11.02.25. Surovo ubijanje divljih životinja
Posljednjih mjeseci svjedočimo surovom ubijanju divljih životinja koje je, čini se, postalo dio sustavne politike.
Ova tema kontinuirano izaziva zabrinutost među građanima, što potkrepljuje značajan broj mailova koje smo kao udruga zaprimili u vezi s aktualnim slučajevima ubijanja divljači u Puli i golubova u Vukovaru. Osim što su nemoralne i nasilne, ove metode smatramo i nepromišljenima, budući da iza njih ne stoje niti znanost niti statistika koja bi podržala ubijanje kao učinkovitu metodu smanjivanja broja populacije divljih životinja.
Primjerice, ornitologinja Iva Šoštarić iz udruge Biom navodi kako su još osamdesetih godina u Baselu masovnim odstrelom golubova pokušali smanjiti njihov broj - u nekoliko godina ubijanjem preko 100 000 golubova njihova je populacija smanjena za 80%, no u svega godinu dana broj se vratio na početni, budući da je brojnost golubova uvjetovana količinom dostupne hrane i brojem povoljnih mjesta za gniježđenje, što se odstrelom ne mijenja.
Naše očitovanje o ubijanju golubova u Vukovaru možete pronaći ovdje:https://prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=4961
Ključno je naglasiti da postoje učinkovitija rješenja za kontrolu populacije urbane divljači, koja su pritom i etična. Najprije, želimo istaknuti apsurdnost navoda grada Pule o prekobrojnosti krupne divljači koja je izravna posljedica njihovog prihranjivanja. Dakle, divljač se hrani, što povećava njihovu populaciju, a zatim nemilosrdno ubija pod izlikom brojnosti. Odnosno, grad Pula novcem građana najprije financira lovačka društva kako bi prihranjivali krupnu divljač, a zatim iste lovce plaća da iza sebe ostavljaju lokve krvi, nesmiljenim ubijanjem za koje ne postoji opravdanje. Da se životinje ne prihranjuju, njihov broj bio bi manji. Tada, u prirodnim okolnostima, one bi izlovom čak bile i ugrožene, na što ukazuju i povijesne statistike: od 17. stoljeća su lov i uništavanje prirodnih životnih prostora od strane ljudi odgovorni za 57% istrijebljenih vrsta ptica i za 62% istrijebljenih vrsta sisavaca.
Iz tog razloga, smatramo kako od grada Pule i Ministarstva poljoprivrede treba zahtijevati transparentnost koja će se postići objavljivanjem preciznih podataka i odgovorom na pitanja:
1.Kolika je procijenjena populacija divljih svinja?
2.Kako se izračunava prekobrojnost?
3.Koliki je prirodni prirast krupne divljači prirodnim putem, a koliki je prirast uz njihovo prihranjivanje?
4.Koliko ih se planira izlučiti i na temelju kojih kriterija?
5.Koje metode izlučivanja će grad Pula koristiti?
6.Razmatra li grad Pula alternativne metode kontrole populacije?
7.S obzirom na situaciju sve veće urbanizacije kojom se čovjek i divlje životinje približavaju jedni drugima, planira li grad Pula edukacije o njihovom suživotu?
Pitali ste za primjer drugih gradova; zainteresirali smo se i pronašli znanstvene članke koji opisuju istovjetnu situaciju 'spuštanja' divljači u gradu Barceloni, ali rješavanje situacije tamo je drugačije. U oba grada divlje svinje redovito ulaze u naseljena područja, privučene hranom i zelenim površinama. Urbanističke metode za kontrolu populacije krupne divljači uključuju:
1.Fizičke barijere, poput ograda ili zelenih barijera (gusto raslinje) na rubovima zelenih površina koje djeluju kao prirodna prepreka ili metoda preusmjeravanja kretanja divljači
2.Uvođenje odbojnih vegetacija na rubovima zelenih površina/ rubnim dijelovima grada koje će krupna divljač izbjegavati
3.Divljač ulazi u gradove privučena ostacima hrane, stoga je bitno da grad organizira striktnu kontrolu otpada i kompostiranja, uvodeći primjerice kontejnere otporne na životinje te redoviti odvoz otpada, ali i educirajući stanovništvo o posljedicama ostavljanja otpada
4.Tehnološka rješenja, poput postavljanja uređaja koji emitiraju zvukove ili svjetlosne signale neugodne krupnoj divljači
5.Sterilizacija kao dugoročna mjera kontrole populacije
6.Video nadzori za praćenje populacije divljih svinja, te nastavno suradnja s lokalnim znanstvenicima na istraživanjima o migracijama i ponašanju kako bi se razvio bolji sustav upravljanja
7.U odlučivanje o kontroli populacije uključiti razne aktere, ekološke udruge, udruge za dobrobit životinja, biologe, demografe…
8.Planiranje zelenih površina: zbog njihove nepovezanosti, u gradu Puli bilo bi korisno povezati zelene površine kako bi unutar njih divlje životinje neometano boravile
9.Javna edukacija, odnosno provođenje kampanja za podizanje svijesti o ponašanju koje može privući divlje svinje (ostavljanje otpada), ali i demistifikaciju tih životinja informiranjem o njihovom ponašanju
Dosljedna edukacija sugrađana o suživotu čovjeka i divljih životinja iznimno je bitna, na što ukazuje i članak „Between conflict and reciprocal habituation: Human-wild boar coexistence in urban areas" čija je studija slučaja upravo Barcelona, gdje su divlje svinje postale uobičajene. Istraživanje je pokazalo da stavovi građana prema divljim svinjama variraju ovisno o demografskim čimbenicima, iskustvima i percepciji rizika.
Građani mlađe dobi, urbanog porijekla i višeg obrazovanja, koji vole životinje i imaju česte kontakte s divljim svinjama bez negativnih iskustava, često povezuju divlje svinje s estetskom vrijednošću, bliskošću s prirodom i simpatijom.
Stariji građani, ruralnog porijekla i nižeg obrazovanja, s manje kontakta s divljim svinjama ili negativnim iskustvima, izražavaju zabrinutost zbog onečišćenja grada, sigurnosti i zdravlja te podržavaju mjere smanjenja populacije divljih svinja.
Prvi put dokumentirana je i pojava uzajamne habituacije, gdje se ljudi i divlje svinje navikavaju jedni na druge u urbanim sredinama, što može smanjiti percepciju sukoba.
Kao što je vidljivo iz svega navedenog, Barcelona, kao i neki drugi europski gradovi suočeni s istim problemom, nisu primarno posezali za ubijanjem, već su implementirali prije navedene metode, čime se broj incidenata s veprovima smanjio za čak 70%. Implementacija ovih urbanističkih i upravljačkih mjera zahtijeva suradnju između lokalnih vlasti, stručnjaka za divlje životinje i ekologiju, udruga za prava životinja i šire zajednice kako bi se osigurala sigurnost građana i očuvao ekološki balans.
Pritom je bitno imati na umu kako se većina životinja spušta u grad zbog sve veće urbanizacije koja zahvaća zelene površine. Možemo reći kako grad dolazi k njima. Također, životinje su privučene upravo ljudskim djelovanjem, našim ostacima hrane i smećem. Međutim, većina tih životinja ne predstavlja stvarnu opasnost čovjeku. Osim što je bjesnoća istrijebljena, mnoge od životinja ne napadaju niti čovjeka niti domaće životinje i kućne ljubimce. Stoga smatramo da postoji potreba za prilagodbom razmišljanja i postupaka, uzimajući u obzir znanstvene činjenice kako bismo spriječili reakcije temeljene na strahu i neprovjerenim informacijama. Pritom ne smijemo zaboraviti kako je uzrok ove situacije upravo čovjek, a smatramo da kao dominantna vrsta imamo odgovornost prema cijelom ekosistemu, što uključuje i divlje životinje.
Također, pozivamo Vas da pokušate kontaktirati druge zainteresirane građane kako biste zajednički nastupili povodom ove teme. Ukoliko ste zainteresirani, možemo podijeliti Vaš kontakt s Vašom sugrađankom koja je također iskazala interes za djelovanjem povodom ovog problema.
Hvala Vam još jednom na obraćanju te želji za javnim djelovanjem kako bi grad Pula osigurao humani suživot sa svojim životinjskim susjedima.
Srdačno,
Tamara Bing
Prijatelji životinja
