Zabrana korištenja životinja za pokuse u obrazovne svrhe
Članak 29. Prijedloga Zakona o zaštiti životinja navodi: ''U obrazovne svrhe ne smiju se provoditi pokusi na životinjama koji uzrokuju bol, patnju i ozljedu ili smrt životinje.'' No u nastavku navodi iznimke i propisuje korištenje životinja za pokuse u obrazovne svrhe na sveučilišnim ili znanstvenoistraživačkim ustanovama te na preddiplomskim i diplomskim sveučilišnim studijima ili integriranim preddiplomskim ili diplomskim sveučilišnim studijima.
Kao udruga smatramo da se pokusi na životinjama u obrazovne svrhe (kao i u sve ostale svrhe) trebaju zabraniti bez iznimke.
Obrazloženje:
Pokusi na životinjama predstavljaju lošu i zastarjelu ''znanost'', kakvoj nema mjesta u 21. stoljeću. Ako Hrvatska zaista želi napredovati u znanosti, tada se ne bi smjela oslanjati na korištenje životinja, nego na napredne zamjenske metode testiranja, koje daju sigurnije, pouzdanije i točnije rezultate. Znanstvenici kojima je cilj obilato proizvoditi znanstvene radove na štetu znanosti i životinja trebaju shvatiti da ovo stoljeće traži napuštanje barbarskih metoda iz 19. i 20. stoljeća. Znanstvenici se trebaju konstantno educirati i nadograđivati svoja stručna znanja te primjenjivati u obrazovanju studenata i u svojemu znanstvenom radu aktualne znanstvene spoznaje i postignuća, bez korištenja životinja.
Naši prijedlozi i mišljenje temelje se na odredbama Direktive 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste za znanstvene svrhe (SL L 276, 20. 10. 2010.), koje se preuzimaju i provode kroz Zakon o zaštiti životinja, kao i na ostalim dokumentima EU-a koji naglašavaju korištenje životinja eventualno u specifičnim osposobljavanjima, dok za ostale obrazovne svrhe postoji cijela hijerarhija metoda koje treba razmotriti prije nego što se krenu koristiti žive životinje.
Direktiva i ostali dokumenti idu u smjeru ograničenja korištenja životinja i njihove zamjene, u skladu s načelom 3R koje je ugrađeno i u Zakon o zaštiti životinja. To osobito vrijedi na preddiplomskim studijima za koje se može i mora osigurati i organizirati korištenje alternativa (koje se iz godine u godinu sve više razvijaju) jer obrazovanje na toj razini nije dovoljno specifično i usmjereno da bi opravdalo korištenje živih životinja.
U nastavku navodimo dokumente koji podupiru navedeno:
1. Direktiva 2010/63 i vodiči:
Direktiva 2010/63 ide u smjeru smanjenja i potpune zamjene korištenja živih životinja, kako u pokusima tako i u obrazovanju. Zakon treba osigurati osnove za pomake, a ne za očuvanje postojećeg stanja. Zadatak je sveučilišta da prate te trendove i prilagođavaju im se jer se neprestano kreiraju nove alternative.
U Direktivi 2010/63, između ostaloga, navodi se:
(10) … ova Direktiva predstavlja važan korak prema postizanju konačnog cilja potpune zamjene postupaka na živim životinjama u znanstvene i obrazovne svrhe čim to postane znanstveno moguće učiniti. U tom smislu ova Direktiva nastoji omogućiti i poticati razvoj alternativnih pristupa. Također nastoji osigurati visoku razinu zaštite životinja koje se još uvijek moraju koristiti u postupcima. Ovu bi Direktivu trebalo redovito preispitivati u svjetlu razvoja znanosti i mjera za zaštitu životinja.
(12) Životinje same po sebi imaju vrijednost koju je potrebno poštovati. Postoji također i etička zabrinutost javnosti u pogledu korištenja životinja u postupcima. Stoga bi životinje uvijek trebalo tretirati kao osjećajna bića i njihovu uporabu u postupcima trebalo bi ograničiti na područja koja mogu koristiti zdravlju ljudi, životinja i okolišu. Korištenje životinja za znanstvene ili obrazovne svrhe trebalo bi stoga uzeti u obzir samo kad ne postoji alternativa koja ne uključuje životinje. Korištenje životinja u znanstvene svrhe u drugim područjima koja su u nadležnosti Unije trebalo bi zabraniti.
Upućujemo i na Radni dokument o razvoju zajedničkog okvira za obrazovanje i osposobljavanje radi ispunjenja zahtjeva na temelju Direktive.
U dijelu ''Opravdanje za korištenje živih životinja u obrazovanju'' navodi se da ''u brojnim državama članicama korištenje životinja za te potrebe već je mnogo godina sve rjeđe. Ako se obrazovanje bez korištenja živih životinja može postići u nekim ustanovama (npr. na brojnim medicinskim fakultetima), postavlja se pitanje zašto se to isto ne može postići i drugdje.''
Nadalje, u dijelu ''Opravdanje za korištenje živih životinja u osposobljavanju'' navodi se da osposobljavanje u kojem se koriste žive životinje treba ograničiti na one osobe koje u svojoj karijeri dosegle razvojni stadij za koji se korištenje životinja smatra nužnim, a to su ''one koje će: raditi sa životinjama, koristiti životinje u znanstvenim projektima i trebati koristiti životinje za razvoj kirurških vještina za kliničke potrebe''.
Dakle, u navedenom tekstu lakše se opravdava korištenje životinja za specifično osposobljavanje (istraživači na projektima) nego za obrazovanje (studenti na studiju), a kada se životinje i koriste za osposobljavanje, potrebno je ograničiti njihovo korištenje.
U kontekstu toga ne može se opravdati korištenje životinja na preddiplomskim studijima na kojima se studenti nisu još usmjerili, neće u budućnosti nužno obavljati pokuse na životinjama i na kojima studenti ne uče dovoljno specifičnu materiju. Kao što je navedeno u Direktivi 2010/63:
(39) Također je bitno zbog moralnih i znanstvenih razloga osigurati da je svako korištenje životinje pažljivo procijenjeno u smislu znanstvene i obrazovne utemeljenosti, upotrebljivosti i relevantnosti očekivanih rezultata takve upotrebe. Trebalo bi odvagati moguću štetu nanesenu životinji naspram očekivanih koristi projekta.
Nadalje, u dokumentu na http://ec.europa.eu/environment/chemicals/lab_animals/pdf/guidance/education_training/hr.pdf, kao i na http://ec.europa.eu/environment/chemicals/lab_animals/pdf/guidance/project_evaluation/hr.pdf, kod zahtjeva i procjene projekata u pogledu korištenja životinja u obrazovanju i osposobljavanju stoji sljedeće:
Općenito se primjenjuje pristup redoslijeda: upotreba drugih, neživotinjskih mogućnosti, rad na leševima te na kraju žive životinje.
1. Bez korištenja životinja
• Teorija;
• Pokazivanje zahvata/tehnika (ili fizioloških reakcija) upotrebom npr. slika, videozapisa, interaktivnih audiovizualnih alata;
• Promatranje nadležne osobe kako izvodi zahvat uživo kao dio postojeće studije;
• Vježba tehničkih/praktičnih vještina na ''simulatorima''.
2. Korištenje leševa
3. Korištenje živih životinja
a. Neizlječive (anestezirane) životinje
- Upotreba životinje za više od jedne tehnike preporučuje se jer je šteta za životinju ista.
b. Korištenje svjesnih životinja
Dakle, čak i u okviru specijaliziranog osposobljavanja postoji hijerarhija upotrebe životinjskih i neživotinjskih metoda na način da se redovito nastoji pronaći alternativa korištenju živih životinja.
Iz tih razloga, sveučilišta trebaju početi osmišljavati alternativne pristupe jer vodič sugerira da u okviru obrazovanja:
Potrebno je potvrditi da je izvršena temeljita pretraga kako bi se pronašle primjerene alternativne metode.
Potrebno je istražiti niz dostupnih alternativnih metoda poučavanja (posebno pokuse na ljudima dobrovoljcima, metode učenja s pomoću videozapisa ili računala te in vitro i ex vivo istraživanja).
2. Drugi dokumenti koji sugeriraju korištenje alternativa:
Europska konvencija o zaštiti kralježnjaka koji se koriste u pokusne i druge znanstvene svrhe postoji još od 1986. godine i već od tada predlaže korištenje alternativa. U članku 25., koji se odnosi na obrazovanje i osposobljavanje, piše: ''Postupci koji se provode u svrhu obrazovanja, osposobljavanja ili daljnjeg osposobljavanja u okviru profesije ili za druge poslove… ograničavaju se na one koji su apsolutno potrebni u svrhu predmetnog obrazovanja ili osposobljavanja i dopuštaju se samo ako se njihov cilj ne može postići jednako djelotvornim audiovizualnim ili drugim prikladnim metodama.'' (stavci 1. i 3.).
U izvještaju s radionice koju je organizirao ECVAM (Europski centar za validaciju alternativnih metoda), ''Alternatives to the Use of Animals in Higher Education The Report and Recommendations of ECVAM Workshop 33'' navodi se o korištenju životinja u obrazovne svrhe:
The following groups of alternatives have been identified:
1. models, mannequins and mechanical simulators;
2. films and interactive videos;
3. computer simulations and virtual reality systems;
4. self-experimentation and human studies;
5. plant experiments;
6. observational and field studies;
7. waste materials from slaughterhouses and fisheries;
8. in vitro studies on cell lines;
9. dead animals from a humane and ethical source (for example, animals which have died naturally or which have been killed humanely after scientific procedures); and
10. clinical practise.
[use of animals] only acceptable when:
a) animals are observed in their natural setting or during brief periods of captivity;
b) animals are obtained from an ethical source, for example, dissection of animals that have died naturally or those which have been humanely killed for other reasons;
c) learning occurs in the clinical setting, where only animals in need of veterinary medical assistance are subjected to invasive procedures; or
d) learning occurs by closely supervised apprenticeship in the research laboratory (specifically for students entering fields where they will need to use laboratory animals).
Animal use for training purposes, particularly those experiments that involve suffering, should be delayed until a student decides to pursue a research career which involves animal experimentation.
Depending on the learning objectives, animal-free models have several advantages over animal experiments.
1. a specific animal experiment might only be offered once, whereas an alternative model can often be used over and over again without constraints on time and place of study;
2. alternative models can offer unambiguous and complete data, and so can avoid the negative learning experience of an "unsuccessful experiment";
3. an alternative can have built-in selfassessment to allow students to gauge whether staged learning objectives have been achieved; and
4. alternatives which make use of modern audio-visual techniques offer the possibility of demonstrating phenomena that are normally unobservable in the equivalent animal experiment, such as animations of organ and cell functions and "flythroughs" of organ systems.
Although in some cases the development of an alternative model can be expensive, it can often be used repeatedly. Overall, the alternative model is cheaper than purchasing and caring for large groups of animals. The use of an alternative can also often save time for both the tutor and the students.
3. Studije o učinkovitosti alternativa:
U radu ''Humane teaching methods prove efficacious within veterinary and other biomedical education'' Andrewa Knighta navodi se:
''Twenty one studies of non-veterinary students in related academic disciplines were also published from 1968 to 2004. 38.1% (8/21) demonstrated superior, 52.4% (11/21) demonstrated equivalent, and 9.5% (2/21) demonstrated inferior learning outcomes using humane alternatives. Twenty nine papers in which comparison with harmful animal use did not occur illustrated additional benefits of humane teaching methods within veterinary and other biomedical education."
U radu ''Alternatives to Animal Experimentation in Biomedical Education'' Franza P. Grubera i Davida G. Dewhursta, istaknuto je:
''In countries where animal testing in education is reduced to close to zero, there is no evidence that the students who are being trained are less capable or qualified. There are sufficient alternatives available at relatively low-cost and with proven educational efficacy to allow the vast majority of students who study biomedical science courses to qualify without using animal experiments. However, in many universities across Europe, there is still a resistance to adoption of such methods amongst faculty. The global situation is probably worse with animals still being used in high school teaching in some countries such as the USA.''
Više informacija o zamjenskim metodama testiranja kao superiornim metodama učenja nalazi se ovdje.
Posebno se zalažemo za dio načela 3R koji se odnosi na zamjenu i smatramo da ga i zakonske odredbe koje se odnose na provođenje pokusa trebaju poticati u što većoj mjeri.
Direktiva 2010/63 dopušta upotrebu tkiva ili organa usmrćenih životinja u znanstvene svrhe kako bi se koristili za razvoj metoda in vitro. Dakle, na sveučilištima se za fiziologiju, anatomiju i farmakologiju mogu koristiti organi i tkiva životinja koje su usmrćene i nije se njima nikako manipuliralo prije usmrćivanja. S druge strane, Direktiva i ostali dokumenti pokuse na životinjama kao dio nastave za obrazovanje osoba na diplomskim ili integriranim sveučilišnim studijima nastoje potpuno reducirati.
Prijedlog Udruge za ovu izmjenu Zakona o zaštiti životinja prvi put iznesen je tijekom rada Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja 2015./2016. godine.
Objavljeno: kolovoz 2016.
![BUAV-pokus [ 111.66 Kb ]](/data/image_3_10690.jpg "BUAV-pokus [ 111.66 Kb ]")
