Savjetovanje s javnošću za Prijedlog pravilnika o sokolarstvu - prijedlozi 2026.

| More

U kolovozu 2026. ostavili smo komentare na e-savjetovanju o Prijedlogu Pravilnika o sokolarstvu.

Udruga Prijatelji životinja ne podržava lov ni korištenje životinja za lov. Protivimo se iskorištavanju i ubijanju životinja radi rekreacije, zabave ili drugih ljudskih interesa te smatramo da se psi, ptice grabljivice i druge životinje ne bi trebali koristiti kao sredstva za ostvarivanje ciljeva lova. Naš stav odnosi se na lov neovisno o tome provodi li se uz korištenje puške, pasa, sokolarskih ptica ili drugih životinja.

Naše sudjelovanje u ovom javnom savjetovanju stoga ni na koji način ne znači podršku sokolarstvu ni lovu. Kao udruga za zaštitu životinja smatramo svojom odgovornošću sudjelovati u donošenju propisa koji uređuju postupanje prema životinjama, osobito kada se njima dopušta njihovo korištenje u aktivnostima koje same po sebi ne podržavamo. Dok je određena praksa zakonom dopuštena, potrebno je ukazivati na rizike za dobrobit životinja i zahtijevati najviše moguće standarde njihove zaštite, jasne uvjete postupanja te učinkovite mehanizme nadzora i kontrole.

Upravo zato smatramo problematičnim što Prijedlog Pravilnika vrlo detaljno uređuje administrativne uvjete za stjecanje prava na bavljenje sokolarstvom, dakle, prijavu kandidata, rokove, sadržaj i način polaganja ispita, troškove te izdavanje i izgled sokolarske iskaznice, dok su pojedina ključna pitanja koja se neposredno odnose na zdravlje i dobrobit ptica uređena vrlo općenito ili uopće nisu uređena.

Smatramo da propis kojim se dopušta treniranje, slobodan let i korištenje ptica grabljivica u lovu mora jasno propisati i minimalne uvjete pod kojima se životinja smije koristiti. Pitanje nije samo tko smije biti sokolar, nego i kako se mora postupati prema ptici koja se koristi u treningu i lovu, u kakvom zdravstvenom i fizičkom stanju smije biti korištena, kada se njezino korištenje mora prekinuti te koja znanja o njezinoj dobrobiti mora imati osoba koja njome upravlja.

Činjenica da je sokolarstvo zakonski dopušteno i priznato kao nematerijalna kulturna baština ne znači da način držanja, treniranja, prijevoza i korištenja ptica grabljivica ne treba biti podvrgnut strogim standardima zaštite životinja i nadzoru. Povijesna prisutnost određene prakse ne može sama po sebi biti argument za njezino današnje prihvaćanje niti isključiti preispitivanje postupanja prema životinjama. Kulturna baština ne bi trebala biti izuzeta od suvremenih standarda zaštite životinja.

Stoga ovo javno savjetovanje koristimo kako bismo iz perspektive zaštite životinja ukazali na nedostatke predloženog Pravilnika i zatražili njegovu doradu. Naše primjedbe ne predstavljaju prihvaćanje sokolarstva, nego zahtjev da se u propisu kojim se ono uređuje ne zanemari zaštita životinja. Ne smatramo prihvatljivim da se pravo čovjeka na korištenje životinje detaljno uređuje, dok se zaštita same životinje ostavlja na razini općih odredbi, preporuka ili pretpostavke da će pojedini korisnik postupati odgovorno.

Članak 2. stavak 4. – ispravak nomenklature

U Prijedlogu Pravilnika članak 2. stavak 4. glasi:

„ptice grabljivice su dnevne i noćne ptice iz tri različita reda: sokolovke (Falconiformes), jastrebovke (Accipitiformes) i sovke (Strigiformes)”

Potrebno je ispraviti pogrešnu napisanu nomenklaturu: umjesto „Accipitiformes” treba ispravno napisati taksonomski naziv „Accipitriformes”.

Članak 3. – korištenje ptica grabljivica iz umjetnog uzgoja i evidencije

U Prijedlogu Pravilnika članak 3. glasi:

„U lovu je dopušteno koristiti trenirane sokolarske ptice koje su zakonito stečene na području Europske unije ili su uvezene iz trećih zemalja u skladu s propisima iz područja zaštite prirode.”

Predlažemo izmjenu u članku 3. tako da se izrijekom propiše da se u sokolarskom lovu smiju koristiti isključivo ptice grabljivice iz umjetnog uzgoja te da se prije njihova korištenja u lovu mora moći dokazati njihovo podrijetlo i identitet.

Obrazloženje:

Člankom 70. stavkom 1. Zakona o lovstvu izrijekom je propisano: „U lovu se smiju koristiti ptice grabljivice iz umjetnog uzgoja.” Međutim, predloženi članak 3. propisuje da je u lovu dopušteno koristiti trenirane sokolarske ptice koje su „zakonito stečene na području Europske unije ili su uvezene iz trećih zemalja u skladu s propisima iz područja zaštite prirode”. Smatramo da takva formulacija nije dovoljno precizna jer kriterij zakonitog stjecanja nije istovjetan zakonskom kriteriju podrijetla ptice iz umjetnog uzgoja.

Činjenica da je neka ptica zakonito stečena prema propisima države iz koje potječe ne znači sama po sebi da je riječ o ptici iz umjetnog uzgoja. Stoga bi Pravilnik, koji uređuje način lova pticama grabljivicama na temelju članka 70. stavka 7. Zakona o lovstvu, trebao izrijekom preuzeti uvjet iz stavka 1. istoga članka, umjesto da ga zamijeni općenitijim uvjetom zakonitog stjecanja.

Takva je preciznost važna i radi zaštite divljih populacija ptica grabljivica. Umjetni uzgoj ne znači domestikaciju, niti činjenica da je jedinka uzgojena u zatočeništvu znači da su nestale njezine prirodne fiziološke i etološke potrebe. Stoga nije prihvatljivo poistovjećivati umjetni uzgoj s domestikacijom.

U tom smislu posebno ističemo da se u jednom od komentara već objavljenih u ovom javnom savjetovanju tvrdi da sokolarske ptice potječu iz „domestificiranog selektivnog uzgoja” te da „nemaju apsolutno nikakve dodirne točke s divljim i ugroženim vrstama ptica grabljivica”. Takav zaključak ne proizlazi iz članka 70. Zakona o lovstvu, koji govori o pticama iz umjetnog uzgoja, a ne o domestificiranim životinjama. Pojmovi „iz umjetnog uzgoja” i „domestificirane” nisu sinonimi i ne bi ih trebalo poistovjećivati.

Dodatno, Zakon o zaštiti životinja ptice grabljivice u kontekstu sokolarenja izrijekom svrstava u režim koji se odnosi na divlje životinje. Članak 43. stavak 1. propisuje da se divlje životinje ne smiju držati vezane, dok stavak 2. predviđa posebnu iznimku za školovanje ptica grabljivica kod sokolarenja. Ta odredba dodatno pokazuje da se sokolarske ptice ne mogu jednostavno promatrati kao domaće ili domestificirane životinje samo zato što su neke jedinke uzgojene u zatočeništvu.

Stoga predlažemo da se članak 3. izmijeni tako da nedvojbeno propiše korištenje isključivo ptica grabljivica iz umjetnog uzgoja, u skladu s člankom 70. stavkom 1. Zakona o lovstvu, te da osoba koja koristi pticu u lovu mora moći dokazati njezino podrijetlo i identitet.

Radi provedivosti te odredbe predlažemo i propisivanje obaveze vođenja evidencije o sokolarskim pticama koje se koriste u lovu, koja bi najmanje sadržavala vrstu ptice, podatak o identifikaciji jedinke, podrijetlo, uzgojitelja te podatke o dokumentaciji na temelju koje je utvrđeno da ptica potječe iz umjetnog uzgoja. Takva evidencija omogućila bi naknadnu provjeru ispunjava li konkretna ptica zakonski uvjet iz članka 70. stavka 1. Zakona o lovstvu te bi smanjila mogućnost da se nejasnim utvrđivanjem podrijetla ptica zaobiđe zahtjev da se u lovu koriste isključivo ptice grabljivice iz umjetnog uzgoja.

Članak 5. stavak 2. – brisanje odredbe o korištenju sokolarskih ptica za noćni lov

U Prijedlogu Pravilnika članak 5. stavak 2. glasi:

„Dopušteno je koristiti sokolarske ptice u lovu noću.”

Predlažemo brisati ovu odredbu.

Obrazloženje:

Predloženom odredbom propisuje se: „Dopušteno je koristiti sokolarske ptice u lovu noću.” Takva je formulacija preširoka. Ako se odredba odnosi na sve „sokolarske ptice”, ona bi gramatički mogla obuhvatiti i sokolove, jastrebove i orlove, koji su prirodno dnevni predatori, a to nije isto što i korištenje sove za noćni lov. Sam Prijedlog Pravilnika u članku 2. pod pticama grabljivicama podrazumijeva dnevne i noćne ptice iz tri različita reda. Stoga nije jasno odnosi li se članak 5. stavak 2. na sve sokolarske ptice ili samo na vrste koje su prirodno prilagođene noćnoj aktivnosti.

Naime, znanstvena literatura razlikuje te skupine prema obrascima aktivnosti: Accipitriformes i Falconiformes pretežno su dnevno aktivni, dok su Strigiformes pretežno noćno aktivni. Ako se dopušta noćni lov, Pravilnik mora voditi računa o biološkim razlikama među vrstama. Nije prihvatljivo općenito dopustiti noćni lov bez određivanja vrsta, uvjeta i okolnosti pod kojima je takva uporaba ptice primjerena.

Dodatno, Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica u članku 7. stavku 4. izrijekom propisuje da države članice moraju osigurati da lov, uključujući sokolarenje ako se prakticira, bude u skladu s načelima mudrog korištenja i ekološki uravnotežene kontrole predmetnih vrsta ptica.

S aspekta dobrobiti ptice potrebno je uzeti u obzir njezinu sposobnost orijentacije, vid, prirodni obrazac aktivnosti, rizik od ozljede, vremenske uvjete i mogućnost kontrole ptice tijekom leta. Posebno je problematično što Prijedlog Pravilnika uopće ne propisuje kriterije prema kojima bi se procjenjivalo je li određena ptica fizički i zdravstveno sposobna za lov noću.

Stoga predlažemo prvenstveno brisanje stavka 2. članka 5. Ako Ministarstvo smatra da noćni lov treba ostati dopušten, potrebno je najmanje propisati koje vrste mogu biti korištene za noćni lov te pod kojim uvjetima, uz obrazloženje njihove prirodne aktivnosti i procjenu rizika za njihovo zdravlje i dobrobit.

Dopuna odredbi o načinu lova minimalnim uvjetima za zaštitu ptica

Odredbe Prijedloga Pravilnika kojima se uređuje način lova pticama grabljivicama potrebno je dopuniti konkretnim minimalnim uvjetima za korištenje ptica u lovu, kojima će se osigurati da se lov provodi bez ugrožavanja njihova zdravlja i dobrobiti.

Obrazloženje:

Člankom 70. stavkom 7. Zakona o lovstvu izrijekom je propisano da ministar pravilnikom propisuje „način lova pticama grabljivicama”. Stoga Pravilnik ne bi trebao uređivati samo pitanja sokolarskog ispita, sokolarske iskaznice i druge administrativne uvjete, nego i konkretne uvjete pod kojima se ptica smije koristiti u samom lovu.

Prijedlog Pravilnika način lova uređuje vrlo općenito, dok ne propisuje jasne minimalne uvjete kojima bi se odredile granice dopuštenog postupanja prema ptici tijekom lova. To je osobito važno jer se radi o aktivnosti koja uključuje neposredno korištenje žive divlje životinje.

Važnost detaljnog uređivanja ovih pitanja potvrđuje i Međunarodna organizacija za sokolarenje i očuvanje ptica grabljivica (International Association for Falconry and Conservation of Birds of Prey – IAF), koja u svojim smjernicama o dobrobiti sokolarskih ptica posebno obrađuje rukovanje, prijevoz, smještaj, trening i lov te naglašava potrebu odgovarajuće skrbi, veterinarske zaštite, tjelesne kondicije i upravljanja stresom.

Ako i organizacija koja predstavlja sokolarstvo prepoznaje navedena područja kao relevantna za dobrobit sokolarskih ptica, tim je važnije da nacionalni propis kojim se uređuje način lova jasno odredi minimalne uvjete njegova provođenja.

Predlažemo stoga da se odredbe o načinu lova dopune konkretnim pravilima kojima će se propisati način sigurnog korištenja sokolarske ptice u lovu te postupanje sokolara u okolnostima koje mogu ugroziti zdravlje i dobrobit ptice.

Dopuna članaka 5. i 6. – zabrana korištenja bolesnih, ozlijeđenih ili iscrpljenih ptica

U Prijedlogu Pravilnika članci 5. i 6. glase:

„Članak 5.

(1) Način lova sa sokolarskim pticama može biti pojedinačni i skupni.

(2) Dopušteno je koristiti sokolarske ptice u lovu noću.

Članak 6.

(1) Sokolarske ptice dopušteno je trenirati u lovištu na primjerenoj površini uz prethodnu najavu lovoovlašteniku.

(2) Zabranjeno je loviti divljač za vrijeme treniranja.”

U člancima 5. i 6. Prijedloga Pravilnika potrebno je dodati odredbu kojom se zabranjuje treniranje, slobodan let ili lov s pticom koja je bolesna, ozlijeđena, iscrpljena ili se nalazi u drugom zdravstvenom ili fizičkom stanju zbog kojega bi sudjelovanje u aktivnosti moglo ugroziti njezino zdravlje ili dobrobit.

Obrazloženje:

Prijedlog Pravilnika definira sokolarstvo kao „treniranje i lov sa sokolarskim pticama”, a treniranje kao „vježbanje sokolarskih ptica uključujući slobodan let, radi stjecanja i održavanja vještina i kondicije sokolarskih ptica”. Međutim, iako uređuje kada se ptice smiju trenirati i koristiti u lovu, Prijedlog ne propisuje u kakvom zdravstvenom i fizičkom stanju ptica mora biti da bi se smjela koristiti za te aktivnosti. Smatramo da je to važan propust.

Činjenica da je ptica zakonito stečena, trenirana i da se njome koristi osoba koja posjeduje sokolarsku iskaznicu ne znači da je konkretna ptica u svakom trenutku zdravstveno i fizički sposobna za slobodan let, trening ili lov. Zdravstveno stanje i fizička kondicija pojedine ptice mogu se mijenjati, zbog čega uvjet za korištenje ne bi smio biti vezan samo uz status ptice ili osobe koja njome upravlja.

Stoga predlažemo da se izrijekom propiše da se ptica ne smije trenirati, puštati na slobodan let ili koristiti u lovu ako je bolesna, ozlijeđena, iscrpljena ili se nalazi u drugom stanju koje onemogućuje njezino sigurno sudjelovanje u aktivnosti. Također, treba propisati obavezu prekida treninga ili lova ako se tijekom aktivnosti pojave znakovi bolesti, ozljede, iscrpljenosti ili drugog stanja koje može ugroziti zdravlje ili dobrobit ptice.

Takav zahtjev nije proizvoljan. I sama Međunarodna organizacija za sokolarenje i očuvanje ptica grabljivica (International Association for Falconry and Conservation of Birds of Prey – IAF) u svom projektu „Raptor Welfare” navodi da su sokolari razvili posebna znanja o skrbi i upravljanju pticama grabljivicama radi optimiziranja njihovih sposobnosti, smanjivanja stresa i sprečavanja bolesti, te dobrobit ptica izrijekom prepoznaje kao posebno područje.

Posebno je važno da se sposobnost ptice za sudjelovanje u treningu ili lovu ne procjenjuje samo prema tome može li fizički izvesti određenu radnju. Ptica može biti sposobna letjeti, a istodobno biti bolesna, iscrpljena, ozlijeđena ili izložena razini stresa zbog koje njezino daljnje korištenje nije primjereno. Stoga kriterij ne bi trebao biti samo „može li ptica letjeti”, nego može li sigurno sudjelovati u konkretnoj aktivnosti bez ugrožavanja njezina zdravlja i dobrobiti.

Predlažemo stoga da se u Pravilnik uvede jasna odredba kojom se zabranjuje korištenje ptice u treningu, slobodnom letu ili lovu kada njezino zdravstveno stanje ili fizička kondicija ukazuju na to da bi nastavak aktivnosti mogao ugroziti njezino zdravlje ili dobrobit. U takvim okolnostima sokolar mora biti dužan prekinuti aktivnost i, kada je potrebno, osigurati veterinarsku pomoć.

