17.02.06. Kravlje ludilo, trihineloza, ptičja gripa...
Komentar udruge Prijatelji životinja na val zaraznih bolesti koji je zahvatio Hrvatsku
U trenutku kada čitav svijet usmjerava pozornost i panično vodi bitku sa sve zloglasnijim virusom ptičje gripe koji mutira te prijeti da će u zastrašujućim razmjerima prelaziti i sa čovjeka na čovjeka, Hrvatska se našla na udaru još dvije zarazne bolesti.
Običaj krvavih dvorišta rezultirao je u istočnoj Hrvatskoj trovanjem šestero mještana koji su konzumirali kobasice zaražene trihinelom iz 'domaće radinosti', a nije isključena mogućnost da se ovaj broj poveća uslijed širenja zaraze. Je li ovo možda posljednje upozorenje nadležnim institucijama i pojedincima da uvide kako se običaj kolinja više ne može nazivati tradicijom već realnom prijetnjom zdravlju svih građana Hrvatske orijentiranih na prehranu životinjskim proizvodima?
Ili je možda senzacionalna pojava prvog slučaja kravljeg ludila u Hrvatskoj, kao još jednog jahača suvremene apokalipse, jezičac na vagi koji će odlučiti o tome da se svi zajedno počnemo baviti time što i kako jedemo?
Neprijeporna je činjenica da smo kao društvo zakoračili u novo doba, u doba iz kojeg nema povratka i o kojem stariji naraštaji nisu mogli niti sanjati. Pritom ne mislimo na prijetnju nuklearnog arsenala, Trećeg svjetskog rata, klimatskih poremećaja koji bi mogli izazvati novo ledeno doba, već doba u kojem će o našoj sudbini izravno odlučivati naši želuci.
Možda je bizarno u ovome trenutku govoriti o 'osveti životinja', osjećajnih i društvenih bića poput nas samih koje smo od samog postanka čovječanstva ugnjetavali i tlačili, što je s pojavom moderniziranog, nehumanog i krajnje neetičnog industrijskog uzgoja kulminiralo zahvativši upravo naš naraštaj - ovdje i sada, ali je činjenica da meso, mlijeko, jaja i ostale namirnice životinjskoga podrijetla koje svakodnevno konzumiramo više nisu sigurne, bez obzira iz kakvog uzgoja one potekle. Bilo iz obiteljskih gospodarstava ili iz industrijskih farmi, bolesti vrebaju i šire paniku, ali i ubiru ljudske žrtve.
I dok se pripremaju novi programi 'eutanazije' (točnije, pokolja nedužnih životinja, koje će i u ovim novim slučajevima platiti vlastitim životima cijenu ljudske obijesti) i ostalih mjera predostrožnosti kako bi se spriječila širenja zaraze, ne možemo se ne upitati zašto se ne poseže za najjednostavnijim i najhumanijim rješenjem - povratku čovjeka njegovim korijenima i istinskoj prirodi, odnosno prelasku na vegetarijanstvo.
Vegetarijanstvo, kao etički, ekološki i nenasilni način života, onaj je kojem čovječanstvo nezaustavljivo korača ususret i što ga prije prigrli kao neizbježnu budućnost umjesto da mu se odupire, to će se više izbjeći žrtava jednog bezosjećajnog i nihilističkog načina života.