Intervju s Charlesom Pattersonom
Internetske novine s recenzijama knjiga iz časopisa Anila Aggrawalova
2. svezak, 1. broj, siječanj – lipanj 2003.
Kao povjesničar i nastavnik, koji je u djetinjstvu izgubio oca koji se borio protiv nacista u Europi, Charles Patterson je bio duboko ganut žrtavama nacističkih nedjela u Njemačkoj. No, kaže da je tek mnogo kasnije uvidio paralelu između izrabljivanja modernog društva i ubijanja životinja i holokausta, što ga je potaknulo da napiše knjigu Vječna Treblinka: Naše postupanje sa životinjama i holokaust.
Njegova je knjiga Vječna Treblinka (Lantern Books, 2002.) rijetko imala recenzije u našem časopisu. Naravno, nismo mogli obuzdati želju da saznamo nešto više o njemu. Naš mu je časopis pristupio zbog intervjua na internetu i on ga je s veseljem prihvatio. Intervjuirao ga je Biman Basu prije više od mjesec dana. Slijede dijelovi intervjua...
1. pitanje: Što vas je potaknulo na ovakav naslov knjige?
Odgovor: Dugo mi je trebalo da uvidim paralele između nacističkog holokausta i izrabljivanja i klanja životinja. Za Drugi svjetski rat i holokaust počeo sam se zanimati još kao dječak. Moj je otac, kojega nikad nisam upoznao, otišao od kuće kako bi se borio protiv nacista u Europi, no nikad se nije vratio. Tek sam kasnije u životu shvatio da je moje veliko zanimanje za Drugi svjetski rat i holokaust vjerojatno bio način traženja oca i osjećaja vezanog uz njega.
Tijekom doktorskog studija religije i povijesti na Sveučilištu Columbia u New Yorku, sprijateljio sam se sa židovskom izbjeglicom iz Njemačke koja je imala traume od svojeg šestogodišnjeg tinejdžerskog života u nacističkoj Njemačkoj. Njena me priča duboko dirnula pa sam intenzivno čitao i pohađao tečajeve o holokaustu kako bi još nešto saznao o tome.
Kad sam kasnije postao učitelj povijesti i bezuspješno tražio knjigu o holokaustu i njegovoj pozadini koja bi bila dobra za moje studente, napisao sam svoju prvu knjigu Anti-semitism: The Road to Holocaust and Beyond da bih popunio taj nedostatak. Ljeto nakon izdvanja knjige sam pohađao institut Yad Vashem za obrazovanje o holokaustu u Jeruzalemu. Po povratku u Sjedinjene Države, postao sam recenzent knjiga i filmova za Martyrdom and Resistance (Mučeništvo i otpor), najstarijeg časopisa na svijetu posvećenog holokaustu, koji danas izdaje međunarodno društvo Yad Vashem.
Moja svijest o opsegu izrabljivanja i klanja životinja u modernom društvu se razvila tek nedavno. Odrastao sam i proveo većinu svojeg odraslog života nesvjestan razmjera institucionaliziranog nasilja nad životinjama od strane ljudskog društva. Dugo vremena mi nije ni na pamet palo da se tome usprotivim, čak ni da oko toga dvojim. Steven Simmons, pokojni aktivist za AIDS i za životinje, je na sljedeći način opisao stav koji podržava izrabljivanje: 'Životinje su nedužne žrtve u svjetovnom pogledu koji tvrdi da su neki životi vredniji od drugih, da moćni imaju pravo iskorištavati nemoćne i da se slabi moraju žrtvovati za veće dobro.' Kad sam shvatio da je to isti stav kao i onaj vezan uz holokaust, počeo sam uviđati veze koje su tema Vječne Treblinke.
2. pitanje: Kad već citirate Stevena Simmonsa, ne mislite li da se isto pravilo primjenjuje i u životinjskom kraljevstvu - da su slabiji žrtve onih jačih, uglavnom zbog hrane? Na kraju krajeva, mesožderi ubijaju i jedu životinje slabije od sebe. Što je loše u tome ako i mi ljudi radimo to isto?