Članak 7. – znanja i kompetencije iz područja zdravlja i dobrobiti ptica

Članak 7. potrebno je dopuniti tako da znanja i praktične kompetencije potrebne za zaštitu zdravlja i dobrobiti sokolarskih ptica budu jasno i zasebno zastupljene u teorijskom i praktičnom dijelu sokolarskog ispita.

Obrazloženje:

Predloženi program sokolarskog ispita već obuhvaća pojedina područja važna za zdravlje i dobrobit ptica, poput bolesti, prehrane, načina držanja, etologije, opreme i vježbanja. Međutim, ta su područja navedena općenito i nije jasno koje konkretne kompetencije kandidat mora steći i dokazati na ispitu.

Poznavanje biologije i etologije ptica grabljivica ili opće poznavanje bolesti, prehrane i držanja nije samo po sebi dovoljno za osobu koja će imati pravo trenirati i koristiti pticu u lovu. Kandidat mora biti osposobljen prepoznati znakove boli, straha, stresa, iscrpljenosti, bolesti ili ozljede, procijeniti je li ptica sposobna za trening ili lov te znati kada aktivnost treba prekinuti i kada je potrebno zatražiti veterinarsku pomoć.

To je osobito važno jer se prema članku 8. stavku 1. Prijedloga Pravilnika sokolarskim ispitom provjeravaju „znanja, vještine i osposobljenost kandidata za sokolara”, dok članak 7. stavak 3. propisuje da mentor mora osposobiti kandidata za sokolarstvo i procijeniti ispunjava li uvjete za pristupanje ispitu. Program stoga ne bi trebao samo nabrajati područja znanja, nego jasno definirati kompetencije koje kandidat mora pokazati.

Predlažemo da program ispita izrijekom obuhvati najmanje:

Posebno predlažemo da se u praktičnom dijelu ispita provjerava sposobnost kandidata da prepozna okolnosti koje ugrožavaju zdravlje ili dobrobit ptice i da na njih pravilno reagira, a ne samo njegova sposobnost rukovanja opremom i primjene tehnika treninga i lova.

Dodatno, potrebno je osigurati da kandidat ne može položiti ispit bez dostatnog znanja iz područja zdravlja i dobrobiti ptica. Prema članku 11. stavku 5. kandidat zadovoljava na ispitu ako odgovori točno na propisani broj pitanja u pojedinim tematskim cjelinama. Ako se dobrobit ptica ne izdvoji kao jasno definirano područje znanja i kompetencija, moguće je položiti ispit bez dostatnog znanja o pitanjima neposredno povezanima sa zaštitom ptice koju će kandidat trenirati i koristiti u lovu.

Važnost takvog pristupa prepoznaje i Međunarodna organizacija za sokolarenje i očuvanje ptica grabljivica (International Association for Falconry and Conservation of Birds of Prey – IAF), koja dobrobit sokolarskih ptica prepoznaje kao zasebno područje te je objavila posebne smjernice koje obuhvaćaju njihovo držanje i korištenje. IAF pritom ističe važnost odgovarajuće skrbi, upravljanja stresom, tjelesne kondicije i sprečavanja bolesti.

Ako i međunarodna organizacija koja predstavlja sokolarstvo prepoznaje dobrobit ptica kao područje koje zahtijeva posebna znanja i pažnju, tim je važnije da nacionalni ispit za stjecanje osposobljenosti za sokolarstvo provjerava konkretne kompetencije potrebne za zaštitu zdravlja i dobrobiti ptice, a ne samo opće poznavanje biologije, bolesti, prehrane ili načina držanja.

Članak 7. stavak 3. – uvjeti za mentora

U Prijedlogu Pravilnika članak 7. stavak 3. glasi:

„Mentor je dužan osposobiti kandidata za sokolarstvo, pratiti njegov rad te procijeniti ispunjava li uvjete za pristupanje ispitu, uz poticanje usvajanja sokolarskih tehnika i sudjelovanja na sokolarskim susretima.”

Ovu odredbu potrebno je dopuniti uvjetima kojima se osigurava da mentor ima odgovarajuće i provjerljivo znanje i kompetencije za odgovorno držanje, rukovanje, trening i korištenje ptica grabljivica uključujući znanja o njihovu zdravlju, ponašanju i dobrobiti.

Obrazloženje:

Prema članku 2. stavku 1. točki 3. Prijedloga Pravilnika, mentor je osoba koja ima sokolarsku iskaznicu i najmanje pet godina aktivnog iskustva u sokolarstvu. Istodobno, prema članku 7. stavku 3., mentor ima važnu ulogu jer osposobljava kandidata, prati njegov rad i procjenjuje ispunjava li uvjete za pristupanje ispitu.

No samo trajanje iskustva u određenoj aktivnosti nije dovoljno za dokazivanje stručne kompetencije. Dugogodišnje iskustvo samo po sebi ne jamči poznavanje suvremenih spoznaja o zdravlju, ponašanju i dobrobiti ptica niti njihovu primjenu u praksi.

Stoga predlažemo da se propiše da mentor mora imati odgovarajuće znanje i praktične kompetencije iz područja držanja, prehrane, zdravstvene zaštite, ponašanja, dobrobiti i sigurnog rukovanja pticama grabljivicama, potrebne za osposobljavanje kandidata i procjenu njegove osposobljenosti.

Također, predlažemo da mentorsku funkciju ne može obavljati osoba kojoj su pravomoćno utvrđene teže povrede propisa o zaštiti životinja ili zaštiti prirode koje, s obzirom na svoju prirodu i težinu, dovode u pitanje njezinu podobnost za obavljanje mentorske funkcije. Tako bi se osiguralo da mentor ne bude samo osoba s određenim brojem godina iskustva u sokolarstvu, nego osoba koja je kompetentna prenijeti kandidatu znanja i vještine potrebne za odgovorno postupanje s pticom.

Članak 8. – organizacija sokolarskog ispita

Članak 8. Prijedloga Pravilnika govori o organizaciji sokolarskog ispita. Potrebno ga je dopuniti dodavanjem stavka koji propisuje da među članovima Povjerenstva za sokolarske ispite mora biti najmanje jedan doktor veterinarske medicine s iskustvom u pticama grabljivicama i najmanje jedan stručnjak iz područja biologije, ornitologije ili ekologije.

Obrazloženje:

Članak 70. stavak 4. Zakona o lovstvu propisuje da sokolarski ispit provodi povjerenstvo od najmanje tri člana iz redova stručnjaka za predmetno područje. Međutim, Prijedlog Pravilnika ne daje nikakvo jamstvo da će među tim stručnjacima biti osoba koja može kompetentno procijeniti zdravstveno stanje, dobrobit i etološke potrebe ptice. To je osobito važno jer praktični dio ispita uključuje sokolarsku opremu, vježbanje i načine sokolarskog lova.

Ne može se pretpostaviti da stručnost iz lovstva automatski uključuje stručnost iz veterinarske medicine, fiziologije, patologije i dobrobiti ptica. Zato predlažemo dodavanje stavka u ovaj članak kojim će se regulirati obavezno sudjelovanje doktora veterinarske medicine s odgovarajućim iskustvom u radu s pticama grabljivicama te stručnjaka iz područja biologije ili ornitologije. Takav interdisciplinarni pristup bio bi osobito opravdan s obzirom na to da je, prema članku 8. stavku 1. Prijedloga Pravilnika, sokolarski ispit organizirani način provjere znanja, vještina i osposobljenosti kandidata za sokolara.

Članak 11. stavak 5. – povećanje postotka točnih odgovora na ispitu

U Prijedlogu Pravilnika članak 11. stavak 5. glasi:

„Kandidat dobiva ocjenu „zadovoljio“ iz tematskih cjelina I. do III. ako je ostvario najmanje šest točnih odgovora od ukupno 10 pitanja iz svake pojedine tematske cjeline, a iz tematske cjeline IV. ako je ostvario najmanje osam točnih odgovora od ukupno 10 pitanja.”

Članak 11. stavak 5. potrebno je izmijeniti tako da se za tematsku cjelinu „Držanje i uzgoj sokolarskih ptica” zahtijeva najmanje 80 % točnih odgovora te da kandidat ne može dobiti ocjenu „zadovoljio” ako nije pokazao osnovno znanje iz dobrobiti, zdravlja, držanja i postupanja s pticom.

Obrazloženje:

Prema Prijedlogu Pravilnika, kandidat za tematske cjeline I. do III. mora imati samo šest točnih odgovora od deset, odnosno 60 %. Za praktični dio ispita prag je osam od deset.

Smatramo da je prag od 60 % prenizak za tematsku cjelinu „Držanje i uzgoj sokolarskih ptica” koja, sukladno članku 7. stavku 1. točki 3. Prijedloga Pravilnika, uključuje najčešće bolesti sokolarskih ptica, kao i njihovu prevenciju i liječenje, osnove prehrane, načine držanja i etologiju.

Nije prihvatljivo da osoba može steći sokolarsku iskaznicu nakon što pogrešno odgovori na četiri od deset pitanja iz područja koje neposredno određuje način na koji će se brinuti o živoj životinji. Smatramo da bi za ovu posebno osjetljivu cjelinu trebalo zahtijevati višu razinu dokazanog znanja.

Dodatno predlažemo da se propiše da kandidat ne može biti ocijenjen ocjenom „zadovoljio” ako nije točno odgovorio na pitanja koja se odnose na prepoznavanje boli, stresa, bolesti, ozljeda, neprikladnog smještaja i postupaka koji mogu ugroziti dobrobit ptice.

Članak 18. stavak 2. – sokolarska iskaznica mora imati rok važenja

U Prijedlogu Pravilnika članak 18. stavak 2. glasi:

„Sokolarska iskaznica nema rok važenja.”

Predlažemo brisanje odredbe prema kojoj sokolarska iskaznica nema rok važenja i uvođenje vremenski ograničenog važenja i periodične provjere znanja.

Obrazloženje:

Članak 18. stavak 2. Prijedloga Pravilnika propisuje da sokolarska iskaznica nema rok važenja. Smatramo da je takvo rješenje neprikladno za djelatnost koja uključuje trajnu odgovornost za dobrobit živih divljih životinja.

Sokolarska iskaznica potvrđuje da je osoba osposobljena za obavljanje aktivnosti koja izravno uključuje držanje, rukovanje i trening divljih životinja. Budući da se znanstvene spoznaje o dobrobiti, učenju, treningu, držanju, prehrani i drugim aspektima skrbi za životinje razvijaju, jednokratno stečeno znanje ne može se bez vremenskog ograničenja smatrati dostatnim za obavljanje takve aktivnosti. Stoga bi Pravilnikom trebalo osigurati periodično obnavljanje znanja i provjeru osposobljenosti, odnosno propisati rok važenja sokolarske iskaznice i uvjete za njezino produljenje.

Za takav pristup postoji i znanstveno utemeljenje. U preglednom znanstvenom radu Sabrine Brando i Maxa Normana „Handling and Training of Wild Animals: Evidence and Ethics-Based Approaches and Best Practices in the Modern Zoo” (2023.) naglašava se da osobe koje rade sa životinjama trebaju imati ažurno teorijsko i praktično znanje o dobrobiti, učenju, treningu, držanju, obogaćivanju okoliša i prehrani životinja. Autori ističu potrebu kontinuiranog stručnog usavršavanja te redovitog preispitivanja i unaprjeđivanja metoda rukovanja i treninga u skladu s novim znanstvenim spoznajama i najboljom praksom.

Iako je rad usmjeren na rukovanje i trening životinja u zoološkim vrtovima i akvarijima, njegov se zaključak o potrebi održavanja ažurnog stručnog znanja ne odnosi isključivo na tu svrhu niti na neku pojedinu životinjsku vrstu ili način korištenja životinja. Štoviše, pitanje ptica grabljivica i sokolarenja u radu je izrijekom razmotreno. Autori se osvrću na tradicionalne metode treninga grabljivica te upozoravaju na nedostatak razvoja suvremenih metoda treninga i nedostatak empirijskih istraživanja o njihovim učincima na dobrobit. Upravo za ptice, uključujući grabljivice, ističu potrebu za daljnjim istraživanjem i razvojem suvremenih pristupa treningu koji se temelje na znanstvenim spoznajama i procjeni dobrobiti životinja.

Stoga se ovim radom potkrepljuje opće, ali za ovaj Pravilnik izravno relevantno načelo: osobe koje drže, treniraju i rukuju životinjama trebaju svoje znanje kontinuirano održavati i usklađivati s razvojem znanstvenih spoznaja i suvremenih standarda dobrobiti. Posebno je relevantno da autori upravo kod ptica i grabljivica utvrđuju nedostatke u postojećoj istraženosti i razvoju suvremenih metoda.

Ako je za obavljanje sokolarenja potrebna službeno potvrđena osposobljenost, nije opravdano pretpostaviti da znanje jednom potvrđeno položenim ispitom ostaje jednako aktualno i dostatno tijekom cijelog života. To je osobito važno u području u kojem se razvijaju spoznaje o potrebama životinja, njihovoj dobrobiti, učenju i treningu, a istodobno za pojedine skupine, uključujući ptice grabljivice, još uvijek nedostaje dovoljno empirijskih istraživanja.

Zato se predlaže propisati da sokolarska iskaznica vrijedi određeno razdoblje, nakon čega se njezino važenje može produljiti uz dokaz o periodičnom stručnom usavršavanju i, prema potrebi, ponovnoj provjeri znanja i osposobljenosti. Takvo rješenje bilo bi primjerenije svrsi iskaznice od doživotnog priznavanja jednom stečene osposobljenosti te bi omogućilo da osobe koje obavljaju sokolarenje svoje postupanje kontinuirano usklađuju s razvojem znanstvenih spoznaja i standarda dobrobiti ptica grabljivica.

Članak 20. – obnavljanje sokolarske iskaznice

U Prijedlogu Pravilnika članak 20. glasi:

„(1) Sokolarske iskaznice izdane prema Pravilniku o sokolarstvu („Narodne novine“, br. 47/19., 122/20., 55/22. i 27/24.) ostaju važeće i nakon stupanja na snagu ovoga Pravilnika.

(2) U slučaju gubitka, krađe ili uništenja sokolarske iskaznice iz stavka 1. ovoga članka, Ministarstvo će, nakon što se u „Narodnim novinama“ oglasi da izgubljena ili na drugi način nestala iskaznica ne vrijedi, izdati novu sokolarsku iskaznicu u skladu s odredbama ovoga Pravilnika.”

Članak 20. potrebno je dopuniti prijelaznom odredbom kojom će se osobama koje već imaju sokolarsku iskaznicu ostaviti razuman rok za usklađivanje s aktualnim zahtjevima stručne osposobljenosti i standardima dobrobiti životinja.

Obrazloženje:

Prijedlogom se propisuje da sokolarske iskaznice izdane prema prethodnom pravilniku ostaju važeće i nakon stupanja na snagu novoga Pravilnika, bez obzira na to kada su izdane i koliko je vremena proteklo od provjere znanja i osposobljenosti njihovih nositelja.

Osposobljenost za držanje, rukovanje i trening ptica grabljivica nije znanje koje se jednom stekne i time trajno potvrđuje. Znanstvene spoznaje o dobrobiti životinja, njihovim potrebama, učenju i metodama treninga razvijaju se, a stručna znanja potrebno je kontinuirano obnavljati. To je osobito važno kod ptica grabljivica, za koje i sama znanstvena literatura upozorava na nedovoljnu istraženost pojedinih metoda treninga i potrebu za daljnjim razvojem suvremenih pristupa.

Stoga se ne može opravdati sustav u kojem datum stjecanja sokolarske iskaznice određuje koliko dugo se smatra da osoba raspolaže odgovarajućim znanjem. Osoba koja je iskaznicu stekla prije deset, dvadeset ili više godina ne bi trebala biti trajno izuzeta od obaveze obnavljanja znanja i provjere osposobljenosti samo zato što joj je iskaznica izdana prema ranijem pravilniku.

Zato predlažemo da se u članku 20. propiše prijelazno razdoblje u kojem će postojeći nositelji sokolarskih iskaznica biti dužni obnoviti znanje i dokazati osposobljenost prema sustavu propisanom ovim Pravilnikom, uz istodobno propisivanje roka važenja sokolarskih iskaznica i obaveze njihova periodičnog obnavljanja.

Uvjeti za osobu koja drži i koristi sokolarsku pticu

Pravilnikom treba jasno propisati uvjete koje mora ispunjavati osoba koja drži i koristi sokolarsku pticu, dakle, njezinu stručnu osposobljenost, odgovarajuće uvjete i opremu za držanje, sigurnost smještaja te podobnost za odgovorno postupanje s pticom. Također je potrebno propisati okolnosti koje predstavljaju zapreku za stjecanje i zadržavanje sokolarske iskaznice, osobito pravomoćno utvrđene teže povrede propisa o zaštiti životinja i zaštiti prirode.

Obrazloženje:

Sokolarska ptica je živa divlja životinja čije držanje, rukovanje i trening nositelju iskaznice daju neposrednu kontrolu nad njezinim životom, zdravljem i dobrobiti. Stoga nije dovoljno propisati samo stručni ispit i formalno izdavanje sokolarske iskaznice, nego je potrebno urediti i uvjete koje osoba mora ispunjavati kako bi mogla držati i koristiti sokolarsku pticu.

U javnom savjetovanju već je istaknuta potreba da se propiše tko može, a tko ne može držati i koristiti ptice grabljivice uključujući provjeru okolnosti povezanih s nasiljem, zlostavljanjem životinja i sigurnošću držanja. Smatramo da je osnovna svrha tog prijedloga opravdana: Pravilnik treba sadržavati mehanizme kojima se sprječava da sokolarsku pticu drži ili koristi osoba za koju postoje objektivno utvrđene okolnosti koje opravdano dovode u pitanje njezinu sposobnost odgovornog postupanja sa životinjom.

Posebno bi trebalo propisati da osoba ne može steći odnosno zadržati sokolarsku iskaznicu ako je pravomoćno osuđena za kazneno djelo protiv životinja ili pravomoćno kažnjena za teže prekršaje iz područja zaštite životinja, kada priroda i težina povrede opravdano dovode u pitanje njezinu podobnost za držanje i korištenje sokolarske ptice. Isto bi trebalo propisati za pravomoćno utvrđene teže povrede propisa o zaštiti prirode, osobito kada su povezane s nezakonitim hvatanjem, držanjem, trgovinom ili drugim nezakonitim postupanjem s divljim životinjama.

Uz navedeno, osoba koja drži sokolarsku pticu trebala bi prije izdavanja iskaznice dokazati da ima odgovarajuće i sigurne uvjete za smještaj ptice, odgovarajuću opremu te osigurane uvjete za njezinu prehranu, zdravstvenu zaštitu i svakodnevnu skrb. Ispunjavanje tih uvjeta ne bi smjelo biti samo deklarativno, nego provjerljivo prije izdavanja iskaznice, a po potrebi i tijekom njezina važenja.

Potrebno je propisati i jasne uvjete pod kojima se sokolarska iskaznica može privremeno oduzeti ili prestati važiti ako osoba naknadno više ne ispunjava propisane uvjete ili ako se utvrdi da postupa protivno propisima o zaštiti životinja, zaštiti prirode ili drugim propisima koji uređuju držanje i korištenje sokolarskih ptica. Na taj način osiguralo bi se da provjera podobnosti ne bude jednokratna formalnost prilikom prvog izdavanja iskaznice, nego stvarni mehanizam zaštite ptice tijekom cijelog razdoblja njezina držanja.

Provjera uvjeta trebala bi biti povezana i s obavezom periodičnog obnavljanja stručnog znanja i osposobljenosti, osobito s obzirom na razvoj znanstvenih spoznaja o dobrobiti, potrebama, učenju i metodama treninga ptica grabljivica. Nije opravdano pretpostaviti da osoba koja je jednom dokazala osposobljenost automatski zadržava istu razinu znanja i stručnosti tijekom cijelog života.

Stoga predlažemo da se u Pravilnik uvrste jasne odredbe kojima će se propisati uvjeti za stjecanje i zadržavanje sokolarske iskaznice uključujući provjeru stručne osposobljenosti, odgovarajućih uvjeta držanja i sigurnosti te objektivno utvrđenih okolnosti koje predstavljaju zapreku za držanje i korištenje sokolarske ptice. Istodobno je potrebno osigurati da se ti uvjeti odnose i na osobe koje već posjeduju sokolarsku iskaznicu, uz odgovarajuće prijelazno razdoblje.

Uvesti obaveznu evidenciju sokolarskih ptica i prijavljivanje njihova nestanka, ozljeda i smrti

U Pravilnik treba uvesti obavezu vođenja evidencije za svaku sokolarsku pticu koja se koristi u sokolarenju te obavezu prijavljivanja njezina nestanka, bijega, teže ozljede i smrti.

Obrazloženje:

Prijedlog Pravilnika detaljno uređuje evidenciju kandidata za sokolarski ispit, položenih ispita i izdanih sokolarskih iskaznica putem Središnje lovne evidencije, ali ne uspostavlja odgovarajući sustav evidencije samih sokolarskih ptica koje se koriste u sokolarenju.

S obzirom na to da je predmet ovoga Pravilnika upravo način lova pticama grabljivicama i uvjeti za obavljanje sokolarske aktivnosti, potrebno je osigurati i osnovne podatke o pticama koje se u toj aktivnosti koriste. Bez takvih podataka nadležno tijelo nema cjelovit uvid u to koje se ptice koriste u sokolarenju, tko ih drži, koliko dugo se koriste, jesu li ozljeđivane, bježe li ili nestaju te što se događa s njima tijekom njihova korištenja.

