Terapijsko plivanje s dupinima
Ima li učinka? Postoji li ikakva opasnost? U čemu je problem s terapijom?
Terapija ili terapijsko plivanje s dupinima (TPD) postaje zadnji hir alternativne medicine. Obično se održava u vodenim parkovima gdje ljudi plaćaju stotine dolara kako bi proveli nekoliko sati sa dupinima. Neki sadržaji uključuju programe u trajanju od tjedan dana koji koštaju tisuće dolara.
Većina ljudi traži poseban i nezaboravan doživljaj te barem jednom u životu žele zaplivati sa dupinima, no neki dolaze tražeći čudotvorno izlječenje za bolest od koje boluju.
Autistična djeca, djeca s Downovim sindromom, ljudi sa kroničnim bolestima, oboljeli od raka i mnogo drugih bolesti dolazi u potrazi za aktivnostima koje nudi TPD u nadi da će im dupini omogućiti čudo. Ljudi svih dobi dolaze kako bi plivali sa dupinima misleći da će biti ozdravljeni…
Ipak, dokazi potvrđuju da TPD nije ništa više nego lažno obećanje. Štoviše, terapija s dupinima nije samo potencijalno opasna, već jednoga dana može biti i smrtonosna.
Djeluje li TPD? Koji je učinak?
Već nekoliko godina kruže priče o ljudima s oboljenjima i bolestima koji su plivali s dupinima i bili 'izliječeni'. Je li to dokaz ili lažna nada? Donedavno nisu bila učinjena istraživanja o učincima terapije s dupinima. Jedna od grupa koja je bila najviše posvećena potvrđivanju TPD-a kao medicinske terapije Aqua Thought Foundation koristila je EEG sistem kako bi zabilježili učinke terapije plivanja s dupinima. Podaci koji su prikupili pokazali su da je nakon plivanja s dupinima ljudski mozak jako opušten. Ipak, priznali su da je učinak sličan ako ne i istovjetan u interakciji s domaćim životinjama poput pasa i mačaka ili jednostavno nakon tople kupke. To povlači pitanje zašto bi itko plaćao tisuće dolara kako bi postigao učinak tople kupke? Odgovor je jednostavan: ljudi traže čudotvorni lijek dok istodobno drugi traže zaradu u tome.
Neke od najupečatljivijih priča dolaze od roditelja s djecom koja imaju Downov sindrom ili autizam, koji su odveli svoju djecu na plivanje s dupinima te su im djeca bila čudotvorno izliječena od svojih poteškoća.
Ipak, statistike su pokazale da samo oko 30 posto djece pacijenata TPD-a zapravo pokazuju ikakav napredak. Bilo da se radi o slabom ili o značajnijem učinku, isti su rijetko kada trajali duže od nekoliko dana.
Još iscrpnija istraživanja pokazala su da su ljudski interakcijski programi i metode znatno učinkovitije, s više od 65 posto učinka.
Dakle, zašto bi roditelji dali prednost programu u trajanju od sedam dana plaćajući pritom tisuće dolara pred drugim programima koji imaju bolji uspjeh? Zato jer su roditelji žrtve lažnih obećanja.
I njemačka udruga 'Autizam' protiv TPD-a
Njemačka udruga 'Autizam' ocjenjuje upitnim razvoj rastuće ponude terapijskog plivanja s dupinima u dupinarijima.
'Unatoč intenzivnim istraživanjima još nema znanstvenog dokaza da terapijsko plivanje s dupinima pomaže liječenju autistične djece. Kako bi se toj djeci pomoglo, udruga izričito preporučuje dosljednu terapiju ljubavlju, bihevioralnu terapiju koja uključuje pripremu govora i socijalni trening.
'Dupini su divlje životinje. Etičko je pitanje smijemo li ih lišavati slobode kako bismo ih iskorištavali za sumnjive svrhe.'
Maria Kaminski, predsjednica njemačke nacionalne udruge 'Autizam'
Dio pisma Betsy A Smith, doktorice znanosti, upućenog Anastasiji Komnenou iz ACCOBAMS-a u Grčkoj
Kao osoba koja je otkrila i razvila terapijsko plivanje s dupinima, poduzela prve znanstvene studije i objavila prve stručne članke, vjerujem kako mogu pružiti uvid u programe sa zatočenim dupinima koji su predloženi u Grčkoj.
Prvo, primarni motiv svih zatočeničkih programa je novčani. Osobe uključene u to očekuju primiti bogate naknade od ranjivih obitelji koje traže olakšanje za svoju djecu koja pate. Bez obzira je li zahtjev postavljen da su dupini potrebni za poučne ili terapeutske svrhe, krajnji cilj je okupiti čim više sudionika koji plaćaju kako bi bili blizu dupina. Cinično korištenje riječi 'terapija' ili 'edukacija' za nešto što je posao moralno je odurno.
Drugo, ovakva aktivnost umanjuje korisne terapijske programe koji pokušavaju integrirati komponente okoliša s isprobanim terapijama. Ljudi koji pokušavaju ustanoviti ono što nazivaju terapijskim plivanjem s dupinima u Grčkoj spadaju u dvije kategorije: bihevioristički terapeuti koji koriste dupine kao omiljenu nagradu kada dijete ispravno izvrši zadaću; i oni koji predstavljaju sve vrste pseudo-znanstvenih aktivnosti. Ove aktivnosti moraju biti provjerene jer im korištenje dupina omogućuje da od očajnih ljudi naplate zelenaške iznose. Pregled pouzdanih istraživanja ustanovit će da, osim mog prvobitnog istraživanja, ni jedno ne pokazuje da dupini mogu pružiti bilo kakve bolje rezultate od prihvaćenih terapija koje koriste domaće životinje ili terapije u vodi. Također, trenutno se ne poduzima nikakvo vjerodostojno istraživanje terapijskog plivanja s dupinima.
I posljednje, pitanje je: što je s dupinima? U vrijeme kada shvaćamo da priroda nije neograničena, želimo li tretirati ova slobodna i prema ljudima prijateljska bića na ovaj način?
Istraživanja:
