Stres kod pčela

| More

Jedna od sve češće korištenih riječi koja je pogodna za opis stanja u kojem se nalazi većina ljudi današnjice jest stres. Izvorno, engleska riječ stress znači pritisak, naprezanje, napor, napregnutost. S obzirom na rasprostranjenost stresa, sasvim je razumljivo da se mnogi znanstvenici njime bave. Hans Selye, jedan od najpoznatijih istraživača stresa, definira ga kao zahtjev za novim prilagođavanjem što ga sredina postavlja organizmu. Stoga stres možemo shvatiti kao skup bioloških i psihičkih poremećaja izazvan nekom agresijom na organizam, njegovom reakcijom, pripremom za obranu i vrlo vjerojatnim početkom serije bolesti.

Sve do sada rečeno može se jednako primijeniti kako na pčele tako i na ljude, ali ne smije se smetnuti s uma odnos intenziteta poremećaja što ga najčešće nameće čovjek kao i veličine pčelinjeg tananog organizma. Računajući s ovim faktorom u životu pčela, postaje potpuno razumljivo zbog čega se suvremeno pčelarstvo sve više bavi problemima veterine, uspoređujući ga s uzgojem ovih plemenitih insekata - i to prije svega, stotinu godina unazad. Pripitomljavajući ih, kao i druge životinje, čovjek im je nametnuo stres kao način življenja i one mu se odupiru koliko je to u njihovoj skromnoj moći - ipak, sve više posustajući i obolijevajući.

Polazeći od definicije stresa Hansa Selyea, vrlo lako uočavamo da agresivne poremećaje iz vanjske sredine najvećim dijelom nameću pčelama uzgajivači. Većina pčelara smatra da je košnica koju su ljudi izgradili i odredili pčeli za stanište istodobno i najbolje mjesto gdje će one moći živjeti. Razni tipovi košnica prilagođeni su za ugodan i brz rad pčelara i pružanje optimalnih uvjeta za život pčelinje zajednice. Odakle onda stres, kada se sve čini da pčelicama bude ugodno?

Umjetno izgrađeno stanište, košnica, samo je nalik na prirodno. Mikroklima koja se može stvoriti u tako malenom prostoru daleko je od optimalne. Unutrašnjost košnice najčešće je hermetički izolirana od okoline vodonepropusnim slojevima boje kojom je zaštićena. Teško je postići da se ovakav prostor klimatizira prema životnim potrebama pčele, posebice ako je nametnuta neodgovarajuća ventilacija. Srozavanje i deformiranje saća u vrelim danima, plijesni u košnici i razvoj vapnenog legla uslijed vlage koja se ne može ukloniti, satne osnove na kojima se moraju izgraditi satovi po mjeri uzgajivača načinjene uglavnom od parafina, redovno bogate reziduama preparata i još mnogo drugih svim pčelarima znanih okolnosti - sve to uzrokuje tehnopatije pčelinjih zajednica.

Pojam tehnopatije u intenzivnoj poljoprivrednoj proizvodnji javlja se prvi put prije nešto više od trideset godina, podrazumijevajući bolesti i tjelesne povrede u industrijskim uvjetima držanja životinja. U području pčelarske tehnologije, tehnopatije bi se mogle definirati kao tjelesne povrede pčela ili bolesti koje se javljaju kao posljedice konstrukcijskih grešaka ili funkcionalnih poremećaja na bilo kojem tehničkom sustavu korištenom u procesu uzgoja i eksploatacije pčela.

Košnica i njena konstrukcija samo je jedan od elemenata. Svi znamo kako impresivno izgledaju ogromne prikolice kamiona koje vuku tegljači s kraja na kraj američkog kontinenta ili veliki autobusi nastanjeni sa stotinama društava - a takvih 'građevina' ima i kod nas. Postoji li u prirodi tolika masa pčela na tako malom prostoru? Svakako da je spomenuti način pčelaru komforniji za selidbu, a pčelama? Ali, ostavimo to po strani i zadržimo se samo na osnovnoj postavci na kojoj počiva moderno pčelarstvo - seobi društava. Sam transport, ma koliko kratka bila udaljenost, izvor je ogromnog stresa za pčelinju zajednicu. Ovaj mirni insekt mora izdržati strahovite vibracije, pomicanja i udarce ponekad na vrlo dugim putovanjima.

Kada je već riječ o hrani, spomenimo također i stresove koje izaziva svaka strana tvar koja se unosi u pčelinji dom radi tretiranja. Invazija grinje varroe bila je razlog da se spas potraži u ogromnoj paleti kemijskih sredstava kojih - i to samo registriranih - ima više stotina. Intenzivno neugodan miris fluvalinata (vrsta pesticida; poznat po tome što su grinje postale rezistentne na njega), ispunjavanje košnice isparavanjima kiselina, zagušujući dim spaljenog amitraza (vrsta pesticida; poznat i po tome što se opravdano sumnja na njegovu kancerogenost), su neugodnosti s kojima je pčela morala redovno računati više puta tijekom godine. Ako se još tome doda i poneko tretiranje usjeva pesticidima ili bauk Gauča (pesticid koji je uzdrmao pčelarsku Europu, jer je uništio više pčelinjih društava negoli sve bolesti do sada; namijenjen zaštiti sjemena od insekata, ali ostaje u biljci i potom ga pčele s nektarom unose u sebe i umiru) koji kruži svjetskom poljoprivredom. Stres se nadovezuje na stres. Nesreća je tim veća ako je i uzgajivač ljubopitljiv i često otvara košnice, obilno se koristeći dimilicom.

Dejan Kreculj

Vezane teme

Izvor: n8ture.com - pčele [ 19.94 Kb ]

Također pogledajte

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting