Reakcije određenih vrsta životinja s farmi u transportu
Transport kokoška i ostalih ptica s farmi je najveće i najmasovnije kretanje u komercijalnom stočarstvu u svijetu. Samo u 2000. godini u svijetu je prevoženo više od 40 milijardi pilića, preko šest puta više od brojke cjelokupne ljudske populacije.
KOKOŠKE I OSTALE PTICE S FARMI:
Kokoške i ostale ptice s farmi spadaju u najplašljivije farmske životinje i najizloženije su fizičkim ozljedama koje nastaju kao posljedica hvatanja, utovara i prijevoza. Lomovi kostiju, krvarenja i hematomi su najčešće ozljede (procjena višestrukih lomova kostiju kod pilića brojlera iznosi čak i do 95%) koje nastaju kao posljedica izuzetno grubog rukovanja njima i pretrpavanja u prljavim i uskim sanducima ili kavezima za transport. Zbog stresa uplašene ptice često konstantno izbacuju izmet, a vrlo česta praksa da se sanduci sa pticama smještaju jedan na drugi tijekom transporta dovodi do situacija da izmet prolazi kroz podove sanduka čineći ionako bijedne uvjete još gorima. U praksi transporta u specijalnim plastičnim ladicama dolazi do dodatnih smrti zbog lomljenja vratova prilikom zatvaranja poklopaca.
SVINJE:
Dugotrajan transport osobito iscrpljuje ove životinje zbog prakse izuzetno dugih perioda u kojima ostaju bez hrane i vode. Međutim, fizički i psihički stres osobito se povećava u ovom slučaju i zbog činjenice da svinje trpe tzv. 'bolest kretanja' (svinje pokazuju visoku razinu osjetljivosti na buku, kretanje, promjene u okolini i sl.) koja se manifestira kroz izlučivanje sline, povraćanje, proljev, povećanje tjelesne temperature i apatiju. Osobit problem povezan s transportom svinja je i 'sindrom stresa' koji se ispoljava kao maligna hipertermija (PSS - Porcine Stress Syndrome, odnosno 'svinjski stresni sindrom'), ozljede, oštećenja tkiva i kože kao i zaraza salmonelom. Prisiljene stajati u vlastitom izmetu, trpiti visoke temperature kao i sve ostale faktore stresa, iscrpljene i prestravljene svinje mogu tijekom mučnih putovanja postati vrlo agresivne i početi napadati životinje oko sebe koje nisu sposobne pobjeći, pri čemu dolazi do čestih pojava ugriza i trganja ušiju. Osobito stresan faktor su 'miješani' prijevozi - putovanja s nepoznatim ili neprijateljskim vrstama koja se često primjenjuju kod dužih transporta.
GOVEDA:
Najčešći i izrazit problem u transportu goveda i teladi su pretrpanost transportnog prostora i bolesti kao posljedica narušenog imunološkog sustava. Pretrpanost znatno povećava razinu stresa koji životinje trpe i dovodi do međusobnog ozljeđivanja i smrti uslijed padova s utovarnih rampi, međusobnog gaženja i udaranja. Međutim, istraživanja provedena tijekom 1990-ih godina prošlog stoljeća pokazuju i sljedeću korelaciju tog stresnog faktora, činjenice kretanja vozila i povećanja potrošnje energije životinje da bi izdržala putovanje:
Kad četveronožna životinja stoji na površini vozila u pokretu (kao što je kamion), ona mora pozicionirati svoje noge izvan normalnog područja tijela u pokušaju da održi ravnotežu, a iz istog razloga ona mora dodatno koračati izvan tog područja u određenom pravcu ukoliko je podvrgnuta ubrzanju vozila. Ovi faktori znatno doprinose dodatnom iscrpljivanju životinja i stavljaju ih u siutaciju povećane potrebe za hranom i vodom.
Osim pretrpanosti i ostali čimbenici stresa kojima su životinje izložene tijekom transporta djeluju na znatno narušavanje imunološkog sustava koji je glavna i jedina obrana životinje protiv infekcija. Osobito zastupljeno obolijevanje tijekom transporta goveda je upala pluća izazivana virusom goveđeg herpesa ili bakterijom pasteurelle, čemu se u normalnim životnim uvjetima imunološki sustav životinje odupire bez poteškoća. Stalna izloženost stresu rezultira i znatnim gubitkom težine kao posljedicom učestalog pražnjenja crijeva i dehidracije.
OVCE:
Iako ovce nešto lakše podnose nedostatak hrane i vode uobičajen na dugim putovanjima no druge vrste farmskih životinja, istraživanja provedena krajem 1990-ih su pokazala da nakon 24 sata ovce i janjad gube i do 8% tjelesne težine, što je posljedica učestalog izbacivanja izmeta (Knowels, 1989 - The welfare of animals during the transport, EC). Kao i kod svih drugih životinja, takva reakcija je posljedica iznimnog psihičkog stresa životinje tijekom transporta. Međutim, istraživanja su nadalje pokazala da i nakon dužih perioda žeđi ovce često ne piju vodu iz izvora koji im nije poznat.
Najveći svjetski izvoznik ovaca je Australija koja pomorskim putevima godišnje izvozi oko 6 milijuna ovaca u zemlje Srednjeg istoka. Zbog osobito okrutnih uvjeta koji vladaju na toj transportnoj ruti Australija je privukla svjetsku pozornost. Desetci tisuća ovaca, nakrcanih u kaveze naslagane jedan na drugog i do osam katova visine, redovito umiru od gladi na brodovima iz Australije iz jednostavnog razloga jer nakon života provedenog na pašnjacima nisu sposobne prepoznati koncentriranu zamjensku hranu. Tijekom 2003. godine u svim transportima prema Srednjem istoku umrlo je 60.000 ovaca. Istraživanje koje je provedeno na 145 transporta utvrdilo je okviran prosjek od tisuću umrlih ovaca po jednom putovanju (Noriss, Richards 1989., Save the sheep.com). Istraživanja istih autora pokazala su da je kod 1/3 umrlih životinja uzrok smrti gušenje ili gaženje do smrti. U kasnijim etapama putovanja izmet se nagomilava u takvoj količini da neke životinje bukvalno zaglavljuju u njemu i ostaju nepomične. Norris i suradnici (1990.) iznose primjere iznemoglosti, anoreksije, odbijanja hrane koji potvrđuju činjenicu da je transport toliko traumatičan događaj da mnoge ovce jednostavno prestaju jesti unatoč vlastitim potrebama i dostupnosti hrane (Save the sheep.com).
![Patnja životinja [ 33.17 Kb ]](/data/image_2_4309.jpg "Patnja životinja [ 33.17 Kb ]")
