Utočišta za životinje s farmi
Čistu suprotnost prevladavajućem i uobičajenom tretiranju životinja u ovom društvu - najbezdušnijoj eksploataciji do samih bioloških granica pa i preko toga, predstavljaju utočišta (sanctuaries). Sa svojom nesebičnom brigom za druga živa bića, utočišta predstavljaju upravo prototip negacije temeljnih principa ovog društva, koje glorificira baš suprotne 'vrijednosti': egoizam, pohlepu i izvlačenje maksimalnog profita iz ama baš svega što je zamislivo kao profitabilno, a 'na sreću' nije zaštićeno zakonom.
Kao i o mnogim drugim aspektima borbe za prava i oslobođenje životinja i o njima se vrlo malo zna - i utočišta su podvrgnuta potpunoj blokadi informacija od strane opresivnog sistema. Za mene osobno saznanje o njihovom postojanju predstavljalo je veliko iznenađenje, kao uostalom i saznanje o samom postojanju vrlo snažnog pokreta za oslobođenje životinja.
![Utočišta za farmske životinje 4 [ 38.03 Kb ]](/data/image_2_816.jpg "Utočišta za farmske životinje 4 [ 38.03 Kb ]")
Odakle potječu životinje koje su konačno našle svoj dom u utočištima? Ako je riječ o vrstama koje se komercijalno eksploatiraju gotovo uvijek to su bolesne, zlostavljane ili neželjene životinje, koje su izgubile 'komercijalnu vrijednost'. Nema te životinje koja je u rukama eksploatatorske mašinerije, bilo da se radi o industriji mesa, mlijeka, jaja, itd., a koja će završiti život prirodnom smrću, osim ako ne umre od bolesti - za sve njih konačno odredište je klanje - i to se zbiva onog trenutka kad im produktivnost popusti, tj. padne ispod 'isplative', da bi njihovo samljeveno meso završilo u konzervama hrane za kućne ljubimce, ili bilo upotrebljeno za slične svrhe. Istina, neki se rješavaju takvih, 'nekorisnih' životinja drugačije - jednostavno ih privežu negdje i prepuste sudbini - ostave ih da skapaju od gladi ili žeđi.
Neka utočišta pružaju mogućnost ljudima da ih posjete, pa i da proborave neko vrijeme kod njih. Slijedeći članak prenesen iz američkog magazina - fanzina Out of the Cages govori o jednom takvom iskustvu, o posjetu utočištu Farm Sanctuary.
Utočište za farmske životinje
Dvije godine član sam Utočišta za farmske životinje. Kao što se može naslutiti iz imena, to je utočište za životinje uzgajane za hranu, koje su ostavljene da umru na dvorištima stočnih sajmova. U lipnju 1992. odlučila sam dogovoriti aranžman za trodnevni boravak na Utočištu. Ono što me motiviralo bila je potreba da vidim životinje žive a ne kao hladne odreske u nečijem ručku ili kao glavno jelo za večeru. Za mene one su bića koja osjećaju, dostojna poštovanja i dostojna da svoje živote prožive bez okrutnosti, koliko god je to moguće.
Iako je vožnja od kuće trajala približno 4 sata, krajolik je bio divan. Čim smo stigli i nakon što sam pogledala svoju sobu, odmah sam pošla da se sretnem sa životinjama. Farma je besprijekorna. Tu nema neugodnih mirisa. Svaka zgrada sagrađena je da zadovolji potrebe svake životinjske vrste. Ako uopće postoji nešto što bi se moglo približiti 'Miroljubivom kraljevstvu', onda je to ovo.
![Utočišta za farmske životinje 6 [ 34.68 Kb ]](/data/image_2_818.jpg "Utočišta za farmske životinje 6 [ 34.68 Kb ]")
Pure i purani su brbljava skupina i bilo je zabavno voditi 'razgovor' s njima. To su prekrasne bijele ptice, ali usprkos njihovoj prijateljskoj naklonjenosti, preplašeni su zbog efekata uzgoja u 'tvorničkim' farmama. Nedostajali su im prsti, odsječeni bez ikakvih ublaživača bola, a zbog genetske manipulacije daleko su preveliki za svoja stopala i srca. Čak i oslobođeni u prosjeku žive samo godinu dana. Isto je s dražesnim pilićima. Bilo je toliko zabavno gledati ih kako trče uokolo sretni, ali osjećala sam užasnu tugu znajući da je zbog surovosti kojima su izložene te druževne ptice u uvjetima farmi-tvornica, njihov životni vijek reduciran na jednu godinu u ovoj miroljubivoj luci. Slijedeći dan provela sam još više vremena s praščićima, svinjama, kunićima, patkama, guskama, kravama, ovcama, i kozama. Prilazile su mi na prijateljski način. Zaljubila sam se u praščiće - tako su zabavni. Tu je bilo tele nazvano Lee, žrtva industrije 'teletine iz sanduka', koje se mučilo i naprezalo žudeći za životom tako mnogo. Fizički, on je bio ruševina: koža njegovih stražnjih nogu otpala je, otkrivajući sirovo, crveno tkivo. Lee-evo lice i tijelo nalikovali su više na lutku u obliku teleta - toliko lijepo je izgledao kad sam ga prvi put ugledala, ali ponovo, ta duboka žalost preplavila je moja osjećanja kad sam mu vidjela stražnje noge. Usprokos zlostavljanju i zanemarivanju, bio je drag i prijateljski naklonjen. Bio je tjedan dana star i umirao je kad je spašen iz dvorišta stočnog sajma.
Treba li to reći, prošlost svih tih životinja ispunjena je neizrecivim užasima. Činjenicu da su pune života, prijateljski naklonjene i lijepe treba nesumnjivo pripisati liječničkoj pomoći, ljubavi i pažnji koju sve one dobivaju.
Ne mogu zamisliti kako njihova patnja ne dovodi ljude do suza. Uvidjela sam prije mnogo godina da je jedini životni stil kojeg mogu prihvatiti onaj koji nije povezan s okrutnošću. Zbog toga sam odlučila postati etičkom vegetarijankom. Osim toga, nosim i odjeću koja izražava tu odluku. I da, ja volim životinje. I ne, ne ispričavam se zbog osjećajnosti. Nema ničeg pogrešnog u ljubavi i suosjećanju. Svi mi ih trebamo.
Ana Garcia
![Utočišta za farmske životinje 3 [ 29.15 Kb ]](/data/image_2_815.jpg "Utočišta za farmske životinje 3 [ 29.15 Kb ]")
![Utočišta za farmske životinje 1 [ 34.83 Kb ]](/data/image_2_813.jpg "Utočišta za farmske životinje 1 [ 34.83 Kb ]")
![Utočišta za farmske životinje 2 [ 32.26 Kb ]](/data/image_2_814.jpg "Utočišta za farmske životinje 2 [ 32.26 Kb ]")
![Utočišta za farmske životinje 5 [ 53.79 Kb ]](/data/image_2_817.jpg "Utočišta za farmske životinje 5 [ 53.79 Kb ]")
