Konjički 'sport'

| More

'Konjički 'sport' već po samoj svojoj prirodi ne može zadovoljiti definiciju sporta. Da, svaki sport uključuje rekorde i pobjede, ali ti su rekordi i pobjede postignuti vlastitom krvlju i znojem, vlastitom boli i naporom. A, konjički 'sport' (ako ga pobliže proučimo) predstavlja parazitiranje na fizičkim sposobnostima drugog živog bića koje ne želi biti uključeno u takav sport, već ga na to prisiljavaju bol i udarci. Pa zašto, dovraga, to onda nazivamo sportom?

'Među onima koji sudjeluju u konjičkom sportu svega je 2% pravih sadista, ostali jednostavno ne shvaćaju što čine.' - A. Nevzorov, The Horse Encyclopedia

Konjički 'sport', grubo rečeno, čine discipline koje uključuju jahača i one koje ga ne uključuju. No prije ili kasnije, od gotovo svakoga se konja očekuje da bude korišten za jahanje. Ako prežive sudjelovanje u konjičkom 'sportu', ostatak života vjerojatno će provesti kao rekreativni konji iskorištavani za jahanje. No, posljedice koje na tijelo i psihu konja ostavlja 'sportska karijera' nisu ni male ni neznatne, ma koliko se ljudi u konjičkom 'sportu' trudili ostaviti drukčiji dojam. Industrija koja podupire konjički 'sport' svakodnevno na tržište izbacuje opremu i prehrambene dodatke koji bi trebali produljiti sportsku karijeru konja, a od konja se traži sve više.

Kralježnica konja lagano je povijena prema gore, u kretanju njen položaj oscilira (skuplja se i rasteže, spušta i podiže), ali u daleko manjem opsegu od npr. kralježnice mačke. Nošenje tereta (koji priroda nije predvidjela), kod konja može izazvati trajna i bolna oštećenja mekih tkiva koja podržavaju kralježnicu, kao i ozljede koštane strukture, a osobito je to slučaj ako je konj teretu izložen prije no što završi proces okoštavanja njegove kralježnice (oko šeste godine života, a proces je sporiji kod velikih i teških konja).

U konjičkom 'sportu' prvi rezultati očekuju se mnogo prije no što konj navrši šestu godinu. U trkačkim disciplinama to je već u drugoj godini života, a kod konja uzgojenih za dresurno ili preponsko jahanje na licitacijama se pod jahačem predstavljaju u trećoj godini života, dok u natjecanja ulaze već oko četvrte godine (izuzevši trkaće discipline, u kojima konji sudjeluju već s navršene dvije godine života). Spomenimo samo da su leđa kobila mnogo dulja od leđa muških konja (zbog prostora predviđenog za smještaj ždrebeta), pa su time i osjetljivija izlaganju vertikalnoj sili, tj. teretu na leđima.

Čemu žurba? Konj je prilično skupi sportski rekvizit i ulaganje u njega se mora što prije opravdati. Kako ozljede i deformacije kostiju, zglobova i mekih tkiva do izražaja dolaze uglavnom nakon devete godine života konja, do kada će konj već biti prodan, one nisu interesantne za one koji žive od konjičkog 'sporta'.

No, teret na leđima konja tek je vrh sante leda. Konji u konjičkom 'sportu' trpe još prije no što dođu na svijet. Kobila i pastuh ne biraju jedno drugo, niti žive u okruženju koje bi im omogućilo da se upoznaju. Oni su tek pogodan genetski materijal. A njihovo ždrijebe rezultat je silovanja, bilo izravnog, bilo embrio-transferom.

