28.05.10. Dopis Velikoj Gorici glede zbrinjavanja životinja
GRAD VELIKA GORICA
Gospodin Stjepan Kos, dogradonačelnik
Trg kralja Tomislava 34
10410 Velika Gorica
Poštovani gospodine Kos,
prije svega željeli bismo se zahvaliti na vremenu koje ste izdvojili radi konstruktivnog i učinkovitog pronalaženja rješenja za nezbrinute i napuštene životinje u gradu Velikoj Gorici, te što se nam pružili priliku da na sastanku predložimo rješenja za koje se nadamo da će biti prihvaćena, jer se temelje na dugogodišnjem iskustvu, znanju i suradnji s brojnim skloništima za napuštene životinje. Drago nam je što razmišljate o osnivanju vlastite ustanove za skrb o napuštenim životinjama, jer se u praksi pokazalo da je to ekonomski najisplativiji i najbolji put ka rješenju ovog problema, a ujedno predstavlja civilizacijski doseg i postaje ponos gradskih vlasti u službi interesa građana.
Također, zahvaljujemo na prihvaćanju našeg prijedloga za posjetu skloništu za nezbrinute životinje grada Zagreba u Dumovcu uz stručno vodstvo voditeljice skloništa Tatjane Zajec, te potvrđujemo termin sastanka u utorak 1. lipnja 2010. u 10.00 sati u Zagrebu, u prostorijama Udruge Prijatelji životinja, Gajeva 47/I. Želimo naglasiti da bi nas osobito veselilo ukoliko bi se ovom pozivu odazvao gospodin gradonačelnik grada Velike Gorice kao i svi zainteresirani djelatnici gradske uprave. Koristimo priliku da istaknemo da još uvijek očekujemo kratak susret i upoznavanje s gospodinom Barišićem.
Ujedno dajemo osvrt na odgovor Vaše pravne službe na naš prijedlog ugovora.
Ad. 1. Smatramo da je sklapanje okvirnog sporazuma na tri godine vrlo dugo razdoblje i da djeluje ograničavajuće za grad Veliku Goricu jer za to vrijeme može doći do različitih promjena koje mogu voditi do promjene interesa a predmet su Sporazuma. Ohrabrujuće je to što se sklapaju jednogodišnji ugovori i postoji mogućnost jednostranog raskida ugovora.
Ad. 2. Zakon o zaštiti životinja (Narodne novine, br. 135/06.) i podzakonski provedbeni propisi Pravilnik o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje i higijenski servisi (Narodne novine, br. 110/04., 121/04. i 29/05.) uistinu propisuju uvjete koji se spominju u Ugovoru ali nadležnost za provedbu zakona dana je veterinarskim inspekcijama ali sa svrhom zaštite prava životinja.
Kako bi Grad Velika Gorica u svakom trenutku mogao zaštiti svoje interese a ujedno i interes životinja te mogao utjecati na izvršenje obveza iz ovog dvostranoobveznog konsenzualnog pravnog posla, iste takve odredbe unesene su u Ugovor kako bi ušle u sferu obveznog prava po načelu pacta sunt servenda, koje načelo je trebalo ublažiti na način da se unese clausula irritatoria koja dopušta jednoj strani da može odustati od ugovora ako druga strane ne ispuni svoju obvezu. Na ovaj način se mogu izbjeći eventualni sporovi o pravu na jednostrani raskid navodeći razloge i slučajeve kada je to moguće učiniti npr. zbog ponovljenog kršenja ugovornih utanačenja ili neispunjenja neke važnije odredbe.
Iako je regulirano zakonom budući ugovaratelj nije pravne struke i može pogrešno protumačiti odredbe zakona. Na ovaj način predmetni pravni propisi pretočeni su u ugovor kako bi bili razumljivi svim strankama. Istodobno se uvažava načelo od 'viška glava ne boli', te se ne dovodi u sumnju mogućnost raskida ugovornog odnosa, što bi u suprotnom moglo postati predmetom spora pred nadležnim sudom.
