Javno savjetovanje o Prijedlogu pravilnika o dopunama Pravilnika o izdavanju odobrenja za obavljanje gospodarskog ribolova na moru pridnenom povlačnom mrežom - koćom

| More

U siječnju 2024. ostavili smo sljedeći komentar na javnom savjetovanju o Prijedlogu pravilnika o dopunama Pravilnika o izdavanju odobrenja za obavljanje gospodarskog ribolova na moru pridnenom povlačnom mrežom – koćom:

Udruga Prijatelji životinja nastavlja se, kao i ranije, zalagati za hitnu zabranu korištenja pridnenih povlačnih mreža – koća jer je njihova uporaba dovela do devastacije našega mora, uništenja staništa riba i potpunog poremećaja bioraznolikosti.

Rješenje nije periodičko produljivanje odobrenja za ribarenje koćama, kao što se i ovim Prijedlogom predlaže na razdoblje do 31. prosinca 2026. godine, što znači još dvije godine daljnje devastacije Jadrana kočarenjem. Naime, oporavak Jadrana nije moguć zakonskom regulacijom korištenja pridnenih povlačnih mreža, već jedino njihovom potpunom zabranom. Stalnim produljivanjem odobrenja za obavljanje gospodarskog ribolova na moru pridnenom povlačnom mrežom – koćom pridonosi se daljnjim destruktivnim učincima takve vrsta ribolova na morski ekosustav, klimatske promjene i planet. Predlažemo da se izmjenama Zakona o morskom ribarstvu i drugih relevantnih propisa potpuno zabrani ribolov pridnenim mrežama, a da se dotad zabrani svako daljnje izdavanje odobrenja za obavljanje gospodarskog ribolova na moru koćama.

Oceana, najveća međunarodna organizacija za zaštitu i očuvanje svjetskih oceana, navodi podatak da je u 2017. 59 % europskih zaštićenih područja bilo komercijalno koćareno, a 38 % bilo je predmet većeg intenziteta koćarenja nego izvan zaštićenih područja. Analiza Oceane pokazala je da je u 2020. godini provedeno više od 2,5 milijuna sati ribolova pridnenim koćarenjem u područjima namijenjenima zaštiti najvrjednijih i najugroženijih morskih vrsta i staništa u Europi. Organizacija smatra da bi Europska komisija, države članice EU-a i Ujedinjeno Kraljevstvo trebali zabraniti destruktivne ribolovne alate unutar zaštićenih područja. Navodi da je u slučaju visokorizičnih ribolovnih aktivnosti, kao što je ribolov pridnenim koćama, opća zabrana umjesto one na razini određenog područja učinkovitija i osigurat će dosljednost, kao i olakšati nadzor i provedbu. Iz organizacije su dodali da bi Europska komisija trebala svoj nadolazeći akcijski plan EU-a za očuvanje ribolovnih resursa i zaštitu morskih ekosustava usmjeriti na rješavanje štetnih učinaka ribolova pridnenim kočama na bioraznolikost morskoga dna i donijeti zabranu ribolova pridnenim koćama u svim zaštićenim područjima EU-a.

Već dugi niz godina i ribari i ribolovne organizacije apeliraju na zakonodavstvo da na temelju znanstvenih istraživanja i prakse korištenja pridnenih koća u Jadranu izglasa zabranu njihova korištenja. Zakonska regulativa vezana uz korištenje pridnenih koća ne daje rezultate jer mnogi ribari love u područjima i u vremenu u kojemu one nisu uopće dopuštene. Natura 2000 je najveća mreža zaštićenih područja na svijetu i predstavlja između 70 i 80 % morskih zaštićenih područja (MPAs) u državama članicama EU-a. Iskusni ribari ističu da u Jadranu više nema riba i da je u priobalnom području poremećena kompletna bioravnoteža. Kažu da „riblji fond” na nekim područjima i ne postoji te da na obali, ne računajući otoke, nema više od 500 metara netaknute obale. Više od 200 istraživača zatražilo je da se pridneno koćarenje trajno zabrani jer je više od 90 posto resursa Jadrana iscrpljeno, a vidljive su velike štete na cijelom ekosustavu.