Po dolasku na svijet, ždrijebe će sa svojom majkom provesti tek šest mjeseci, nakon čega ide u prodaju. Konji stvaraju čvrste i stabilne društvene veze i za njihovo psihičko i fizičko zdravlje te za proces socijalizacije, nužno je da su od prvog dana života okruženi pripadnicima svoje vrste. Odrasle jedinke čuvaju i odgajaju ždrebad. Muško ždrijebe koje odrasta uz svoju majku, braću, sestre u grupi konja, u odrasloj dobi neće pokazivati poremećaje u ponašanju niti sklonost incestu. Ždrijebe 'sportskog' konja, u šestom mjesecu života, odvojeno od majke, izolirano u boksu ili na izdvojenom pašnjaku, kao mladi pastuh pokazivat će znakove poremećaja u ponašanju (veliki nemir u blizini konja, a osobito u blizini kobila, agresivnost) koji su toliko česti da su gotovo postali pravilo i stoga su postupak kastracije učinili nuždom, ne radi kontrole populacije, već radi kontrole hormona koji utječu na ponašanje.

Proces ujahivanja i treninga vrlo je širok i rastezljiv pojam. Prilično je vjerno oslikan u jednom pismu objavljenom u knjizi Living in Harmony with Animals, autorice Carlle Bennett:

'Radim kao trener u jednom velikom konjičkom centru. Vidjela sam licencirane trenere kako viču na konje, tuku ih i bodu štapovima. Glavu im vezuju u niski položaj, a prekonosni remen toliko čvrsto stegnu da konj uopće ne može nimalo otvoriti usta. Također se koriste i metodom deprivacije hranom. Kada su u blizini vlasnici konja, ti isti treneri grle i ljube konje i prema njima se odnose kao prema bebama. Ako vlasnik konja slučajno navrati kako bi promatrao sat treninga, trener će ga dočekati izgovorom tipa 'O, baš mi je žao, ali vaš je konj već bio vani. Danas je na treningu bio stvarno odličan.' Ubrzo konj postane hrom ili toliko težak za ophođenje da više nije za jahanje i tako uskoro završi na tržištu mesa.' - N.N.

Život 'sportskog' konja beskonačan je niz napornih i stresnih treninga, putovanja i natjecanja, koje ispunjavaju strah, bol i samoća. Vrijeme koje ne provodi u treningu (a to je oko 22 sata dnevno), osuđen je na život u malom i skučenom prostoru od kojih 10-16 m2. Naime, tržišna vrijednost 'sportskog' konja ne ostavlja prostora za rizik od povrede pri slobodnom trčanju po ispustu i/ili u društvu drugih pripadnika svoje vrste. Pašnjak je za ovu životinju sveden na povremenih sat vremena vani na travi, pri čemu ga u stopu prati njegov timaritelj. No, u većini slučajeva (naročito kad nema zahvalne publike), biti će to tek usputan griz na putu od staje do jahališta.

No, u njegovoj štali ćete zato pronaći pozlaćene vratnice, najsuvremeniju infracrvenu grijalicu ispod koje se suši nakon svakodnevnog kupanja, u sedlarni uredno poredano nekoliko vrlo skupih modela sedla, izrađenih od kože drugih životinja, cijela zbirka jahaćih korbača (bičeva), i cijeli niz ostale opreme kojom će se kontrolirati pokreti i ponašanje konja i kojima će se dozirati stupanj boli do postizanja željenog sportskog rezultata.

Ukratko, konjički 'sport' je samo još jedna industrija, pa kao i ostale grane industrije koja iskorištava životinje, konje drži potrošnom robom od koje se potencijalno očekuje profit, po mogućnosti što prije, ili barem u nekom sljedećem koljenu. I krug se tako zatvara. Nažalost, ova industrija vrlo vješto manipulira svojim sadašnjim i budućim klijentima, a koje pronalazi među ambicioznim roditeljima čija su djece tek izrazila želju da malo poglade konja, pa možda i da sjednu na njegova leđa. Jahanje je 'sport', hobi, slobodna aktivnost, stil života… A, konj? Obrtno sredstvo, ulaganje, prijevozno sredstvo, rekvizit za zadovoljenje ljudske taštine… živo je biće s vlastitim željama, tugom i nevjerojatnom strpljivošću.

Vezane teme

Izvor: www.hauteecole.ru - utrke s preponama Velka Pardubicka [ 52.13 Kb ]Izvor: www.hauteecole.ru - dnevna rutina [ 61.66 Kb ]Časopis Nevzorov Haute Ecole

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke