05.04.18. Odgovor na mišljenje Hrvatske veterinarske komore i Veterinarskog fakulteta u Zagrebu o trajnoj sterilizaciji pasa i mačaka
Predmet: Sterilizacije/kastracije pasa i mačaka
- odgovor, dostavlja se
Poštovana gospodo Forgač i Turk,
zahvaljujemo vam na dostavljenom mišljenju Hrvatske veterinarske komore i Veterinarskog fakulteta u Zagrebu o trajnoj sterilizaciji pasa i mačaka.
Cijenimo razumijevanje stručnjaka veterinarske medicine za nužnošću rješavanja velikoga problema napuštenih životinja koje su nastale od pasa i mačaka koji imaju skrbnike. Drago nam je da se, kako navodite, možete načelno složiti „da je trajna sterilizacija/kastracija najučinkovitija mjera kontrole, odnosno sprečavanja nekontroliranog razmnožavanja pasa i mačaka te da bi zakonodavno propisivanje trajne sterilizacije/kastracije pasa i mačaka kao obvezne mjere pridonijelo ubrzavanju rješavanja aktualnog problema napuštenih pasa i mačaka, čime bi se ujedno poboljšao rad skloništa za životinje i uvjeti u njima.”
Slažemo se s vašim mišljenjem da su za problem napuštenih i izgubljenih pasa i mačaka nužni „promjena u ljudskom ponašanju” i „promocija odgovornog vlasništva” te nam je drago da ćete „i dalje podržavati svaki oblik edukacije o odgovornom posjedovanju kućnih ljubimaca”.
No iz većine navoda u vašem dopisu stječemo dojam da su izneseni stavovi čelništva Veterinarskog fakulteta i Hrvatske veterinarske komore pristrani, neobjektivni i jednostrani te suprotni mišljenju većine veterinara. Vjerujući u vaše dobre namjere, možemo jedino zaključiti da takvi stavovi i mišljenja proizlaze iz vaše nedovoljne upućenosti u krajnje zabrinjavajuće stanje s napuštenim životinjama u Hrvatskoj.
Udruge za zaštitu životinja intenzivno već više od 15 godina provode programe edukacije u vrtićima i školama, medijske kampanje, javna događanja, tiskanje i distribuciju edukativnih materijala i mnoge druge aktivnosti usmjerene na informiranje o odgovornom postupanju prema kućnim ljubimcima i promjenu svijesti građana. S obzirom na neprekidno rastući broj napuštenih životinja za koje se više ne može naći mjesta u pretrpanim skloništima i domovima volontera, očito je da edukacija nije dovoljna i da se moraju primijeniti druga rješenja.
Osim Hrvatske, ni druge države u svijetu ne uspijevaju riješiti problem napuštenih životinja samo promjenom svijesti pojedinaca i edukacijom, već smanjuju broj napuštenih životinja ili kastracijom ili usmrćivanjem neželjenih životinja. Hrvatska je zakonskom zabranom usmrćivanja napuštenih životinja u skloništima napravila velik civilizacijski iskorak i propisala humane mjere rješavanja problema napuštenih životinja, među kojima je i mogućnost općina i gradova da propišu obaveznu trajnu sterilizaciju.
S obzirom na to da je neosporno da je edukacija nedostatna u poticanju skrbnika pasa i mačaka na odgovorno skrbništvo, nepromišljeno je vaše isticanje da se obavezna trajna sterilizacija treba propisati kao krajnja mjera samo u „iznimnim slučajevima, na ograničenim područjima na kojima problem nije moguće drukčije riješiti i nakon što su iscrpljene sve zakonom predviđene mogućnosti”. Možete li nam navesti ijedan dio Hrvatske u kojoj ne postoje napuštene životinje? Možete li nam spomenuti ijedno sklonište za napuštene životinje koje je prazno ili ima viška mjesta? Jeste li svjesni da su udruge za zaštitu životinja i volonteri, koji godinama nose na svojim leđima teret zbrinjavanja napuštenih i neželjenih životinja odrađujući teškom mukom posao lokalnih zajednica i države, iscrpili do krajnjih granica „sve zakonom predviđene mogućnosti”? Osim toga, iscrpljeni su i emocionalno i financijski promatrajući svaki dan brutalne prizore ozlijeđenih, ranjenih, ugušenih, utopljenih, izmučenih pasa i mačaka te ulažući goleme napore da se životinje koje je moguće spasiti izliječe i udome. Žive li veterinari koji se protive mjeri trajne sterilizacije u nekoj drugoj državi gdje nisu još iscrpljene sve mogućnosti za razliku od Hrvatske u kojoj žive pojedinci i udruge koji zbrinjavaju životinje s iscrpljenim svim mogućnostima? Jeste li svjesni da je u Hrvatskoj situacija s napuštenim životinjama goruća i da više nema vremena za lijepe fraze o edukaciji koja će iznenada osvijestiti sve ljude i trenutačno riješiti problem napuštenih životinja?
Ponavljamo – da, treba educirati ljude, ali sama edukacija pokazala se kao nedovoljno rješenje zbog čega je nužno, paralelno uz edukaciju, provoditi i mjeru trajne sterilizacije pasa i mačaka. Kao što je nemoguće educirati ljude da budu dobri i savjesni vozači, već su potrebni zakonski okviri koji će sankcionirati neprihvatljivo ponašanje u prometu, tako je važno i zakonom propisati učinkovite mjere za rješavanje problema napuštenih životinja. Zakon o zaštiti životinja propisao je mjeru obavezne trajne sterilizacije upravo kao mogućnost da lokalne zajednice humano riješe problem zbrinjavanja velikoga broja životinja, uz jasne iznimke za pse u uzgoju, bolesne i stare pse, kao i pojedince koji imaju opravdan razlog zašto ne žele trajno sterilizirati životinju o kojoj skrbe. Činjenica je da zakonske odredbe moraju biti poticaj za promjenu ponašanja jer se ne možemo pouzdati u spore pomake u ljudskoj osviještenosti dok je situacija s napuštenim životinjama u Hrvatskoj iz dana u dan sve teža i ozbiljnija.
Sigurno vam je poznato da su jedinice lokalne samouprave dužne organizirati i osigurati zbrinjavanje napuštenih životinja. Zakon je dao mogućnost koja je bila dugo priželjkivana, koja donosi korist životinjama, omogućava smanjenje izdataka jedinica lokalne samouprave, ali i omogućava profit veterinarskim ambulantama. Zakonom je dana legalna mogućnost jedinicama lokalne samouprave da same odluče hoće li propisati obaveznu trajnu sterilizaciju. To njihovo pravo nitko ne može osporavati niti ih se treba na bilo koji način obeshrabriti u korištenju pravnih instrumenata kojima žele pomoći životinjama, smanjiti njihovo napuštanje i smanjiti izdatke iz proračuna za njihovo zbrinjavanje. Naknadno rješavanje problema umjesto uzroka ne dovodi do ostvarivanja svrhe ovoga zakona – zaštite životinja i smanjenja broja napuštenih životinja.
Nadalje, u vašem mišljenju kao stručnjaka veterinarske struke zapanjuje očigledno iznošenje nepotpunih informacija i predrasuda o trajnoj sterilizaciji. Iznijeli ste prigovor da je trajna sterilizacija rizična za zdravlje životinja, no prešutjeli ste prednosti takvog zahvata za njihovo zdravlje. To je iznenađujuće s obzirom na to da vaši kolege veterinari redovito na internetskim stranicama svojih veterinarskih ambulanti i u javnim istupima iznose niz prednosti i povoljan utjecaj trajne sterilizacije na zdravlje i ponašanje ljubimaca, kao i na sprječavanje nekontroliranog povećavanja uglavnom neželjene populacije pasa i mačaka.
Tako, primjerice, na specijaliziranom veterinarskom informacijskom portalu veterina.com.hr veterinari sami navode, između ostaloga, da je ranom kastracijom ženki značajno reducirana pojava tumora mliječnih žlijezda koji su česti kod kuja (maligno ih je 60 – 70 %), a nešto rjeđi kod mačaka (maligno ih je 95 %) jer, statistički gledano, karcinom mliječne žlijezde čini 50 % svih malignih oboljenja u pasa. U nastavku se ističe i: da kastracijom možemo spriječiti čestu bolest kod kuja – gnojnu upalu maternice ili piometru; da ženke koje boluju od bolesti kao što je na primjer dijabetes, epilepsija, bolesti štitnjače treba kastrirati kao dio tretmana ovih oboljenja; da kastriranje mužjaka poništava rizik pojave zloćudnog tumora testisa, a može spriječiti i bolesti prostate (povećanje, adenome i karcinom); da se kastracijom mužjaka psa za 94 % smanjuje bježanje i lutanje za kujama, za 66 % se smanjuje naskakivanje, za 63 % se smanjuje istospolna agresija i za 59 % se smanjuje obilježavanje teritorija mokraćom… (Izvor: http://veterina.com.hr/?p=4576) Kako navedene brojke upućuju na ozbiljne i za život opasne zdravstvene probleme koji se mogu razviti u nekastriranih životinja koje ne mogu zadovoljiti svoj spolni nagon zbog sprječavanja dobivanja neželjenog potomstva, zašto ih niste naveli u svojem mišljenju? Osim toga, zar je dobrobit za životinje držanje u stanu nekastrirane životinje koja ne može ispuniti svoje nagone ili držanje po dvorištima nekastriranih muških životinja koje zavijaju za kujama, preskaču ograde i pogibaju pod kotačima automobila?
U nevjerici smo pročitali i vašu tvrdnju: „U kontekstu rješavanja predmetne problematike posebno ističemo da nema nikakvog stručnog opravdanja provoditi kastraciju muških životinja…” Svjesni smo da među laicima postoji predrasuda da muške životinje ne treba kastrirati jer one ne mogu roditi i donijeti na svijet neželjeno potomstvo, no nevjerojatno je da ovakvo mišljenje dolazi od stručnjaka veterinarske struke. Stječemo dojam da i navedeno mišljenje proizlazi iz vašeg nedovoljnog poznavanja grube sirove realnosti problema napuštenih životinja, ali i stava drugih stručnjaka veterinarske medicine. Trajna sterilizacija muških životinja jednostavnija je od sterilizacije ženskih životinja te itekako nužna i opravdana upravo zato što su te životinje zaslužne za nastanak neželjenog potomstva; vođene nagonom, čak i ako imaju odgovornog skrbnika, lako pobjegnu i stvaraju potomstvo ženkama koje zateknu. Taj je problem osobito izražen u ruralnim naseljima gdje se muški psi često puštaju da slobodno šeću naseljem i oplođuju kuje zavezane za lanac, čije se potomstvo iz godine u godinu baca u vodu, ostavlja u šumi ili u kutijama pred vratima skloništa. Situacija s mačkama još je gora jer se muške životinje nekontrolirano puštaju naseljima i odgovorne su za stalan porast broja neželjenih mačaka kojima je nemoguće pronaći dom. Kod muških mačaka kastracija je nužna radi smanjenja oboljelih od mačje leukemije (FeLV) i mačje imunodeficijencije (FIV) jer se kastracijom reducira rizično ponašanje koje je veliki faktor u prijenosu spomenutih bolesti. Udruge koje se bave zbrinjavanjem i udomljavanjem mačaka ističu da su upravo mačja leukemija i sida odgovorni za velik pomor muških mačaka, što se može uspješno spriječiti njihovom kastracijom. Stoga je tvrditi da „nema nikakvog stručnog opravdanja provoditi kastraciju muških životinja…”, najblaže rečeno, neetično uzimajući u obzir zaštitu zdravlja i dobrobiti životinja.
U svojem mišljenju nadalje navodite: „poznato da su sterilizirane/kastrirane životinje sklonije debljanju i promjenama ponašanja, da je kod njih učestalija pojava raznih metaboličkih bolesti, od kojih izdvajamo šećernu bolest. Jedna od negativnih pojava kastracije ženskih životinja jest i pojava inkontinencije, koja se relativno često pojavljuje u ranoj dobi”. Ovom mišljenju proturječe mišljenja drugih veterinara i veterinarskih organizacija koji ističu da je kastracija kuja (ovarijektomija i ovariohisterektomija) najčešće izvođen kirurški zahvat u veterinarskoj medicini te da su zbog rutinskog izvođenja ovoga zahvata značajnije postoperativne komplikacije rijetke. Neki navode da je moguće da kastracija upravo sprječava pojavu dijabetesa. Što se urinarne inkontinencije tiče, javlja se u oko 20 % kastriranih kuja u većoj mjeri kod kuja tjelesne mase veće od 20 kg i ako je ovarohisterektomija (uklanjanje jajnika i maternice) izvedena prije puberteta. Općenito je mišljenje da se rizik od nastanka urinarne inkontinencije povećava ako su kuje kastrirane prije trećeg mjeseca starosti, što se u Hrvatskoj ne provodi, već se preporučuje trajna sterilizacija životinja u dobi od oko šest mjeseci nadalje.
Cijenjena veterinarska organizacija, British Veterinary Association (BVA) u svojem službenom stavu o kastraciji pasa i mačaka, između ostalog, iznosi:
- BVA acknowledges that neutering is not a trivial procedure but the welfare implications of neutering are outweighed by the benefits.
- BVA agrees with BSAVA (British Small Animal Veterinary Association) that the additional welfare benefits of neutering cats include:
* reduction in numbers of roaming cats injured or killed in road traffic accidents
* reduction in fighting, thus reduction in infected wounds, abscesses and spread of FIV infection
- BVA believes that there is no current scientific evidence to support the view that the spaying of bitches should take place after the first season.
- There are some reservations about spaying but most are not justified when examined more closely. Spaying may predispose to weight increase but dietary management can control this. Urinary incontinence can occasionally be associated with spaying but whether that relates to the age at which the bitch was spayed is unknown. Spaying is irreversible and a decision to spay a young bitch may be postponed by controlling her oestrus with drugs under veterinary direction. BVA believes the benefits of spaying a bitch outweigh any potential risks that are involved with the procedure.
Ostale informacije o prednostima kastracije pasa i mačaka koje navodi BVA dostupne su na https://www.bva.co.uk/News-campaigns-and-policy/Policy/Companion-animals/Neutering/.
U dijelu vašeg odgovora gdje govorite o kastraciji gravidnih životinja, napominjemo da se nikada nigdje nismo zalagali ili promovirali kastraciju gravidnih životinja. Mjera obavezne trajne sterilizacije odnosi se na životinje oba spola, a kada je riječ o ženkama životinja, na one kod kojih nema vidljivih pokazatelja graviditeta.
U zaključku kažete: „Propisivanje ove mjere kao rutinske trajne sterilizacije/kastracije bez prethodnog kliničkog pregleda te konzultacije s doktorom veterinarske medicine nije stručno opravdano i stoga veterinarska struka ne može podržati ovakav generalizirani pristup i njegovu primjenu na cijelom području Republike Hrvatske, odnosno u svim jedinicama lokalne samouprave.” Važno je razjasniti da odluka o obaveznoj trajnoj sterilizaciji ne znači da odjednom prestaju vrijediti Zakon o veterinarstvu i drugi zakonski propisi. Svaka životinja uvijek, pa i u slučaju propisivanja obavezne trajne sterilizacije, najprije ide na pregled gdje će veterinar utvrditi je li za tu životinju primjerena trajna sterilizacija s obzirom na stanje organizma i dob. Jasno je da trajna sterilizacija nije mjera koja se provodi ili bi se provodila rutinski, već uz prethodni pregled životinje i konzultaciju s veterinarom, dakle, onako kako veterinari diljem Hrvatske već godinama rade i inače kada skrbnici odlučuju kastrirati životinju.
Ovo posebno ističemo jer iz vašeg odgovora na više mjesta proizlaze pretpostavke o tome što znači mjera trajne sterilizacije ili kako bi se ona provodila, a koje nemaju temelja u propisanoj zakonskoj mogućnosti ni u stavovima udruga za zaštitu životinja. Važno je reći da mjera obavezne trajne sterilizacije nije zamišljena i propisana kao represivna mjera, već će se provoditi postupno i u skladu s propisanom procedurom te s ciljem smanjenja broja neželjenih životinja kroz kontrolu njihova razmnožavanja.
Svjetska organizacija za zdravlje životinja (OIE) navodi da kontrola reprodukcije pasa sprječava rađanje neželjenih štenaca i može pomoći u stvaranju ravnoteže između potražnje za psima i veličine populacije. Dobar poticaj za provedbu te mjere je subvencioniranje programa sterilizacije od strane vlade, lokalnih zajednica ili drugih organizacija. S obzirom na to da je na razini Europske unije prepušteno državama članicama da donesu zakonske propise i provedbene mjere za rješavanje problema pasa lutalica, odnosno napuštenih pasa koji dolaze od pasa koji imaju vlasnika, smatramo da se zakonska mogućnost propisivanja obavezne trajne sterilizacije ne može smatrati generaliziranim pristupom, već, naprotiv, krajnjom mjerom koju je nužno primijeniti s obzirom na to da su iscrpljene sve druge mjere za zaustavljanje porasta broja napuštenih životinja.
Svakodnevno suočene s užasnim posljedicama napuštanja pasa i mačaka od strane njihovih donedavnih vlasnika, udruge za zaštitu životinja u Hrvatskoj podržavaju propisivanje mjere obavezne trajne sterilizacije pasa i mačaka. Zato su i ostale neugodno iznenađene odgovorom veterinarskih institucija koje bi trebale iznositi potpuna i nesubjektivna mišljenja i preporuke koje odgovaraju većinskom i službenom stavu veterinara i veterinarske struke. Većinski stav struke je upravo taj da veterinari u Hrvatskoj rutinski provode kastracije i promoviraju taj zahvat zbog njegovih dobrobiti. Da je riječ o opasnom i neadekvatnom zahvatu, tada ne bi bio dio redovite usluge veterinarskih ambulanti niti bi ga veterinari preporučivali.