Navedeno služi u svrhu ojačanja pravne pozicije grada Velike Gorice kada provodi nadzor i osigurava izvršenje povjerenih obveza.
Stoga je u članku 15. prijedloga Ugovora decidirano utvrđeno pravo i uvjeti kada Naručitelj odnosno Grad Velika Gorica, može jednostrano raskinuti Ugovor.
Ad. 3. Netočna je i vrlo pogubna tvrdnja da ulazak u sklonište mora biti kontroliran po nalogu inspekcije i unaprijed dogovoren. Upravo da bi se izbjegli takovi događaji kakvi su prethodili u proteklih šest mjeseci, potrebno je u ugovoru uvjetovati, a grad Velika Gorica je u poziciji da postavlja uvjete i slobodno ugovara odredbe ugovora sukladno Zakonu o obveznim odnosima, da službena osoba gradske uprave uvijek i u svako doba bez najave može pristupiti životinjama koje su vlasništvo grada, a samo su povjerene na skrb pružatelju usluga. Dapače, i sam Zakon o zaštiti životinja ne da brani, već nalaže da je osnivač skloništa dužan surađivati s jedinicama lokalne samouprave (članak 57. stavak 2.), a ne ih ograničavati.
Pristup u sklonište također, sukladno pozitivnim propisima mora biti omogućen javnosti, ostalim skloništima za životinje na području Republike Hrvatske i nadležnom tijelu veterinarskoj inspekciji, (članak 58. stavak 1. Zakona o zaštiti životinja) to znači svakoj zainteresiranoj osobi u za to utvrđeno radno vrijeme za rad sa strankama koje ne smije biti kraće od 4 sata dnevno radnim danom, a tijekom 24 sata dnevno osigurano dežurstvo (članak 14. stavak 1. Pravilnika).
Bilo kakvo ograničavanje predstavlja kršenje zakona i narušavanje osnovne svrhe skloništa, udomljavanje životinja.
Ad. 4. Radio kao medij informiranja o životinjama koje je potrebno udomiti je tehnološki neprikladan medij i ne pogađa u potpunosti svrhu, iako pomaže u znatnom dijelu senzibilizaciji javnosti i reklamiranju zbrinjavanja životinja, a time i izgradnji imidža gradske uprave. Neprikladan je stoga jer je potrebno svaku pojedinačnu životinju detaljno oglasiti i što svaki udomitelj želi prvenstveno vidjeti životinju. Gotovo sva skloništa, osim na radiju, oglašavaju i putem tiskanih i drugih medija sa fotografijama i pod obavezno imaju svoje web stranice gdje su svi psi sa fotografijama i uvijek ažurnim podatcima, jer u današnje vrijeme brzih i lako dostupnih informacija u bilo koje doba dana, to se pokazuje presudnim a šanse za udomljavanje povećavaju se nekoliko puta i trebalo bi biti jedan od uvjeta.
Ad. 5. Prihvaćamo Vašu primjedbu u cijelosti.
Ad. 6. Kastracija/sterilizacija važna je preventivna mjera. Takvo postupanje uobičajeno i van svakog pitanja u zemljama Europske unije i USA u održanju prihvatljivog broja kućnih ljubimaca kao protumjera ekspanziji broja neželjenih životinja, koja u jednom trenutku postaje nesavladiv problem unatoč poduzetim mjerama zbrinjavanja u skloništima.
Iako sredstva nisu predviđena u Proračunu kao ni u natječajnoj dokumentaciji, napominjemo da gradovi u Republici Hrvatskoj rade projekte financiranja kastracije i sterilizacije populacije pasa i mačaka upravo prevencije radi, kako u skloništima i azilima tako i kod privatnih vlasnika (npr. umirovljenika) djelomično ili u cijelosti pokrivajući troškove.
Svaka osoba koja želi imati kućnog ljubimca na odgovoran način, neće imati primjedbi na obveznu kastraciju ili sterilizaciju i na takav će aktivan način pridonijeti smanjenju fiskalnog opterećenja grada. Moramo naglasiti da nije moguće pretpostaviti da su svi ljudi pogodni udomitelji, već naprotiv i ovdje mora postojati pozitivna selekcija.
Napominjemo, iako kastracija/sterilizacija nije propisana kao obveza mjera pozitivnim propisima, nije to bilo niti čipiranje, pa je upravo grad Velika Gorica donijela vizionarsku odluku o obveznom čipiranju. Ovo je pitanje zaštite javnog interesa i uštede financijskih sredstava u najbližoj budućnosti (upravo onoliko vremena koliko je potrebno da se rode novi psići ili mačke i postanu nepoželjni).
Ovdje ističemo i direktnu odgovornost posjednika životinje, a koja proizlazi iz članka 48. stavka 5. Zakona o zaštiti životinja, te time obvezuje grad Veliku Goricu da osigura kontrolu razmnožavanja životinja pod svojim nadzorom.
U svim skloništima uvriježena je praksa kastracija pasa jer je kastracija najbolja preventivna mjera, sprječava daljnje razmnožavanje, psi su manje agresivni i moguće ih je držati u skupinama što povećava kapacitet skloništa, lakše ih je udomiti (osobito ženke) i prevenira povratak potomaka u sklonište.
Vrijeme nosi promjene pa će i ova mjera, nadamo se u skoroj budućnosti biti obveza, čemu su usmjerene naše aktivnosti.
Ad. 7. Potrebno je propisati kapacitet skloništa kako bi se uvijek znalo da li je moguće primiti nove životinje. Propisati minimalan kapacitet znači propisati broj koji je optimalan, ali u slučaju potrebe potrebno je propisati i maksimalan broj ukoliko je moguće više životinja smjestiti u zajednički boks.
Uvriježeno je mišljenje da je Sklonište za napuštene životinje tek servis koji obavlja koncesionar kako bi se riješio problem potencijalnih higijenskih, zdravstvenih, prometnih i sličnih opasnosti koje predstavlja nekontrolirana populacija uličnih pasa i mačaka, no htjeli bismo ovdje skrenuti pažnju na jednu važnu činjenicu koja često nije dovoljno poznata:
Unatrag nekoliko godina, stupanjem na snagu Zakona o zaštiti životinja 2007., ali i jačanjem građanskih inicijativa i svijesti o dobrobiti životinja, desila se vrlo bitna transformacija – dotadašnji veterinarsko-higijeničarski servisi (VHS), tzv. 'šinteraji', prestali su postojati (odnosno, suzili su djelatnost isključivo na sakupljanje lešina), a zamijenila su ih skloništa za napuštene životinje. U skladu s tom promjenom, potrebno je promijeniti i percepciju takvih aktivnosti - donedavno su VHS sakupljali životinje, odvodili ih u stacionar gdje su uglavnom bili eutanazirani, te se na taj način rješavao problem neželjenih pasa lutalica. No, došla su nova vremena u kojima sklonište za napuštene životinje postaje vrlo kompleksna javna ustanova i važan edukacijski čimbenik, te zahtjeva ozbiljan i stručan pristup njegovoj organizaciji, ustrojstvu i oblikovanju infrastrukture, a brojne funkcije mogle bi se svesti na dvije osnovne djelatnosti:
- udomljavanje životinja
- edukacija i podizanje svijesti građana
Kvalitetno udomljavanje životinja i edukacija rezultat su velikog angažmana koji obuhvaća:
- kao i u svakoj javnoj ustanovi, dostupnost za obilazak udomiteljima i ostalim zainteresiranima unutar radnog vremena skloništa (uređen okoliš, prilazne staze i koridori za obilazak boksova sa životinjama), te pristup podacima o svakom psu individualno.
- sve životinje moraju dobiti jednaku priliku za udomljenje, te odmah po dolasku u sklonište i nadalje biti redovito oglašene (redovito ažuriranje web stranice skloništa sa slikama i podacima o svakoj životinji, te oglašavanje kako pojedinih životinja, tako i skloništa uopće, u tisku i ostalim medijima, te zakonski propisana obveza organiziranja informacijskog centra za napuštene i izgubljene životinje (članak 58. stavak 1. Zakona o zaštiti životinja).
U odnosu na eutanaziju bitno je reći da iz iskustava drugih zemalja kao i Republike Hrvatske ta mjera ne donosi dugoročno pozitivne učinke jer rješava posljedicu. Uvijek i svugdje potrebno je raditi na rješenju uzroka, a to je kako smo već spomenuli edukacija na čemu inzistira i zakonodavac kada u Zakonu o zaštiti životinja propisuje obvezu lokalne jedinice i drugih nadležnih tijela državne uprave u razvoju svijesti, a osobito svijesti mladih o zaštiti životinja (članak 58. stavak 2. Zakona o zaštiti životinja). Austrija od koje smo u cijelosti preuzeli zakonodavna rješenja, ide tako daleko, poučena iskustvom o neefikasnosti ubijanja koje je između ostalog i neetično, da zabranjuje eutanaziju, a s ponosom ističemo gradove Zagreb, Dubrovnik i druge koje na vlastitu inicijativu i odluku ne ubijaju životinje.
Gradskim upravama sklonište je često tek jedan u nizu gradskih projekata za koje je nužno izdvojiti proračunska sredstva, no činjenica da se ovdje radi o životinjama, čini ga izuzetno zanimljivim i nama - udruzi Prijatelji životinja.
Već 3 godine u okviru naše Udruge vrlo uspješno djeluje «Mreža protiv napuštanja životinja» - projekt koji okuplja predstavnike nadležnog ministarstva, voditelje skloništa, tvrtke, udruge i pojedince čija djelatnost ili interes uključuje prevenciju napuštanja, edukaciju ili skrb o napuštenim životinjama, pa odabirom koncesionara i Vaš grad Velika Gorica postaje dijelom ove inicijative u kojoj bismo željeli da aktivno sudjeluje.
Naša Udruga, osim što se bavi pravima i dobrobiti životinja, aktivno surađuje s Ministarstvom poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja i sudjelovala je u donošenju Zakona o zaštiti životinja, kao i svih srodnih podzakonskih akata, a iskustvo u organizaciji skloništa i suradnja sa sličnim inozemnim udrugama jamstva su ažurnosti i kompetencije na ovom području.
Stoga ćemo, kao i u ostalim gradovima, snažno inzistirati na ispunjavanju zakonom propisanih uvjeta, ali i primjeni svih praksom preporučenih mjera, na dostupnosti obilaska, kvalitetnom oglašavanju svih životinja i transparentnosti rada skloništa.
Također, bilo bi nam drago kada biste nas prepoznali kao partnere-volontere u svim fazama projekta skloništa za napuštene životinje Velika Gorica, te da tako zajednički smanjimo broj napuštenih životinja i sredstva koja grad za njih izdvaja, a onima kojima je sklonište dom, damo njihovu posljednju priliku za život.
Nakon što smo razmotrili Vaše primjedbe na tekst prijedloga ugovora, isti smo korigirali sukladno uvodno navedenim objašnjenjima imajući u vidu sve Vaše napomene, te Vam isti dostavljamo na mišljenje. Vašu verziju ugovora molimo da nam, sukladno ranijem dogovoru, dostavite radi mišljenja i izrade konačne verzije, a svakako prije potpisivanja.
S poštovanjem,
Luka Oman
predsjednik Udruge
Privitak: Prijedlog Ugovora
Na znanje:
GRAD VELIKA GORICA
n/r gosp. Dražena Barišića, gradonačelnika
Trg kralja Tomislava 34
10410 Velika Gorica