Predlaže se stoga propisati obavezu vođenja evidencije za svaku sokolarsku pticu koja bi sadržavala najmanje podatke o vrsti, identifikacijskoj oznaci, podrijetlu, datumu nabave ili stjecanja, vlasniku odnosno držatelju te korištenju ptice u sokolarenju. Evidencija bi trebala sadržavati i podatke o značajnijim ozljedama i bolestima, veterinarskim pregledima i liječenju, kada su takvi događaji povezani s držanjem ili korištenjem ptice u sokolarenju.

Posebno je potrebno propisati obavezu prijavljivanja bijega odnosno nestanka, teže ozljede i smrti sokolarske ptice, uz određivanje roka i načina prijave te tijela kojem se događaj prijavljuje. Za smrt bi, kada je to opravdano okolnostima, trebalo omogućiti i utvrđivanje uzroka smrti, osobito kada postoje indicije da je povezano s korištenjem ptice u sokolarenju.

Takav sustav evidencije omogućio bi nadležnom tijelu učinkovitiji nadzor nad provođenjem odredbi ovoga Pravilnika i praćenje stvarnih posljedica sokolarske aktivnosti. Istodobno bi omogućio da se na temelju stvarno prikupljenih podataka, a ne pretpostavki, procijeni učestalost ozljeda, bijega i smrti ptica koje se koriste u sokolarenju te po potrebi unaprijede pravila kojima se uređuje način njihova korištenja.

Uspostava takve evidencije osobito je opravdana imajući u vidu da se radi o korištenju živih divljih životinja u aktivnosti koju država uređuje i nadzire. Činjenica da je temelj za donošenje ovoga Pravilnika članak Zakona o lovstvu koji uređuje način lova pticama grabljivicama ne isključuje potrebu da se propišu administrativni i nadzorni mehanizmi potrebni za učinkovito praćenje provedbe tako uređenog načina lova. Dapače, Ako država uređuje način lova, mora imati mogućnost nadzirati kako se taj način lova u praksi provodi, a bez evidencije ptica i važnih događaja koji ih prate, nadzor je dosta slab.

Na temelju svega navedenoga, predlažemo da se u Pravilnik uvrsti posebna odredba kojom će se propisati sadržaj evidencije sokolarskih ptica, način njezina vođenja i ažuriranja te obaveza prijavljivanja bijega, nestanka, težih ozljeda i smrti ptica.

Ne omogućiti da sokolarski ispit polaže osoba od 16 godina

Ne podržavamo prijedlog iznesen u komentarima na javnom savjetovanju da sokolarski ispit može polagati osoba s navršenih 16 godina. Dobnu granicu za pristupanje sokolarskom ispitu ne treba snižavati s obzirom na to da se ne radi o programu edukacije mladih, nego o formalnom stjecanju osposobljenosti za aktivnost koja uključuje držanje, rukovanje i korištenje ptice grabljivice u lovu.

Obrazloženje:

U javnom savjetovanju predloženo je omogućiti polaganje sokolarskog ispita već s navršenih 16 godina, uz obrazloženje da Međunarodna organizacija za sokolarenje i očuvanje ptica grabljivica (International Association for Falconry and Conservation of Birds of Prey – IAF) provodi programe namijenjene mladim sokolarima te da je prijenos znanja na mlađe generacije važan za očuvanje sokolarstva kao nematerijalne kulturne baštine.

Sudjelovanje mladih u edukaciji i prijenosu kulturne baštine ne znači da osoba s 16 godina treba steći formalnu osposobljenost za samostalno obavljanje sokolarske aktivnosti. UNESCO-ov upis sokolarstva na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva odnosi se na njegovu kulturnu vrijednost, tradiciju i prijenos znanja i vještina među generacijama te ne određuje dob u kojoj osoba treba steći pravo samostalnog obavljanja sokolarskog lova. Isto tako, činjenica da IAF Young Falconers Group okuplja mlade osobe ne predstavlja preporuku da osobe s navršenih 16 godina trebaju polagati sokolarski ispit.

Sokolarski ispit nije isto što i edukativni program za mlade. Njegovim polaganjem osoba stječe kvalifikaciju koja je neposredno povezana s držanjem, rukovanjem i korištenjem žive ptice grabljivice u lovu. Stoga dob za pristupanje ispitu treba promatrati u kontekstu stvarne odgovornosti i zahtjeva koje takva aktivnost podrazumijeva, a ne samo kroz cilj uključivanja mladih u očuvanje tradicije.

Pritom je važno da je važećim Zakonom o lovstvu člankom 67. stavcima 5. i 6. već uspostavljen dobni režim za obavljanje lova: lovačka iskaznica može se izdati osobi koja je položila lovački ispit i navršila 17 godina i šest mjeseci života, dok se za osobe mlađe od 18 godina propisuje poseban režim lova uz pisanu suglasnost roditelja ili skrbnika. Snižavanje dobi za polaganje posebnog ispita koji omogućava korištenje ptice grabljivice u lovu na 16 godina zahtijevalo bi stoga vrlo jasno i opravdano obrazloženje koje u prijedlogu nije dano.

Pozivanje na očuvanje UNESCO-ove nematerijalne kulturne baštine ne može samo po sebi biti takvo opravdanje. Očuvanje tradicije može se ostvarivati prijenosom znanja, mentorstvom i edukacijom mladih bez snižavanja dobi za stjecanje formalne osposobljenosti za sokolarenje. Štoviše, očuvanje tradicije ne znači da se postojeće prakse moraju prenositi bez preispitivanja, nego da se znanje i vještine mogu prenositi zajedno sa suvremenim spoznajama o odgovornom postupanju sa životinjama.

Stoga smatramo da nema dovoljno opravdanja za snižavanje dobne granice za polaganje sokolarskog ispita na 16 godina te predlažemo da se takav prijedlog odbije.

Facebook preporuke