Navedene činjenice ukazuju da bi daljnje dopuštanje korištenja pridnenih koća moglo dovesti samo do još drastičnijega kršenja zakona i uništavanja našega podmorja. Na razarajuće djelovanje pridnenih koća na živi svijet u moru upozorio je glavni tajnik Ujedinjenih naroda koji je još 2006. izvijestio da je 95 % štete na morskom ekosustavu diljem svijeta prouzročeno upravo pridnenim koćama koje deru morsko dno. Od 50 do 80 % europskog kontinentalnog pojasa redovito je izloženo pridnenom koćarenju, uz veliko uzurpiranje mora poput Jadrana, Sjevernog mora ili zapadnog dijela Baltičkog mora, obično uz obalna područja. Jadransko more jedno je od najviše pogođenih; čak 80 % dna uništeno je pridnenim koćarenjem. Koćarenje morskoga dna trošak je za gospodarstvo, društvo i okoliš. Podaci EU-a sugeriraju da je od svih ribolovnih metoda pridneno koćarenje među najmanjima u usporedbi s brojem radnih mjesta po toni ribe.

U studiji „Protecting the global ocean for biodiversity, food and climate”, objavljenoj u časopisu Nature 2021. godine, tim od 26 znanstvenika i konzervatora utvrdio je da pridneno koćarenje ispušta istu količinu ugljičnog dioksida kao cijela zrakoplovna industrija, a Hrvatska je među deset zemalja svijeta čije koćarice ispuštaju najviše štetnih plinove te je jedna od zemalja EU-a koje su pod najvećim negativnim utjecajem klimatskih promjena. Istraživači su prvi put izračunali klimatske utjecaje pridnenog koćarenja i otkrili da u prosjeku svake godine proizvodi jednu gigatonu ugljika. To je više od ukupne godišnje emisije svih zemalja, uz izuzetak Kine, SAD-a, Indije, Rusije i Japana. Destruktivna praksa koćarenja remeti morsko dno i oslobađa dio ugljika koji ono sadrži, a zatim ga mikrobi razgrađuju i pretvaraju u ugljični dioksid, koji potom izlazi iz mora u zrak, gdje povećava zagrijavanje planeta. Ako ostane u vodi, povećava se kiselost mora, što uništava koraljne grebene i smanjuje sposobnost oceana da upija ugljični dioksid iz atmosfere. Studija je pokazala da bi 90 posto rizika koje izaziva pridneno koćarenje moglo biti uklonjeno zabranom industrijskog ribolova u samo 3,6 posto oceana, uglavnom unutar gospodarskih pojaseva na udaljenosti do 370 kilometara od obale. Države s najvećim potencijalom za ograničenje emisija zaštitom zaliha ugljika one su s velikim gospodarskim pojasevima i flotama koćarica opremljenih mrežama za pridneni ribolov. Hrvatske koćarice spadaju među najgore zagađivače ugljikom u svijetu, a Jadransko more navedeno je kao jedno od tri svjetska mora čija bi poboljšana zaštita mogla smanjiti emisiju ugljika i poboljšati biološku raznolikost i opskrbu hranom.

Osim oslobađanja ugljika, pridnenim koćarenjem podiže se i pomiče morski sediment, što zamućuje vodu i dovodi do gušenja bentoskih organizama i oštećenja njihovih organa. Rast ugljičnog dioksida u atmosferi dovodi do brže acidifikacije oceana. Najveće posljedice imat će oni organizmi koji ugrađuju ugljični dioksid u svoje skelete i kućice poput školjkaša, puževa, koralja, ježinaca, zvjezdača, trpova, rakova, a nestanak samo jedne vrste odrazio bi se na cijeli morski ekosustav.

Istraživanja u Jadranskome moru ukazuju da je, primjerice, u otvorenom srednjem Jadranu,

na temelju udjela spolno nezrelih jedinki i analize dužinskih frekvencija, utvrđen jako štetan utjecaj pridnene koće za oslića, lignjuna i šaruna.

