Savjetovanje s javno¹æu o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona 2025.: prijedlozi udruge Prijatelji ¾ivotinja
Izmjene i dopune Kaznenog zakona, koje su stupile na snagu poèetkom travnja 2024., donijele su hvalevrijedne odredbe kao ¹to su: sankcioniranje napu¹tanja ¾ivotinja kao kaznenog djela, izricanje sigurnosne mjere zabrane dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja zlostavljaèima i ubojicama ¾ivotinja te blago povisivanje kazni za kazneno djelo ubijanja ili muèenja ¾ivotinja.
Iako je fokus aktualnog Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona na drugim temama, smatramo va¾nim iskoristiti ovu priliku kako bi se u javnom prostoru otvorila rasprava o nu¾nosti jaèanja kaznenopravne za¹tite ¾ivotinja. Dosada¹nje iskustvo pokazuje da su postojeæe odredbe nedostatne i da postoji nu¾nost jaèih kaznenih sankcija. Upravo zato ¾elimo i ovom prilikom ukazati na taj pravni i dru¹tveni deficit te potaknuti zakonodavca na ¹to sna¾niju zakonsku za¹titu ¾ivotinja.
Ovo su na¹i prijedlozi:
Spolna zlouporaba ¾ivotinje
Prijedlog novoga èlanka:
„(1) Tko spolno opæi sa ¾ivotinjom ili na drugi naèin zadovoljava spolne potrebe pomoæu ¾ivotinje,
kaznit æe se kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga èlanka poèini iz koristoljublja, radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda,
kaznit æe se kaznom zatvora od pet do petnaest godina.
(3) Tko prodaje, distribuira i posjeduje pornografski materijal nastao poèinjenjem kaznenog djela iz stavaka 1. i 2. ovoga èlanka,
kaznit æe se kaznom zatvora od jedne do tri godine.
(4) Posebne naprave, sredstva, raèunalni programi ili podaci namijenjeni, prilagoðeni ili uporabljeni za poèinjenje ili olak¹avanje poèinjenja kaznenog djela iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga èlanka æe se oduzeti, a pornografski materijal koji je nastao poèinjenjem kaznenog djela iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga èlanka æe se i uni¹titi.
(5) Poèinitelju se izrièe sigurnosna mjera zabrane dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja sukladno èlanku 76.a ovoga Zakona.
(6) ®ivotinja iz ovoga èlanka oduzet æe se.”
Obrazlo¾enje:
Kao udruga graðana, dugi niz godina bavimo se problematikom vezanom uz za¹titu i prava ¾ivotinja otkrivajuæi i obznanjujuæi razne oblike zlouporaba i nehumanih postupaka prema ¾ivotinjama, prateæi pritom sudske postupke u kojima su ¾ivotinje ¾rtve. Uoèavamo odreðenu neusklaðenost izmeðu zakona i prakse, odnosno nedovoljno i preblago sankcioniranje raznih pojavnih oblika kaznenih djela na ¹tetu ¾ivotinja, koja su, na¾alost, posljednjih godina poprimila nove i te¾e oblike. Stoga smatramo nu¾nim da se u Kazneni zakon uvede zasebno kazneno djelo „Spolna zlouporaba ¾ivotinje”.
U Hrvatskoj je èesto spolno zlostavljanje ¾ivotinja
Podsjeæamo na sluèaj zloglasnog Ivora Ivani¹eviæa, zaposlenika Europskog parlamenta, koji je tijekom ¹est godina silovao svoja dva psa, od kojih je ¾enka umrla, a ¹irenjem fotografija i snimaka zlostavljanja po internetu poticao je istomi¹ljenike na ista zlodjela. Kako je vje¹to izbjegavao prisustvovanje raspravama, to je u konaènici dovelo do nastupa apsolutne zastare i time do neka¾njavanja poèinitelja. Nastupanje zastare omoguæila je vrlo mala propisana maksimalna kazna za kazneno djelo ubijanja ili muèenja ¾ivotinja te nesankcioniranje spolnog odnosa sa ¾ivotinjama kao zasebnog kaznenog djela. Poèinitelj nije ka¾njen, na slobodi je i vjerojatno ponavlja isto kazneno djelo, iako je u sudskom postupku nedvojbeno dokazano da je Ivani¹eviæ pse izgladnjivao i uvjetovao im hranu i vodu samo nakon ¹to mu dopuste silovanje, ¹to je dokumentirao eksplicitnim fotografijama i snimkama seksualnih aktivnosti, koje je slao sebi sliènima, pa je dijeljenjem odurnog sadr¾aja poticao i druge da èine jednako u¾asna i ka¾njiva nedjela.
I dalje je aktualan sluèaj silovanja ¾ivotinja u Slavoniji, za koji je Opæinsko dr¾avno odvjetni¹tvo u Slavonskom Brodu podiglo optu¾nicu protiv vi¹e dr¾avljana Republike Hrvatske zbog poèinjenja kaznenog djela ubijanja ili muèenja ¾ivotinja iz èlanka 205. stavka 1. Kaznenog zakona, u svezi èlanka 52. Kaznenog zakona. Okrivljenike se tereti da su omoguæavali drugim osobama da u njihovim kuæama i ¹talama koriste ¾ivotinje za spolne odnose ili su i sami koristili ¾ivotinje za spolne odnose. Silovanje ¾ivotinja odvijalo se u kontinuitetu najmanje pet godina, a okrivljenici su silovali pse, svinje, tele, koko¹i i druge ¾ivotinje. ®ivotinje su prevezene u skloni¹te, gdje je utvrðeno da imaju ozljede u¹iju, nogu, spolovila, da su jako istraumatizirane te da ne daju da im se priðe. Prema informacijama iz skloni¹ta, silovani psi pokazuju sna¾ne znakove traume i straha od ljudi.
Hrvatsku javnost nedavno je zgrozio i sluèaj u kojemu Opæinsko dr¾avno odvjetni¹tvo tereti 43-godi¹njaka da je izmeðu 2022. i 5. o¾ujka 2025. godine, na poljoprivrednom zemlji¹tu i farmi u blizini svoje kuæe, vi¹e puta imao spolni odnos s ovcom i kobilom, svjestan da ¾ivotinjama nanosi bol i patnju. Priznao je i da je nai¹ao na mrtvu koko¹ te s njom takoðer imao spolni odnos, nakon èega ju je bacio u travu. Unatoè tome ¹to okrivljenik priznaje gadosti i kontinuiranu patnju koju je nanosio ¾ivotinjama, ¹to je bio svjestan da ¾ivotinjama nanosi ozbiljnu fizièku i psihièku patnju, a pronaðeni su i videomaterijali silovanja ¾ivotinja koje je razmjenjivao, ¹okantan je prijedlog Opæinskog dr¾avnog odvjetni¹tva da se silovatelju ¾ivotinja izrekne samo uvjetna kazna. Ovaj sluèaj ukazuje na to da ne samo da spolni odnosi sa ¾ivotinjama moraju biti zasebno kazneno djelo nego i da je nedopustiv i neopravdano blag i neprimjeren prijedlog tu¾iteljstva da se za ovakva te¹ka kaznena djela poèinitelju izrekne uvjetna kazna. S obzirom na to da su osobe koje vr¹e spolne odnose sa ¾ivotinjama recidivisti, da su opasnost ne samo za ¾ivotinje nego i za djecu i dru¹tvo u cjelini, blage ili nikakve kazne samo ih mogu ohrabriti na ponavljanje djela i pro¹irenje muènih aktivnosti.
Osim toga, na¹a udruga redovito prijavljuje i saznanja o oglasima na raznim internetskim stranicama, gdje mahom mu¹karci tra¾e ili nude usluge spolnih odnosa sa ¾ivotinjama. Pod la¾nim imenima i s ciljem prikrivanja svojeg identiteta, tra¾e osobe sliènih sklonosti u cilju kori¹tenja ¾ivotinja za spolno opæenje, dijele fotografije i videosnimke s takvim sadr¾ajima i dogovaraju susrete na kojima realiziraju svoje seksualne nastranosti muèenjem i zlostavljanjem pasa i drugih ¾ivotinja, koje koriste za seksualne odnose. Osobe koje vode takve internetske stranice odobravaju dijeljenje takvih sadr¾aja i time omoguæavaju povezivanje osoba sa sklono¹æu seksualnog zlostavljanja ¾ivotinja i njihovo protuzakonito postupanje prema ¾ivotinjama.
Dakle, u doba interneta, osim sluèajeva koji dospiju u javnost, ostaje bezbroj onih skrivenih, gdje ¾ivotinje pate i stradavaju godinama. Kao ¹to smo naveli, inozemne i domaæe internetske stranice nude razmjenu razlièitih seksualnih ponuda, a korisnicima omoguæavaju komunikaciju privatnim porukama i chatom, kao i zatvorene grupe na dru¹tvenim mre¾ama, koje su mjesta povezivanja osoba nastranih sklonosti i razmjene iskustava, fotografija i snimki silovanja ¾ivotinja.
Internetska mre¾a razmjene fotografija i videosnimaka ovih kaznenih djela, gdje se poèinitelji doslovce natjeèu tko æe na okrutniji naèin silovati ¾ivotinje, omoguæava i motiviranje pojedinaca na izvr¹enje ovakvih ili sliènih kaznenih djela. Sve to ukazuje na njihovu visoku dru¹tvenu opasnost, a time i potrebu uvoðenja moguænosti znatno stro¾eg sankcioniranja poèinitelja propisivanjem spolnog zlostavljanja ¾ivotinja kao zasebnog kaznenog djela.
Ako ostane kazneno djelo ubijanja ili muèenja, na sudu se mora dokazivati patnja
Nagla¹avamo nu¾nost da se spolni odnosi sa ¾ivotinjama sankcioniraju kao zasebno kazneno djelo. U Hrvatskoj se trenutaèno svi sluèajevi silovanja i spolne zlouporabe ¾ivotinja procesuiraju kroz opæenitu odredbu, kao kazneno djelo „Ubijanje ili muèenje ¾ivotinja” iz èlanka 205. Kaznenog zakona. Kao ¹to smo naveli, praksa pokazuje da takav zakonodavni okvir nije adekvatan za kaznena djela spolnog odnosa sa ¾ivotinjama. Najprije, moguæe su zlouporabe te odredbe kada poèinitelji mogu tvrditi da silovanu ¾ivotinju nisu muèili jer su ju npr. jednokratno koristili za spolni odnos ili subjektivno smatraju da to za nju nije bila patnja. Zato nije dovoljno da se spolni odnos sa ¾ivotinjom podvodi pod postojeæu odredbu o muèenju i ubijanju jer tada kazneni progon ovisi o dokazivanju patnje. To dovodi do apsurdne situacije da sud mora ulaziti u raspravu o tome je li i koliko je ¾ivotinji bilo bolno ili traumatièno silovanje kako bi se dokazalo muèenje, dok je sama èinjenica da je do¹lo do spolnog èina sa ¾ivotinjom dovoljna da predstavlja najte¾i oblik zlostavljanja koji zahtijeva zasebnu inkriminaciju neovisno o dokazivanju patnje. Zakon mora jasno reæi da je veæ i sam èin spolnog odnosa sa ¾ivotinjom kazneno djelo, jednako kao ¹to je to i spolni odnos s malim djetetom, jer se radi o najekstremnijem obliku iskori¹tavanja i poni¾avanja nemoænog biæa. Time se ¹alje jasna pravna i dru¹tvena poruka da spolni odnos sa ¾ivotinjom predstavlja radikalnu zloupotrebu ranjivog biæa i ne mo¾e se relativizirati u okviru opæe kategorije zlostavljanja.
Osim toga, kazne propisane za kazneno djelo ubijanja ili muèenja ¾ivotinja su premale, ne sankcioniraju adekvatno ni poèinitelje, a uopæe ne sankcioniraju distributere materijala koji prikazuje pornografiju sa ¾ivotinjama, ¹to ohrabruje poèinitelje na ponavljanje istih zlodjela. Naime, kao i u sluèajevima pedofilije, poèinitelji spolne zlouporabe ¾ivotinja skrivaju se jer su svjesni da je rijeè o zlostavljanju, a skrivaju se i distributeri pornografije sa ¾ivotinjama. Takoðer, na temelju èlanka 205., poèiniteljima spolnog zlostavljanja ¾ivotinja ne izrièu se sigurnosne mjere, a u sluèaju za ova kaznena djela neshvatljivih izricanja uvjetnih kazni, ne izrièu im se èak ni posebne obveze propisane èlankom 62. Kaznenog zakona.
U Europi trend kriminalizacije seksualne zlouporabe ¾ivotinja kao zasebnog kaznenog djela
Napominjemo da zakonodavstva drugih dr¾ava omoguæavaju veæu maksimalnu predviðenu kaznu veæ za samu proizvodnju, prodaju, ¹irenje i posjedovanje pornografije koja prikazuje seksualne radnje sa ¾ivotinjama: primjerice, Njemaèka, ©vicarska, Latvija i Norve¹ka kaznom zatvora do tri godine, a Turska kaznom zatvora do èetiri godine. Usporedna analiza 15 europskih zemalja pokazuje trend kriminalizacije seksualne zlouporabe ¾ivotinja kao zasebnog kaznenog djela (ne samo kao okrutnosti), s obrazlo¾enjem za¹tite dobrobiti ¾ivotinja i javne sigurnosti: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7341256/.
U èlanku 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), ¾ivotinje se prepoznaju kao osjetilna biæa. Njime se propisuje da Europska unija i dr¾ave èlanice u oblikovanju i provedbi politika u podruèju poljoprivrede, ribarstva, prijevoza, unutarnjeg tr¾i¹ta, istra¾ivanja i tehnolo¹kog razvoja te istra¾ivanja svemira, „buduæi da su ¾ivotinje èuvstvena biæa, punu pa¾nju posveæuju zahtjevima za dobrobit ¾ivotinja”. To je temelj za dono¹enje brojnih direktiva, uredbi i rezolucija unutar EU-a kojima se dodatno regulira za¹tita ¾ivotinja u razlièitim podruèjima. Dakle, pravni sustav EU-a unosi obavezu dr¾avama èlanicama da se ¾ivotinje tretiraju kao osjetljiva biæa kojima je potrebna posebna za¹tita i dobrobit, a ne kao obièan imovinski predmet.
Spolna zlouporaba ¾ivotinja analogna je spolnom zlostavljanju djece
Prilikom predlaganja uvr¹tavanja kaznenog djela „Spolna zlouporaba ¾ivotinje” u Kazneni zakon vodimo se èinjenicom da se za kazneno djelo ubijanja ili muèenja ¾ivotinja, prema kojemu se sada sankcionira silovanje ¾ivotinja, propisuje kazna zatvora do dvije godine, odnosno do tri godine ako je kazneno djelo poèinjeno iz koristoljublja. Za usporedbu, apsurdno je da je za o¹teæenje tuðe (ne¾ive) stvari predviðena veæa maksimalna kazna, do pet godina zatvora. To znaèi da netko mo¾e dobiti veæu zatvorsku kaznu zato ¹to je razbio neèiju jako skupocjenu vazu od onoga koji je godinama silovao ¾ivo biæe, psa ili kravu.
Èinjenica je da su ¾ivotinje u odnosu prema ljudima u jednako ranjivom i ovisnièkom polo¾aju kao i ljudska djeca. I ¾ivotinje i djeca oslanjaju se na odraslu osobu koja je odgovorna za njihovo zdravlje, dobrobit i pre¾ivljavanje, a zajednièko im je i to da se ne mogu zauzeti za sebe u situacijama kada im odrasle osobe nanose ¹tetu i zlostavljaju ih. Kao i mala djeca, ¾ivotinje se ne mogu obraniti, ne govore ili ne znaju artikulirati ¹to im se dogodilo, ne mogu pozvati policiju. ®ivotinja, kao ni malo dijete, nikada ne daje niti mo¾e dati pristanak za seksualne radnje, zbog èega je jasno da se u takvim situacijama uvijek radi o prisili.
