Zapisnik s osmog sastanka

| More

8. sastanak Mreže protiv napuštanja životinja

ZAPISNIK

Mjesto održavanja: Tribina Grada Zagreba, Zagreb, Kaptol 27

Datum i vrijeme održavanja: 23. listopad 2010., 10:00 – 15:00

Prisutni:

Sastanak je otvorio gosp. Tuk, pročelnik Gradskog ureda za poljoprivredu i šumarstvo ispričavši izostanak gradonačelnika gosp. Bandića neodgodivim obvezama. Naglašava obveze jedinica lokalne i regionalne samouprave u radu skloništa na njihovom području, ali i važnost međusobne suradnje i zajedničkih ciljeva lokalnih vlasti, udruga i građana.

Gosp. Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja daje riječ gđi. Šimić iz Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Predavanje započinje ukazivanjem na činjenicu da se odredbe članka 5. i članka 55. Zakona o zaštiti životinja odnose na zaštitu svih životinja, pa slijedom toga i na populaciju mačaka i pasa. Napominje da u se praksi često događa da kapacitet skloništa ne prati potrebe zbrinjavanja napuštenih životinja. Sklonište se može osnovati samostalno ili u suradnji s drugim jedinicama. Osim na osnivanje skloništa, lokalne samouprave obvezane su uspostaviti informacijski centar, ali i sprovoditi programe edukacije u svrhu prevencije napuštanja životinja.

U podijeljenim pisanim materijalima priložen je primjer ugovora između grada i koncesionara koji obavlja usluge zbrinjavanja i udomljavanja životinja, kojim grad može nadzirati rad skloništa i transparentnost poslovanja, te dobiti na uvid evidencije, s obzirom na činjenicu da se rad skloništa financira novcem iz gradskog proračuna. Ovim je putem moguće regulirati i isplatu naknada, ne samo prema broju zaprimljenih, nego i prema broju udomljenih životinja što se pokazalo korisnim u poticanju udomljavanja.

Do sada je u Republici Hrvatskoj 14 skloništa dobilo od Ministarstva odobrenje za rad, a za 2011. Ministarstvo u planu ima donošenje novog Pravilnika o skloništima. Također, planirana je radionica u suradnji s britanskim društvom za zaštitu životinja RSPCA. Zaključno ističe da jedinice lokalne samouprave ispunjavanjem zakonskih obveza u očima javnosti pokazuju stupanj civiliziranosti, imajući u vidu i činjenicu da smo turistička zemlja, ali ponajprije da je to vrlo jasna zakonska obveza za čije je ispunjenje rok već prošao.

Gosp. Oman naglašava da Udruga svake godine prima velik broj pritužbi turista, pa i peticija putem Interneta, kojima se upozorava na loše stanje u zaštiti životinja u Republici Hrvatskoj. Ističe važnost komunikacije i suradnje između Ministarstva, udruga građana i gradskih i općinskih uprava koje bi trebale organizirati skloništa na vlastitom zemljištu radi bolje učinkovitosti, kontrole i ekonomičnosti. U ovom trenutku aktualna je peticija kojom se traži potpuna zabrana usmrćivanja životinja u skloništima. Grad Dubrovnik donio je takvu odluku, a Grad Zagreb već duže vrijeme provodi tu praksu.

Na tu temu riječ predaje gđi. Zajec, voditeljici Skloništa za napuštene životinje u Dumovcu, koja ističe da nije dovoljno samo maknuti životinje s ceste, već da sklonište kao ustanova treba imati popratne prostorije, okoliš, osoblje, opremu i popratne službe, ali i programe edukacije pučanstva, posebice mladih, te programe udomljavanja i kastracije životinja. Ujedno navodi sadržaje potrebne za pravilan rad skloništa:

1. Prijemni ured - najvažniji dio skloništa gdje se obavlja komunikacija s građanima

2. Ambulanta - mjesto prvog kontakta životinja sa skloništem gdje se primaju životinje i građani koji ih prate, te gdje se životinja pregledava i evidentira, odnosno, provjerava ima li mikročip.

3. Karantena - trajanje karantene za mačke iznosi 14 dana, za pse 10. Poslije karantene potrebno je životinju mikročipirati, cijepiti i očistiti od nametnika, te sterilizirati/kastrirati. Sterilizacija je obvezna za sve životinje.

Grad Zagreb ima Info centar i time ispunjava zakonsku odredbu koja se odnosi na informacijski centar. U centru koji radi 5 godina sve primljene životinje upisuju se u bazu podataka. Naglašava i važnost evidencija koje sadržavaju razne vrste podataka. Karton svake životinje prati životinju od dolaska, tijekom cijelog boravka u skloništu, oglašavanja, udomljavanja životinje, a obavezno sadržava i fotografije i detaljne podatke o samoj životinji. Računalni programi moraju biti sveobuhvatni i lako pretraživi. Na kavezima postoje osnovni podatci o životinjama. Sklonište uvodi novi projekt o promjeni načina izbora životinja, a pri udomljavanju životinja prednost daju pisanim podatcima, pa tek onda vizualnom dojmu. Sklonište vodi evidenciju vraćenih životinja. Za napuštanje životinje opravdanja nema, a napuštanje je potrebno prijaviti kako bi se osoba kaznila.

O cjelokupnom radu sklonište šalje mjesečno i godišnje izvješće Gradskom uredu za poljoprivredu, veterinarskim inspektorima i svim zainteresiranima. Izvješća obuhvaćaju razne podatke, pa i o divljim životinjama zatečenim na ulicama grada, zatim o suradnji s medijima i sl. Pravilo je da se životinje ne smiju eutanazirati, ukoliko nisu dobile potrebnu medicinsku skrb, nisu se intenzivno oglašavale ni nudile drugim skloništima. Tek kad su zadovoljeni svi navedeni uvjeti, nakon 60 dana provedenih u skloništu, ukoliko u skloništu više nema mjesta, životinja se može, ali ne mora eutanazirati. Eutanaziju sklonište provodi u slučajevima kada to odobri komisija koju čine veterinar, veterinarski inspektor, voditeljica skloništa i trener. Eutanazija je vrlo malo, jer treneri svojim radom omogućavaju socijalizaciju problematičnih pasa, odnosno, provodi se kad su u pitanju vrlo problematični i agresivni psi kojima ne može pomoći niti socijalizacija, ili kad su u pitanju teško bolesne životinje.

Prema riječima gosp. Omana, hrvatski Zakon o zaštiti životinja temeljen je na austrijskom Zakonu koji zabranjuje eutanaziju napuštenih životinja, stoga se sva pažnja treba usmjeriti na edukaciju, prevenciju napuštanja životinja i udomljavanje.

Riječ je predana gosp. Mandeku, dr. vet. med. iz MPRRR. Gosp. Mandek govori o mikročipiranju i provedbi Pravilnika o označavanju pasa koji je stupio na snagu polovinom 2010. Središnju evidenciju mikročipiranih pasa vodi Uprava za veterinarstvo Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. U ovom trenutku u bazi se vode podatci o 55% mikročipiranih pasa, dok Ministarstvo želi doseći veće brojke, a kada se dostigne 75%, tražit će nadogradnju upisnika, s obzirom na činjenicu da je današnja verzija načinjena na bazi starog upisnika o psima cijepljenim protiv bjesnoće. Registrom se može doći do podatka da je do danas protiv bjesnoće cijepljeno 303.107 pasa, a mikročipom je označeno tek nešto više od polovice tj. 160.112 pasa. Pravilnikom je utvrđena obveza upisivanja broja osobne iskaznice ili OIB-a vlasnika životinje jer je do sada utvrđivanje vlasništva bio najveći problem. Novost je unos podatka o kastraciji jer se veterinare želi potaknuti na educiranje vlasnika o prednostima kastracije. Pravilnikom je utvrđeno da svi psi moraju biti čipirani najkasnije do 13.06.2011. Ministarstvo planira poduprijeti upis svih pasa u Upisnik, tj., mikročipiranje, stoga je u izradi promotivno-edukativni letak o obveznom mikročipiranju.

Gosp. Oman se s nekoliko rečenica nadovezuje na izlaganje gosp. Mandeka: osim vrijednosti evidentiranja vlasnika pasa, ova evidencija ima i edukativnu komponentu jer obvezom davanja valjanih osobnih podataka, vlasnik prima poruku o odgovornosti prema životinji i društvu. Neki gradovi su uveli obvezu mikročipiranja prije donošenja Pravilnika, što je na tim područjima rezultiralo većim postotkom mikročipiranih pasa. Prilikom izrade nacrta Pravilnika, prijedlozi članova Udruge i članova Mreže su usvojeni i uvršteni u Pravilnik, te je zahvalio na suradnji lokalnim zajednicama, udrugama i Ministarstvu, kao i potvrdio važnost suradnje na opću korist.

Nakon pauze i veganskog domjenka riječ preuzima gđa. Cikojević, viša veterinarska inspektorica Uprave za veterinarske inspekcije Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. Ispred Uprave gđa. Cikojević prisutne upoznaje sa stanjem veterinarskih inspekcija i načelima rada veterinarskih inspekcija. U 6 regija će se ubuduće po dvoje inspektora specijalizirati za dobrobit životinja. Događa se da inspektor uslijed previše posla ne izađe na uviđaj. U nekim slučajevima nije moguće provesti zakonske odredbe, npr., ukoliko se životinja mora oduzeti, u pravilu ne postoji mjesto gdje bi se ona tada smjestila. Stoga upozorava na nebrigu jedinica lokalne i regionalne samouprave u osiguravanju uvjeta.

Gosp. Oman je konstatirao da je prisutan problem izdavanja rješenja za rad skloništima koja ne ispunjavaju uvjete određene Pravilnikom o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi, niti rade u skladu sa Zakonom o zaštiti životinja. Također naglašava da su nedugo nakon održavanja 7. sastanka Mreže protiv napuštanja životinja Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja upućeni dopisi sa zahtjevima za dostavu izvješća o broju provedenih inspekcijskih nadzora i pokrenutih prekršajnih postupaka, ali ni samo Ministarstvo u ovom trenutku ne raspolaže evidencijama o njihovom broju. U ovom trenutku radi se na implementaciji baze podataka sukladno europskim načelima kako bi se mogli proslijediti Udruzi i Mreži.

Riječ se predaje dr.sc. Ireni Petak koja stavlja naglasak na kastraciju/sterilizaciju životinja. Kastrirana jedinka je u većini slučajeva zdravija, uz znatno smanjenu mogućnosti dobivanja karcinoma, te nekih drugih bolesti. Smanjuje se agresivnost, bježanje od kuće, sudjelovanje u sukobima te se ujedno pokazuje odgovornost vlasnika. U inozemstvu se populaciju mačaka kontrolira metodom UHVATI-KASTRIRAJ-VRATI na istom teritoriju na kojem mačke prebivaju. Tom metodom je ujedno moguće držati pod kontrolom broj i zdravlje slobodnoživućih (uličnih) mačaka s obzirom da se one uvijek vraćaju na mjesta gdje imaju izvor hrane i sklonište.

Gosp. Oman napominje da su programi kastracije dugoročno najučinkovitije i najekonomičnije rješenje za lokalne zajednice. Treba poticati lokalne zajednice na organiziranje i finaciranje programa, ali i veterinare na snižavanje cijena kastracija. Svaki grad mora imati određene programe kastracije i udomljavanja za napuštene mačke i pse. Programi udomljavanja ne postoje ili su loši na razini lokalnih zajednica, odnosno, ne postoji promocija udomljavanja i osuda kupnje i trgovine životinjama. Lokalna zajednica treba provoditi i preventivne i edukativne mjere kao što je, primjerice, kampanja "Obitelj na more, pas na ulicu“. Svaki grad ili općina imaju mogućnost i obvezu donošenja odluka kojima će se utvrditi obveze i kazne za skrbnike životinja. Educirati treba građane, gradonačelnike, veterinarske inspektore, kao i cijelu zajednicu, a napominje da je edukacija i zakonska obveza.

U diskusiji koja je uslijedila postavljena su slijedeća pitanja:

1. Veterinarska inspektorica iz Splita, gđa. Kovač Levantin postavlja pitanje gđi. Zajec o načinu funkcioniranja Info-centra u Gradu Zagrebu.

Gđa. Zajec navodi da je Info-centar financiran od strane Grada Zagreba i kao takav samostalan u radu. Računalni podatci koji se vode u Info-centru dostupni su skloništu. Info-centar radi od 0-24 sata i zaprima dojave građana o napuštenim, izgubljenim, pronađenim i ozlijeđenim životinjama.
Gosp. Oman ističe da Info-centar ne mora biti odvojen, ali mora postojati u tom slučaju u okviru skloništa, a informacije moraju biti dostupne građanima i svim zainteresiranima.

2. Gđa. Klaić Stetter predlaže da se proslijedi politički zahtjev, tj. da se izmjenom postojećeg zakona zabrani ubijanje pasa, a građane obveže na kastraciju ljubimaca. Potreban je organiziran politički pritisak. Također predlaže uvođenje poreza na nekastrirane kuje uz mogućnost besplatnih ili povoljnijih kastracija, a u slučaju uvođenja poreza na kućne životinje izuzimanje udomljenih i kastriranih pasa i mačaka, te obveznu kastraciju svih uličnih mačaka.

Gosp. Oman se nadovezao da je najbolje rješenje da grad osnuje vlastitu ustanovu i izgradi sklonište na svom zemljištu, formira veterinarsku službu te zaposli veterinare jer je tada trošak kastracije i liječenja napuštenih životinja, odnosno svega potrebnog za zbrinjavanje napuštenih životinja, znatno manji. Naglašava da je kastracija nužno zlo, ali da je to trenutno najučinkovitije sredstvo u sprječavanju patnje životinja i regulaciji broja životinja. Porez na životinje već postoji u političkim opcijama, ali morala bi svakako postojati potpuna olakšica za udomljene životinje. Potrebno je uložiti napor u sprječavanju razmnožavanja i prodavanja životinja, jer je to izvor problema.

3. Članice udruge u Daruvaru, tražile su od nadležnog veterinarskog inspektora provođenje inspekcijskog nadzora prije dva mjeseca u neposrednoj blizini skloništa na privatnom posjedu gdje građanin na neprimjeren način drži pse, čime ugrožava njihovo zdravlje i dobrobit, ali se veterinarski inspektor oglušio.

Gđa. Cikojević odgovara da prema iznesenim činjenicama ima osnove za postupanje veterinarske inspekcije, te traži dodatne činjenice vezane uz slučaj od članica Udruge.

Također daje uputu kako postupiti ukoliko veterinarski inspektor ne postupi po predstavci građana ili udruge. Dobro obrazložena pismena prijava dostavlja se nadležnom veterinarskom inspektoru. Ukoliko po prijavi ne bi bilo postupljeno, potrebno je proslijediti predstavku čelniku regionalnog ureda s napomenom da prema prijavi nije postupljeno od strane vet. inspektora, a ukoliko ni čelnik regionalnog ureda ne bi postupio po predstavci, potrebno je uputiti cijelu prijavu Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja, Upravi za veterinarske inspekcije, na adresu: Zagreb, Miramarska 24, Hotel International.

4. Veterinarska inspektorica gđa. Kovač Levantin iz Splita ukazuje na mogućnost da veterinarski inspektori izdaju zahtjev gradovima u kojem nalažu temeljem čl. 69. st. 5. istog Zakona osnivanje skloništa pod prijetnjom kazni u slučaju nepoštivanja zahtjeva prema Zakonu o veterinarstvu, odnosno, Zakonu o općem upravnom postupku. Dodala je da je edukacija vrlo težak i dug proces, no nužan za pokretanje promjena.

Sa spomenutim se složio i gosp. Oman, te je istaknuo važnost da svi veterinarski inspektori učine isto, a Udruga i Mreža će također poraditi na poticanju spomenutog.

Gosp. Oman daje završnu riječ u okviru današnjeg sastanka:

Bit problema nalazi se u činjenici da čelnici lokalnih zajednica nisu upoznati s problematikom, ili ju smatraju manje važnom zbog drugih problema, no nužna je upornost i principijelnost u traženju i predlaganju rješanja problema, te informiranju o važnosti hitnog postupanja prema obvezama propisanim Zakonom o zaštiti životinja, ali i suvremenim etičkim načelima.

Ujedno je uputio poziv svim čelnicima lokalnih zajednica da se obrate Udruzi za pomoć u donošenju gradskih odluka i u svim drugim postupcima vezanim za zbrinjavanje napuštenih životinja, izgradnje skloništa, itd.

Svima zainteresiranima ponudio je suradnju u vidu organiziranog posjeta Skloništu za napuštene životinje grada Zagreba u Dumovcu, ustupanju projektne dokumentacije za izgradnju skloništa, gotovih edukativnih vizuala, dostavljanju primjeraka ugovora, gradskih odluka i ostalih potrebnih informacija

Vezane teme

Mreža 8. sastanak 1 [ 30.89 Kb ]Mreža 8. sastanak 2 [ 32.43 Kb ]Mreža 8. sastanak 3 [ 30.79 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke