Pahulja života
Živa bića koja se u industriji proizvodnje jaja smatraju 'vrlo učinkovitim pretvorbenim strojevima koji pretvaraju sirovi materijal (hranu) u konačni proizvod – jaje, uz male troškove održavanja' (iz publikacije Farmer and Stockbreeder, 1982.) čovječanstvo je obilježilo nazivom 'kokoši nesilice'.
Služeći se svjesnim i osjećajnim bićima kao živim proizvodnim strojevima, čovječanstvo godišnje proizvede oko 50 milijuna tona jaja.
Rođeni u tzv. valionicama, pod reguliranom toplinom inkubatora i u potpuno automatiziranim uvjetima, po dolasku na svijet maleni pilići neće čuti majčin glas, niti osjetiti kucanje srca i toplinu njezinog perja.
Njihove majke prisiljene su na neprestano parenje, sve dok ne postanu 'neproduktivne'. Kao pripadnice proizvodnih jedinica koje se nazivaju 'roditeljska jata', majke su zadužene za proizvodnju oplođenih jaja za tzv. valionice.
Majkama iz 'roditeljskog jata' često su leđa prekrivena ranama od opetovanog penjanja pijetlova u procesu manipuliranog i planskog silovanja zbog proizvodnje što veće količine oplođenih jaja.
I premda se, po samom rođenju, put male braće - muških pilića – razdvaja od puta kojim kreću njihove sestrice, u jednome je taj put sličan - niti jedni, niti drugi, nikad neće vidjeti sunčevo svjetlo.
Put malih sestrica vodi prema paklu baterijskih kaveza ili u pretrpane hangare tzv. slobodnog (free-range) uzgoja. Prvi osjet koji će iskusiti u svom životu bit će izuzetna bol izazvana užarenom oštricom kojom će im biti odsječen kljun. Navedeni brutalan postupak, tzv. debekacija provodi se da bi se umanjilo međusobno ozljeđivanje u neprirodno skučenim i pretrpanim uvjetima koji ih očekuju.
Bilo da će odživjeti svoju bijedu u baterijskim kavezima u kojima neće moći niti rastegnuti krila i gdje će lomiti nožice saplićući ih o žičani pod ili izranjavane, ozlijeđene i skoro spaljenih očiju od isparavanja amonijaka iz koncentriranog izmeta u pretrpanim tzv. hangarima slobodnog uzgoja, njihov će život završiti nakon najviše dvije godine.
Tijekom njega, male sestrice iskusit će i postupak prisilnog mitarenja – teškog šokiranja kroz potpuno jednotjedno uskraćivanje hrane, vode i svjetla – koje rezultira opadanjem perja i izaziva novi period nesenja.
Unutar svog bijednog života male će sestrice donijeti na svijet do 300 jaja godišnje. Kad njihova mala tijela budu 'potrošena' i sposobnost za stvaranje jaja počne opadati, bit će prodane po najnižoj mogućoj cijeni i ugušene ili odvedene na klanje. Njihova izmrcvarena, napaćena tijela više nemaju nikakvu vrijednost. Ubijene i samljevene sestrice najčešće se koriste za juhe, za mačju i pseću hranu ili samo kao gnojivo.
A mala braća?
Maleni mužjaci nikada neće izaći iz tzv. valionica. Muški pilići smatraju se neželjenim nusproizvodom postupka valjenja. Budući da ne legu jaja, niti su poželjni za mesnu industriju, kao drukčija vrsta od pilića 'brojlera', maleni mužjaci nemaju nikakvu ekonomsku vrijednost.
U istom danu svog dolaska na svijet, malene mužjake ubijaju gušenjem plinom, bacanjem u strojeve za mljevenje dok su još živi ili ih žive bacaju u kontejnere za smeće gdje umiru od gušenja i dehidracije.
Procjenjuje se da se na svaku rođenu 'nesilicu' rađa po jedan muški pilić. Svake godine u svijetu se utamničeno drži oko pet milijardi 'koka nesilica'.
Svake godine čovječanstvo ubije milijarde neželjenih muških pilića.
Potražnjom za jajima i proizvodima koji ih sadrže naručujete još veći broj pilića koji će biti doneseni na ovaj svijet, još veći broj sestrica koje će biti surovo iskorištavane, iscrpljivane i ubijene i još veći broj male braće kojima neće biti dana nikakva prilika za život.
Slobodni od ropstva i iskorištavanja oni mogu živjeti i preko deset godina. Kao i sve druge životinje, oni žele štiti, hraniti i njegovati svoje potomke. Ova osjetljiva živa bića zaslužuju naše poštovanje i našu zaštitu. Pružite im priliku za život dostojan življenja.
Bojkotirajte proizvodnju jaja – izbacite ih iz svoje prehrane!
Napisao: Vedran Romac
Ovaj tekst uz fotografije možete vidjeti i u obliku PP prezentacije.