Bajka o sretnoj kravici i veselom teletu

| More

''Mliječna krava' je najveći primjer premorene i iskorištene majke. Ona najteže radi od svih farmskih životinja što se može i znanstveno prikazati. Njen rad jednak je džogingu od šest do osam sati dnevno. To je luđački tempo.' - Profesor John Webster, Odjel za uzgoj životinja, Sveučilište u Bristolu

'Patnja kroz koju prolaze ove životinje postala je toliko ekstremna da je konzumiranje
hrane od njih zapravo nesvjesno konzumiranje stravične bijede njihovih života... Mi probavljamo užas za doručak, ručak i večeru.'
- John Robbins, Diet for a New America, 1987.

U ovom trenutku, u svijetu koji smo oblikovali našom rukom, oko 225 milijuna krava u mliječnoj industriji neumorno radi da bi zadovoljilo naš golem apetit za mlijekom i mliječnim proizvodima. Do kraja godine, umorne majke, proizvest će oko 500 milijuna tona mlijeka, hrane koju njihova tijela stvaraju za njihovu djecu.

Po narudžbi velikih proizvođača u mljekarskoj industriji, marketinške tvrtke već desetljećima u svojim skupim kampanjama promiču ideju da mliječne proizvode isporučuju 'zdrave' i 'sretne' kravice. Slike blistavo-zelenih pašnjaka, sa zadovoljnim kravicama, u pratnji spokojnih telića, obilježje su skoro svake reklamne kampanje.

Simpatične animacije veselih krava, isprepletene sa sretnim licima roditelja i dječice za jutarnjim obrocima, stvaraju auru nevinosti oko mliječne industrije i njenih proizvoda.Vremenom, potrošačka javnost razvila je svijest o povezanosti mliječnih proizvoda s pozitivnim osjećajima prema djeci i obitelji.

Pod utjecajem brojnih istraga koje su razotkrile sliku mliječne industrije, osobito nakon dugotrajnih kampanja koje su provodile mnoge organizacije za dobrobit životinja u Europi i SAD-u, kod jednog dijela 'savjesnih' kupaca i proizvođača dolazi do orijentacije prema alternativi industrijskoj proizvodnji koja se opisuje nazivima 'slobodni' ,'eko uzgoj' ili 'organska proizvodnja'.

Promidžba životinjskih proizvoda iz tzv. eko uzgoja najviše koristi zdravstvene argumente
kao mamac za potrošačku javnost. Isticanje 'dobrobiti' životinja samo je usputni, ali vrlo rado naglašavan argument. Svi argumenti uglavnom služe opravdavanju veće cijene takvih mliječnih proizvoda.

Pogledajmo stvarnost proizvodnje mlijeka. Što se doista događa sa 'sretnim' majkama i njihovom djecom?

Reproduktivna manipulacija

Bez obzira na način, industrijski ili organski, svi oblici proizvodnje mlijeka zahtijevaju da krava zatrudni te da rodi tele svake godine. Osiguravanje trudnoće kod svake krave, svake godine, postiže se postupkom umjetnog osjemenjivanja. Prije desetak godina započelo je i eksperimentiranje s novim tehnikama: embriotransfer i proizvodnja zametaka in vitro.

Proces osjemenjivanja podrazumijeva nasilno guranje ruke duboko u rektum u namjeri pozicioniranja maternice te guranja instrumenta u vaginu s ciljem umetanja sjemena.

Rasplodni bikovi koji se koriste kao živi strojevi za proizvodnju sjemena uglavnom žive zatvoreni
u svojim nastambama iz kojih rijetko izlaze. Tipičan postupak uzimanja sjemena insceniranje je 'lažnog' spolnog čina.

Zbog činjenice da mišićna i koštana struktura ženki ne bi podnijela stres uzastopnog penjanja
bika na nju, u toj praksi forsiranog silovanja na mjesto ženki postavljaju se kastrirani mužjaci.

Zlostavljanje i ubijanje malenih

Polovina potomstva majki krava dolazi na svijet kao muška telad. Budući da nisu u stanju proizvoditi mlijeko, mliječna industrija nema od njih nikakvu korist. Premda nisu isplativi za 'proizvodnju' junećeg i goveđeg mesa, kao braća i sestre iz genetski uzgojenih 'mesnih pasmina', svi maleni dječaci (i njihove sestrice koje predstavljaju višak za mliječnu industriju) dobivaju svoju priliku za služenje čovjeku – u proizvodnji telećega mesa.

Muški telići, kao i jedan dio njihovih sestrica koje predstavljaju višak, odvajaju se od majki odmah nakon rođenja. Kolostrum, koji moraju popiti unutar 4-6 sati nakon porođaja, uglavnom se muze iz majki te im se daje pomoću pomagala (bočica i sl.).

Odvajanje teleta od majke predstavlja izuzetan stres za ove emotivne životinje i popraćeno je međusobnim tužnim i uplašenim dozivanjem. U nekim slučajevima majke krave pokazuju izražene simptome tjeskobe i žalovanja nakon razdvajanja od svog djeteta što se očituje kroz depresiju, apatiju i neuzimenje hrane.

Čak i na malim obiteljskim gospodarstvima uobičajena i česta praksa jest da se teletu i majci potpuno onemogući kontakt. Kao razlog za ovakvo postupanje navodi se 'zdravstveni' argument zaštite teleta od infekcija i zaraze. Također, preporučena je i praksa da se teletu nikad ne dozvoli da siše majku. Kao argument, pored zdravstvenog, navodi se 'opterećivanje vimena' te onemogućavanje da tele razvije naviku sisanja.

Pobuna majki

Jedna od čestih reakcija majki, osobito ako su rodile prvi put, su očajni i bijesni pokušaji sprječavanja da im iste ruke koje su oduzele njihovo dijete dodiruju vime i uzimaju mlijeko.

Uobičajeni, međusobno kombinirani, postupci kojima se mlade majke izlažu u tim slučajevima su: batinjanje, savijanje repa prema leđima (što blokira kralježnicu), vezanje lanca ili špage oko tijela i stezanje istog uvijanjem, napinjanje brnjice na nosu i sl. Osobito popularna, 'sofisticrana' metoda je primjena tzv. 'ritulje', metalne naprave koja se zakvači za slabinu i leđa i koja zbog neugode i bola koju izaziva onemogućava majku da pruža dalji otpor.

Kao dodatak traumi odvajanja od majke po rođenju, svi muški telići se kastriraju u nastojanju da se 'proizvede' što mekše meso. Pravilnik o 'eko uzgoju' u našoj zemlji također dozvoljava mogućnost fizičke kastracije 'ako se na taj način pridonosi kakvoći proizvoda' te 'ako je to dio tradicionalne proizvodne prakse'.

Izvan EU

Uobičajen način proizvodnje telećega mesa izvan zemalja EU je zatvaranje telića u uske sanduke u kojima im je potpuno onemogućeno kretanje, te ishrana zamjenskom hranom bez željeza zbog ciljanog izazivanja anemije. Navedeni postupak provodi se u cilju dobivanja potpuno mekog i blijedog mesa koje je uvijek bilo izuzetno traženo na tržištu. Nakon četiri mjeseca iscrpljeni telići atrofiranih udova odvode se na klanje.

Unutar EU

Novi i 'poboljšan' način proizvodnje, koji se provodi u zemljama EU-a, izbacio je iz prakse 'sanduke za teliće' te nastavio sa umjetnom, zamjenskom ishranom s određenim minimalnim postotkom željeza koji održava hemoglobin na prihvatljivoj razini.

Nakon odvajanja od majki, bebe telići pojedinačno se izoliraju. I opet, glavni argument je 'zdravstveni'. No navedeni postupak ujedno se i naziva 'narodnim' izrazom – 'odbijanje od sise' i provodi se u cilju hranjenja zamjenskom hranom te ubrzavanja procesa nabijanja tjelesne mase što će ih po dostizanju potrebne težine odvesti u klaonice.

Nakon tri do četiri mjeseca, dobi kada su još bebe, većina telića rođenih od majki iz mliječne proizvodnje odvodi se na klanje. Kao proizvod tog novog pristupa na tržištu pojavljuje se izuzetno reklamirano 'bijelo' teleće meso.

Preostali mališani ulaze u proces tovljenja u cilju postizanja još veće mase. Unutar navedenog postupka primjenjuje se grupno držanje. Njihov život završava nakon 12 mjeseci (u postupku proizvodnje tzv. baby beef junećega mesa) ili nakon 20 mjeseci (klasičan način).

A na farmama, umorne majke i dalje odrađuju svoje smjene. Genetskom manipulacijom čovječanstvo je uspjelo pretvoriti majke krave u žive mliječne strojeve. Za razliku od nekadašnje prirodne osobine da njihova tijela stvaraju onoliko mlijeka koliko treba njihovom djetetu, današnje krave proizvode od 30 do 60 litara mlijeka dnevno – deset puta više nego što bi tele moglo popiti.

Njihovo vime može biti toliko teško da izaziva deformacije nogu i hromost koja je zastupljena u izuzetno viskom postotku u cijeloj populaciji. Osobita posljedica manipuliranog uzgoja s ciljem što veće proizvodnje mlijeka jest vrlo visoka stopa kroničnog mastitisa – izuzetno bolne upale vimena, kao i osteoporoze kao posljedice potpunog iscrpljivanja kalcija iz vlastitih kostiju tijekom hiperprodukcije mlijeka.

Iscrpljene i poražene, nakon bijednog života u ciklusu silovanja, trudnoće, rađanja, oduzimanja djece i mužnje, one više nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost. Unutar dvije do šest godina njihovog života u proizvodnji mlijeka, majke su potpuno 'potrošene'. Njihov život je završio.

Prodaja roblja

Kada se smanji njihova sposobnost proizvodnje mlijeka, većina majki krava, bez obzira na sutpanj i oblik proizvodnje u kojoj su iskorištavane, šalje se na aukcijske prodaje na stočnim sajmovima. Aukcije su posljednja postaja prije ulaska u klaonicu.

Prije par godina, većina njih je kao male uplašene cure dovedena na ista mjesta i izložena na prodaju. Na istim mjestima, kroz sve ove bijedne godine, i njihova oteta djeca bila su izlagana prije klanja.

Posljednje putovanje

Na putu prema klaonici, u svojim posljednjim danima i satima života, potrošene majke prolaze svoju posljednju veliku patnju. Nemoćne i iscrpljene, u pretrpanim kamionima punim fekalija, u uvjetima gladi i žeđi, gaženja, smrzavanja ili kolapsa zbog vrućine, umorne majke putuju posljednji put.

Bolesne i slomljene, potpuno apatične ili paralizirane od straha, mnoge od njih klonu pri istovaru pred klaonicama. Kao osobit čin ukazivanja počasti za služenje u ljudskoj prehrambenoj industriji, u tim slučajevima primjenjuje se širok spektar mučenja ili se surovo koriste razna mehanička sredstva u nastojanju da se njihova klonula tijela nekako smjeste u traku za klanje.

Kao i majke, i mnoga njihova djeca, uplašena, dezorijentirana i slaba, kolabirala su upravo na tim istim mjestima, pred istim klaonicama.

Klaonica

Prilikom klanja većina krava i telića omamljuje se ispucavanjem metalnog vijka u lubanju, te se pomoću okova podižu za stražnje noge da bi im se prerezala grla dok im srca još uvijek kucaju i ispumpavaju krv.

Budući da je postupak omamljivanja zamišljen da osigura kucanje srca i nakon ispucavanja metalnog vijka u lubanju, krave i telad nerijetko se nalaze u svjesnom stanju i nakon što im se razrežu grla.

Epilog se nalazi na vašim tanjurima

U ime onih koji ne mogu podići glas za sebe, molimo vas da razmislite: i najmanja, pojedinačna, potražnja za mlijekom i mliječnim proizvoda izravno pridonosi dolasku na svijet još većeg broja pojedinaca koji će živote provesti u zatvoru i socijalnoj deprivaciji, koji će trpiti sakačenja, silovanja, poniženje, i koji će na kraju biti nasilno ubijeni.

Ukoliko im se dozvoli da žive bez iskorištavanja i klanja, krave mogu doživjeti i više od 25 godina. Jednako kao i mnoge druge životinje, kao i ljudi, i one razvijaju snažne obiteljske veze. Ova osjetljiva stvorenja zaslužuju naše poštovanje i našu zaštitu.

Odbacivanjem mliječnih i svih drugih životinjskih proizvoda iz vaše prehrane i vi možete odigrati stvarnu i ozbiljnu ulogu u stvaranju boljeg svijeta za sva živa bića na njemu.

Napisao: Vedran Romac

Ovaj tekst uz fotografije možete vidjeti i u obliku PP prezentacije.

Vezane teme

Krava na sajmu [ 41.50 Kb ]Tele u uzgoju [ 15.33 Kb ]Krava i tele [ 32.97 Kb ]

Download

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke