14.12.06. Objavljen Zakon o zaštiti životinja
Zakon za one koji se za svoja prava ne mogu sami izboriti
Životinje se muče i ubijaju svakodnevno, ljudi ih iskorištavaju gotovo za sve za što se iskoristiti mogu. Životinje postaju cipele, jakne, kobasice i šunke, na njima se vrše pokusi, tjera ih se da se bore, utrkuju, a nisu rijetka ni individualna zlostavljanja.
U Hrvatskoj je trenutno na snazi Zakon koji bi se trebao brinuti o dobrobiti životinja, čak se i zove Zakon o dobrobiti životinja, no svima je jasno da tu dobrobiti za životinje nema. Udruga Prijatelji životinja pokrenula je još 2002. godine kampanju za promjenu Zakona o dobrobiti životinja. 2004. godine u Saboru je imala svoj prijedlog koji je odbijen kao previše futuristički, a 2005. godine je ostvarila suradnju s Ministarstvom poljoprivrede, šumarstva i vodnoga gospodarstva na Prijedlogu novog Zakona. O manjkavosti važećeg Zakona dosta se pričalo i pisalo te je gotovo svima bilo jasno da se treba izglasati novi zakon. Prvo mu je zasigurno trebalo promijeniti ime, jer je u današnjem holokaustu životinja dobrobit neprikladna riječ, pa se riječ 'dobrobit' zamijenila riječju 'zaštita'. Primjerice, zakon koji propisuje način na koji bi se životinja trebala držati u minimalnim uvjetima dostatnim za preživljavanje s jedinim razlogom da se ubije zbog koristi i zadovoljstva ljudske vrste ničim ne pridonosi samoj dobrobiti životinje. Izrada novog Zakona o zaštiti životinja nažalost nije bila potaknuta utvrđenim manjkavostima važećeg Zakona, već nužnošću prilagodbe europskom zakonodavstvu, ali ulogu je imala i sve veća suosjećajnost građana. Iako oba zakona u mnogim dijelovima zapravo nalikuju priručniku za iskorištavanje i ubijanje životinja, novi 'priručnik' donosi odredbe koje će pridonijeti kontroli nasilja nad životinjama i daljnjem razvoju hrvatskog zakonodavstva po pitanju zaštite i prava životinja. Za razliku od Zakona o dobrobiti životinja, koji je obuhvaćao ribe, ptice i sisavce, Zakon o zaštiti životinja obuhvaća sve kralježnjake. No, to nije posve točno kad se uzme u obzir činjenica da se budući Zakon ne primjenjuje na lov i ribolov. Ni u ovom Zakonu životinje nisu definirane kao osjećajna bića što možda kod primjene samog Zakona i nije nužno, no zasigurno se to i namjerno izbjegava zbog odredbi koje dozvoljavaju iskorištavanje i ubijanje tih osjećajnih bića. Zaključimo: Zakon o zaštiti životinja zasigurno je apsurdan jer štiti one koje ujedno i dozvoljava iskorištavati i ubijati.
Vratimo se kralježnjacima koje bi budući Zakon, osim lovaca i ribolovaca koji očito sami sebi pišu zakone, trebao štititi. Iako budući Zakon donosi mnoge pozitivne odredbe, koje će barem malo pomoći životinjama, treba naglasiti da je jedina prava zaštita životinja ona koja potpuno zabranjuje njihovo iskorištavanje i ubijanje. Spomenimo jednu takvu koju je podržalo čak 73,7% građana (nezavisno istraživanje agencije Spem Komunikacije d.o.o.). Radi se o zabrani uzgoja životinja za krzno, koja je dio Zakona o zaštiti životinja, a koji stupa na snagu 1. siječnja 2007., no s prijelaznim razdobljem od čak cijelog desetljeća tijekom kojeg će se i dalje nastaviti s ubijanjem životinja zbog prestiža i glamura.
Po budućem Zakonu postoji još niz zabranjenih postupaka u svrhu zaštite životinja: primjerice davanje živih životinja kao nagrada u igrama na sreću, prodaje pasa i mačaka u trgovinama, što će spriječiti okrutnost te smanjiti napuštanje životinja. Na snagu će doći i zabrana korištenja divljih životinja u cirkusima. Tu svakako treba spomenuti da je udruga Prijatelji životinja u svojoj kampanji zahtijevala zabranu korištenja svih životinja u cirkusima te da je 29 hrvatskih gradova donijelo upravo takvu odluku. Prema Zakonu, korištenje divljih životinja zabranjeno je i u svim ostalim vrstama predstava. Utrke pasa su zabranjene samo na tvrdim podlogama, čime je propuštena prilika da se na vrijeme spriječi ova vrsta zlostavljanja životinja zbog klađenja i profita. Zabranjeno je tjerati životinje na agresivnost, huškanje životinja te organiziranje borbi životinja, no prema prihvaćenom amandmanu iz tog se izuzimaju borbe bikova zbog navodne hrvatske tradicije u nekoliko sela Dalmatinske zagore. Ovaj primitivan način zabave ipak može naići na prepreku u Zakonu zbog zabrane huškanja i poticanja agresivnosti životinja, no puno više izvan zakonodavstva u obliku osude javnosti. Spomenuta odredba u Zakonu prilagodila se 'bikijadi', a isto tako nije se prihvatio amandman za zabranu trajnog vezanja pasa na lanac, što je pak 'tradicija' u gotovo svim selima u Hrvatskoj, iako je Prijedlog bio znatno blaža verzija iste odredbe iz austrijskog Zakona o zaštiti životinja kojom se strogo na bilo koji način zabranjuje vezivanje pasa zbog psihičkog i fizičkog zlostavljanja životinja.
Prisilno hranjenje životinja, tzv. šopanje, također je zabranjeno, kao i ritualno klanje, no obredno klanje bez omamljivanja od strane vjerskih zajednica je dozvoljeno.
Za klanje životinja u klaonicama postoji odredba o načinu postupanja i obveznom omamljivanju, a i klanje u domaćinstvima, iako nazivano dijelom tradicije kolinja, ipak nije ostalo nedodirljivo Zakonom te će se u domaćinstvu životinje morati omamljivati prije klanja. Nažalost, navedeno neće morati provoditi stručna osoba, kao što je to predložila udruga Prijatelji životinja. Kokoši i ostala perad ne ulaze pod odredbu obveznog omamljivanja životinja prije klanja u domaćinstvu, no prema Pravilniku o zaštiti životinja pri klanju ili usmrćivanju moraju biti zaklane dekapitacijom, a ne zarezivanjem vrata. Iako se odsijecanje glave ne može nazvati zaštitom životinja, jasno je da se najbrutalniji čin čovjeka prema životinji – klanje – mora staviti pod okrilje Zakona. Iskrena zaštita životinja koja podrazumijeva potpuno odricanje od nasilja nad životinjama i koja vodi prema vegetarijanstvu i veganstvu za sada ostaje na razini nepisanih zakona svakog pojedinca, što su opet temelji opće etičke svijesti i pisanih zakona koji će doista štititi životinje.
Treba napomenuti da je Zakon o zaštiti životinja samo djelomice usklađen s EU direktivama i da će još neke promjene nastati s pritiskom ulaska Hrvatske u Europsku uniju, no nadamo se da će se u Hrvatskoj raditi i prema naputku Europske unije da zemlje mogu i trebaju raditi na pojačanoj zakonskoj zaštiti životinja i u slučaju da to nije određeno direktivama.
Zakonom o zaštiti životinja zabranjuje se zlostavljanje životinja i ovaj puta za razliku od još važećeg Zakona postoji i kaznena odredba. Napuštanje životinja također je Zakonom strogo zabranjeno, što će zasigurno utjecati na one koji razmišljaju o ovom jednako okrutnom kao i bezobzirnom činu. Propisano je i obvezno pružanje pomoći ozlijeđenoj životinji. U praksi to, primjerice, znači da osoba koja ozlijedi automobilom životinju mora joj pomoći odnosno osigurati pružanje pomoći. Zabranjena je amputacija tijela životinja, uključujući rezanje ušiju i repa kod pasa, kandži kod mačaka, rezanje glasnica i drugih, no tu izostaju životinje u proizvodnji kojima ovaj Zakon ionako pruža slabu zaštitu pa se, primjerice, praščići i nadalje mogu kastrirati bez ikakvog sredstva za uklanjanje boli.
Skrbnik prema Zakonu mora dati usmrtiti životinju koja trpi jaku i neotklonjivu bol, no također je zabranjeno ubijanje zdravih životinja, što će zasigurno pomoći kućnim životinjama koje skrbnik, koji ih više ne želi, neće moći usmrtiti. Iz te se odredbe izuzimaju milijuni – od tek rođenih do godinama iskorištavanih – životinja koje se ubijaju da bi postale dio nečijeg jelovnika.
Zakonom je reguliran prijevoz živih životinja i donijete su mnoge pozitivne promjene, no dug transport živih životinja ostaje legalan, a time i stravične muke koje životinje prolaze zbog ljudske bezobzirnosti i pohlepe.
Pokusi na životinjama budućim Zakonom će biti stavljeni pod znatno veću kontrolu, od uzgoja, držanja i obavljanja samih pokusa. Pritom se uvode stručni ispiti te Etičko povjerenstvo, u čijem sastavu će biti i predstavnici udruga za zaštitu životinja, koje će davati mišljenja na zahtjeve za obavljanje pojedinih pokusa, no mučenje životinja u laboratorijima uime znanosti i profita ostaje i nadalje legalno. Izdvojili bismo odredbe koje se od tog principa izdvajaju. Riječ je o odredbama kojima se zabranjuje korištenje i ubijanje životinja radi istraživanja ili razvoja sastojaka, kombinacija sastojaka i gotovih kozmetičkih proizvoda te kemijskih sredstava za pranje i dezinfekciju predmeta opće uporabe, što je zasigurno povezano i s činjenicom da sve više građana pazi da ne kupuje proizvode za svakodnevnu uporabu čijoj je proizvodnji prethodila okrutnost nad životinjama. Zabranjeni su pokusi na životinjama radi isprobavanja oružja i ostale ratne opreme, no bez obzira na prijedlog udruge Prijatelji životinja nema ni spomena zabrane vršenja pokusa na primatima kao i na divljim životinjama koje su na CITES-ovoj listi ugroženih vrsta.
Pokusi na životinjama u obrazovne svrhe još će uvijek nažalost biti dozvoljeni u iznimnim slučajevima na pojedinim fakultetima, no u potpunosti su zabranjeni u svim osnovnim i srednjim školama. Ovdje je bitno naglasiti da dok se ovakva odredba ne promijeni, svaki student bi trebao imati pravo izabrati etičko školovanje i prigovor savjesti bez posljedica po svoju daljnju naobrazbu.
Pored Etičkog povjerenstva Zakonom je propisano i osnivanje povjerenstva za zaštitu životinja u čijem su sastavu također predstavnici udruga za zaštitu životinja, a koje za svrhu ima aktivan rad na daljnjem unaprjeđivanju zakonodavstva po pitanju zaštite i prava životinja u Hrvatskoj.
Životinje uzgajane zbog iskorištavanja njihovih dijelova tijela ili izlučevina i dalje su slabo zaštićene Zakonom. Iako će niz novih odredbi koje reguliraju evidenciju, uzgoj i iskorištavanje donijeti mnoge promjene, a mnoge se tek trebaju donijeti, na sudbinu tih životinja najizravnije i najdjelotvornije utječe izbor načina prehrane svakog pojedinog građana. Ovaj zakon ne spominje zabranu baterijskog uzgoja kokoši, a ostaje nedorečen po pitanju vodenih farmi kojih je nažalost uz jadransku obalu sve više, a kojima se čini velika okrutnost nad ribama te ekološka šteta cijelom priobalju.
Budući Zakon obuhvaća i divlje životinje i donosi odredbe o njihovoj zaštiti, no po tom pitanju promjene se tek moraju dogoditi u više zakona i podzakonskih akata koji se dodiruju te problematike. Zakon zabranjuje korištenje živih životinja kao mamaca u lovu, no zamke nisu u potpunosti zabranjene. Trgovina egzotičnih životinja zahvatila je i Hrvatsku te nažalost nije zabranjena, a prodavači gonjeni profitom žele iskoristiti etičku neosviještenost građana pa su odredbe u obliku podzakonskih akata nužne. Zoološki vrtovi su također regulirani Zakonom te će utjecati na poboljšanje minimalnih uvjeta za zatočene životinje u njima, no samo postojanje 'zootvora', odnosno držanje životinja kao živih izložaka zbog ljudske razonode, ostaje legalno.
