Predstave s dupinima ili Pogledajte klaune
Zabavni parkovi s dupinima imaju obrazovnu funkciju, ali je to loše obrazovanje, jer oni govore milijunima ljudi da je naša potpuna dominacija nad prirodom zapravo dobra stvar.
S namjerom da opravda izlov dupina i njihovo korištenje u parkovima, industrija zabavnih parkova vrijedna milijardu dolara predstavlja dupine kao ambasadore njihove vrste te tvrdi da takvi parkovi imaju obrazovnu vrijednost. To bi trebalo značiti da publika nešto može naučiti o dupinima dok sa svih strana trešti glasna glazba ili dok se dupine tjera da hodaju na repu, igraju košarku i puštaju trenerima da jašu na njima u bazenu? Zar publika na temelju toga može upoznati pravu prirodu dupina i biti potaknuta pomoći očuvanju dupina u divljini?
Kako bi gledatelji mogli nešto naučiti o izvornom ponašanju dupina kada se te iste dupine tjera da obavljaju neprirodne aktivnosti i cirkuske trikove u zamjenu za nagradu u obliku mrtve ribe? Kako bi gledatelji trebali postati svjesni važnosti očuvanja dupina u prirodi kada upravo promatraju ono suprotno: nasilno ulovljene dupine smještene u neprirodno okruženje ili čak dupine rođene u zatočeništvu, dupine koji nikada nisu vidjeli more?
Svaka inteligentna osoba već pri prvom pogledu na takve parkove može lako zaključiti da se ovdje radi o samo jednoj stvari: zabavljanju publike.
Tijekom takvih predstava treneri ponekad govore publici kako se zovu pojedini dijelovi dupinova tijela koji su u tom trenutku važni za izvođenje trikova, no takav površan pristup opisivanju fiziologije dupina služi samo kao opravdanje da bi se te parkove moglo nazivati obrazovnima.
Pritom nema spomena o tome kako su ti dupini ulovljeni i odvojeni od svojih jata, niti ima govora o složenim zajednicama dupina i važnosti takvih zajednica za pojedine dupine, niti o visoko razvijenim osjetilima dupina koje oni u bazenu ne mogu koristiti. Takve se informacije ne pružaju gledateljima upravo zato jer su to razlozi protiv držanja dupina u zatočeništvu i protiv zabavnih parkova i predstava koji svojim vlasnicima donose golemu zaradu.
Iako je njihov osnovni argument za takvo držanje i korištenje dupina navodna edukacijska funkcija koja bi trebala uvjeriti gledatelje koliko je važno dupine spasiti od izumiranja u prirodi, ta ista industrija poriče činjenicu da su 'dobri' dupini na rubu izumiranja upravo zato da bi ih i dalje mogla loviti. Takav je pristup uništio životinjske vrste diljem našega planeta, a korištenje dupina u predstavama koristi jedino očuvanju ljudske dominacije nad ostatkom prirode. Poricanje činjenice da određene vrste dupina izumiru industrija zabavnih parkova koristi i kao argument u prilog svom stavu da nema potrebe za puštanjem dupina na slobodu. Tome uvijek dodaju izjavu kako je dupinima ionako bolje nastaviti živjeti u zatočeništvu jer su izgubili svoje prirodne instinkte za preživljavanje. Ta se tvrdnja ne zasniva na nikakvim dokazima i zapravo potvrđuje njihove dvostruke standarde: iako je industrija zabavnih parkova zauvijek uništila sposobnost zatočenih dupina da prežive na slobodi i učinila ih ovisnima o ljudima, ti su isti dupini ipak dovoljno divlji da mogu obrazovati svoju publiku i naučiti ih ponešto o svojoj prirodi.
Otkada je 1938. otvoren prvi zabavni park s dupinima u St. Augustinu na Floridi na stotine je dupina ulovljeno i trenirano da izvode nepotrebne cirkuske trikove. Nakon smrti prvih ulovljenih dupina jednostavno se nastavilo s njihovim izlovom. Potrošni su to dupini savršeni za naše društvo opsjednuto potrošnjom, a nazivati ih ambasadorima je očit pokušaj prikrivanja načina na koje se te životinje iskorištava.
Helene O'Barry, The Dolphin Project