Odgovor: Priroda je svakako opasno mjesto za životinje, sad još i više jer ljudska dominirajuća vrsta napada njihova staništa u cijelom svijetu kako bi ih iskorištavala i ubijala. No, za razliku od grabežljivih mesoždera koji su programirani da se ponašaju tako kako se ponašaju kako bi preživjeli, ljudi imaju puno veći izbor. Mi možemo birati između dobra i zla, nježnosti i okrutnosti i imamo mnogo veći izbor hrane koja nam je na raspolaganju (barem onim sretnijima). Ljudi koji gledaju nasilje u životinjskom svijetu i u njemu vide opravdanje za ljudsko nasilje skloni su vidjeti teror i okrutnost gdje god pogledaju - svuda osim u vlastita srca. Pogledajte, primjerice, Adolfa Hitlera. Budući da je on vjerovao da je sila jača od prava i da oni koji su jaki zaslužuju naslijediti planet Zemlju, u potpunosti je prezirao vegetarijansku nenasilnu filozofiju i ismijavao Gandhija. Budući da je njegovo osnovno vjerovanje bilo da u prirodi vlada zakon borbe, on je bio veliki obožavatelj grabežljivih životinja. Htio je da se mladi Nijemci formiraju prema grabežljivcima kako bi bili brutalni, čvrste ruke, neustrašivi i okrutni ('Mladost koja će odrasti u mojoj utvrdi će plašiti svijet.'). Nije htio da oni budu slabi ili obzirni ili suosjećajni. 'Sjaj slobodne, čudesne zvijeri mora ponovno sjati iz njihovih očiju,' rekao je. 'Želim da mladi budu jaki i prekrasni.'
3. pitanje: Jeste li imali vlastitog iskustva njemačkih koncentracijskih logora ili su Vaša gledišta zasnovana samo na iskustvu nekolicine preživjelih?
Odgovor: Dachau, prvi njemački koncentracijski logor, otvoren je prije no što sam se rodio pa sam tako bio samo američki dječak iz New Britaina, u Connecticutu, kad su Nijemci istrebljivali Židove, Rome i ostale ljude koje su smatrali 'bićima nižima od čovjeka'. Ako pitate jesam li ikad bio svjedok nacističkim strahotama ili jesam li bio u njemačkom koncentracijskom logoru, odgovor je ne. Nisam nikad bio ni u klaonici.
4. pitanje: Što Vas je nagnalo na pomisao da bi ljudsko postupanje sa životinjama mogli povezati sa zvjerskim postupanjem s logorašima Hiterovih logora smrti?
Odgovor: Zanimljivo postavljeno pitanje: naše postupanje sa životinjama je 'ljudsko' (zvuči kao 'čovječno'), dok je postupanje nacista s njihovim žrtvama bilo 'zvjersko' (životinjsko). Probajte pitanje postaviti tako da prerasporedite pridjeve: Što Vas je nagnalo na pomisao da bi zvjersko postupanje sa životinjama mogli povezati s ljudskim postupanjem s logorašima Hiterovih logora smrti?
No, da odgovorim na Vaše pitanje (kako god ono bilo postavljeno): paralele između izrabljivanja i klanja životinja i izrabljivanja i klanja ljudi su očite, iako, moram priznati, trebalo mi je mnogo godina da to uvidim.
Moderno industrijalizirano klanje ljudi i životinja započelo je klanjem životinja u klaonicama Chicaga početkom 20. stoljeća u Americi. U svojim je memoarima industrijalac Henry Ford napisao da mu je ideja o proizvodnji na tekućoj vrpci, koju je koristio u proizvodnji svojih automobila, pala na pamet nakon posjeta čikaškoj klaonici kad je još bio mlad. Tamo je primijetio i divio se učinkovitoj metodi tekuće trake kojom su životinje klali i sjekli u dijelove mesa za ljudsku potrošnju.
Zbog svojeg je antisemitizma i poslovnog uspjeha Henry Ford bio vrlo popularan u nacističkoj Njemačkoj. Hitler ga je nazivao svojim 'herojem' te je širio Fordova antisemitska izdanja diljem Njemačke. Metoda tekuće trake koja je obrađivala ljudska bića u njemačkim kampovima smrti bila je učinkovita kao i tekuća traka za životinje u američkim klaonicama. U svojoj knjizi sam jedno poglavlje (5. poglavlje) posvetio raspravi o sličnostima američkih i njemačkih centara za ubijanje.
5. pitanje: Biste li se složili da je lov zbog hrane bio normalan dio ljudskog života od pamtivijeka i da se klanje životinja 'na traci' danas prakticira u nekim državama samo kao zadovoljavanje povećanja potražnje?
Odgovor: Bez komentara.
6. pitanje: Biste li se složili da to što se dogodilo u nacističkoj Njemačkoj nije bilo normalno ljudsko ponašanje nego rezultat devijantnog ponašanja grupice jakih pojedinaca?
Odgovor: Ne, ne bih se složio. Na žalost, rat, genocid i masovno ubijanje su 'normalno ljudsko ponašanje', jer se redovito događaju. Povijest možete gledati bilo kao razdoblja mira koje bi prekinuo rat ili kao razdoblja rata, sukoba i nasilja koja su prekidala zatišja i prekidi. Kao povjesničar vidim ljudsku agresiju, oholost, nasilje i sukob u samoj srži ljudske povijesti. To je 'normalnije' no što bi većina nas željela priznati jer je nama ljudima teško odreći se određenih iluzija koje imamo o sebi. Izbjegavamo realno sagledati istinu o tome tko smo i što radimo, jer se bojimo da bi nas to moglo uznemiriti.
Povijest pokazuje kakva su okrutna i monstruozna djela ljudska bića u stanju učiniti, bilo kolektivno ili pojedinačno. Zato za mene holokaust nije samo 'devijantno ponašanje grupice jakih pojedinaca'. To bi prije bila živopisno bolna demonstracija što smo u stanju učiniti. Veliki zločini genocidnih dimenzija su uvijek vrebali pod površinom ljudske povijesti čekajući da se dogode, jer se cijelo vrijeme događaju životinjama kojima nanosimo zlo. Isaac Bashevis Singer, pisac na jidišu i nobelovac, napisao je da kad se radi o životinjama, svi smo mi nacisti. Za životinje je to 'vječna Treblinka'.
7. pitanje: Budući da ljudi i dalje ubijaju životinje zbog hrane te ih koriste za razne znanstvene eksperimente, mislite li da bi se ponovno moglo dogoditi ono što se dogodilo u nacističkoj Njemačkoj?
Odgovor: Svakako. Industrijsko masovno ubijanje nedužnih bića nije završilo 1945., samo se pomaklo na 'vječno' izrabljivanje i klanje životinja koji služe kao uzor i poticaj ljudskoj opresiji i nasilju. Dok god postoje klaonice, mogućnost Treblinke i Auschwitza uvijek postoji. Kako je rekao Theodor Adorno, židovski njemački filozof: 'Auschwitz se ponavlja svaki put kad netko pogleda klaonicu i pomisli: to su samo životinje.'
8. pitanje: Mislite li da nevegetarijanstvo ima veze s ljudskim nasiljem protiv drugih ljudi?
Odgovor: Da. Institucionalizirana okrutnost prema životinjama potiče nedjela koja ljudi rade jedni prema drugima i to čini srce tvrdim pa su zato ta nedjela i moguća. To i jest teza koju zastupam u svojoj knjizi: ljudi prvo izrabljuju i kolju životinje; zatim se prema drugim ljudima ponašaju kao prema životinjama i to isto rade i njima. Ima jedno poglavlje u mojoj knjizi (2. poglavlje) o tome kako je 'klevetanje' ljudi kao životinja - štakori, svinje, psi, majmuni, gamad, zvjeri, itd. - uvijek bilo uvod ljudskom izrabljivanju i uništavanju.
9. pitanje: Što mislite, bi li vegetarijanstvo moglo eliminirati ljudsko nasilje?
Odgovor: Sumnjam, no nadam se da bi pomoglo da ga bude manje. Dok god ignoriramo klanje životinja pretpostavljajući da moćni (mi) imaju pravo izrabljivati nemoćne (njih), i dalje ćemo biti destruktivni i nasilni jedni prema drugima. Adolf Hitler je tvrdio da 'onaj koji nema moć, nema prava na život.' Ironično je da, iako je izgubio rat, njegovo se fašističko gledište trijumfalno pojavilo. Ljudska civilizacija funkcionira na pretpostavci da, budući da se krave, ovce, svinje, kokoši i ostale životinje ne mogu braniti, one nemaju pravo na život. Zato mislimo da s njima možemo raditi što god želimo. Svakako je najvažniji način na koji pomažemo životinjama taj da ih ne jedemo. To je najmanje što svatko od nas može učiniti – ukloniti klaonice iz naših usta.
Biman Basu je napisao preko 15 knjiga od kojih je većina prevedena na nekoliko jezika. Povezan je sa znanstvenim pisanjem već više od četiri desetljeća. On je jedan od najvećih intervjuista Indije koji je razgovarao s eminentnim znanstvenicima poput Hermana Bondija, Rogera Penrosa i nobelovcima Severom Ochoom i Georgom Porterom. Član je Internetskih novina s recenzijama o knjigama časopisa Anil Aggrawal od samog početka.
![Literatura - Charles Patterson: Vječna Treblinka [ 18.76 Kb ]](/data/image_2_801.jpg "Literatura - Charles Patterson: Vječna Treblinka [ 18.76 Kb ]")
