Podržavamo simbolični porez na pse, ali ne na one koji građani udome
Luka Oman, predsjednik udruge Prijatelji životinja, govori o inicijativi o plaćanju poreza na držanje pasa
1. Gospodine Luka, kakva je to zavrzlama nastala oko plaćanje poreza na pse? Što ste vi predlagali i kome?
Podržali smo ideju o mogućnosti uvođenja tzv. poreza na pse, koju su iznijela dva člana Povjerenstva za izmjene i dopune Zakona o zaštiti životinja, a s ciljem smanjenja napuštanja životinja i njihova usmrćivanja u skloništima.
2. Ministarstvo poljoprivrede demantira da oni imaju veze s tom obvezom. Što vi kažete?
Ministarstvo poljoprivrede podržalo je taj prijedlog s obrazloženjem ''da bi uvođenje takvog poreza dovelo do bolje kontrole mikročipiranja pasa, a time i cijepljenih pasa''. Istaknuto je da se to ne može regulirati Zakonom o zaštiti životinja pa će uputiti prijedlog Ministarstvu financija, u čijoj je nadležnosti porezna politika.
3. Što bi takav porez značio i koliko bi iznosio za uzgajivače i one koji kupuju čistokrvne pse?
Podržavamo porez na pse pod uvjetom da ga prvenstveno plaćaju oni koji kupuju, uzgajaju i prodaju životinje. Ako netko može izdvojiti nekoliko tisuća kuna za kupnju psa umjesto da ga udomi besplatno, tada mu nije problem izdvojiti ni iznos za porez. S druge strane, strašna je činjenica da u Hrvatskoj u skloništima ubijaju na tisuće pasa godišnje, dok mnogi kupuju pse podržavajući njihov uzgoj i iskorištavanje.
4. Što s ljudima koji su psa našli napuštenog na cesti, nisu ga uzeli iz azila i ne mogu dokazati da je riječ o napuštenoj životinji?
Porez na pse ne bi plaćali građani koji udomljavaju pse iz skloništa. Ako netko pronađe psa na ulici, treba ga prijaviti skloništu za životinje, čime se uvodi red u sustav zbrinjavanja životinja – pronađeni pas mora biti registriran kao napuštena životinja, mikročipiran i kastriran.
5. Zašto bi odgovorni vlasnici pasa, koji su svoje ljubimce čipirali, plaćali da se saniraju postupci neodgovornih, za životinje u skloništu?
Ljudi općenito plaćaju policiju, zatvore i druge stvari koji postoje zbog onih koji ne poštuju zakone. Dakle, to je jednostavno ulaganje u uređenije društvo od čega korist na kraju imaju upravo oni koji poštuju zakone i žele da ih i drugu poštuju. Taj porez trebao bi utjecati na smanjenje kupnje i na povećanje udomljavanja i kastracije pasa.
6. Bojim se da će ova odredba dovesti do povećanja broja napuštenih pasa jer vlasnici nemaju novca za taj porez?
Vrlo važno je da taj porez bude simboličan, manji od cijene cijepljenja pasa, o čemu treba odlučiti nadležno ministarstvo. Ako netko ne može odvojiti do 100 kuna godišnje za porez na psa, ne treba ga niti nabavljati jer će to biti najmanji izdatak za psa koji će imati tijekom njegova života. U medijima se spominje nerealan iznos od 100 eura za porez, što ne podržavamo.
7. Na što bi se porez trebao trošiti? Veći broj parkova za pse? Na no kill azile?
Podržavamo ideju o uvođenju poreza na pse isključivo ako bi bio na državnoj razini i ako novac ne bi punio državni proračun, već bi se koristio namjenski za programe kastracije, liječenje i udomljavanje životinja, edukaciju građana i zaštitu životinja.
8. Kako riješiti problem s pojedincima koji u svojim domovima imaju "privatne azile" i na njih su čipirani deseci pasa? Hoće li plaćati porez na svakog?
Svakako će se trebati riješiti i slučajevi gdje građani sudjeluju u zbrinjavanju životinja i drže spašene životinje pod svojom skrbi - oni će trebati biti registrirani kao takvi kako bi se razlikovali od uzgajivača i ostalih koji drže pse iz drugih razloga osim spašavanja i pomoći životinjama. Porez na pse pomogao bi da svi psi u Hrvatskoj budu mikročipirani, što je i zakonska obveza. Trenutačno je u Hrvatskoj oko 30 % nečipiranih pasa. Ti psi završavaju u skloništima gdje većinom budu usmrćeni nakon 60 dana.
9. Spominjete zemlje gdje se plaća porez. Što vlasnici dobivaju zauzvrat?
U prijedlogu koji je Udruga podržala istaknuto je da su takav porez već uvele neke druge europske države, poput Njemačke i Austrije. Oni koji udome životinju korist vide u oslobođenju od poreza, a oni koji kupuju pse u tome mogu vidjeti barem malu pomoć za napuštene pse, s obzirom na to da su kupnjom životinje pripomogli okrutnoj industriji uzgoja i trgovine životinjama.
10. Kakvo rješenje vidite u slučaju istarskog Mede?
U slučaju psa Mede važno je rješavati korijen problema, a taj je da je pas na lancu. Držanje pasa na lancu predstavlja fizičko i psihičko zlostavljanje koje dovodi do trajne patnje životinje i može dovesti do agresivnosti psa, a pojačano lajanje je jedan od načina na koji pas želi skrenuti pozornost na sebe i svoju potrebu za društvom i stimulacijom. Omogućavanje pravilne skrbi bilo bi korisno i za međususjedske odnose i za Medu.
Objavljeno: 5. studenoga 2016. u rubrici Magazin Jutarnjeg lista - Tjedan u 10 pitanja Zlatka Šimića
![Luka Oman [ 22.92 Kb ]](/data/image_2_11149.jpg "Luka Oman [ 22.92 Kb ]")
