Prljava igra

| More

Iako se manje od 5 posto američkog stanovništva bavi lovom, on je dopušten u mnogim prirodnim rezervatima, nacionalnim šumama i parkovima te na drugim javnim površinama. Četrdeset posto lovaca ubija životinje na javnim površinama, što znači da svake godine na pola miljarde hektara američkih javnih površina lovci ubiju ili osakate milijune životinja koje 'pripadaju' većini od 95 posto Amerikanaca koji se ne bave lovom, a prema nekim procjenama isto toliko lovokradice ubiju ilegalno. Lov doprinosi istrebljenju životinjskih vrsta širom svijeta, među kojima su tasmanijski tigar i sjeverni ronac.

Što doista biva 'zaštićeno'?

Kako bi privukli više lovaca (i njihovog novca), federalni i državni uredi uvode programe - koji se često vode pod nazivom 'regulacije' ili 'zaštite divljih životinja' - kojima se nastoji povećati broj 'divljači' i osigurati lovcima obilje životinja za ubijanje, dok sami uredi trže bogati prihod od prodaje lovnih dozvola. Lovci na patke u Louisiani uvjerili su državni ured za zaštitu divljih životinja da dodijeli 100.000 USD godišnje za 'smanjenje broja grabežljivaca', što je značilo postavljanje zamki za lisice i rakune kako bi se izleglo više pačjih jaja i time osiguralo lovcima više pataka za ubijanje. Ured za zaštitu divljih životinja Ohio povezao se s jednim udruženjem lovaca kako bi se zajedno izborili za sječu šume (desetkovanje velikih šumskih površina) u Nacionalnoj šumi Wayne u svrhu 'stvaranja habitata koji je potreban za američku lještarku'. Na Aljasci Ured za ribarstvo i divljač nastoji povećati broj sjevernih jelena za lov 'regulirajući' populaciju vukova i medvjeda. Grizliji i mrki medvjedi preseljeni su stotine kilometara daleko od vlastitog doma - pri čemu su dvije životinje ustrijeljene u prva dva tjedna nakon premještaja, a druge su se naprosto vratile kući - a vukovi se ubijaju s objašnjenjem da će se time omogućiti da se 'poveća populacija sjevernih jelena i omogući veći ulov lokalnim lovcima'. Početkom devedesetih, jedan se program za smanjenje populacije vukova osvetio svojim tvorcima, budući da zamke nisu dovoljno brzo dokrajčivale svoje žrtve te je gnjevna javnost imala prilike vidjeti fotografije osakaćenih vukova. Colorado nastoji izići na kraj s prevelikim brojem losova, ali su programi kojima je svrha bila regulacija njihovog broja doveli do ubijanja zaštićenog sjevernog jelena zbog 'brkanja identiteta'. Iako se izdaje sve veći broj lovnih dozvola te svake godine lovci ubiju desetke tisuća losova, njihov broj još uvijek nije reduciran.

Priroda se brine sama za sebe

Ako se u prirodu ne dira, osjetljiva ravnoteža njezinih eko-sustava jamči opstanak većine vrsta. Prirodni grabežljivci održavaju tu ravnotežu ubijajući samo najbolesnije i najslabije životinje. Međutim, lovci ubiju bilo koju životinju koju požele objesiti iznad kamina - što uključuje i velike, zdrave životinje koje su potrebne kako bi se populacija održala snažnom. Čak i onda kada izvanredne pojave uzrokuju privremenu prenapučenost u životinjskom svijetu, prirodni procesi brzo stabiliziraju takvu skupinu. Umiranje od gladi i bolesti dakako je ružna stvar, ali to je način na koji priroda osigurava zdravim i snažnim životinjama opstanak i očuvanje snage cjelokupnog krda ili skupine. Ubiti životinju s objašnjenjem da bi mogla umrijeti od gladi ili se razboljeti samovoljno je i destruktivno. Lov u svrhu sporta ne samo da ugrožava prirodnu ravnotežu, već izaziva i niz drugim problema. Primjerice, smatra se da je upravo razmjena umjetno uzgojenih jelena i losova između pojedinih država u svrhu lova doprinijela epidemijskom širenju CWD-a (chronic wasting disease). Kao rezultat toga, američko je Ministarstvo za poljoprivredu (USDA) dodijelilo državnim uredima za zaštitu divljih životinja milijune dolara kako bi se 'regulirala' populacija jelena i losova. Ta smrtonosna neurološka bolest, koja pogađa navedene vrste, može se usporediti s kravljim ludilom i iako Ministarstvo za poljoprivredu i Centri za kontrolu i prevenciju bolesti tvrde da CWD nema nikakve veze s bilo kakvim sličnim bolestima koje pogađaju čovjeka ili domaće životinje, pokolj jelena i losova je u trajnom usponu. Dodatni problem vezan uz lov je uvoz egzotične divljači koja, ako uspije pobjeći i opstati u divljini, počinje ugrožavati lokalne divlje životinje i postojeće eko-sustave. Skupina uvoznih divljih svinja pobjegla je s privatne farme i naselila se u šumama općine Cambria u Pennsylvaniji, natjeravši tu državu da donese zakon koji zabranjuje uvoz bilo kakvih egzotičnih vrsta.

Canned okrutnost

Velik dio lova odvija se na privatnim posjedima, gdje često ne važe zakoni koji štite divlje životinje ili ih je teško provesti. Na privatnim posjedima koji su organizirani kao profitna lovišta ili farme divljači lovci mogu platiti kako bi ubijali lokalne i egzotične vrste u takozvanom 'lovu unutar ograde' (canned hunt). Životinje mogu biti s lokalnog područja ili pak uzgojene na drugom mjestu i dopremljene na farmu, a ponekad su i kupljene od pojedinaca koji trguju neželjenim ili suvišnim životinjama iz zoloških vrtova i cirkusa. Lov i ubijanje imaju jednu jedinu svrhu: da lovcima osiguraju egzotični 'trofej'.

Lov unutar ograde pretvara se u veliki biznis - procjenjuje se da u SAD postoji 1000-2000 rezervata s divljači. Ted Turner, koji posjeduje više zemlje od bilo kojeg drugog američkog zemljoposjednika, upravlja s 20 farmi na kojima lovci plaćaju tisuće dolara kako bi ubijali bizone, jelene, afričke antilope i divlje purane. Životinje na farmama za takav lov često su navikle na ljude i uglavnom nisu sposobne pobjeći iz ograđenih torova, čija veličina varira od tek nekoliko metara do tisuću hektara u promjeru. Većina tih farmi funkcionira po principu 'koliko ulova, toliko novca' te je stoga u najboljem interesu vlasnika da osigura mušterijama ono zbog čega su došle. Vlasnici to čine tako što nude vodiče koji poznaju lokaciju i navike životinja, dopuštena je upotreba pasa, a postavljena su i 'hranilišta' na koja životinje, ništa ne sluteći, dođu po hranu dok lovci čekaju u zasjedi. Samo nekolicina američkih država zabranjuje canned lov i još uvijek ne postoje federalni zakoni kojima bi se ta praksa zauzdala, iako Kongres razmatra donošenje amandmana uz Zakon o zaštiti egzotičnih životinja u zatočeništvu, kojim bi se zabranio premještaj, prijevoz i posjedovanje egzotičnih životinja 'u svrhu zabave ili stjecanja trofeja'.

'Slučajne' žrtve

'Nesretni slučajevi' u lovu uništavaju imovinu, a završavaju i smrću ili ranjavanjem konja, krava, pasa, mačaka, izletnika ili drugih lovaca. Prema izvještaju Međunarodnog udruženja za izobrazbu lovaca, u 2001. godini je u SAD na desetke slučajeva smrti ili povreda pripisano lovu - a to se odnosi samo na slučajeve u kojima su stradali ljudi. Taj je problem trajno prisutan i jedan od lovočuvara objašnjava ga time što 'lovci, kako se čini, nisu dobro upoznati s vlastitim oružjem i nemaju dovoljno svijesti o šteti koju mogu uzrokovati'.

Humana alternativa

U SAD postoji 20 millijuna jelena i budući da se lov pokazao kao neučinkovita metoda 'kontrole' populacije (jedan pennsylvanijski lovac 'regulirao' je populaciju jelena tako što je posjekao šumu na svojem posjedu od 600 hektara i posijao žito kako bi privukao jelene), neke organizacije za zaštitu divljih životinja razmatraju druge regulativne metode. Nekoliko novijih studija došlo je do rezultata da je sterilizacija djelotvorna i dugoročna solucija za prenapučenost. Metoda zvana TNR (trap, neuter, and return = uhvati, steriliziraj i vrati) isprobana je na jelenima u Ithaci, N.Y., dok je eksperimentalno cjepivo za kontrolu rađanja primjenjemo na ženkama jelena u Princetonu, N.J. Jedno je istraživanje u Georgiji, provedeno na 1500 bjelorepih jelena na Cumberland Islandu, pokazalo da se 'veličina krda u zatvorenim populacijama može regulirati na licu mjesta, i to relativno brzo ako se uspiju raspoznati plodne i neplodne životinje... te se razradi odgovarajući raspored sterilizacije'.

Što vi možete učiniti

Da biste se borili protiv lova na području gdje živite, postavite znak 'zabranjen lov' na vaše zemljište, pridružite se nekoj organizaciji protiv lova, protestirajte protiv organiziranog lova i rasporedite sredstvo koje odbija jelene ili ljudsku kosu (koju možete naći kod lokalnog frizera ili brijača) u blizini lovnih zona. Informirajte druge o lovu.

Reference

Lovci vuku ubijenog jelena [ 23.06 Kb ]

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Facebook preporuke