Pornografija mesa

| More

Carol J. Adams

Antropornografija je prikazivanje neljudskih životinja kao kurvi. S antropornografijom stajališta prema ženama koje nalazimo u Playboyu i ostaloj heteroseksualno pornografiji mogu biti izražena slobodno a ipak na zakrinkan način – s neljudskim životinjama kao objektima.

Marshall McLuhan jednom je primijetio: 'Kad bi riba mogla govoriti, voda je posljednja stvar koju bi identificirala kao dio svojeg okoliša'. Catherine MacKinnon zamjećuje: 'Sve žene žive u seksualnoj objektifikaciji na isti način na koji ribe žive u vodi'.

A isto tako i ne-ljudska bića kada zamijene žene.

'Psić' Betty Boop

Tizianova Urbinska Venera jedna je od najpoznatijih slika Zapadne umjetnosti. Do polovice 20. stoljeća, kada je u imitaciju stavljena svinja, postalo je općerašireno tumačiti Urbinsku Veneru (ispravno ili pogrešno) kao sliku čiji je model bila prostitutka.

Pogledajte uspavanog psa na Venerinu krevetu. Sjetite se da je jedan aspekt pornografije smjestiti neljudsku životinju u prizor kako bi naznačila animaliziranje žene. (Prisjetite se također riječi žene iz 'Cluba': 'jedan mi je čak donio psića'.)

Pitanje treba postaviti objema: masturbiraju li? Oni koji su manipulirali svinjom nude odgovor koji su prvi povjesničari umjetnosti oklijevali priznati za Veneru: njezine genitalije nisu pokrivene, oni su stimulirane.

Ključna razlika između njih je pogled: Venera nas gleda izravno, no, bi li to činila, ili mogla činiti, svinja?

Je li svinja živa ili mrtva? (...)

Što vidite u položaju svinje? Njezine lakirane nokte na nožnim prstima? Gaćice bikinija? Njezino kopito ugurano u gaćice poput ruke? Njezine glatke noge? Njezin izraz lica kako postaje uživanje, opuštanje, želja? Njezino zarezano uho kao znak vlasništva?

Je li to piće koje krije drogu za silovanje? Izgleda li ona onesviješteno zbog toga? Da je u nekim bratstvima, njezino nesvjesno stanje bilo bi viđeno kao 'da je to sama tražila'.

Pored pića smjestila se svjetiljka-mačka (naznaka još jedne životinje). No, pogledajte malo bolje nogu i stopalo mačke. Jesu li oblikovani tako da podsjećaju na crni vibrator?

Luksuz sadržan u toj fotografiji također je važan. Je li možda oblikovan prema viktorijanskom bordelu?

Kod svinje koja se samozadovoljava susrećemo se s prizorištem pornografije. Svi su znakovi tu pa je to pornografska fotografija. Pornografija šalje znakove da je to seks. To što možemo gledati svinju i znamo da je to pornografija upravo je zbog tih znakova. Slike su tu načini prenošenja poruke: 'Ne mogu biti bogat, ali mogu posjedovati ženu. Mogu jesti meso'.

O pokojnom je modnom dizajneru, Gianniju Versaceu, Richard Martin, kustos u Costume Institute u Metropolitan Museum of Art, rekao: “Promatrao je stil prostitucije i učinio ga visokim stilom u osamdesetima”. Kada sam predstavljala svoj niz fotografija, zamolila sam muškog dragovoljca da priđe kada je fotografija Versaceove haljine projicirana na platnu. Zatražila sam da se okrene licem prema publici i zamoli da mu kažu kako da se namjesti da bi oponašao taj Versaceov oglas. Bilo je i smijeha.

Zatim glas, obični ženski, izvikuje: 'Izbaci stražnjicu!'. Pridružuju se i drugi glasovi, i muški i ženski: 'Pokaži grudi!', 'Skini košulju!', 'Stavi ruku među noge!', 'Stani na vrhove prstiju!', 'Izgledaj kao mrtav!'.

Čuje se još više smijeha dok muškarac pokušava prilagoditi svoje tijelo tim naredbama. Plješćemo mu za pokušaje i upitala sam ga kako se osjećao. 'Nelagodno', 'Čudno', 'Bespomoćno', 'Ne znam kako to žene rade'.

Ističem da ti muškarci nisu naviknuti 'plivati u ženskim vodama'. Jedan mladi čovjek koji je imao skriveni život u kojemu je odijevao žensku odjeću, najbliže je procijenio tu pozu s lakoćom.

Versaceov 'visoki stil prostitucije' u odjeći podsjetnik je da su žene socijalizirane tako da se ponašaju i odijevaju kao kurve.

(...) Upute koje se muškarcu dovikuju, poput poziranja svinje u pornografskom scenariju, ističu ono što nazivam znakovima povredivosti (violability).

Znakovi povredivosti su znakovi nejednakosti. Žene uče izlagati a ne naseljavati svoja tijela. Ti se znakovi pojavljuju kroz tri glavne arene: izgled, kretnje i ukrasi.

Konfiguracija/izgled:

uzak struk

istaknute grudi

glatke noge

trepavice uvijene (kao od svinje u Hamtasticu)

Kretnje/držanja/pokret:

'izbacivanje'kukova ili vrtnja zdjelice

izvijanje leđa u luk

naglašen i nestabilan stav koji šalje poruku 'Ne mogu čvrsto stajati na nogama'

znakovi rukama

znakovi obrvama

Ukrasi:

podvezica i grudnjak – fetiš donjeg rublja

naušnice

narukvice

potpetice ili lakirani nokti na nogama (poput lakiranih noktiju na nogama svinje 'Venere').

Ti znakovi pokazuju kako je nejednakost postala seksi. Uzmimo Betty Boop, na primjer. Betty Boop je izvorno crtana kao ženstveni, 'sladostrasni' mali psić s dugim ušima. Uskoro su naušnice zamijenile duge uši i postala je slatka 'cura'. Baš kao i Bettyna preobrazba iz psa u djevojku, znakovi povredivosti uzeti su s ne-A strane dvojnosti i uključuju jednako tako stavove, golotinju, prisutnost ili naznaku životinje te fetiš boje kože.

Znakovi povredivosti i sami su dio fragmentiranih dijelova tijela u kojima istaknuti dijelovi tijela predstavljaju cijelu, dostupnu ženu 'koju se može poševiti' ('Ovdje sam; dođi i uzmi me.') Znakovi povredivosti za žene su osnovno scensko okružje pornografije: ona želi penetraciju.

Purica kurva (turkey hooker)

U 2. poglavlju ('More than Meat') razmatrala sam kako neljudske životinje postaju odsutni referenti uz pomoć institucije jedenja mesa. Kroz socijalizaciju do seksualne objektifikacije žene isto tako postaju odsutni referenti.

Formula odsutnog referenta: Žena + znakovi povredivosti = seksi/seksualizirana dominacija/nejednakost učinjena seksi/ uništenje statusa subjekta.

Baš kao i sa strukturom odsutnog referenta u jedenju mesa, drugo biće može zamijeniti 'ženu' a činjenica seksualizirane dominacije i dalje će biti prisutna – sve dotle dok je netko tko zauzima ženino mjesto također oblik ne-A strane dvojnosti. Inače je to puka parodija. (...)

Odsutni referent je žena. Da bismo neljudsko biće učinili povredivim, moramo te životinje učiniti 'ženskima'. Znakovi povredivosti konstruiraju žensku potrošivost. Razmotrimo puricu kurvu (turkey hooker) na sljedećoj stranici.

Ovdje su svi znakovi povredivosti: 'Ovdje sam. Dostupna sam.' Domaća životinja postaje zamjena za ženu. Ono što je odsutno jest 'žena'.

Što poza purice i poza u Versaceovoj reklami dijele kao zajedničko? Obje su poze kurve... potrošne robe koju se može kupiti. A u slučaju da su nam promaknule sve vizualne referencije, one su ponovljene uz pomoć riječi: lagani ulov od tave do pladnja (an easy pick up from pan to platter). Tu je falički simbol zmije/penisa/šparoge zamijenjen kukom (hook).

Je li kurva (hooker) paradigmatsko potrošivo žensko? Zanimljiva studija o prostituciji u Norveškoj, Backstreets, zaključila je: 'Broj onih koji zaviruju mnogo je veći od broja mušterija. To znači da daleko više muškaraca od isključivo mušterija ima konkretan, vizualni odnos s prostitucijom: ona postaje slika na mrežnici koja može bljesnuti na trenutak u situacijama i mjestima daleko uklonjenim iz prostitucije'.

Poput puricom ispunjene pećnice na Dan zahvalnosti?

Kod prostitucije je, zaključuju oni, najvažnija muška seksualnost. A pornografija znači pisati o kurvama (whores), pisati o kurvama (hooker). Tako je i pornografija također o muškoj seksualnosti.

Spomenuti prikazi svinje ili purice nisu samo antropomorfne slike. Oni isto tako govore o muškoj seksualnosti – sa zaokretom. Oni su antropornografija.

Antropornografija

Antropornografija je prikazivanje neljudskih životinja kao kurvi.

Zamislite početak podliska o stilu života vaših lokalnih novina. Zamislite da je to Seatlle Post-Intelligencer od 29. ožujka 2000. godine. Naslov STVARNO JEFTINO JELO odmah vas privuče. Te riječi, koje zauzimaju sredinu stranice veličine (u okviru od 15 x 12 cm) zasjenjuju sav ostali tekst na njoj. Te riječi zapovijedaju: POGLEDAJ OVDJE.

A upravo tamo, sa stražnjicom koja visi daleko preko čaše za šampanjac je, a što drugo? Pravo jelo – s jednom lakiranom cipelom s visokom potpeticom odbačenom, a drugom baš spremnom da padne, njezinim ružičastim mrežastim čarapama navučenim do bedara. Ona ima velike ružičaste usne, oči našminkane maskarom i velikom pernatom uspravnom konstrukcijom na vrh glave.

Odjevena u vrlo oskudni bikini, ona se gura prema vama, gura se prema riječima STVARNO JEFTINO JELO. Njezina stražnjica i riječ stvarno se čine kao da odgovaraju jedno drugom. No, ona nije samo vaš obični seksualni objekt. Za razliku od striptizeta iz davnih dana koje su mogle imati riječi US Navy tetovirane u srcu na nekom izazovnom mjestu, njezina tetovaža kaže USDA na vrhu plavog srca.

Dvadeset i četiri centimetra visoka (veća od ove knjige) ona se izdiže iznad riječi STVARNO JEFTINO JELO, pokazujući nam svima baš tko je stvarno jeftino jelo – krava. Njezino je tijelo namijenjeno vama. A članak koji je zasjenjen naslovom i onom seksualno privlačnom 'dođi-i-uzmi-me-veliki-dečko' kravom koja pozira govori o 'namještanju' jeftinih komada mesa.

S antropornografijom stajališta prema ženama koje nalazimo u Playboyu i ostaloj heteroseksualno pornografiji mogu biti izražena slobodno a ipak na zakrinkani način – s neljudskim životinjama kao objektima.

U svom smještanju neljudskih bića kao seksualnih objekata antropornografija pojačava ono što pornografija čini: pornografija reproducira nejednakost.

S antropornografijom nejednakost vrsta priopćava nejednakost spola. Kada je nametnut neljudskom biću, vidimo da spol nije razlikovanje nego dominacija. Ono što se čini obilježjem života zapravo je jednostrani konstrukt. Stajalište čitave kulture, ponavljano kroz oglašavanja, novinske ilustracije, spajanje pornografije i popularne kulture u stvari jedino je prikladno stajalište.

To stajalište, njegovano i oživljeno gledanjem, stvara uvjet za nekoga da postane nešto.

Poput zastora, točka striptiza pokriva ono što bi trebalo biti skriveno tako da može otkriti ono što bi trebalo biti viđeno.

Antropornografija vam daje kurvu na vašem tanjuru. Neljudske životinje kurvaju se za vas. Neljudska bića također vas žele. Patnja? Klanje? Neljudska djela? Ne. Oni to žele. To je ono što reklame žele da vjerujete. A ipak, životi domaćih životinja jalovi su i ispunjeni svakodnevnim okrutnostima. Ideja da bi željeli svoje vlastito izrabljivanje – zašto je poput laži da djevojke žele seksualno zlostavljanje. A kada već govorimo o tome, pogledajmo Playboar.

Nabokovljeva nimfeta

Jasno je da se slika Playboara temelji na prizoru iz filma Lolita Stanleyja Kubricka iz šezdesetih godina. Zbog cenzure Kubrick nije mogao predstaviti ideju 'nimfeta' koja je glavna u Nabokovljevoj knjizi. U stvari, upravo je Nabokov iskovao taj pojam, povezujući ideju o nimfi kao sinonim za pojam kukuljica [pupa] (kukuljice [nymph] kukca nalikuju odraslima osim što su manje); nimfe kao božanstava nalik vilama, i nimfe - riječ grčkog korijena koja je u osnovi pojma nimfomanija, riječ koju su oblikovali muškarci o ženama ('pretjerana seksualna želja kod žena i takvo žensko ponašanje'). Postoji slična riječ za muškarce (satirijaza), ali činjenica da većina ljudi ne zna tu riječ, govori zaista mnogo o seksualnom ponašanju: muškarci nikada ne dobivaju previše toga.

Nimfeta: djevojčica u pubertetu koja spolno sazrijeva smatrana seksualno poželjnom. Tko je takvom smatra?

Djelomično, nepotpuno stajalište, stajalište nekoga tko žene ili mlade djevojke vidi kao seksualne objekte, postaje opće.

Točna veza između uloge Nabokova kao lapidopterista, popisivača leptira, i njegovi opisi strasti Humberta Humberta prema Loliti jest nešto o čemu se mnogo raspravlja: je li lov na određenu vrstu leptira implikacija na lov na određenu vrstu žene.

Ono što nije sporno jest da je nakon objavljivanja Nabokovljeva romana nimfeta Lolita dala svoje ime ne samo novim vrstama leptira nego i široko prodavanom pornografskom časopisu i čitavom žanru pornografije.

Opisi pornografskih filmova prenose svoj sadržaj u izjavama poput:

četrnaestogodišnja školarka Lolita uvučena je u mrežu poroka, uključujući i vezanje te bičevanje. Obvezno za ljubitelje Lolita.

Slatka desetogodišnja Lolita ne osjeća se dobro i odlazi liječniku... njemu ne treba dugo da uđe u njezinu pi*kicu...

Lolite koje vole pišanje posvećen prikazivanju skupina muškaraca i dječaka kako uriniraju po djevojčici.

Nimfe su u mitologiji često proganjala i silovala snažnija božanstva. Dječja pornografija bilježi silovanja i seksualna zlostavljanja djece koje su činila snažnija božanstva, njihovi roditelji, rođaci i prijatelji. (Samo petnaest posto djece zlostavljali su stranci.) Pojedini pedofili snimaju se kako zlostavljaju djecu. A zatim razmjenjuju, mijenjaju ili prodaju snimke drugim zlostavljačima.

Kada seksualni zlostavljač odabere dijete, on se također počinje ponašati kao u pripremama (grooming – timarenje). Može početi time da smješta dijete da sjedi u njegovu krilu ili razgledati knjigu ili časopis s njim. Kada je sadržaj materijala koji zajedno gledaju seksualno zlostavljanje djece, cilj postaje oslabiti kočnice odabranog djeteta. Takav materijal može biti uporabljen da bi uvjerio mlađu djecu da iskušaju seksualni odnos zato što će u njemu uživati. ('Vidiš kako sretno izgledaju ta djeca na slici?')

Pornografija se može također koristiti u nadi seksualnog uzbuđivanja starije djece. Bez obzira je li za mlade ili za starije, odabranome je materijalu cilj uvjeriti ih da je ono što se od njih traži da učine prihvatljivo, OK, zabavno. Zlostavljači djece mogu se također koristiti dječjom pornografijom kako bi se seksualno uzbudili prije zlostavljanja djeteta. Muškarci seksualno zainteresirani za djecu iskorištavaju pornografske knjige i filmove da potvrde i ozakone svoje seksualne osjećaje. Dijete je 'koketa': ona Kleči za taticu. Kada nije Tatina zločesta kći, ona je Tatina pohotna kći ili je možda jedna od mnogih Kćeri pohotnih za kobasama.

'Naravno, ako volite svinjsko meso, ona nas preklinje da se sažalimo nad njegovom kćeri.' Ta referencija iz Aristofanovih Osa, proizlazi iz igre riječima u grčkom jeziku: choiros je značilo i svinju i 'ženske genitalije'.

Kćerima je potrebno više od našeg sažaljenja. Polovica svih žrtava silovanja ima manje od osamnaest godina; dvadeset i pet posto žrtava silovanja ima manje od dvanaest godina. Najmlađa poznata žrtva seksualnog zlostavljanja imala je samo tjedan dana.

Svodnik je objasnio Richardu Kluftu što traži kod žena za koje razmišlja da postanu jedna od njegovih prostitutki: Ljepota, da. Vještina u seksu, unekoliko. To se može naučiti lakše nego što mislite. Više od svega važna je poslušnost. A kako postižete poslušnost? Dobivate poslušnost ako dobijete žene koje su imale spolne odnose sa svojim očevima, svojim ujacima, svojom braćom – znate, s nekim koga vole i koga se boje izgubiti pa se ne usuđuju prkositi. Zatim ste prema ženi bolji nego što su oni ikada bili, ali isto tako i opasniji.

Petnaest do petnaest i pol. To je prosječna dob u kojoj žena počinje raditi u prostituciji (prema istraživanjima s mjesta tako različitih kao što su Vancouver i Norveška).

Mainstream pornografija nalazi brojne načine da seksualizira dobne hijerarhije. Crteži i ilustracije mogu prikazivati djecu, djecu koja to 'žele'. Na primjer, Playboyev strip donosi dijete kao zavodnicu sredovječnog muškarca koji pita: 'To nazivaš zlostavljanjem?'. Časopis Hustler je objavio crtani lik nazvan 'Chester the Molester' koji se seksualno prikradao djevojčicama.

Djevojčica pretpubertetske dobi povezuje se s mladošću, ali i s ranjivošću, bespomoćnošću i djevičanstvom. Kada su odrasle žene prikazane s obrijanim pubičnim dijelom, seksualizirana je mladost. Obrijani pubični dijelovi, poput nametnutog brijanja glava, lišavaju pojedinca njegove individualnosti. Baby Dolls pokazuju žene (starije od osamnaest, uvjeravaju nas) s obrijanim pubičnim dijelovima tijela, zamagljene žene s djecom i jedne s drugima.

Još jedan način na koji se djecu uvodi u mainstream pornografiju je objavljivanje fotografije 'Playmate' kao djeteta. Stavljajući je u taj seksualni kontekst i koristeći se dvostrukim značenjima (na primjer, fotografija dvogodišnje djevojčice s pitanjem 'Koji je tvoj sljedeći trik?') održava pornografsku upotrebu mita o Loliti na životu.

Kakve sve to ima veze s nimfetom (na stranici 110.) ili Playboar svinjom? Je li Playboar publikacija za one koji su se usredotočili na neljudske životinje kao ekskluzivno središte pozornosti svojih seksualnih želja, one koji sebe nazivaju zoofilima? Pogled na svijet kod zoofila sličan je onome kod silovatelja i seksualnih zlostavljača djece. Svi oni vide seksualne odnose koje imaju sa svojim žrtvama kao sporazumne i vjeruju da koristi njihovim seksualnim 'partnerima' ali i njima samima. Baš kao što se pedofili razlikuju između onih koji zlostavljaju djecu i onih koji vole djecu – smještajući sebe, naravno, u drugu skupinu – zoofili se razlikuju između onih koji su seksualni zlostavljači životinja (bestijali, bestijalne osobe) i onih koji vole životinje (zoofili). U svakom od tih slučajeva te su razlike samo opravdavanja.

No, Playboar traži više mainstream publiku od zoofila. (Uočite suptilnu referenciju na nogometnu loptu na naslovnici – 'svinjska koža'.) Playboar sugerira da neljudske životinje nisu samo poput kurvi, nego poput nimfeta, znatiželjnih, voljnih, preuranjeno seksualnih.

Svinjama to treba. (...)

Iako su vegetarijanci, vegani i aktivisti za prava životinja optuživani za antropormofiziranje životinja – za projiciranje ljudskih kvaliteta na neljudske životinje – čini se da to u stvari čine mesojedi i antropornografi.

Aktivisti za prava životinja znaju da su životinje poput ljudskih bića zato što ljudska bića jesu životinje.

Oni koji jedu mesu, oni koji reklamiraju meso i antropornografi uzimaju opasno znanje naše sličnosti s neljudskim životinjama i seksualiziraju je. (...)

S engleskoga prevela Lovorka Kozole.

Oprema teksta redakcijska.

Donosimo nešto skraćene prijevode dvaju poglavlja (The Fish in Water Problem i Anthropornography) iz knjige The Pornography of Meat (New York, London: Continuum, 2003.) ekofeministkinje Carol J. Adams.

Vezane teme

SOCIJALNA I KULTURNA ANTROPOLOGIJA - Zarez [ 41.53 Kb ]

Također pogledajte

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting