Razlozi za nužnost zabrane uzgoja životinja za krzno u Hrvatskoj - 2006
Udruga Prijatelji životinja smatra kako Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti životinja kojeg donosi Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva mora sadržavati odredbu o zabrani uzgoja životinja za krzno te da argumenti Uprave poljoprivrede Ministarstva i mišljenje Hrvatske gospodarske komore protiv takve odredbe, ne uzimaju u obzir znanstvene spoznaje vezane uz potrebu za zaštitom i dobrobiti životinja koje se uzgajaju za krzno, kao i druge razloge koji upućuju na nužnost takve zabrane, a na koje želimo ukazati.
Nedostatak zakonske regulative uzgoja životinja za krzno
Osim općenitih odredbi Direktive o farmskim životinjama, EU trenutno nema nikakve specifične odredbe kojima bi se regulirao držanje i uzgoj životinja za proizvodnju krzna, već je to prepušteno nacionalnim zakonodavstvima država članica. 22. lipnja 1999. Standing Committee of the European Convention for the Protection of Animals kept for Farming Purposes usvojilo je Preporuku o dobrobiti životinja koje se uzgajaju za krzno, ali koja nije pravno obvezujuća.
U Hrvatskoj zaštita životinja koje se uzgajaju u industriji krzna nije regulirana niti aktualnim Zakonom o dobrobiti životinja (NN 19/99) niti podzakonskim aktima. Pravilnik o zaštiti životinja pri klanju ili usmrćivanju (NN 116/05) propisuje jedino načine usmrćivanja životinja koje se uzgajaju za krzno.
U Nacrtu prijedloga Zakona o zaštiti životinja člankom 37. stavkom 4. je propisano da uvjete i način držanja životinja koje se uzgajaju u svrhu proizvodnje te način registracije fizičkih i pravnih osoba koje drže životinje i osposobljenost osoba koje se brinu za životinje te vođenje evidencije iz članka 44. ovoga Zakona propisuje ministar. To znači da bi se tek trebali donijeti pravilnici kojima bi se propisivali uvjeti uzgoja životinja namijenjenih proizvodnji krzna, no smatramo da se niti na taj način ne može regulirati zaštita dobrobiti životinja koje se uzgajaju zbog krzna u Hrvatskoj te je jedini način zakonska zabrana takvog uzgoja.
Uzgoj životinja za krzno u Hrvatskoj
Chinchilla d.o.o jedini je proizvođač krzna u Hrvatskoj, koji je prije više godina imao 50% svjetske proizvodnje krzna od činčile, no proizvodnja je već nekoliko godina u opadanju, što je u medijskim nastupima priznao i sam vlasnik tvrtke Robert Tkalčec. Argument Gospodarske komore kako postoji značajan broj kooperanata, gotovo 300 obitelji, među kojima su razvojačeni branitelji, koji svoju osnovnu ili dodatnu zaradu ostvaruju na taj način, ne ide u prilog tome da treba dopustiti uzgoj krznaša u Hrvatskoj. Prema saznanjima koje smo dobili od veterinarskih inspektora i kooperanata, od proizvodnje profitira samo Robert Tkalčec, dok su se kooperanti u više navrata žalili da su puno uložili, a malo dobili te da se sam otkup krzna ne odvija na potpuno legalan način.
Uzgajivači činčila nemaju registrirane tvrtke, a životinje drže u podrumima, tavanima, garažama, štalama, pa i sami veterinarski inspektori priznaju kako je nemoguće provesti kontrolu uzgoja. Čak i ako bi postojao pravilnik koji bi regulirao uvjete uzgoja, zbog premalog broja veterinarskih inspektora i velikog crnog tržišta, nemoguće je kontrolirati uvjete uzgoja.
Uzgoj činčila nije značajna gospodarska grana u Hrvatskoj, o kojoj ovisi egzistencija brojnih obitelji niti se ona može staviti na istu razinu kao stočarstvo ili neka druga gospodarska grana, kao što želi sugerirati Uprava poljoprivrede. Jedna tvrtka i nekoliko stotina ljudi (od kojih je mnogima to tek dodatna zarada) ne mogu biti argument za očuvanje takve proizvodnje u Hrvatskoj koja ima nekoliko milijuna stanovnika - s obzirom na ukupan broj stanovnika Hrvatske, riječ je o izuzetno malom postotku ljudi, čije preživljavanje ne ovisi o prestanku proizvodnje krzna činčila. Prijelazno razdoblje od pet godina (što je jako puno), a koje smo predložili za Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti životinja, omogućuje prilagodbu svima koji su trenutno uključeni u uzgoj činčila, na druge vrste proizvodnje.
Dobrobit i zaštita životinja koje se uzgajaju za krzno
2001. Scientific Committee on Animal Health and Animal Welfare (SCAHAW), na zahtjev EU komisije objavio je izvješće o uzgoju životinja za krzno u EU. Iako se izvješće bavi dobrobiti svih životinja koje se u Europi uzgajaju zbog krzna, istaknuto je kako su najveći problemi vezani uz dobrobit životinja uočeni upravo u farmskom uzgoju činčila, iako taj uzgoj predstavlja samo manji dio industrije krzna. Izvješće sadrži znanstvenu ocjenu dobrobiti životinja koje se drže za proizvodnju krzna i znanstveno utemeljene preporuke kako se može unaprijediti njihova dobrobit te naglašava nedostatak znanstvenih radova o zaštiti činčila u uzgoju.
Zaključeno je da se u farmskom uzgoju činčila za krzno posvećuje jako mala pažnja njihovoj dobrobiti. U držanju životinja najveći su nedostaci skučeni kavezi i nemogućnost normalnog ponašanja životinja, kao i nedostatak posuda za gniježđenje, ograničen pristup kupanju u pijesku, veliki plastični ovratnici koje nose ženke oko vrata, a nedostatak prostora u kavezima onemogućuje skakanje. Takvi uvjeti držanja i uzgoja rezultiraju abnormalnim stereotipnim ponašanjem, strahom, poremećajima u reprodukciji i smrtnošću mladunčadi. S obzirom da su činčile divlje životinje te skaču kada su uznemirene i prilikom kretanja, premala visina kaveza može uzrokovati ozljede, jer životinje glavom udaraju u gornji dio kaveza. Sami uvjeti držanja rezultiraju abnormalnim ponašanjem poput beskonačnog ponavljanja istih pokreta i kretanja u kavezu, odbijanja hrane, samoozljeđivanja, međusobnog ozljeđivanja (griženje krzna, ozlijeđene ili odgrizene uši, iskopane oči, odgrizeni repovi), koji su rezultat dosade, stresa, prenatrpanosti kaveza, nedostatka predmeta za obogaćivanje, nepravilne prehrane i buke (Haferbeck 1982; Kersten 1996; Schuurman 1996).
Postoji tek nekoliko radova o učestalosti bolesti kod činčila u farmskom uzgoju. Christensen (1989), na temelju istraživanja između 1983. i 1987. navodi da je smrtnost novorođenčadi oko 24%. U drugom istraživanju smrtnost mladunčadi od upale pluća je oko 47%, od izgladnjivanja 16% i od bolesti listeriosis u 1% slučajeva. U ostalih 26% smrt je uzrokovana različitim infekcijama. Najčešći uzrok smrti činčila su gastrointestinalne bolesti. Visoka smrtnost nastaje zbog gastroenteritisa, a rezultat je stresa, loše higijene, nedostatka vitamina, trule hrane, prljave vode ili hrane zagađene kemikalijama, što rezultira gubitkom apetita, totalnom apatijom i iznenadnom smrću. Nadutost zbog promjena u prehrani i nedostatka nekih bakterija rezultira uznemirenošću životinje koja leži u kavezu ispruženih nogu, očigledno pateći u bolovima. Listeriosis je obična infekcija uzrokovana bakterijom, koja napada živčani sustav rezultirajući grčevima, sljepoćom i prolapsom rektuma. Simptomi su apatija, smanjenje apetita, životinja se grči i ispušta bolne cvileće zvukove. Haemorrhagic septicaemia je infektivna bolest, čiji su simptomi upala pluća, kašljanje, proljev i životinja je bez volje. Bolest se razvija zbog iznenadnih promjena u okolišu, velike prenatrpanosti i stresa.
Ostale bolesti su: infektivne bolesti kože; abnormalni razvoja zubi zbog neadekvatne prehrane; mastitis, zbog kojeg dolazi do smanjenja ili potpunog prestanka proizvodnje mlijeka, zbog čega ponekad majka ubija mladunče; metritis - akutna infekcija maternice nastala prilikom poroda i sl.
Chinchilla d.o.o. je prije ubijala činčile lomljenjem vratova, a sada tvrdi da ih guše plinom. Prilikom ubijanja plinom dolazi do gušenja, grčenja mišića te bolnog glasanja životinja. Ostale metode ubijanja činčila su injekcija od 5 ml 40%tne otopine chloral hydrata u trbušnu šupljinu i elektrokucija.
S obzirom na brojnost bolesti koje se mogu javiti kod činčila zbog samih uvjeta uzgoja i s obzirom na okrutne načine ubijanja, jasno je da je nemoguće provesti kontrolu samog uzgoja, provjeriti liječe li uzgajivači životinje te na koji se način odvija njihovo usmrćivanje. Stoga je jedini način da se štite činčile zabrana njihova uzgoja za krzno.
Ekološke posljedice uzgoja životinja za krzno i opasnost za ljudsko zdravlje
Chinchilla d.o.o. iz Čakovca je npr. 2001. u samo šest mjeseci napravila 10,5 tona leševa oderanih životinja, što je stravična brojka kada se uzme u obzir koliko je činčila mala životinja. Takva brojka otvara pitanje odlaganja leševa oderanih životinja i pogubnih posljedica za okoliš.
Proces štavljenja pomoću kemikalija stabilizira kolagenska ili proteinska vlakna tako da koža zapravo prestaje s biorazgradnjom. Radnici koji rade u procesu proizvodnje krzna u Chinchilli d.o.o. koriste kancerogeni trovalentni i šesterovalentni krom, koji povećava rizik od raka testisa, dok visoke koncentracije opasnih supstanci kojima se obrađuje koža kao što su olovo, cijanid i formaldehid zagađuju vode, što može izazvati leukemiju kod lokalnog stanovništva. Prema američkoj agenciji za zaštitu okoliša (EPA) sav otrov koji sadrži krom smatra se riskantnim i opasnim. Nepravilno rukovanje otpadom može dovesti do kontaminacije vode. Prema studiji izdanoj od Ministarstva zdravstva države New York više od pola žrtava raka testisa radi na štavljenju kože.
Etička neprihvatljivost uzgoja životinja za krzno
Uzgoj životinja za krzno se smatra etički neprihvatljivim u civiliziranom svijetu, a Velika Britanija i Austrija i zakonom zabranjuju uzgoj životinja za krzno. Austrija je donijela takvu zabranu prvenstveno na temelju etičke neprihvatljivosti takvog uzgoja, iako je sama krznena industrija bila značajna gospodarska grana - 1970-ih u Austriji je bilo nekoliko stotina farmi, 1990. su ostale 43 farme, a u vrijeme kada je donesena zabrana ostalo ih je još nekoliko. Na temelju dosadašnjih akcija i kampanja koje je udruga Prijatelji životinja provodila, jasno je vidljivo da je osviještenost građana po pitanju industrije krzna iznimno velika. Stoga hrvatski građani žele takvu zabranu i industriju krzna smatraju sramotnom za Hrvatsku. 27. ožujka 2006. Uprava za zaštitu prirode Ministarstva kulture donijela je Pravilnik o prekograničnom prometu i trgovini zaštićenim vrstama (NN34/06), kojim se zabranjuje uvoz krzna od tuljana. Smatramo da je zbog globalne osude uzgoja životinja za krzno, irelevantnosti krznene industrije za hrvatsko gospodarstvo, podrške domaće javnosti inicijativi za zabranu uzgoja krznaša te političkog ugleda Hrvatske u Europskoj uniji i svijetu, nužno uvrstiti odredbu o zabrani uzgoja životinja za krzno u Nacrt prijedloga Zakona o zaštiti životinja te tako dati priliku da se o tome izjasne Vlada i saborski zastupnici.
Literatura
http://europa.eu.int/comm/food/fs/sc/scah/out67_en.pdf
Barber, N., Thompson, R.L. (1990). Sandbathing reduces fur lipids of chinchillas, Chinchilla laniger. Anim. Behav. 39, 403-405.
