Sam čin pretvaranja sirove bjelančevine zebre u bjelančevine lava zahtijeva toliko snage da lavovi spavaju dvadeset sati dnevno. Orangutani jedu samo voće i spavaju samo po šest sati. Pretpostavljam da bi, ako ste voljni jesti vaše meso junca, svinje i pileta sirovo i spavati dvadeset sati dnevno, vaše tijelo možda moglo preraditi te bjelančevine u bjelančevine koje vama trebaju. No, zašto ne biste podmirili potrebu za aminokiselinama (bjelančevinama) iz izvora kojemu je vaš probavni sustav prirodno prilagođen? Voća i povrća. Svaka aminokiselina potrebna za stvaranje ljudskih bjelančevina može se naći u voću i povrću. Dobro, nemojte mi vjerovati. Pođite se samo boriti s gorilom srebrnih leđa koja je tri puta veća od nas, ali trideset puta snažnija. Jedu samo voće i bambusovo lišće, a mogu vam iskrenuti automobil ako žele. Otkud dobivaju bjelančevine?

'Volio bih vidjeti one od vas koji se ne slažu da ulove zeca, razderu ga zubima i rukama... i prožderu ga sirovog: zajedno s krvlju, iznutricama, kostima, kožom i mesom kao što bi to učinio bilo koji pravi samopoštovani mesožder. Nakon što završite sa zecom, volio bih vas vidjeti kako odlazite na livadu, spuštate se na četiri noge i sisate mlijeko iz kravljeg vimena kako biste se napili nakon mrtvog zeca. I to je pomalo odvratno, zar ne? Zašto? Zato jer tome po prirodi nismo skloni. Ako mlijeko niste dobili iz dojke vlastite majke, sada je prekasno! Činjenica je da mlijeko na većinu ljudi na svijetu djeluje tako da se razboljevaju. Nanosite uvredu velikom planu Prirode kada pođete k' drugoj vrsti po mlijeko.'

*Goran Majetić član je Prijatelja životinja, Međunarodnog društva za sprječavanje okrutnosti nad životinjama i biljkama - PCAP International, Vegetarijanske udruge Zagreb i Hrvatskog saveza društava Joga u svakodnevnom životu. Živi u Karlovcu. Bio je dopisnik Večernjeg lista, a sada radi kao novinar za Karlovački tjednik, te surađuje i s niz drugih novina i časopisa. Izdao je četiri zbirke pjesama. Zbirkom pjesama i kratkih priča O životu i smrti dotiče i pitanja zaštite i prava životinja. U pripremi mu je i knjiga eseja pod radnim naslovom 'Pisma o (ne)ljudskosti - promišljanja o moralnosti čovjekove prehrane iz pera jednog vegetarijanca - vegana - 1. dio', o poraznom odnosu ljudi prema drugim vrstama na Zemlji, ali i mogućem stvaranju svijeta s manje patnje i boli prelaskom na biljnu prehranu. Goran je dostupan na e-mail: majetic@net4u.hr

Vezane teme

Glad u svijetu 7 [ 55.71 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Facebook preporuke