Obratili smo vam se tražeći podršku za zakonsku mjeru propisivanja trajne sterilizacije pasa i mačaka jer smo smatrali da kao stručnjaci veterinarske medicine možete objektivno sagledati situaciju u Hrvatskoj gdje na tisuće pasa i mačaka traži dom, predlagati rješenja sukladna trenutačnoj situaciji s populacijom pasa i mačaka u Hrvatskoj te podržati rješavanje problema na razini države. Nažalost, u mnogim rečenicama koje navodite vidimo tek kopiranje trenutačno rasprostranjenih subjektivnih interesnih napada uzgajivača protiv mjere trajne sterilizacije, kakve u posljednje vrijeme čitamo po medijima, što je krajnje neprihvatljivo i ne ide u prilog profesionalnosti pristupa kakav se očekuje od vaših institucija.
Žalosno je i pogubno za dobrobit životinja i to što ste svoj odgovor naširoko distribuirali po medijima, veterinarskim ambulantama, na društvenim mrežama i drugdje te time, koristeći autoritet svoje struke, nametnuli svoje mišljenje kao nepristrano i objektivno. Ističemo da će takav stav samo pridonijeti povećanju broja napuštenih životinja za što, kao veterinarska struka, morate biti spremni snositi posljedice. Naime, lokalne zajednice u ovome trenutku grcaju pod teretom napuštenih životinja. Samo u romskim naseljima Međimurske županije više je od 3000 pasa koji su posljedica napuštanja vlasničkih pasa, zbog čega je nužno da se zaustavi priljev pasa tamo odakle oni dolaze, dakle od onih vlasnika koji ne vode brigu o kontroli razmnožavanja svojih kućnih ljubimaca. Upravo takvi vlasnici uzrokovali su problem s više od 3000 pasa ostavljajući neželjeno potomstvo svojih kućnih ljubimaca na ulazu u romska naselja Međimurske županije.
Koje rješenje kao struka nudite ako smatrate da nije stručno opravdano da lokalne zajednice, koje trebaju svu pomoć i podršku, propisuju obaveznu trajnu sterilizaciju, kao što smatrate i da nema nikakvog stručnog opravdanja provoditi kastraciju muških životinja? Da usmjerimo lokalne zajednice da neželjene štence i muške životinje dovoze pred Hrvatsku veterinarsku komoru i Veterinarski fakultet?
U sklopu naše zamolbe za podrškom dostavili smo vam i članak pod nazivom „Propisivanje trajne sterilizacije” (http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=3442) koji govori o svim izuzecima koje se mogu i rade vezano uz propisivanje obavezne trajne sterilizacije i žao nam je da ga niste detaljnije pročitali, kao i članak pod nazivom „Zašto je kastracija jedina opcija” (http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=3435) koji govori o tome koliko je bitno usredotočiti se na uzroke problema.
Na temelju svega navedenoga, apeliramo na vas da revidirate svoje mišljenje i zajedno s udrugama za zaštitu životinja koje vam mogu najobjektivnije predočiti pravo stanje na terenu i nadležnim ministarstvom koje se trudi omogućiti rješavanje problema na human i učinkovit način, sudjelujete u rješavanju gorućih problema za zaštitu životinja ili da barem svojim mišljenjima ne odmažete već ionako alarmantnoj situaciji s napuštenim životinjama u Hrvatskoj.
Na raspolaganju smo za suradnju i za sastanak na kojemu bismo detaljnije razgovarali o ovoj temi.
U očekivanju vaše pomoći i objektivnog pristupa,
srdačan pozdrav,
Mreža za zaštitu životinja, ZEU Prijatelji životinja i prirode, Udruga Pobjede, Mrkvica, Farmica, Rocco, Merida, S-PAS, Vis Vitalis, Rina, Spas, Papagalo, Prava Šapa, Tvorum, Udruga 9 života, Udruga za zaštitu životinja Zadar, Sklonište dobrote, Faun, Udruga prijatelja životinja Kira, Vita, Animalex, Blue Cross, Smiješak za dom, Veselo dvorište, Futura, SOS Cat, SOS za mace, Sudeuropaische Tierhilfe, Prijatelji životinja
Dostaviti:
1. Hrvatska veterinarska komora
n/r g. Ivan Forgač, predsjednik
Heinzelova 55
2. Veterinarski fakultet u Zagrebu
n/r g. Nenad Turk, dekan
Heinzelova 55
Zagreb, 5. travnja 2018.