Bickel (1983). Sudamerikanischee Chinchillas. Albrecht Philler Verlag, Minden, 186 pp.
Bundesamt fur Veterinarwesen, (1987). Chinchilla farmen Bewilligungsverfahren. Bern.
Chou, C. L., Nielsen, S., Knepper, M. A. (1993). Structural-functional correlation in chinchilla long Loop of Henle thin limbs - a novel papillary subsegment. Am. J. Physiol. 265, F863 - F874.
Christensen, AA. (1989). Practical Chinchilla-breeding, Book 1 to 5, in Danish. Copyright. Furfarm Jorgensminde, Borgervej 39 Skarum, 9900 Frederikshavn, Denmark.
Cortes, A., Rosenmann, M., Bozinovic, F. (2000a). Cost-benefit relationship in thermoregulation of Chinchilla lanigera. Rev. Chil. Hist. Nat. 73, 351 - 357.
DPZ (1985). Zuchterfolg bei Chinchillas. Deutche Pelztierzuchter 59(8), pp 130.
DPZ (1986). Verhaltensbeobachtungen beim Chinchilla. Deutche Pelztierzuchter, 60, 130-132.
DPZ (1988). Jungtierster-blichkeit bei Chinchillas. Deutche Pelztierzuchter, 62, 154-155.
DPZ (1988). Zuchtresultate bei Chinchillas. Deutche Pelztierzuchter, 62, 74.
DPZ (1989). Zuchterfolge bei Chinchillas. Erhebungen in Danischen
Chinchillazuchtbetrieben. Deutche Pelztierzuchter, 61, pp 72.
DPZ (1989). Zuchterfolge bei Chinchillas. Erhebungen in Danischen
Chinchillazuchtbetrieben. Deutche Pelztierzuchter, 61, pp 72.
Grau, J. (1984). Chinchilla. In: Evolution of Domesticated Animals (Ed. by I.L. Mason), pp. 260-263. London: Longman.
Haferbeck, E., (1982). Pilzbefall, Fellbeissen, Fellbrechen beim Chinchilla. Deutche Pelztierzuchter 56, 79-81.
Haferbeck, E., (1983). Fruchtbarkeits- und Produktiviteitszahl in der Chinchillazucht. Deutche Pelztierzuchter 57, 148-149.
Heinrich, D. (1974). Chinchillas. In: Grzimeks Het leven der dieren. VolXI, p 477-483. Het Spectrum, Utrecht, The Netherlands.
Jimenez, J.E. (1996). The extirpation and current status of Chinchilla lanigera and C. brevicauda. Biol. Conserv. 77, 1 - 6.
Kersten, A.M.P. (1996). Gedrag en welzijn van chinchillas in de bedrijfsmatige houderij: een voorstudie. Vakgroep Veehouderij, sectie Ethologie. Landbouwuniversiteit, Wageningen, feb. 1996. Unpublished intern report. 47 p (36 referenced papers).
Sanotra, G. S., (1985). Chinchilla, study of literature. In Danish with English summary. Institute of Agricultural Sciences, Copenhagen, Denmark.
Schuurman, T. (1996). Gedragsreacties van chinchillas (Chinchilla laniger) op toenadering van mensen: een onderzoek op drie chinchillafarms in Nederland. Vakgroep veehouderij, sectie Ethologie. Landbpuwuniversiteit, Wageningen. Unpublished intern report. 27 p.
Schweigart, G. (1995). Chinchilla. Heimtier und Patient. Gustav Fischer, Verlag, Jena.
Wang, P. H., Qian, G. Z., Sheng, H. L. , Zhu, L. B. (1983). Heat-energy metabolism during pregnancy and lactation in Chinchilla lanigera. Acta Zool. Sinica 29, 363 - 370.
Objavljeno 27. 3. 2006. godine.
![Činčila u kavezu 2 [ 62.51 Kb ]](/data/image_2_2194.jpg "Činčila u kavezu 2 [ 62.51 Kb ]")
![Bunde od činčile [ 60.42 Kb ]](/data/image_2_2195.jpg "Bunde od činčile [ 60.42 Kb ]")