Kazneni zakon sankcionira osobu koja izvr¹i spolni odno¹aj s djetetom mlaðim od 15 godina „uz primjenu sile ili prijetnje, obmane, prijevare ili zlouporabom ovlasti ili te¹kog polo¾aja ili odnosa zavisnosti djeteta o njemu” kaznom zatvora od pet do 15 godina. Jednako trajanje kazne propisano je i u sluèaju da je spolnim odno¹ajem „djetetu nanesena te¹ka tjelesna ozljeda ili je naru¹en njegov tjelesni ili emocionalni razvoj ili je dijete ostalo trudno, ako je u djelu sudjelovalo vi¹e poèinitelja, ili je djelo poèinjeno nad posebno ranjivim djetetom ili je poèinjeno od bliske osobe ili osobe s kojom dijete ¾ivi u zajednièkom kuæanstvu, ili je poèinjeno na osobito okrutan ili osobito poni¾avajuæ naèin.” U sluèaju da je prouzroèena smrt djeteta, poèinitelj se ka¾njava kaznom zatvora najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom. Takoðer, Kazneni zakon propisuje kaznu zatvora od pet do dvanaest godina i u sluèaju kada netko izvr¹i spolni odno¹aj s odraslom osobom bez njezina pristanka, a ¾rtva je posebno ranjiva „zbog njezine dobi, bolesti, ovisnosti, trudnoæe, invaliditeta, te¹ke tjelesne ili du¹evne smetnje”.
Upozoravamo da su silovatelji ¾ivotinja opasni i za djecu – redovito ih i otkrivaju zbog povezanosti s pedofilskim aktivnostima, zbog èega je nu¾an i javno dostupan registar silovatelja ¾ivotinja u cilju za¹tite i ¾ivotinja i djece. Znanstvena istra¾ivanja ukazuju na to da seksualno nasilni predatori, koji su imali povijest seksualne zlouporabe ¾ivotinja, imaju znaèajno veæu vjerojatnost i za neseksualno zlostavljanje ¾ivotinja, kao i za poèinjenje seksualnog zlostavljanja djece: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32409303/.
Nu¾no uvoðenje spolnog iskori¹tavanja ¾ivotinja kao posebnog kaznenog djela
Sukladno èlanku 205., kazna za te¹ko zlostavljanje ¾ivotinja, pa i spolno zlostavljanje u smislu nano¹enja „nepotrebnih boli ili patnji”, dose¾e najvi¹e dvije, odnosno tri godine zatvora. Prekr¹ajni okvir u Zakonu o za¹titi ¾ivotinja predviða samo novèanu kaznu i moguæu za¹titnu mjeru zabrane dr¾anja ¾ivotinja, ¹to ne odra¾ava te¾inu i dru¹tvenu osudu spolnog iskori¹tavanja ¾ivotinja. Uvoðenjem spolne zlouporabe ¾ivotinja kao samostalnog kaznenog djela osiguralo bi se da razina ka¾njavanja bude izjednaèena s najte¾om vrstom spolne zlouporabe djeteta, ¹to je u skladu s ocjenom da je takvo pona¹anje izuzetno dru¹tveno neprihvatljivo i skandalozno, a ¾rtvi ostavlja te¹ke fizièke i psihièke posljedice. Visoke kazne za osobe koje snimaju i distribuiraju pornografske materijale spolnih odnosa sa ¾ivotinjama, kao i za internetske stranice i oglasnike koji omoguæavaju razmjenu takvih sadr¾aja, djelovale bi preventivno. Sigurnosna mjera zabrane dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja, èije trajanje treba poveæati u odnosu na trenutaènu zakonsku odredbu, ¹titi ¾ivotinje od ponovnog iskori¹tavanja i slu¾i kao mjera prevencije. Ovim prijedlogom uklanja se sada¹nja pravna praznina, usklaðuje se politika sankcioniranja spolnog iskori¹tavanja najranjivijih biæa (djece i ¾ivotinja) te se u sustav uvodi uèinkovita preventivno-za¹titna komponenta.
Zlostavljanje ¾ivotinja ne mo¾e se pravno oznaèiti kao produljeno kazneno djelo
Prijedlog dopune èlanka 52. stavka 2., tako da se iza rijeèi: „osobe” dodaju rijeèi: „ili ¾ivotinje”, i da odredba glasi:
„(2) Kaznena djela koja predstavljaju napad na ¾ivot, tijelo, spolnu ili druge slobode osobe ili ¾ivotinje ne mogu se pravno oznaèiti kao produljena.”
Obrazlo¾enje:
Spolna zlouporaba ¾ivotinja posebno je okrutan oblik zlostavljanja ¾ivotinja, zbog èega je nu¾no njegovo sankcioniranje kao zasebnog kaznenog djela. Pritom je svaka ¾ivotinja ne samo razlièita zbog pripadnosti drugoj vrsti, veæ i unutar iste vrste postoje razlièite osobnosti, èemu svjedoèi svatko tko ima iskustvo su¾ivota sa psom, maèkom ili nekim drugim kuænim ljubimcem. S obzirom na ranjivi polo¾aj ¾ivotinja u odnosu u kojima ih netko spolno zlorabljuje te na pro¾ivljenu fizièku i psihièku bol i patnju, nu¾no je primijeniti istu logiku i pravne mjere kao i za silovanje ljudske osobe. Zato postoji potreba da se uvr¹tavanjem spolno zlorabljenih ¾ivotinja u èlanak 52. stavak 2. jednako tretira svaki pojedinaèni napad na ¾ivotinju i da se za svaku silovanu ¾ivotinju izrièe zasebna kazna, a zatim jedinstvena, sukladno èlanku 51. Kaznenog zakona. Ovo isto vrijedi i za sva druga kaznena djela – ubijanje, muèenje i napu¹tanje ¾ivotinja. Ovim prijedlogom jasno se utvrðuje da svako pojedinaèno zlostavljanje ¾ivotinje podlije¾e zasebnom ka¾njavanju, bez moguænosti zakonskog oznaèavanja kao „produljenog kaznenog djela”, a ¹to je uglavnom sluèaj u praksi, iako se radi o iznimno te¹kim kaznenim djelima.
