Stajalište Britanske nutricionističke udruge: Vegetarijanska prehrana
Broj ljudi u Velikoj Britaniji koji su vegetarijanci značajno se povećao tijekom posljednjih pedesetak godina; podaci nakon drugog svjetskog rata pokazuju da se tijekom 1940-ih godina postotak vegetarijanaca kretao oko 0,2 posto, dok se procjenjuje da je 2000. god. vegetarijanaca bilo između 3 i 7 posto. Postoji veliki interes za moguće utjecaje biljne prehrane na ljudsko zdravlje. Utvrđeni su različiti tipovi vegetarijanske prehrane, od strogih smjernica makrobiotičke prehrane do veganske prehrane, lakto-ovo-vegetarijanske i lakto-vegetarijanske prehrane. Tip vegetarijanske prehrane može otkriti razloge izbora vegetarijanstva; razlozi odabira vegetarijanstva između ostalih uključuju etičke i ekološke razloge, brigu za zdravlje, preferencije po pitanju okusa i osjetila te filozofska učenja.
Uz prehrambene navike, vegetarijanci se od mesojeda mogu razlikovati i po stilu života; kao primjeri se uzimaju pušenje, konzumacija alkohola, fizička aktivnost i način provođenja slobodnog vremena te sklonost korištenju alternativnih metoda liječenja. Nadalje, indeksi mase vegetarijanaca i vegana u prosjeku su 1–2 kg/m2 manji od indeksa mase svejeda. Stoga je važno imati na umu ovu kompleksnu mrežu prehrambenih i ne-prehrambenih razlika pri usporedbi vegetarijanaca i mesojeda zbog toga što takve usporedbe nisu uvijek jasne.
Najvažnije pitanje vezano za unos hranjivih tvari u veganskoj i vegetarijanskoj prehrani jest je li moguće unijeti dovoljnu količinu hranjivih tvari iz hrane koja je pogodna za vegetarijance i vegane u usporedbi s količinom hranjivih tvari iz mesa i ribe u prehrani svejeda. U Velikoj Britaniji, na primjer, mesni su proizvodi najznačajniji doprinos unosu bjelančevina, željeza, cinka, vitamina B12, vitamina D, kalcija i joda. Suprotno tome, u usporedbi s prehranom svejeda, biljna prehrana bogatija je folnom kiselinom, vlaknima, antioksidansima, fitokemikalijama te karotenoidima. No vegani mogu imati nizak unos vitamina B12, vitamina D, kalcija i joda. Studije u Velikoj Britaniji koje se bave usporedbom lakto-ovo-vegetarijanaca, vegana, te osoba koje konzumiraju meso i ribu, pokazuju kako lakto-ovo-vegetarijanci i vegani dobivaju značajno manje količine energije iz masnoća i zasićenih masnih kiselina od osoba koje jedu meso i ribu. Lakto-ovo-vegetarijancima se isto kao i onima koji konzumiraju meso savjetuje ograničiti unos masnoća koje uzrokuju talog u arterijama.
Dobro planirana i uravnotežena vegetarijanska i veganska prehrana može biti nutricionistički adekvatna, no ekstremniji su oblici prehrane, primjerice stroga makrobiotička prehrana ili prehrana temeljena na unosu isključivo sirovih namirnica, često nedostatni izvori energije i mikronutrijenata, što ih može činiti neadekvatnim i neprimjerenim za djecu. Navikavanje na vegetarijansku prehranu vodi se istim principima kao i navikavanje na prehranu svejeda, iako treba obratiti pozornost da veganska prehrana djece sadrži dovoljno hranjivih tvari i tvari bogatih energijom. Studije provedene na djeci vegetarijancima i veganima u Velikoj Britaniji pokazale su da su njihov rast i razvoj unutar prosjeka.
Biti vegetarijanac ne znači nužno i biti zdraviji; vegetarijanci, kao i osobe koje konzumiraju meso, trebaju razumno izabrati odgovarajuće prehrambene i životne navike.
Cijelo stajalište pročitajte ovdje.
![Veganska hrana [ 50.43 Kb ]](/data/image_2_4587.jpg "Veganska hrana [ 50.43 Kb ]")
