Intervju za časopis Njuškica
NIŠTA ME NEĆE POKOLEBATI DA DIGNEM GLAS ZA NEČIJU ŠAPU ILI KOPITO
Ne samo što su ih inicirali, nego su Prijatelji životinja bili i aktivno uključeni u kreiranje novog Zakona o zaštiti životinja. Tim povodom porazgovarali smo s njihovim agilnim predsjednikom Lukom Omanom, dugogodišnjim veganom i aktivistom za prava životinja
Jeste li zadovoljni zakonom, koliko je od vaših prijedloga uvaženo, a što nije?
Zadovoljni smo jer je puno naših prijedloga uvaženo djelomično ili potpuno. Ipak, svjesni smo da je to samo početak kako po pitanju provedbe koja je sada iznimno važna tako i po pitanju daljnjih poboljšanja zakona i pravilnika. Zahvaljujemo svima na podršci, a ovaj uspjeh pokazuje da kada se slože građani, udruge i institucije, može doći do pozitivnih pomaka. Ovo je predivan poticaj za naše daljnje zalaganje za dobrobit životinja i ljudi.
Legalni mali uzgajivači s rodovnicama Hrvatskog kinološkog saveza smatraju se zakinutima, odnosno da zakon zapravo pogoduje štancanju štenaca?
Upravo oni koji žele biti legalni pozdravit će hvalevrijednu odredbu po kojoj svi koji se bave uzgojem i prodajom moraju biti registrirani i legalni bez obzira na broj ženki u uzgoju. To je prvi i osnovni korak u borbi protiv tzv. štancera. Ovako postavljena odredba pravedna je i jednaka za sve, ne ugrožava uzgajivače koji žele raditi legalno i uvelike može pomoći zaštiti životinja.
I vegetarijanstvo i veganstvo je dio spašavanja životinja. Pomaka ima, ali još uvijek postoje brojne predrasude…
Najkonkretniji i najučinkovitiji način za pomoć životinjama je upravo prelazak na vegetarijansku, odnosno vegansku prehranu, a zapravo i najlakši jer sve što trebamo je promijeniti vlastite navike radi dobrobiti životinja, drugih ljudi, okoliša i vlastitog zdravlj. Sve životinje jednako osjećaju bol i imaju pravo na život kao i mi, nema osnove da radimo razliku između psa, krave, kokoši ili mačke. Predrasuda je zaista mnogo, no svakim danom ljudi ih se rješavaju, educiraju se, razmišljaju, a zatim i djeluju, a to je najvažnije – krenuti u pravom smjeru. To pokazuje i ovogodišnji ZeGeVege festival koji je posjetilo čak 50.000 zainteresiranih građana.
Posljednja dobra vijest je da nakon Armanija i Hugha Bossa i Gucci odbacuje krzno…
Moda zaista odbacuje životinjsko krzno kao odjevni materijal. Sve više tvrtki ne želi prodavati životinjsko krzno. Vjerujemo da će nakon zabrane uzgoja životinja za krzno u Hrvatskoj, a što je podržala golema većina građana, institucije i struka krenuti u poticanje zabrane prodaje krzna, što je logično.
U više od 15 godina, koliko postoji, udruga Prijatelja životinja mnogo je učinila za zaštitu životinja. Koja vam je bila prva akcija, a koja posljednja, što smatrate najvećim pomakom?
Bilo je zaista teških trenutaka, a nije nimalo lako ni sada, no zahvaljujući upornosti i podršci ostvarili smo brojne uspjehe. Naše prve akcije bile su usmjerene na zabranu držanja životinja u cirkusu i sada su, osim divljih, zakonom zaštićene i domaće životinje od takvog iskorištavanja. Životinje se i nadalje iskorištavaju kako zbog ljudske zabave tako i zbog brojnih drugih jednako neopravdanih razloga. Stoga moramo skupiti snage da i dalje ostanemo aktivni, uz razumijevanje i podršku javnosti i institucija.
Vaše su kampanje prilično šokantne, prije desetak godina i sami ste proveli 24 sata u kavezu u znak protesta protiv mučenja kokoši tijekom uzgoja?
Šokantni su i postupci koji se čine životinjama, šokantni su podaci o nevjerojatno masovnom zlostavljanju životinja. Želimo da ljudi znaju da se muške piliće uguše ili žive samelju dan ili dva nakon njihova rođenja, a da ženke provedu živote u kavezima. Jedan dan u kavezu je ništa naspram psihičke i fizičke patnje milijardi kokoši koje završavaju zaklane čim više ne mogu nesti jaja, no vjerujemo da se svakom našom akcijom barem netko zapitao može li ovaj svijet biti ljepše mjesto za život te da smo mu dali vjeru da itekako može zajedno s nama stvarati preduvjete za bolju budućnost za životinje i ljude.
Niste se libili dirnuti ni u Veterinarski fakultet. Zbog prosvjeda protiv pokusa s biglovima završili ste na sudu…
Ne libimo se ničega za životinje i jasno ustajemo protiv nepravde. Mnogi su pokušali i pokušat će nas ušutkati, to je dio tereta koji preuzimamo u našoj borbi za opće dobro. Vjerujemo da se sve može ispraviti i da će jednoga dana pokusi na životinjama biti sramotna prošlost, a da ćemo zajedno s institucijama graditi temelje za istinsko nenasilje i dobrobit.
Vaše akcije protiv izbacivanja ljubimaca na ulicu pred ljeto te za udomljavanje iz azila, a ne kupovanje pred blagdane već su postale tradicionalne. Koliko ste ih uspjeli spasiti?
Dio težine našega djelovanja je i to što ne vidimo i ne upoznamo životinje koje spasimo, čak im ne znamo ni broj. Cilj nam je postići da se životinje niti ne napuštaju, da se ne kupuju, već udomljuju, da se poštuje odredba o mikročipiranju pasa, odnosno da svatko odgovorno stoji iza skrbi za svojeg životinjskog člana obitelji. Važno nam je da naše kampanje djeluju i da rezultiraju velikim brojem spašenih životinja.
I brojne su se osobe iz javnog života odazvale vašim akcijama. Nabrojite nam najsvjesnije celebritije s vaših plakata?
Sada je broj osoba iz javnoga života koje su zajedno s nama digle svoj glas za životinje poveći i ne bismo sada nekog posebno izdvajali, no možemo iskoristiti priliku da im se svima zahvalimo i pozovemo sve da iskoriste svoj status u društvu da učine nešto dobro i budu primjer drugima. Na našim web-stranicama www.prijatelji-zivotinja.hr mogu se naći svi naši objavljeni plakati i poznate osobe na njima i, što je najvažnije, pročitati hvalevrijedne poruke koje su tom prigodom iznijele.
Ugostili ste i aktiviste Greenpeacea, PETA-e?
Mi smo dio svjetskog stalno rastućeg pokreta i nastojimo ostvariti suradnju s inozemnim organizacijama te dovesti njihove predstavnike u Hrvatsku kako bi se povećala svjesnost o nužnosti zajedničkog zalaganja za prava životinja. Pokrenuli smo i Mrežu za zaštitu životinja koja okuplja aktivne udruge za zaštitu životinja u Hrvatskoj i koja pokazuje koliko svi zajedno možemo biti jaki za životinje.
Zagreb ima sreću što ima gradonačelnika visoko senzibiliziranog za životinje. To sigurno i vama mnogo olakšava djelovanje?
Grad Zagreb je odličan primjer drugim gradovima u provedbi svih zakonskih odredbi, kao i pokazatelj da se i neovisno o zakonskoj regulativi treba i može izgraditi sustav zaštite životinja kakav građani žele i podržavaju. Najava pokretanja redarstva za životinje pri komunalnom redarstvu grada Zagreba govori u prilog tome.
A sad malo osobno: kada je Luka počeo spašavati životinje, kako se to pretvorilo u aktivizam?
U osnovnoj školi preselio sam iz grada na selo i ubrzo vlastitim očima vidio svu surovost odnosa ljudi prema životinjama. Jedno kolinje bilo je dovoljno za odluku da u zlostavljanju i ubijanju životinja ne želim sudjelovati ni pod koju cijenu osude i postao sam vegetarijanac. U srednjoj školi došao sam do nevjerojatnih podataka o stravičnim praksama prema životinjama, okolišu i ljudima i odlučio ni na koji način ne biti dio toga te postao vegan. Sljedeći korak da se aktiviram na bilo koji način bio je logičan: zbog svega što sam spoznao nisam više mogao zatvariti oči pred tolikom nepravdom. Pridružio sam se pojedincima diljem svijeta u nastojanju da otvore oči svima koji još uvijek životinje gledaju kao predmete umjesto živih bića koja imaju pravo na život bez iskorištavanja od strane čovjeka.
Sigurno ste i sami imali mnogo ljubimaca, nabrojite nam svoje kućno životinjsko carstvo?
Pas Lero imamo je veliku ulogu u tome da shvatim koliko smo jednaki i koliko u svima nama teče krv i želimo živjeti. Mačka Mica ukazala mi je na nužnost pomoći životinjama koje smo doveli u poziciju da im je naša pomoć nužna, a kujica Ira i njezine oči zacrtale su mi put u kojem se ne životari, već aktivno živi i zalaže za druge. Njezine oči vidim u svakoj životinji koju pogledam.
I za kraj, koliko god dobra učinili, dijelite sudbinu boraca protiv vjetrenjača i kod mnogih ste omraženi. Ipak vas to nije pokolebalo…
Zaista ima teških trenutaka za svakoga tko se zalaže za životinje i njihova prava. Često mi je došlo da odustanem kako zbog mnogih nepravednih osuda tako i zbog jednostavno preteškog žrtvovanja vlastitih životnih potreba. No tu sudbinu dijelim sa svojim kolegama i prijateljima u udruzi, kao i sa sve većim brojem onih koji su spremni da ih ništa ne pokoleba u ispravljanju velike ljudske nepravde prema životinjama.
Objavljeno: časopis „Njuškica” zima 2017.; veljača 2018.
![Luka Oman [ 219.03 Kb ]](/data/image_3_12093.jpg "Luka Oman [ 219.03 Kb ]")