Povisivanje kazni za kazneno djelo „Ubijanje ili muèenje ¾ivotinja”
Prijedlog dopune èlanka 205., tako da se u stavku 1. iza rijeèi: „zatvora” rijeèi: „do dvije godine” zamjenjuju rijeèima: „od dvije do pet godina”; u stavku 2. iza rijeèi: „koristoljublja” dodaju se rijeèi: „,radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda”, dok se iza rijeèi: „zatvora” rijeèi: „do tri godine” zamjenjuju rijeèima: „od tri do osam godina”; dodaje se stavak 3. koji glasi: „(3) Ako su kaznenim djelima iz stavaka 1. i 2. ovoga èlanka prouzroèene te¹ke tjelesne ozljede, te¹ko naru¹avanje zdravlja ¾ivotinje ili smrt veæeg broja ¾ivotinja, poèinitelj æe se kazniti kaznom zatvora od pet do petnaest godina”; dosada¹nji stavak 3. postaje stavak 4. i iza rijeèi: „do” rijeèi: „¹est mjeseci” zamjenjuju se rijeèima: „dvije godine”; dodaje se stavak 5. koji glasi: „(5) Posebne naprave, sredstva, raèunalni programi ili podaci namijenjeni, prilagoðeni ili uporabljeni za poèinjenje ili olak¹avanje poèinjenja kaznenog djela iz stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovoga èlanka æe se oduzeti, a video materijal koji je nastao poèinjenjem kaznenog djela iz stavka 2. ovoga èlanka æe se i uni¹titi.”; dodaje se stavak 6. koji glasi: „Poèinitelju kaznenih djela iz stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovoga èlanka izrièe se sigurnosna mjera zabrane dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja sukladno èlanku 76.a ovoga Zakona.”; dosada¹nji stavak 4. postaje stavak 7., i da odredba glasi:
„Èlanak 205.
(1) Tko usmrti ¾ivotinju bez opravdanog razloga ili je te¹ko zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izla¾e nepotrebnim patnjama,
kaznit æe se kaznom zatvora od dvije do pet godina.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga èlanka poèini iz koristoljublja, radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda,
kaznit æe se kaznom zatvora od tri do osam godina.
(3) Ako su kaznenim djelima iz stavaka 1. i 2. ovoga èlanka prouzroèene te¹ke tjelesne ozljede, te¹ko naru¹avanje zdravlja ¾ivotinje ili smrt veæeg broja ¾ivotinja,
poèinitelj æe se kazniti kaznom zatvora od pet do petnaest godina.
(4) Tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi naèin izlo¾i ¾ivotinju tegobnom stanju kroz dulje vrijeme,
kaznit æe se kaznom zatvora do dvije godine.
(5) Posebne naprave, sredstva, raèunalni programi ili podaci namijenjeni, prilagoðeni ili uporabljeni za poèinjenje ili olak¹avanje poèinjenja kaznenog djela iz stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovoga èlanka æe se oduzeti, a video materijal koji je nastao poèinjenjem kaznenog djela iz stavka 2. ovoga èlanka æe se i uni¹titi.
(6) Poèinitelju kaznenih djela iz stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovoga èlanka izrièe se sigurnosna mjera zabrane dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja sukladno èlanku 76.a ovoga Zakona.
(7) ®ivotinja iz ovoga èlanka oduzet æe se.”
Obrazlo¾enje:
Trenutaène kazne u Hrvatskoj za te¹ko zlostavljanje ¾ivotinja, usmræivanje bez opravdanog razloga i izlaganje nepotrebnim patnjama su maksimalno do dvije godine zatvora (tri godine u sluèaju koristoljublja) te do ¹est mjeseci za dugotrajno izlaganje ¾ivotinja tegobnom stanju. Ove kazne su premale u odnosu na ozbiljnost djela, a zadovoljavajuæe sankcioniranje kljuèni je faktor u odvraæanju od takvih postupaka. U mnogim zemljama Europske unije za slièna kaznena djela propisane su znatno veæe kazne. Primjeri ukljuèuju zatvorske kazne do pet ili deset godina, pa èak i do 12 godina, naroèito za djela poèinjena iz koristoljublja ili poèinjena na osobito okrutan naèin. Ova praksa EU-a stoji uz naèela dobrobiti ¾ivotinja i etièke obaveze èlanica prema za¹titi osjetljivih biæa.
Visina kazni propisana u èlanku 205. nije odgovarajuæa i ne osigurava pravednost ka¾njavanja u usporedbi s nekim drugim odredbama Kaznenog zakona. Primjerice, èlanak 235. („O¹teæenje tuðe
stvari”) predviða stro¾e sankcije nego za kazneno djelo ubijanja ili muèenja ¾ivotinja, iako su ¾ivotinje ¾iva biæa koja nesporno osjeæaju bol i patnju, ne samo fizièku nego i psihièku. Tko o¹teti tuðu stvar mo¾e dobiti kaznu zatvora do dvije godine ili èak do pet godina ako je to uèinio iz niskih pobuda ili je prouzroèio znatnu ¹tetu. No ako netko ¾ivotinji dulje vrijeme uskraæuje hranu i vodu i izla¾e ju tegobnom stanju, mo¾e zavr¹iti u zatvoru najvi¹e do ¹est mjeseci, a ako ¾ivotinju muèi i ubije najvi¹e do dvije godine. Neprihvatljivo je da Kazneni zakon predviða znatno stro¾e kaznene sankcije ako poèinitelj o¹teti ne¾ivu stvar nego kada okrutno muèi, siluje ili ubije ¾ivo ranjivo biæe.
