Uzgoj životinja za krzno - slučaj Nizozemske
Nizozemska je primjer države u kojoj su uzgajivači kuna pokušali ukinuti zabranu uzgoja životinja za krzno tužeći državu, no presudama nekoliko različitih sudova ta je zabrana više puta potvrđena. Nizozemska je svojim stavom da je ekonomski interes uzgajivača životinja za krzno manje važan od javnog interesa postavila dobar primjer u Europi.
U presudi Nacionalnog žalbenog suda u Haagu iz studenoga 2015. se, između ostaloga, navodi: ''Kao što se dalo naslutiti iz onoga što je rečeno o pravnim presedanima Zakona do sada (...) uzgajivači kuna morali su uzeti u obzir da će doći vrijeme kada će njihove aktivnosti biti zabranjene. (...) ovaj prijedlog ne dotiče se dobrobiti životinja kao takve, već stajališta da je etički neprihvatljivo držati životinje za proizvodnju krzna.''
Za usporedbu s Hrvatskom, presuda u korist zabrane uzgoja kuna/životinja za krzno donesena je u Nizozemskoj koja je četvrti najveći svjetski uzgajivač kuna, s godišnjom proizvodnjom od oko šest milijuna kuna na 160 farmi kuna diljem države.
Nakon zabrane uzgoja lisica radi krzna 1995. godine, Nizozemska je 1997. godine zabranila i uzgoj činčila i to zbog nemogućnosti postizanja adekvatnih uvjeta za dobrobit životinja na farmama. Obje zabrane stupile su na snagu 2008. godine. Nizozemska je s razlogom zabranila uzgoj činčila, odmah nakon zabrane uzgoja lisica, jer su najveći problemi s dobrobiti krznaša prisutni upravo u uzgoju činčila.
U studenome 2015. godine sastala se Međuskupina za dobrobit i zaštitu životinja (Intergroup on Welfare and Conservation of Animals) s ciljem razgovora o uzgoju životinja radi krzna u EU-u. Sastanak je uključivao predstavljanje novog, sveobuhvatnog znanstvenog izvješća "Slučaj protiv uzgoja životinja radi krzna" u izdanju organizacije Respect for Animals. U izvješću je zaključeno da su zabrane uzgoja životinja radi krzna jedino rješenje za ozbiljne probleme dobrobiti životinja u industriji proizvodnje krzna.
Inez Staarink, savjetnica politike nizozemskog parlamenta u sektoru poljoprivrede, prirode, životinja i hrane, pozvala je zastupnike da podrže zabrane u zemljama članicama EU-a i zabrane širenje farmi krzna: "Nizozemska više neće izvoziti krzno; umjesto toga izvozit ćemo zabranu uzgoja životinja radi krzna." Time je etički stav javnosti jasno stavljen kao važniji od ekonomskog aspekta.
Uzgoj životinja radi krzna politički je i ekonomski nestabilna industrija kojoj se snažno protivi većina europskih građana. Nizozemska presuda potvrđuje da živimo u vremenu u kojem interesi i potrebe životinja dobivaju prednost nad potrebama industrije te daje do znanja da ekstremna okrutnost prema životinjama više nije prihvaćena.
Ključne informacije:
- Nizozemska je uzgoj lisica radi krzna zabranila 1995. godine.
- Uzgoj činčila radi krzna zabranjen je u Nizozemskoj 1997. godine, također zbog nemogućnosti postizanja adekvatnih uvjeta za dobrobit životinja na farmama.
- Obje gore navedene zabrane stupile su na snagu 2008. godine.
- 4. listopada 2006. godine članica nizozemskog parlamenta Krista van Velzen podnijela je prijedlog zakona s ciljem zabrane uzgoja životinja za krzno. Zakon je temeljen na etičkoj ideji o neprihvatljivosti držanja krznaša te njihova ubijanja u svrhu proizvodnje krzna.
- 15. siječnja 2013. godine na snagu stupa zakon o zabrani uzgoja životinja radi krzna. Zakon je uključio prijelazno razdoblje u trajanju od 11 godina (do 1. siječnja 2024.) kako bi se time uzgajivači kuna obeštetili za financijsku štetu uzrokovanu zabranom i kako bi im se omogućio povratak uloženih investicija. Zakon, nadalje, sadrži prateće mjere koje nude naknadu za financijske gubitke zbog troškova zatvaranja, ponovnog investiranja ili različitog utjecaja na mirovinske planove.
- Nizozemski savez uzgajivača životinja za krzno podnio je žalbu na doneseni zakon, tj. tužio je državu navodeći da je nezakonit jer nisu primili kompenzaciju. Okružni sud presudio je 21. svibnja 2014. godine u njihovu korist.
- Nizozemska država uložila je žalbu temeljem koje je u studenome 2015. godine Nacionalni žalbeni sud u Haagu poništio odluku Okružnog suda i potvrdio postojeću zabranu, istaknuvši da novi zakon uzima dovoljno u obzir interese uzgajivača životinja radi krzna zbog prijelaznog razdoblja od 11 godina i da prateće mjere zakona treba smatrati oblikom naknade.
U obrazloženju presude navedeno je da pravno tumačenje Europskog suda o ljudskim pravima (ECHR) pokazuje da gubitak budućih prihoda, za koji su uzgajivači kuna tvrdili da će trpjeti tijekom prijelaznog razdoblja, nije zaštićen člankom 1. Prvog protokola Europske konvencije o ljudskim pravima te dodaje: "Uzgajivačima kuna nije moglo promaknuti da velik dio nizozemskog društva nošenje krzna i držanje životinja radi proizvodnje krzna već dulje vrijeme smatra neetičnim.''
Posljedice presude Nacionalnog žalbenog suda iz studenoga 2015. godine
Osim što je potvrđena zakonska zabrana uzgoja životinja radi krzna u Nizozemskoj, ova presuda također je značila da su sva eventualna proširenja farmi, izvedena tijekom posljednje godine, ovom presudom postala ilegalna. S radom smiju nastaviti samo uzgajivači s dozvolama za rad izdanima do 1. siječnja 2014. godine i prema u njima navedenim uvjetima. U praksi to znači da ne smiju više proširivati svoje farme ni broj uzgajanih kuna. S radom će morati potpuno prestati do 1. siječnja 2024. godine.
Vrhovni sud - potvrda zabrane u prosincu 2016.
Nakon presude Nacionalnog žalbenog suda u Haagu, neki uzgajivači najavili su mogućnost žalbe Vrhovnom sudu Nizozemske. On može samo potvrditi ili odbaciti presudu nižestupanjskog suda, no bez donošenja novih dokaza, odlučujući samo o tome je li nižestupanjski sud točno primijenio zakon prilikom donošenja presude ili nedostaje li pojašnjenje presude. Činjenice koje je nižestupanjski sud utvrdio pritom se ne propituju i smatraju se točnima.
Budući da se Nacionalni žalbeni sud prilikom donošenja i obrazlaganja odluke vodio odredbama Europske konvencije o ljudskim pravima (na koju su se uzgajivači kuna pozivali) i pravnom praksom Europskog suda za ljudska prava (ECHR), nije bilo izgledno da bi Vrhovni sud mogao poništiti presudu.
- Uzgajivači su svejedno podnijeli žalbu Vrhovnom sudu koji je u prosincu 2016. godine donio presudu kojom im jasno daje do znanja da nemaju zakonskih temelja za rušenje zabrane uzgoja životinja radi krzna.
Tvrdnje uzgajivača kuna radi krzna da zabrana uzgoja krši njihovo osnovno pravo zaštite vlasništva, navedeno u Prvom protokolu Europske konvencije o ljudskim pravima, Vrhovni sud odbacio je kao neosnovane.
U svojoj presudi sud je naveo da se zabrana uzgoja životinja radi krzna ne kosi s Europskom konvencijom o ljudskim pravima te da postoji poštena ravnoteža između zaštite osnovnih prava uzgajivača i javnog interesa kojemu služi zakon. Zakon omogućava uzgajivačima dovoljno vremena da osiguraju povrat uloženih sredstava tijekom prijelaznog razdoblja i time uključuje dovoljne mjere za kompenzaciju od financijskog gubitka.
Europski sud za ljudska prava (ECHR) - potvrda zabrane u studenom 2017.
Kao drugu instancu žalbe, neki nizozemski uzgajivači navodili su i Europski sud za ljudska prava.
Uvjeti koji moraju biti ispunjeni da bi se žalili tome sudu su sljedeći:
1) Moraju biti iscrpljene sve mogućnosti žalbe, tj. sudstva u matičnoj državi (npr. Vrhovni sud u ovome slučaju).
2) Žalba mora biti podnesena u roku od manjem od šest mjeseci nakon eventualne završne presude suda u matičnoj državi.
3) Žalba se mora temeljiti na Europskoj konvenciji.
4) Podnositelj žalbe ECHR-u mora dokazati da je pretrpio "značajan gubitak".
U obrazloženjima svojih presuda, Nacionalni žalbeni sud u Haagu i Vrhovni sud objasnili su upravo taj aspekt, navodeći da se predviđeno prijelazno razdoblje i prateće mjere zakona smatraju poštenom kompenzacijom uzgajivačima.
Argument "značajnog gubitka" i žalba Europskom sudu za ljudska prava stoga nisu imali realnu podlogu.
Ne prepoznajući ipak i dalje poraz, uzgajivači su predali žalbu Europskom sudu za ljudska prava koji je u studenom 2017. potvrdio presudu Vrhovnog suda i postojeću zabranu uzgoja životinja radi krzna u Nizozemskoj. Time je ona postala konačna, a stupa na snagu 2024. godine, nakon isteka u startu dogovorenog prijelaznog razdoblja.
Cijeli tekst presude (engleski prijevod) Nacionalnog žalbenog suda u Haagu nalazi se na http://www.furfreealliance.com/wp-content/uploads/2016/02/Verdict-Mink-ban-The-Netherlands.pdf.
Sažetak presude Vrhovnog suda (na engleskom) s poveznicom na originalnu presudu (koja je na nizozemskom) nalazi se na:
https://www.furfreealliance.com/wp-content/uploads/2016/12/Fur-farming-ban-in-The-Netherlands-not-in-violation-with-the-European-Convention-on-Human-Rights.pdf
Objavljeno: travanj 2016.
Dopunjeno: veljača 2018.