07.03.13. Trovanja u Zagrebu
Ministarstvo zdravlja
Uprava za sanitarnu inspekciju
n/r gospodin Ivo Afrić, pomoćnik ministra
Ksaver 200a
10000 Zagreb
Poštovani gospodine Afrić,
javljamo Vam se povodom aktualnih slučajeva namjernog postavljanja otrova protiv štakora i protiv puževa, koncentriranog bromadiolona i ostalih otrova na javnim površinama u Zagrebu, Splitu i drugim dijelovima Hrvatske, koji tijekom cijele godine izazivaju trovanje pasa, mačaka, ptica i drugih životinja.
S obzirom na učestalost postavljanja otrova u svim dijelovima Zagreba u proteklih mjesec dana, obratio nam se velik broj građana koji su u strahu za živote životinja o kojima skrbe i za živote svoje djece, te su zabrinuti zbog zagađenja tla, vode i drugih ekoloških problema povezanih s nekontroliranim rasipanjem otrovnih kemikalija. Smatramo da sve navedeno treba biti poticaj da se u Republici Hrvatskoj ograniči, puno strože kontrolira i/ili zabrani slobodna i nekontrolirana prodaja kemikalija opasnih po život i zdravlje ljudi i drugih životinja.
Prema Zakonu o kemikalijama (NN 150/05) svako tko se bavi prodajom opasnih kemikalija mora tu djelatnost imati upisanu u sudski registar (čl. 38); mora ishoditi dozvolu od Ministarstva zdravlja (čl. 43); svi djelatnici koji su u kontaktu s opasnim kemikalijama moraju imati potvrdu Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping (u daljnjem tekstu: HZTA) da su prošli temeljni tečaj (čl. 47); u prostorijama gdje se opasne kemikalije prodaju moraju biti upute o postupanju u slučaju izlaganja (čl.48); moraju se voditi očevidnici o opasnim kemikalijama koje se stavljaju u promet (čl. 54) te se zbirni podaci za prethodnu godinu moraju slati u HZTA, a postoji i Lista kemikalija koje se uopće ne smiju staviti u promet na malo (čl. 53).
Pravilnik o posebnim uvjetima koje moraju ispunjavati pravne osobe koje se bave proizvodnjom, prometom ili korištenjem opasnih kemikalija te o uvjetima koje moraju ispunjavati pravne ili fizičke osobe koje obavljaju promet na malo ili koriste opasne kemikalije (NN 68/07) detaljno propisuje sve uvjete za držanje, skladištenje, korištenje i prodaju na veliko i malo svih opasnih kemikalija.
Nadzor nad poštivanjem svih propisa vezanih uz opasne kemikalije ima sanitarna inspekcija koja bi trebala kontrolirati rad fizičkih i pravnih osoba koje se bave kupnjom i prodajom opasnih kemikalija. Vodi li i na koji način Uprava za sanitarnu inspekciju evidencije o pravnim i fizičkim osobama s dozvolom za proizvodnju, promet i korištenje opasnih kemikalija, vrši li nadzor nad takvim subjektima jednom kada ishode dozvolu i na koji način kontrolira npr. lokalne trgovine koje prodaju opasne kemikalije bez dozvole?
Pravilnik o vođenju očevidnika o opasnim kemikalijama te o načinu i rokovima dostave podataka iz očevidnika (NN 113/06) propisuje da se u prometu na malo moraju popunjavati obrasci s podacima o kupcima opasnih kemikalija, a očevidnici se šalju u HZTA. Uz pretpostavku da svi koji prodaju opasne kemikalije uredno vode očevidnike, HZTA trebao bi imati informacije o pravnim i fizičkim osobama koje prodaju kemikalije više od godinu dana. Vodi li HZTA evidencije o uvezenim i prodanim količinama opasnih kemikalija te na koji način ti očevidnici mogu pomoći u pronalaženju počinitelja/trovača? Provjerava li nadležna inspekcija jesu li svi trgovci poslali podatke, jesu li poslali samo djelomične podatke i provode li se sankcije za trgovine koje ne poštuju zakonske propise?
Koje su mjere u nadzoru nad provedbom Zakona o kemikalijama i podzakonskih akata poduzele sanitarne inspekcije u Zagrebu, Splitu i ostalim gradovima nakon učestalih postavljanja otrova po gradskim/stambenim ulicama i javnim površinama te nakon slučajeva trovanja životinja? Može li rad Vaše i srodnih institucija spriječiti dolaženje u posjed najopasnijih kemikalija koje uzrokuju smrt životinja, a potencijalno i ljudi?
Navedena pitanja postavljamo svjesni činjenice da u Republici Hrvatskoj ne nedostaje pravna regulativa ali, sudeći po učestalom postavljanju otrova na javnim površinama, očito je da opasne kemikalije nisu baš tako teško dostupne kao što bi trebale biti na osnovu navedenih zakonskih propisa.
Molimo Vas za suradnju u rješavanju ovoga problema i s građanima koji prijavljuju nalazak otrovnih tvari i s policijom vezano uz informacije o poduzetim mjerama nakon sve češće pojave postavljanja otrova. Unaprijed Vam zahvaljujemo na žurnom odgovoru, kako bismo informacije proslijedili zainteresiranim građanima i medijima.
Srdačan pozdrav,
Luka Oman
predsjednik Udruge
U Zagrebu, 7. ožujka 2013.
Na znanje:
- Hrvatski zavod za toksikologiju i antidoping, Borongajska 83g, 10000 Zagreb
- Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Ulica grada Vukovara 33, 10000 Zagreb
Odgovor prof. dr. sc. Franje Plavšića iz Hrvatskog zavoda za toksikologiju i antidoping, koji smo primili e-mailom 7. ožujka 2013:
Poštovani,
vezano za slučajeve otrovanja pasa mogu vam odgovoriti kako slijedi:
- Slijedom činjenice da je slučaj kao potencijalno kazneno djelo preuzela policija, mi nemamo podatke kao ni vi. Policija u interesu istrage nije dužna otkrivati podatke (npr. o prirodi otrova) niti stručnim ustanovama niti građanima. U slučaju ako im naša stručna pomoć bude potrebna, mi ćemo se kao i uvijek rado odazvati njihovu pozivu. Samo temeljem novinskih članaka nismo u stanju pogoditi o kojem se otrovu radi, a to nije ni potrebno kad je policija navodno obavila uzorkovanje i možda već zna rezultate analiza. Nije nemoguće da smatraju kako bi otkrivanje podataka pomoglo trovaču u prikrivanju tragova.
- Što se tiče propisa o kemikalijama, oni se uglavnom odnose na pravne i fizičke osobe, a manje na građane. Građani mogu kupiti legalno različite opasne kemikalije i tako će prema europskim propisima biti u budućnosti.
- Točno je da postoji obveza evidencije kupaca otrova u trgovinama i da su prodavači dužni takve podatke slati u HZTA. Međutim, nisu dužni slati imena građana nego zbirne podatke o prodaji pojedinih proizvoda. Takvi podaci se šalju jednom godišnje u HZTA i proces za prošlu godinu još nije završen. Niti sanitarna inspekcija niti policija može bez imena otrova tražiti osobne podatke o kupcima.
- Naravno da su opasne kemikalije u velikom mjeri dostupne građanima, osim ako nije zabranjeno njihovo stavljanje u maloprodaju. Posebno se to odnosi na sredstva za zaštitu bilja te na biocide, a tako će prema europskim propisima biti i u budućnosti.
Odgovor Ministarstva zdravlja od 19. ožujka 2013.
![Odgovor Ministarstva zdravlja od 19. ožujka 2013. [ 252.33 Kb ]](/data/image_3_8096.jpg "Odgovor Ministarstva zdravlja od 19. ožujka 2013. [ 252.33 Kb ]")