Usporeðujuæi ova dva kaznena djela, treba istaknuti jo¹ jednu oèitu nelogiènost. Prema Zakonu o vlasni¹tvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), èlanak 2., stavak 2. Zakona odreðuje da su stvari tjelesni dijelovi prirode, razlièiti od ljudi, koje slu¾e ljudima za uporabu. Uzima se da su stvari i sve drugo ¹to je zakonom s njima izjednaèeno. Dakle, formalno, prema Zakonu o vlasni¹tvu i drugim stvarnim pravima, ¾ivotinje se smatraju stvarima iako, faktièno, po svojim svojstvima, osobito visoko razvijenoj svijesti i emocijama, to nikako nisu. Dakle, mo¾e se zakljuèiti da je kazneno djelo „Ubijanje ili muèenje ¾ivotinja” iz èlanka 205. Kaznenog zakona lex specialis kaznenog djela „O¹teæenje tuðe stvari” iz èlanka 253. Kaznenog zakona pa ni iz te osnove nema opravdanja da sankcije predviðene za kazneno djelo iz èlanka 205. budu ni¾e od sankcija predviðenih za kazneno djelo iz èlanka 253. Kaznenog zakona. Takvo normiranje dovodi i suce u nemoguænost izricanja adekvatne kazne zatvora za najte¾e oblike ovog kaznenog djela.
Pritom treba istaknuti da je kazneno djelo „Ubijanje ili muèenje ¾ivotinja” smje¹teno u Glavu XX. Kaznenog zakona koja glasi: „Kaznena djela protiv okoli¹a“. U doba sve veæeg osvje¹tavanja meðusobne neraskidive povezanosti ljudi i okoli¹a, ukljuèujuæi ¾ivotinje, i potrebe za njihovim oèuvanjem kao cjeline, u svjetskim znanstvenim i zakonodavnim sferama sve se vi¹e pozornosti posveæuje vrednovanju i oèuvanju okoli¹a kao jednog od presudnih uvjeta èovjekova opstanka. Stoga je potrebno valorizirati ovo podruèje i kroz stro¾e sankcije.
Praksa pokazuje i potrebu izricanja sigurnosne mjere zabrane dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja; zatim sankcioniranja kaznenih djela poèinjenih radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda, kao i strogih kazni za sluèajeve u kojima djela iz stavka 1. i 2. ovoga èlanka dovedu do te¹kih ozljeda, te¹kog naru¹avanja zdravlja ¾ivotinje ili do smrti veæeg broja ¾ivotinja. Time se popunjava praznina u sada¹njem tekstu, gdje ne postoji zasebna kvalifikacija za iznimno te¹ke posljedice muèenja ili smrt veæega broja ¾ivotinja.
Zabrana dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja
Prijedlog izmjene èlanka 76.a. stavka 1., tako da se iza rijeèi: „sud” rijeè: „mo¾e” zamjenjuje rijeèju: „æe” i da se iza rijeèi: „poèinitelju” ostatak reèenice zamjenjuje rijeèima: „pravomoæno osuðenom za kazneno djelo protiv dobrobiti ¾ivotinja poèinjeno s umi¹ljajem. Sud mo¾e izreæi istu mjeru i poèinitelju osuðenom za nehotièno kazneno djelo protiv dobrobiti ¾ivotinja, ako postoji opasnost od ponavljanja istog ili sliènog kaznenog djela.” te prijedlog izmjene stavka 2. tako da se u prvoj reèenici iza rijeèi: „od” rijeèi: „jedne do pet godina” zamjenjuju rijeèima „pet do deset godina. Ako je mjera izreèena poèinitelju osuðenom za nehotièno kazneno djelo, njezino trajanje ne mo¾e biti dulje od pet godina., a u zadnjoj reèenici da se iza rijeèi: „od” rijeèi: „jedne do pet godina” zamjenjuju rijeèima „pet do deset godina. ”, i da odredba glasi:
„(1) Sigurnosnu mjeru zabrane dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja sud æe izreæi poèinitelju pravomoæno osuðenom za kazneno djelo protiv dobrobiti ¾ivotinja poèinjeno s umi¹ljajem. Sud mo¾e izreæi istu mjeru i poèinitelju osuðenom za nehotièno kazneno djelo protiv dobrobiti ¾ivotinja, ako postoji opasnost od ponavljanja istog ili sliènog kaznenog djela.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga èlanka izrièe se u trajanju od pet do deset godina. Ako je mjera izreèena poèinitelju osuðenom za nehotièno kazneno djelo, njezino trajanje ne mo¾e biti dulje od pet godina. Poèinitelju koji je osuðen na kaznu zatvora, a nije mu izreèena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opæe dobro, mjera iz stavka 1. ovoga èlanka izreæi æe se u trajanju koje je od pet do deset godina dulje od izreèene kazne zatvora.”
Obrazlo¾enje:
Sigurnosna mjera prvenstveno ima preventivni karakter: ona onemoguæava poèinitelju da, zbog svoje sklonosti ili nakane, ponovi kazneno djelo protiv ¾ivotinja. Predlo¾enom izmjenom sud se obavezuje na izricanje mjere zabrane dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja u svim sluèajevima u kojima je poèinitelj namjerno poèinio kazneno djelo protiv dobrobiti ¾ivotinja. Primjerice, veterinarski propusti ili nehajna izlaganja ¾ivotinja tegobnom stanju, kako je propisano èlankom 208. i èlankom 205. stavkom 3. Kaznenog zakona, ne pokreæu automatsku obavezu mjere. Sud jedino prema stvarnoj potrebi, ako procijeni postojanje opasnosti od ponavljanja, mo¾e izreæi mjeru na kraæe razdoblje (do pet godina), ¹to vrijedi i za druga kaznena djela poèinjena prema ¾ivotinjama iz nehaja. Razlikovanje izmeðu umi¹ljaja i nehaja olak¹ava sudovima i pravosudnim tijelima dosljednu primjenu. Obavezno trajanje mjere od pet do deset godina za namjerna djela odgovara te¾ini najte¾ih oblika zlostavljanja, a fakultativna do pet godina pokriva rijetke sluèajeve nehajnih opasnih poèinitelja.
Postoji i potreba poveæanja trajanja sigurnosne mjere zabrane dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja s dosada¹njih jedne do pet godina na pet do deset godina. Prema èlanku 66. Kaznenog zakona, sigurnosne mjere (ukljuèujuæi zabranu dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja), imaju cilj otkloniti „okolnosti koje omoguæavaju ili poticajno djeluju na poèinjenje novog kaznenog djela”. Kod poèinitelja koji su npr. silovali ¾ivotinje, organizirali borbe pasa ili sustavno zlostavljali ¾ivotinje, ta okolnost (imanje i nabava ¾ivotinja) oèito predstavlja aktivni rizik ponavljanja djela. Dulji vremenski rok zabrane izravno podr¾ava ciljeve specijalne prevencije – sprjeèavanja novih kaznenih djela.
Za najte¾a kaznena djela protiv ljudi (npr. seksualna djela nad maloljetnicima) Zakon propisuje sankcije i mjere dugotrajnije naravi. Iako zabrana dr¾anja ¾ivotinja nije istovjetna zabrani obavljanja zanimanja ili zabrani pribli¾avanja ¾rtvi, s obzirom na sklonost recidivista ka ponovnom kori¹tenju ¾ivotinja za nasilje, razmjerno je da i ova mjera traje dulje. Dodatno, i kod npr. mjere zabrane pribli¾avanja ¾rtvi iz èlanka 73. stavka 2. Kaznenog zakona propisano je trajanje mjere od jedne do pet godina. S obzirom na to da su npr. muèenje ili silovanje ¾ivotinja neusporedivo ozbiljniji prekr¹aji, mo¾e se opravdano odrediti pet do deset godina.
Èlanak 76. stavak 4. Kaznenog zakona za za¹titni nadzor nakon kazne zatvora predviða rokove od jedne do tri godine, odnosno do pet godina za djela poèinjena na ¹tetu djeteta. Ta mjerila pokazuju da za posebne kategorije opasnih poèinitelja moguæe su produljene mjere za¹tite. Analogijom, u sluèaju recidivista koji su zlostavljali ¾ivotinje, produljenje zabrane na pet do deset godina uvjetno je usklaðivanje s navedenim modelima. Dakle, po uzoru na veæ postojeæe za¹titne mjere za opasne poèinitelje, za osobe koje su veæ vi¹e puta ka¾njavane zbog zlostavljanja ¾ivotinja treba predvidjeti produljenje zabrane dr¾anja ¾ivotinja na pet do deset godina. Odgovarajuæe o¹trija i dulja mjera odvraæa potencijalne poèinitelje i poma¾e u dugoroènom reintegracijskom procesu – onemoguæava im da u razdoblju najveæe potrebe (prvih pet do deset godina nakon presude) raspola¾u ¾ivotinjama. Pritom ostaje moguænost ranije revizije mjere jer sud prema opæim pravilima, propisanima èlankom 76.a stavkom 4. Kaznenog zakona, mo¾e obustaviti izvr¹enje ako se poka¾e da je opasnost nestala.
Osim svega navedenoga, posebno te¹ki oblici zlostavljanja ¾ivotinja, kao ¹to su npr. seksualno nasilje nad ¾ivotinjama i organizirane borbe pasa, izazivaju veliko zanimanje i zgra¾anje javnosti. Dulja zabrana slala bi jasnu poruku dru¹tvene osude i podupirala strate¹ke ciljeve za¹tite dobrobiti ¾ivotinja.
Dakle, predlo¾ena izmjena teksta nalazi opravdanje u svrsi i razmjernosti sigurnosnih mjera, u uzoru na druge zakonom propisane mjere za¹tite te u te¾ini i recidivistièkoj opasnosti najte¾ih kaznenih djela protiv ¾ivotinja.
Borbe pasa
Prijedlog novoga èlanka:
„(1) Tko uzgaja, proda ili preda drugome psa za borbe, obuèava pse za borbe, organizira borbe pasa, ogla¹ava borbe, organizira klaðenje ili sudjeluje u klaðenju u vezi s borbama pasa, kao gledatelj prisustvuje borbama pasa ili omoguæava prisustvovanje maloljetnoj osobi, kaznit æe se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga èlanka poèini iz koristoljublja, radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda ili ako su kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga èlanka prouzroèene te¹ke tjelesne ozljede, te¹ko naru¹avanje zdravlja ili smrt ¾ivotinje, kaznit æe se kaznom zatvora od dvije do osam godina.
(5) Poèinitelju se izrièe sigurnosna mjera zabrane dr¾anja i nabavljanja ¾ivotinja sukladno èlanku 76.a ovoga Zakona.
(6) ®ivotinje iz ovoga èlanka oduzet æe se.”
Obrazlo¾enje:
Borbe ¾ivotinja kategorizirane su kao prekr¹aj, no bez propisane kazne, pa se u praksi mogu djelomièno sankcionirati samo kroz opæenite odredbe i nedovoljno visoke kazne propisane èlankom 205. Kaznenog zakona, bez moguænosti sankcioniranja onih koji sudjeluju kao gledatelji i uzgajivaèi/prodavatelji pasa za borbe, ¹to potièe recidivizam. Vrlo su ra¹irene po cijeloj Hrvatskoj, no te¹ko ih je dokazati jer se odvijaju skrivene daleko od oèiju javnosti. Borbe pasa dio su organizirane, ponekad i meðunarodne, mre¾e kriminala, ¹to ukljuèuje uzgoj, prodaju i obuèavanje pasa za tu svrhu, pri èemu su psi podvrgnuti napornim i nasilnim treninzima, muèenju i krvoloènim borbama, koje zavr¹avaju ozljedama i smræu pasa. Kako je rijeè o ilegalnim dogaðanjima, ozljede pasa rijetko lijeèe veterinari, a ako i lijeèe, tada su i oni ukljuèeni u kazneno djelo muèenja ¾ivotinja, koje ne prijavljuju. Organizatori i sudionici ostvaruju astronomske zarade putem klaðenja i parenja pasa, èime se ¾eli postiæi njihova borbenost i agresivnost. Organizatori, ujedno i vlasnici borbenih pasa, distribuiraju videosnimke borbi reklamirajuæi ovu krvavu razonodu. Borbe se redovito odr¾avaju, a ako i kada su psi spa¹eni i oduzeti, njihova rehabilitacija u ionako veæ prepunim skloni¹tima je duga. To predstavlja veliki tro¹ak lokalnim zajednicama koje su du¾ne financirati rad skloni¹ta za ¾ivotinje, tro¹ak struènjaka koji rade na resocijalizaciji pasa, a takvi psi te¾e su udomljivi ili ostaju do¾ivotno neudomljivi i na teret skloni¹ta.
Kako borbe pasa imaju sve elemente kaznenog djela, prije nego prekr¹ajnog, svrha ka¾njavanja bolje bi se postigla reguliranjem borbi i organiziranja borbi ¾ivotinja kao kaznenog djela, po uzoru na neke druge dr¾ave, npr. Kanadu koja poèinitelje sankcionira kaznom zatvora do pet godina, Maðarska s tri do pet godina zatvora, ©vicarska takoðer zatvorskom kaznom, kao i Crna Gora u kojoj je odredbama Kriviènog zakonika od prosinca 2023. godine propisana kazna zatvora do tri godine. Izmjenama Kaznenog zakona u Italiji od lipnja 2025. oni koji organiziraju borbe ¾ivotinja mogu dobiti dvije do èetiri godine zatvora, s kaznama do 30 000 eura za sudionike: https://euroweeklynews.com/2025/06/04/fines-up-to-e60000-and-jail-time-introduced-to-protect-animals. U srpnju 2025. izglasane su izmjene Kaznenog zakona u Bugarskoj prema kojima se organiziranje ili sudjelovanje u borbama ¾ivotinja ili uzgoj, dresura ili davanje ¾ivotinja za takve borbe ka¾njava s jednom do ¹est godina zatvora i novèanom kaznom, a ako se borbe snimaju radi distribucije, kazna se poveæava na dvije do osam godina zatvora: https://www.bta.bg/en/news/933119-bulgarian-parliament-increases-penalties-for-animal-cruelty.
Organizirane borbe pasa spadaju meðu najsurovije i najkontinuiranije oblike zlostavljanja ¾ivotinja, pri èemu se ne radi o izoliranom èinu koji bi se mogao obuhvatiti jedino opæom odredbom o te¹kom zlostavljanju (èlanak 205. stavak 1. Kaznenog zakona), nego o sustavnom i planiranom nasilju u èemu sudjeluju i organizatori, treneri, kladitelji i gledatelji. Zato je smisleno i nu¾no uvesti u Kazneni zakon poseban èlanak kojim se eksplicitno ka¾njava:
- namjerno poticanje i provoðenje nasilja radi zabave i dobitka, pri èemu ¾ivotinje trpe bolove, patnju, ozljede ili smrt
- kockanje, organiziranje skupina, nezakonita tr¾i¹ta i krijumèarenje, èime se stvara i ¹iroka dru¹tveno-ekonomska ¹teta, a postojeæi èlanak 205. ne obuhvaæa kaznena djela pripremanja i organiziranja borbi, promicanja i financiranja (klaðenje na ishod borbe, preno¹enje dobitaka), sudjelovanja gledatelja i klijenata itd.
Posebno imenovanje borbi pasa kao kaznenog djela jaèa preventivni uèinak jer svatko tko razmi¹lja o ukljuèivanju u tu djelatnost odmah æe vidjeti da ga oèekuju o¹tre sankcije. Pravnici, policija i sudovi dobit æe precizno zakonsko upori¹te, bez traganja za analogijom u èlanku 205. ili primjenom razlièitih prekr¹ajnih odredbi.
Osim toga, uvr¹tavanjem borbi pasa kao kaznenoga djela Hrvatska æe ispuniti preporuke Europske komisije i Vijeæa Europe za jaèanje kaznenopravne za¹tite protiv organiziranog nasilja nad ¾ivotinjama.
