Subvencioniranje mesne industrije
Nasuprot drugim ekonomskim granama, mesna industrija je u gotovo svim zemljama svijeta subvencionirana, odnosno financijski podupirana od države jer ne bi bila profitabilna.
Kako je moguće da se proizvodnja mesa i dalje nastavlja usprkos svim njenim štetnim posljedicama? Na prvi pogled to izgleda proturječno, jer industrija koja uništava hranu i resurse trebala je već davno propasti. Više ne postoji nikakva razumna veza između troškova i profita današnje mesne industrije.
Jedan od razloga zašto je mesna industrija opstala je to da prihodi idu vlasnicima dok se troškovi prebacuju na javnost putem poreza. Ovo je vrlo poznat ekonomski princip koji se također primjenjuje u automobilskoj industriji i u poljoprivedi.
Prema zadnjim procjenama Svjetskog Instituta u Washingtonu, cijena mesnih proizvoda bila bi dva ili tri puta viša kada bi se uzeli u obzir ekološki troškovi, uključujući potrošnju fosilnih goriva, potrošnju i zagađenje podzemnih voda, kemijsko zagađenje tla te emisiju amonijaka i metana u atmosferu. Tužna je činjenica da te troškove plaćaju priroda sama i ljudsko zdravlje.
Nasuprot drugim ekonomskim granama, mesna industrija je u gotovo svim zemljama svijeta subvencionirana, odnosno financijski podupirana od države, jer ne bi bila profitabilna (usprkos prebacivanju troškova). U Švicarskoj se koristi približno 84% agrikulturnih sredstava za podržavanje mesne i mliječne industrije te proizvodnje jaja, dok je samo 16% na raspolaganju za uzgoj povrća i žitarica.
Niti u jednom drugom području ekonomije situacija nije toliko iskrivljena kao što je slučaj s agrikulturom. Nije li nezamislivo da privatna kompanija prima više sredstava od države nego od svojeg ukupnog prihoda od prodaje?
Cjelokupna ekonomija zemalja 'Istočnog Bloka' dovedena je do propasti takvom politikom. U zemljama sa slobodnim tržištem, takva politika primjenjuje se samo u slučaju s agrikulturom.
Švicarska subvencionira mesnu industriju sa 4,2 milijarde dolara godišnje, a na birokraciju iste troši se dodatnih 530 milijuna dolara. Slična situacija je i u drugim industrijskim zemljama.
Masovno uzgajanje stoke financira se i internacionalno, npr. Svjetska banka uložila je u razdoblju od 1963. do 1985. godine oko 1,5 milijarde dolara samo u mesnu industriju Latinske Amerike.
Spustimo se sada sa svjetske geopolitičke situacije do svojih vlastitih džepova. Slučajno uzimanje uzoraka u supermarketima u New Yorku siječnja 1986. godine, pokazalo je da kilogram kvalitetnog goveđeg mesa košta oko osam dolara, dok sastojci za jedan ukusan i kvalitetan vegetarijanski obrok koštaju u prosjeku manje od četiri dolara za kilogram. Postajući vegetarijanac čovjek može uštedjeti potencijalno i nekoliko tisuća kuna godišnje, a tijekom cijelog života i nekoliko desetina tisuća kuna. Ušteda primjerice samo američkih potrošača iznosila bi milijarde dolara godišnje, a isto razmišljanje može se primijeniti i na ostatak svijeta. Uzevši sve ovo u obzir, teško je shvatiti da si netko ne može priuštiti da postane vegetarijanac.
![Estuarij [ 19.33 Kb ]](/data/image_2_846.jpg "Estuarij [ 19.33 Kb ]")
![farma riba [ 12.03 Kb ]](/data/image_2_847.jpg "farma riba [ 12.03 Kb ]")
![Prodaja goveda [ 23.79 Kb ]](/data/image_2_848.jpg "Prodaja goveda [ 23.79 Kb ]")
