Pseće meso - delikatesa ili groteska?
Tri milijuna Koreanaca trenutno jede pse i svijet to osuđuje.
Tu okrutnost treba osuditi i nije u redu da Kinezi, Koreanci ili Filipinci jedu pse, no isto tako treba naglasiti da je jednako okrutno i nepravedno kad Nijemci, Francuzi, Hrvati ili Amerikanci jedu krave, kokoši, svinje, nojeve ili zečeve.
I konje ubijaju, zar ne? A isto tako i krave, kokoši, svinje, ovce; lista je praktički beskonačna. Kod nas u Hrvatskoj upravo počinju s businessom ubijanja nojeva i sve masovnijeg ubijanja činčila. Ubijaju se zečevi, tamane patke, ptice, lisice, medvjedi, vukovi i brojne druge životinje od kojih su neke čak i ugrožene. Ubijaju se i psi u šinterajima, ali i u domovima, kao i raznim 'utočištima', ali to je u očima javnosti u redu i normalno, sve dok ih ne počnemo jesti. Životinje se muči pokusima i hvata ih se u lovu, maltretira ih se u zoološkim vrtovima i izluđuje u cirkusima, ubija ih se za krznene kapute ili kožne proizvode, jede ih se i uzgaja za hranu. U apsolutno svim zapadnim zemljama većina privrede temelji se upravo na tom nečovječnom, neprirodnom i nenormalnom iskorištavanju.
Razdvajanje životinja na one za jelo i na one za prijatelje je neosnovano, jer ono što je u nečijem tanjuru gurmanski specijalitet, u drugom slučaju može biti nečiji prijatelj.
Nema potrebe niti je u redu da čovjek ubija ni jednu životinju da bi se prehranio, a ni da bi nahranio svoju kućnu životinju.
Ako ljudi razumiju patnju pasa, još lakše bi trebali razumjeti i patnje drugih životinja. Tada bi konačno prešli prag shvaćanja i uvidjeli da neke životinje nisu bolje ili lošije od drugih, i da smo svi zajedno bića s osjećajima te da niti jedna životinja ne bi trebala završiti na ljudskom jelovniku.