Lica slobodnog uzgoja

| More
Svjedočanstva o kokošima, žrtvama 'slobodnog' uzgoja za proizvodnju jaja, koje su u utočištu za spašene 'farmske' životinje dobile drugu priliku za život.

Stotinu odbačenih kokoši, spašenih iz pogona za 'slobodan' uzgoj jaja, započelo je svoj život u utočištu Mirna prerija na dan kad su bile zakazane za klanje. Kad informirate sebe ili druge o grozotama farmskog uzgoja, molimo vas da zapamtite ova lica i da zapamtite da 'slobodan' uzgoj nije humana alternativa. Iz perspektive žrtve, ono je ista stvar. Ovo su lica slobodnog uzgoja.

Svim ovim kokošima kljun je odrezan bez anestetika - bolni proces koji uključuje rezanje kosti, hrskavice i mekanoga tkiva. Sve su stigle s oslabljenim kostima zbog nedostatka kalcija i velikim gubitkom perja, koje je njihova tijela ostavilo u modricama i iritacijama. Sve su bile izmučene i oslabljene neprirodno visokim postotkom proizvodnje jaja i ponavljajućim krugom prisilnog mitarenja - razdoblja od po 18 dana u kojem su namjerno bile izgladnjivane kako bi im se tijela šokom prisililo na još jedan krug nesenja jaja. Sve su došle iz pogona gdje su im sva braća zaklana nakon rođenja, samo zato što kao pijetlovi ne mogu nesti jaja. S 18 mjeseci, djelićem životnog vijeka kokoši, ove 'nesilice' postale su neisplative - više ne mogu proizvoditi jaja dovoljno brzo. I tako su zakazane za klanje. Svih stotinu kokoši nosi fizičke i psihičke ožiljke od cijeloga mladog života provedenog u pritvorima bez sunca i prozora te ispunjenih amonijakom.

Čak i nakon tjedana života u utočištu, mnoge su još uvijek u stalnome stanju terora, još uvijek paničare na najmanji pokret, ježe se na najtiši zvuk, kao da ih je netko udario. Neke se s tim nose tako da se šćućure i drže zajedno. Druge se pokušavaju učiniti nevidljivima, pokušavajući se sakriti od svoje percepcije opasnosti najbolje što mogu, stišćući se u najbliži, najmanji kutak, čak i kad im prostor jedva pokriva glavu.

Neke su, poput ove mlade kokoši, stigle potpuno poražene. Ona je odustala. Samo je nepokretno stajala satima na istome mjestu, nije htjela ili mogla jesti ni piti, ali je još uvijek nesla jaja, čak i kad je jedva imala energije da samu sebe održi na životu.

I danas neke pokazuju stereotipno neurotično ponašanje, kao što su udaranje glavom, kompulzivno čupanje perja ili kvocanje na zrak - kvocanje na nevidljive, zamišljene mete satima, što je posljedica nezdravog okruženja koje trpe od rođenja.

Neke su još uvijek toliko depresivne i ne usuđuju se izaći, čak i nakon više tjedana slobodnog života uz istinsku brigu. Do danas se drže u udaljenim kutovima, gledajući veliki svijet pun događanja iz unutrašnjosti štale.

Ovo su lica slobodnog uzgoja. I, kao što većina stanovnika Mirne prerije svojom prisutnošću kao bivših žrtava malih obiteljskih farmi može dokazati, ne postoji humani uzgoj, na bilo kojoj razini. Svaki uzgoj uključuje rutinsko i teško fizičko i psihičko zlostavljanje. Bolne mutilacije poput rezanja kljunova i noktiju, struganja zubi, kraćenja repova, rezanja rogova i kastracije su pravilo na svim farmama, bez obzira na veličinu i tip. Baš kao i zarobljivanje, socijalna deprivacija, serijska silovanja eufemistički nazvana umjetnom inseminacijom i okrutno razdvajanje majke i djeteta.

Na kraju su sve farmske životinje, bile one izrabljivane za jaja, mlijeko ili meso, nasilno natrpane u kamione i natjerane na zastrašujuće klanje.

Sve su ovo rutinske prakse na farmama, i svi su stanovnici Mirne prerije jednom bili žrtve toga.

Molimo vas da zapamtite njihova lica. Zapamtite i da se, napokon, vrijednost osjećajnog života ne mjeri u korisnosti drugima, nego u golemoj, nezamjenjivoj vrijednosti biću kojem taj život pripada.

Vezane teme

Slobodni uzgoj - izvor: Peaceful Prairie Sanctuary

Također pogledajte

Akcije

Web reference

Facebook preporuke

Preporučujemo AVALON web hosting