Zašto je kastracija jedina opcija
S obzirom na bezbrojne slučajeve napuštanja i zlostavljanja životinja u Hrvatskoj, kastracija, odnosno trajna sterilizacija, jedini je učinkovit način smanjenja broja napuštenih životinja. Iako Zakon o zaštiti životinja propisuje da „vlasnici kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom”, neodgovorni građani krše Zakon i neželjeno potomstvo svojih pasa i mačaka utapaju, guše ili ih ostavljaju u šumi ili uz ceste gdje umiru od gladi, vremenskih neprilika, bolesti, napada neke životinje ili završe pod kotačima automobila. Ako ih se ne riješe ubijanjem, ostavljaju ih pred vratima prepunih skloništa za napuštene životinje.
Čak i ako skrbnici žele zbrinuti mladunčad, suočavaju se s činjenicom da je životinje teško udomiti jer ima više životinja koje trebaju dom od ljudi koji su im spremni pružiti dugogodišnju skrb i ljubav. Tako zbog neodgovornosti velikog broja pojedinaca ispaštaju i životinje i lokalne zajednice koje moraju izdvajati znatna financijska sredstva za zbrinjavanje napuštenih životinja.
![Puno mačaka [ 342.04 Kb ]](/data/image_3_12082.jpg "Puno mačaka [ 342.04 Kb ]")
1 mačka u 7 godina = 420 000 mačaka
Uzevši u obzir da samo jedna mačka i njezino potomstvo tijekom sedam godina mogu donijeti na svijet 420 000 mačića, dok samo jedna kuja i njezino potomstvo u istom razdoblju mogu donijeti na svijet 67 000 štenaca, kastracija je, iako uplitanje u reproduktivni sustav životinja, etičnije rješenje od potpuno neprihvatljivog usmrćivanja životinja ili ostavljanja da same umru kao načina reguliranja njihove (preko) brojnosti.
Osim sprječavanja rađanja neželjenih mačića i štenaca koje je teško udomiti (u prosjeku se rađa šest do deset životinja po leglu), kastracijom se sprječava psihička patnja životinja zbog nemogućnosti zadovoljavanja njihovih prirodnih spolnih nagona, kao i nastanak raznih bolesti.
![Populacija mačaka [ 379.98 Kb ]](/data/image_3_12083.jpg "Populacija mačaka [ 379.98 Kb ]")
Učinili smo pse i mačke ovisnima o nama ljudima
Psi i mačke ne žive više prirodnim životom u divljini, već u suživotu s ljudima te ih ne možemo više vratiti u divljinu. U takvim uvjetima životinje ne mogu ispuniti svoju prirodnu spolnu funkciju koja uključuje postavljanje hijerarhije među pripadnicima svoje vrste, udvaranje i razmnožavanje, pa im spolni nagon predstavlja stalno mučenje.
Kuja koja se tjera, a kojoj se onemogućava parenje, može postati depresivna, agresivna prema drugim psima i čak bježati od kuće u potrazi za mužjakom u želji da zadovolji svoj nagon. Skrbnici kuja redovito imaju probleme sa šetnjama kada se ona tjera, kao i s održavanjem kuće te okupljanjima grupa mužjaka ispred vrata koji zavijaju cijele noći. Nekastrirani mužjaci postaju nemirni, odbijaju jesti i spavati, cvile i zavijaju, tuku se s drugim mužjacima i bježe od kuće. Često stradavaju u međusobnim borbama, od udarca autom, trovanja ili neke druge traume.
![Pas u kući [ 210.99 Kb ]](/data/image_3_12084.jpg "Pas u kući [ 210.99 Kb ]")
Predrasude o kastraciji
Operativni postupak kastracije je jednostavan, obavlja se rutinski i životinje već nekoliko sati nakon kastracije mogu sve samostalno obavljati.
Nažalost, zbog nedovoljne informiranosti, postoje mnoge predrasude vezane za kastraciju, zbog kojih opet stradavaju životinje. Jedna od njih je da kuje trebaju imati jednom potomke prije kastracije, što je pogrešno i čak zdravstveno štetnije za životinju jer sa svakim daljnjim tjeranjem povećava se mogućnost bolesti u starosti. Nažalost, takvu kuju brzo nađu drugi psi lutalice koji ju nasilno i naizmjence pare, što je za nju bolno i traumatično, a često i kobno.
Druga česta predrasuda je da ne treba kastrirati mužjake, iako nekastrirani mužjaci, osobito u ruralnim sredinama, uzrokuju velik broj neželjenih štenaca s kujama koje su u dvorištima vezane lancem i ne mogu se obraniti od nasrtaja mužjaka koji često lutaju selima i u čoporima. Osim toga, za mužjake je sama operacija kraća i jednostavnija.
Postoji i predrasuda da nakon kastracije životinje mijenjaju karakter i da se udebljaju. Nijedno od toga nije točno. Kastrirane životinje mirnije su jer više nisu cijele godine uznemirene nagonom koji ne mogu zadovoljiti. Kod kastriranih kuja zabilježena je manja mogućnost pojave tumora mliječne žlijezde, gnojne upale maternice (piometra) i drugih bolesti, a dijabetes je kod kastriranih kuja četiri puta rjeđi nego u nekastriranih. Osim prevencije bolesti i kod mužjaka i kod ženki, istraživanja su potvrdila da kastrirane životinje žive dulje.
Situacija u Hrvatskoj i provedba Zakona o zaštiti životinja
Primjer: psi u romskim naseljima Međimurske županije
Uvijek prepuna skloništa pokazuju da mnogi neodgovorni građani ne brinu o potomstvu pasa koje drže u svojim domovima. Osim tog problema koji je prisutan u cijeloj Hrvatskoj, posebno je alarmantna situacija u romskim naseljima Međimurske županije. Psi u tim naseljima su nesterilizirani, nemikročipirani, gladni, zlostavljani, bolesni, izmučeni životom. Naseljima lutaju čopori pasa pa kujice svakih šest do osam mjeseci rađaju štence u rupi od zemlje, prehranjuju se smećem i izmetom iz dječjih pelena jer druge hrane nemaju, štenci se ili smrznu ili umru od gladi i bolesti. Umiru svakodnevno u najgorim mukama od bolesti, ranjavanja ili dugotrajne i mučne smrti od gladi.
Zbog oko 3000 pasa u romskim naseljima, od 2012. godine prihvat pasa u sklonište u Čakovcu utrostručio se! Sklonište ponekad dnevno primi i 20 štenaca iz tih naselja, od kojih gotovo nijedan nije zdrav. Kada završe u skloništu, osim što im je potrebna veterinarska pomoć i operacije zbog bolesti i ozljeda, psima treba određeno vrijeme i da se psihički oporave i budu spremni za udomljavanje. Hitno je potrebna kastracija svih pasa kako bi se zaustavila daljnja patnja životinja, a to bi pomoglo i stanovnicima naselja.
Nažalost, golema problematika pasa u romskim naseljima nije uzrokovana samo Romima, koji i sami trebaju sve vrste pomoći i edukacije od lokalnih zajednica i države, nego stanovnicima okolnih naselja koji iskrcavaju neželjene pse pred romskim naseljima i tako se rješavaju vlastite odgovornosti i krše Zakon. Neodgovorni skrbnici pasa time pridonose problemu umjesto da ga pomognu riješiti.
![Psi u romskim naseljima [ 360.29 Kb ]](/data/image_3_12085.jpg "Psi u romskim naseljima [ 360.29 Kb ]")
Obavezno mikročipiranje pasa
Novi Zakon o zaštiti životinja, koji je stupio na snagu u listopadu prošle godine, donosi niz novosti i odličnih alata za lokalne zajednice čijom primjenom neće niti doći do potrebe za smještanjem životinja u sklonište, a doći će do velikih ušteda u zbrinjavanju životinja. Jedan od tih alata je obavezna kontrola mikročipiranja pasa, što se mora provesti do 30. lipnja ove godine na način da komunalni redari obiđu sve kuće i provjere jesu li svi psi označeni mikročipom, što su mnoge lokalne zajednice već učinile. Sramota je i nepravedno prema životinjama i savjesnoj većini građana da je, unatoč zakonskoj obavezi od 2004. godine, još uvijek 30 posto pasa nemikročipirano. Kontrole mikročipiranja pasa imaju za cilj ukazati neodgovornim građanima da će, ako ne izvrše svoju zakonsku obavezu, morati platiti kaznu do 6000 kuna.
Propisivanje obavezne sterilizacije
Druga mjera koju lokalne zajednice mogu primijeniti kao posebnu naredbu ili kroz gradsku odluku o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama je propisivanje trajne sterilizacije kao obavezne mjere kontrole razmnožavanja pasa i mačaka. Smatramo da je nužno da sve lokalne zajednice propišu obaveznu trajnu sterilizaciju pasa i mačaka, a izuzetak od trajne sterilizacije bile bi životinje koje se koriste u uzgoju i životinje za koje postoje medicinski razlozi (starost, bolest). Pojedini građani, koji imaju opravdan razlog zbog kojega ne žele kastrirati životinju o kojoj skrbe, mogu uputiti dopis svojoj lokalnoj zajednici i tražiti izuzetak od te odluke, pri čemu lokalna zajednica bilježi te pojedinačne slučajeve kako bi se moglo provjeriti postupaju li ti građani odgovorno.
Uz obavezu trajne sterilizacije životinja u skloništima, ovo je jedini učinkovit način da se smanji broj napuštenih životinja. Ove mjere iznimno su važne jer se više neće kažnjavati žrtve, odnosno životinje koje zbog ljudske nebrige završavaju u skloništima ili ih skrbnici ubijaju, već će se konačno početi kroz zakonske obaveze poticati neodgovorne skrbnike koji ne mikročipiraju i koji napuštaju životinje, kao i one koji ne zbrinjavaju mladunčad svojih životinja, da poštuju zakon kako ne bi morali platiti kazne. Donošenjem odredbe o obaveznoj trajnoj sterilizaciji pasa i mačaka gradovi i općine imat će manje troškove zbrinjavanja i životinje neće patiti.
Zaključak:
Obavezna kastracija zvuči kao rigorozna odluka, ali bolje alternative nema. Možemo jedino birati između dvije opcije:
Opcija 1: Sterilizirati životinje i tako spriječiti stvaranje neželjenog potomstva te patnju i smrt životinja.
Opcija 2: Ne sterilizirati životinje i tako omogućiti stvaranje neželjenog potomstva koje će ljudi utapati i gaziti, koje će se smrznuti od hladnoće, umrijeti od raznih bolesti, gladovati danima do smrti…
Koju biste opciju vi odabrali?
![Potopljeni mačići [ 339.20 Kb ]](/data/image_3_12086.jpg "Potopljeni mačići [ 339.20 Kb ]")
Objavljeno: veljača 2018.
