O hranjenju naših prijatelja
Alex Pacheco mi je jednom pričao o putu kroz kanadsku klaonicu. Prepričao je, pored ostalih bijednih stvari, o trudu nekoliko svinja da oslobode drugu svinju čija je glava bila zaglavljena između dvije slomljene daske ograde. U drugim dijelovima, pronašao je bolesnu i ozlijeđenu stoku: slomljene noge, infekcije lica, stara mljekarska krava prestara da stoji, svinja u poodmakloj trunoći.
Istog ljeta odvezla sam se do najveće klaonice peradi na Marylandskoj istočnoj obali. Bio je vruć dan kada je temperatura dosegla vrhunac u kasnom poslijepodnevu. Na utovarnom dijelu na pržećem suncu, našla sam kaveze pilića napuštene kad je smjena u 16:30 završila sa radom. Većina je umrla od toplotnog udara, ali neki nisu. Zatvoreni u plastične kaveze preplitke da bi mogli uspravno stajati, jedva živi pilići su otežano disali, širom otvorenih i suhih kljunova, nosnica punih osušene sluzi. Pokušali su piti otopljeni led iz mojih ruku, ali nihove glave su bile preteške da ih podignu.
Sve životinje koje sam opisala su među milijunima ostavljenim na kraju reda klaonice. Osuđeni su na život bez tableta protiv boli, veterinarske njege, anastezije, čak i bez vode, ponekad danima, ponekad na jakoj vrućini ili temperaturi ispod nule, često bez hlada ili skloništa, dok ne dođu kontrolori Odjela za poljoprivredu i označe ih neprikladnima za ljudsku potrošnju.
Oni koji umru čekajući biti će skupljeni za vrtno gnojivo. Oni koji ne umru biti će ubijeni za hranu za kućne životinje. Stare krave pretvorene u 'Novi Friskies', slomljene i raspadajuće male kosti zdrobljene u glatke, zelene konzerve 'Super Dinner'.
Svaki put kad odemo u trgovinu, glasamo sa našim potrošenim novcima. Mnogi od nas su odavno prestali glasati u mesnicama. Ali također mnogi od nas imaju životinjske izbjeglice kod kuće koji još žive na račun onih životinja koje najviše pate.
Tržište hrane za kućne životinje proizlazi iz mesne industrije kao i tržište kožnih proizvoda. Svatko tko je procijenio par kožnih cipela ili mjesečnu opskrbu hrane za mačku od 4 kilograma, zna da veliki novci leže u tim nusproizvodima. Mnogo cipela, torbi, pojasa, jakni, i konzervi od 100 grama sa komadima govedine za pse mogu se dobiti iz jedne jadne junice. Kada kupujemo hranu za kućne životinje, nastavljamo činiti ekonomski isplativim dozvoljavanje da te životinje leže osakaćene i zanemarene u svojim oborima.
Gospođica Bea, pas koji je živio sa mnom tog ljeta, postala je vegan. Izgledala je mlađe od svojih 17 godina, premda građena pomalo kao starija dama iz filmova braće Marx. Krzno joj je bilo sjajno, oči su joj plesale, i plivala je kao riba (dok god me je sigurno vidjela na obali). Nije bilo nikakvih posebnih poteškoća ili troškova u svezi s njenim prebacivanjem na veganstvo. Jela je što i ja, a kuhanje za još jednu osobu nije zahtjevalo posebnog truda. Jedne noći su bili špageti sa sojinim umakom i prepečenim češnjakom; iduće povrće sa pečenim krumpirom; drugi put smo podjelili juhu od leće sa kukuruznim kruhom ili kinesko ili indijsko jelo. Njena probava je bila izvrsna.
Većini pasa je dobro na ljudskoj veganskoj prehrani. Nekolicina ih treba dopunski L-carnitin i taurin (amino kiseline). Da bi se bilo sto posto sigurno, psa bi se trebalo hraniti kupovnom vegetarijanskom psećom hranom ili domaćim receptima dopunjenim sa Vegedog dodatkom. Mačke se također mogu hraniti sa domaćom veganskom prehranom dopunjenom sa Vegecat dodatkom.
Mnogi od nas su se obvezali psima i mačkama koji danas možda ne bi bili živi da smo ih odbili na našim vratima. Ali nekolicini nas ne smeta držati jednu životinju na životu na štetu drugih životinja. Naše oči se nikada neće sresti sa očima onih čiji životi su otišli u konzerve i vrećice koje kupimo u trgovini, ali ne smijemo izbjegavati donošenje etičke odluke. Prekrasno je znati da spašena mačka ili pas mogu živjeti u dobrom zdravlju i uživati u njegovom ili njenom vegetarijanskom jelu. Meso je ubojstvo! Na našim tanjurima i njihovim.
Ingrid Newkirk