Važno je da Zakon zabranjuje prodaju kućnih životinja maloljetnim osobama, a trgovine koje prodaju životinje, osim pasa i mačaka čija je prodaja zabranjena Zakonom, moraju imati stručno osoblje te izdavati pismene upute za svaku životinju koju prodaju. Treba spomenuti da budući Zakon obvezuje skrbnike da moraju voditi računa o kontroli razmnožavanja životinja i zbrinjavanju potomaka te u slučaju nepridržavanja ove odredbe skrbnik osim kazne snosi troškove zbrinjavanja.
Financiranje skloništa za napuštene životinja po novom Zakonu bit će obvezno za svaku županiju odnosno lokalnu samoupravu, a osim zbrinjavanja životinja skloništa će morati životinjama pružiti veterinarsku njegu te mogućnost udomljavanja. Prema novom Zakonu skloništa mogu usmrtiti životinju nakon 60 dana što ipak daje veću šansu za udomljavanjem životinja i fluktuacijom skloništa te je bolje rješenje od zaista premalih prethodno predloženih 30 dana. No, dozvola ubijanja životinja zbog neodgovornosti građana je nešto što Zakon ne bi trebao propisivati i ove odredbe trebale bi biti početak kompleksnog rješavanja problema napuštenih životinja koji bi uključivao programe zbrinjavanja, kastracije, veterinarske skrbi, udomljavanja te kažnjavanja neodgovornih skrbnika, a ne napuštenih životinja.
Prijelazna razdoblja za donošenje propisa i podzakonskih akata kao i za izgradnju skloništa vrlo su velika i iznose čak dvije godine, držanje muznih krava na vezu biti će dozvoljeno čak do 2012. godine, a zabrana uzgoja životinja za krzno stupa na snagu tek 2017. godine.
Kaznene odredbe primjerice za mučenje i ubijanje životinja za fizičke osobe iznose od 10.000,00 do 15.000,00 kuna, a za napuštanje životinje od 5.000,00 do 15.000,00 kuna.
Za kontrolu provođenja ovog Zakona nadležna je veterinarska inspekcija koja ima pravo u svako doba pristupiti životinjama i izvršiti kontrolu. Veterinarska inspekcija u slučaju nepravilnosti zabranjuje postupanje protivno Zakonu, naređuje mjere uklanjanja nepravilnosti, ima pravo oduzimanja životinja te podnosi kaznenu prijavu ili zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka. Prema Zakonu u slučaju ponovljenog zlostavljanja i nanošenja boli životinji uz novčanu kaznu fizičkoj osobi može se izreći i trajna zabrana nabavljanja druge životinje, a pravnim osobama zabrana obavljanja djelatnosti na godinu dana. Sa stupanjem Zakona na snagu trebao bi se promijeniti i rad veterinarskih inspektora te povećati broj inspektora koji bi trebali biti zaduženi isključivo za kontrolu provođenja Zakona o zaštiti životinja i njegovih podzakonskih akata.
Ovim Zakonom propisana je i obveza razvijanja svijesti javnosti, osobito mladih, o zaštiti životinja od strane nadležnih tijela državnih uprava i lokalnih samouprava, a smatramo da se tome trebaju priključiti sve institucije te svaka obitelj i pojedinac.
Građani trebaju biti upoznati sa Zakonom o zaštiti životinja kako bi se poduprla njegova primjena. O budućem Zakonu se treba još puno pisati kako ne bi ostao samo mrtvo slovo na papiru, a tome svakako treba pridonijeti i savjesniji rad izvršnih zakonodavnih tijela. Ovaj Zakon je zasigurno samo početak promjena u zakonodavstvu po pitanju zaštite životinja, no vrlo važan za one koji se za svoja prava ne mogu sami izboriti.