Marina Mašanović. mag. ing. agr., predavačica o alatima i tehnikama ribolova na Sveučilišnom odjelu za studije mora Sveučilišta u Splitu i doktorandica na interdisciplinarnom studiju Oceanologije pri Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 2021. godine kroz svoj istraživački rad utvrdila je da na području Bračkog kanala, gdje se škampi love koćama, ulov škampa zbog koćarenja opada iz godine u godinu. Štoviše, stopa ulova bila je toliko niska da je zbog nedostatka uzoraka bilo teško ispuniti uvjete za dobru statističku analizu.

Iste godine, Bruno Ačkar, magistar zaštite okoliša i instruktor ronjenja, istaknuo je da se broj ugrožene vrste, morskog konjica, u Jadranu smanjuje zbog devastacije staništa i ljudskog djelovanja poput koćarenja ili jaružanja morskoga dna. Navodi da je povlačna ribolovna oprema izuzetno štetna za morske ekosustave i život na dnu.

Dakle, život u morima i oceanima osiromašen je zbog prekomjernog ribolova, klimatskih promjena i štete načinjene morskim staništima. Mreže visine kao trokatnice i široke kao nogometno igralište svakodnevno zahvaćaju morsko dno i u kratkom vremenu iscrpljuju riblje vrste, neselektivno hvataju sve ribe uništavajući sve što im se nađe na putu. Pridneno koćarenje osiromašuje riblja naselja, odstranjuje morsku travu, devastira koraljne grebene i staništa morskih životinja nanoseći fizičku štetu morskom ekosustavu. Alge služe kao dom raznim životinjama, od jastoga do tuljana, i kao vitalna obrana od klimatskih promjena prikupljanjem i zadržavanjem ugljičnog dioksida te ojačavaju morske ekosustave. Usporedno, godišnje se posiječe 25 milijuna hektara šume, dok koćarenje po dnu godišnje uništi 3,9 milijarda hektara podmorja. Pridneno koćarenje usputno uklanja i vrste poput koralja i spužvi, što predstavlja ozbiljan rizik za dubokomorske ekosustave općenito. Morski sisavci završavaju u mreži pridnene koće plivajući za hranom ili prilikom migracije, kao i morske ptice, kornjače, morski psi, hobotnice, školjke i ostale životinje. Prema istraživanju Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) Europske komisije, u Sredozemlju je u posljednjih 50 godina izgubljeno 41 % morskih sisavaca i 34 % ukupne količine riba. Od toga su najveći gubici zabilježeni u Jadranu s gubitkom od 50 %. Samo tijekom posljednjih 65 godina koćarice su odbacile više od 400 milijuna tona morskih života, koji nisu bili namijenjeni ulovu. Prema svjetskoj statistici neželjenog ulova, procjenjuje se da je broj organizama slučajno ubijenih svake godine: 300 tisuća malih kitova i dupina, 250 tisuća ugroženih glavatih želvi i kritično ugroženih sedmoprugih usminjača, 300 tisuća morskih ptica uključujući 17 vrsta albatrosa. Dubokomorske vrste riba, koje su primarni ulov pridnenom koćom, posebno su osjetljive jer sporo rastu, kasno sazrijevaju i ne podnose veliki pritisak intenzivnog ribolova. U mreži pridnenih koća završe i mnoge zaštićene životinje, poput trpova koji su filtratori te vrlo rizična skupina jer akumuliraju toksine iz okoliša. Nedostatak trpova kao najvažnijih bentičkih razlagača uzrokuje nakupljanje organskih tvari, što dovodi do porasta broja bakterija koje se njima hrane. Zbog porasta bakterija dolazi do nestanka kisika i stanja koje se naziva anoksijom. Svi pokretni organizmi napustit će anoksično stanište, dok će nepokretni umrijeti. Pridneno koćarenje fizički mijenja zajednicu biljnih i životinjskih organizama koji žive na morskome dnu, uklanjanjem ili drobljenjem organizama koji ga stvaraju. Do danas nije primijećen oporavak ekosustava podmorskih planina koje su uništene pridnenim povlačnim mrežama.

Znanstvenici koji proučavaju bol potpuno su suglasni u tvrdnji da je stupanj boli kod riba identičan onome kod sisavaca i ptica. Novija istraživanja pokazuju da ribe mogu osjećati bol te osjetiti strah i druge složene emocije koje pridonose njihovoj sposobnosti da pate. Baš kao i mi, ribe vode složene intelektualne živote na razini onih koje vode psi i neki drugi sisavci. Časopis Science Alert prenio je otkrića koja su pokazala da ribe, baš kao i ptice, pjevaju u zoru i sumrak. Komercijalni ribolov predstavlja okrutnost nad životinjama u gotovo nezamislivom opsegu. Pridnene koće uništavaju i love sve što im se nađe na putu. Životinje koje žive na morskom dnu ili se hrane u blizini morskog dna završavaju zapetljane u mreži pridnene koće te većina umire zbog nedostatka kisika, dok brzo povlačenje pridnenih koća iz mora izaziva puknuće plivaćeg mjehura zbog velike promjene u tlaku uzrokujući ribama bolnu smrt. Iako zabranjena prema pravilima EU-a o ribolovu, uobičajena ribarska praksa vraćanja neželjenog prilova natrag u more poput smeća, u mrtvom, umirućem ili teško ozlijeđenom stanju, čini golemu štetu ekosustavu. Godišnje se ukupno nenamjerno ulovi 38 milijuna tona morskih organizama. 90 % velikih ribljih populacija istrijebljeno je u posljednjih 50 godina, a procjenjuje se da ako nastavimo s ovom okrutnom praksom, do 2050. godine većina riba bit će izlovljena.

Države diljem svijeta postaju svjesne ovog ekološkog zločina nad morskim svijetom te poduzimaju korake kako bi se pridnene koće zabranile:

- Indonezijska vlada zabranila je koćarenje.

- Južnoatlantsko vijeće za upravljanje ribarstvom zabranilo je koćarenje na području od 23 000 kvadratnih milja od Sjeverne Karoline do Floride na kojemu se nalaze rijetki koralji na velikim dubinama. Ta zabrana uvedena je nakon uništenja više od 90 % obližnjeg grebena koralja Oculina zbog ribolova pridnenim povlačnim mrežama – koćama.

- Vijeće za upravljanje ribarstvom sjevernog Pacifika zabranilo je koćarenje na području većem od 840 000 kvadratnih milja morskoga dna u Pacifiku, Berinškom moru i Arktiku.

- Država Kalifornija zabranila je koćarenje.

- Vijeće za upravljanje ribarstvom zapadnog Pacifika zabranilo je koćarenje na području 1,5 milijuna kvadratnih milja oko Havaja i drugih pacifičkih otoka u vodama SAD-a. Ribolov koćama također je zabranjen na području od 330 000 kvadratnih milja Pacifičkih otoka od Samoe do Marijanskog rova, koji su zaštićeni u statusu nacionalnog muzeja.

- Koćarenje je zabranjeno na području većem od 500 000 kvadratnih milja u vodama Atlantika koje okružuju Kanarsko otočje, Madeiru i Azore.

- Vlada Novog Zelanda zabranila je koćarenje na velikom području koje pokriva podmorske planine i hidrotermalne izvore. Kako bi zabranio koćarenje, Novi Zeland zatvorio je 2001. godine unutar svojeg isključivog gospodarskog pojasa 19 morskih planina uključujući Catham Rise, subantarktičke vode te uz istočne i zapadne obale Sjevernog otoka. 14. veljače 2006. postignut je sporazumni nacrt s ribarskim tvrtkama da se zabrane koće u 30 % novozelandskog isključivog gospodarskog pojasa, što je područje veličine oko 1,2 milijuna km2 koje se proteže od subantarktičkih do suptropskih voda.

- Opća komisija za ribarstvo Mediterana (GFCM) zabranila je koćarenje na otprilike 630 000 kvadratnih milja mora velikih dubina. Europska unija je 2004. primijenila „preventivni pristup” i zatvorila za koćarenje osjetljivo područje Darwin Mounds kod Škotske.

- Norveška je 1999. prepoznala veliku štetu koje je koćarenje uzrokovalo njezinim hladnovodnim koraljima Lophelia. Otada je ustanovila program lociranja hladnovodnih koralja unutar svojeg isključivog gospodarskog pojasa kako bi brzo zatvorila područja za koćarenje po dnu.

- Kanada je poduzela korake za zaštitu ranjivih koraljnih grebena i njihovih ekosustava od koćarenja po dnu u Novoj Škotskoj. Sjeveroistočni kanal (tjesnac) zaštićen je od ribarenja 2002., a područje Gully 2004. godine navedeno je kao zaštićeno morsko područje (MPA).

- Australija je 1999. proglasila morski rezervat Tasmanian Seamounts kako bi se zabranio lov koćama u južnom Tasmanovom moru. Australija zabranjuje koće u velikom australskom morskom parku Bight kod Cedune u južnoj Australiji, a 2004. proglasila je najveće zaštićeno područje mora u svijetu – morski park Great Barrier Reef, gdje je svaki oblik ribolova ili izranjanja zabranjen.

- Palau, otočna država u Tihom oceanu, zabranila je koće u svojoj jurisdikciji.

- Predsjednik Kiribatija, otočne države u središnjem dijelu Tihog oceana, 2006. proglasio je formiranje prvog zaštićenog područja u dubokome moru – Zaštićeno područje otočja Phoenix. Time je stvoreno u svijetu treće najveće zaštićeno područje mora koje može zaštititi koralje u dubokome moru, ribe i morske planine od koća.

- Hong Kong je 18. svibnja 2011. donio zakon koji zabranjuje koće, u pokušaju da obnove opustošene riblje zalihe i morski ekosustav na svojemu području.

I samo Ministarstvo poljoprivrede itekako je upoznato sa štetama koje su posljedice koćarenja. U dokumentu „Strateška studija utjecaja na okoliš: Nacionalni plan razvoja akvakulture u Republici Hrvatskoj 2021.-2027.”, koju je naručilo Ministarstvo poljoprivrede, navodi se da na područjima udaljenima od obale u otvorenom Jadranu, glavni pritisci na morski okoliš uključuju ribolov pridnenim koćama i dredžama: „Utjecaji ribolova na ekosustave u smislu fizičke štete koju nanosi morskom dnu i staništima nisu sustavno istraživani u hrvatskom teritorijalnom moru prije Početne procjene stanja morskog okoliša. Pretpostavljeno je da oni postoje i to prvenstveno vezano uz određene ribolovne alate

(priobalne mreže potegače, koće, rampone). Ljudske djelatnosti koje najviše dovode do fizičkih smetnji na prirodnom morskom dnu su: korištenje povlačnih pridnenih alata kao što su dredže (rampon), pridnene koće, obalne potegače, te uzgajališta koja svojom

infrastrukturom trajno zasjenjuju morsko dno.”

Na temelju svega navedenoga, nužno je da Ministarstvo poljoprivrede ne donosi dopune Pravilnika o izdavanju odobrenja za obavljanje gospodarskog ribolova na moru pridnenom povlačnom mrežom – koćom (NN 69/22), odnosno da ne produljuje rok važenja odobrenja za gospodarski ribolov na moru pridnenom koćom do 31. prosinca 2026. godine.

Poslovni interesi pojedinaca ne bi smjeli stavljati ispred dobrobiti cijele zajednice (Republike Hrvatske i svih njezinih građana). Zato apeliramo na Ministarstvo poljoprivrede da se ukine i potpuno zabrani novo i svako daljnje izdavanje odobrenja za obavljanje gospodarskog ribolova na moru pridnenom povlačnom mrežom – koćom bez odgode, kao i da se daljnjim zakonskim izmjenama potpuno zabrani korištenje pridnenih mreža.

Izvori:

Vezane teme

Također pogledajte

Akcije

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting