Prijatelji životinja - Utrke hrtova: smrt u brzoj liniji

Utrke hrtova: smrt u brzoj liniji

| More

Prirodna brzina i gracioznost hrtova iskorištavaju se za ljudsku dobit još od vremena starih Egipćana. Psi se stoljećima iskorištavaju u lovu, ali pojava modernih utrka pasa na kraju dvadesetog stoljeća izazvala je uzgajivače hrtova i vlasnike trkaćih staza da tu vrstu smatraju samo robom široke potrošnje. Utrke hrtova nastavljaju biti unosan posao donoseći milijune dolara godišnjeg prihoda u 15 američkih država koje to još uvijek odobravaju. Danas se, ipak, okrutnost te industrije napokon razotkriva, i zahvaljujući javnom protivljenju, opada broj gledatelja koji posjećuju te utrke. Nažalost, ti financijski gubici možda doprinose lošim uvjetima na trkalištu, koji su uzrokovali zamjetan porast ozljeda životinja na nekim trkalištima.

Smrtno polje

U svibnju 2002. otkriveni su ostaci od oko 3000 hrtova s trkališta na Floridi, na posjedu bivšeg zaštitara u Alabami koji je 'umirovljivao' neželjene hrtove puškom već više od 40 godina. Odvjetnik optuženog, kojemu prijeti 10 godina zatvora za kazneno djelo okrutnosti prema životinjama, rekao je: 'Ako ovdje nekoga treba optužiti, to je industrija zbog toga što radi tim životinjama. Bijeda im počinje danom rođenja. Bijeda završava kad one dođu do mog klijenta koji im da metak u glavu.'

Masakr hrtova u Alabami je više nego ikada pokazao da se hrtovi koji se utrkuju tretiraju kao 'strojevi za trčanje', koji se proizvode u količinama koje zahtijevaju rješavanje suvišnih pasa i onih koji su ozlijeđeni, stari, prespori ili više nisu profitabilni.

Pobjednici i gubitnici

Na tisuće hrtova ubiju svake godine u pokušajima da industrija utrke pasa ostane na životu. Neki se psići ubijaju u ime selektivnog uzgoja prije nego ikad dotaknu trkaću stazu. Psi koji su odabrani da postanu trkaći, dok su oko stari 14 do 17 mjeseci, obično žive u kavezima i nose brnjicu. Mnogima od brnjice nastanu rane i dobiju infekcije od unutarnjih i vanjskih parazita. Premda su vrlo osjetljivi na temperaturu zbog toga što u tijelu imaju malo masnih naslaga i tanko krzno, hrtovi su prisiljeni utrkivati se u ekstremnim uvjetima - od temperatura ispod nule do jakih vrućina.

Malo pasa uspije preživjeti do 'mirovine' s oko 4 ili 5 godina. Ozljede i bolesti - slomljene noge, toplotni udari, srčani udari - uzimaju mnoge živote. Drugi - poput Randada, psa iz Alabame - su žrtve trkališne mašinerije. Randad je skočio na mamac, dobio elektrošok i ostao upleten na mehaničkom mamcu. Drugi pas, Tune Me In, patio je 30 minuta prije nego što je eutaniziran, nakon što ga je posjekao mehanički mamac na trkalištu na Floridi. Na jednom trkalištu u Iowi, više od 100 pasa je ozlijeđeno i 18 ih je umrlo u prvih devet mjeseci 2000. godine. Glasnogovornik trkališta je branio svoje trkalište tvrdeći kako najbolji psi trče brže i skloniji su ozljedama.

Ipak, drugi psi umiru tijekom transporta od jednog do drugog trkališta. Praksa industrije je da prevozi po 60 hrtova u jednom kamionu, s dva ili tri psa u jednom kavezu, prekrivajući im pod ledom radije nego da im omoguće klimu. Stražnji dio kamiona dosegne vrlo visoke temperature u ljetnim danima, smrtonosne za životinje koje se ne mogu znojiti kako bi se rashladile. U 2002. godini, nekoliko je hrtova umrlo u kamionu za vrijeme vožnje duge 100 milja od Naplesa do Miamia.

Ni uvjeti za životinje 'kod kuće' nisu ništa bolji. Čovjek iz Massachusettsa je optužen za okrutnost nakon što je 10 hrtova na njegovoj farmi nađeno dehidrirano i pothranjeno. Toplotni udar je ubio 53 psa u prikolici u Zapadnoj Virginiji koja je pretvorena u štenaru: klima uređaj se pokvario, a vlasnik nije otvorio niti jedan prozor ili uključio ventilator. Većinu pasa koji uspore i postanu neprofitabilni ili odmah ubiju ili ih prodaju istraživačkim laboratorijima. 2002. bivši vlasnik štenare hrtova i njegov pomoćnik optuženi su za kazneno djelo prodaje više od 1000 hrtova za medicinske eksperimente. Oni su tvrdili da vode agenciju za posvojenje hrtova. Neki neželjeni psi trpe daljnje okrutnosti. U jednom takvom slučaju u Idahu na Coeur d'Alene parku hrtova, ženku hrta su odveli iz kaveza i stavili u prepunoj sobi na mokri pod. Potom joj je jedan čovjek gurnuo metalnu žicu u rektum i spojio joj štipaljku električnog voda na njušku te je zatim ubio elektro šokom.

Druge žrtve

Farmeri sa srednjeg zapada koji koriste hrtove da ubijaju kojote zimi, počeli su ih ljeti koristiti za utrke, koristeći kože mrtvih kojota kao mamac kako bi svoje pse držali u formi. U treniranju sa živim mamcima hrtove potiču da love i ubijaju zečeve koji vise s horizontalnih motki, kako bi lovili umjetne mamce tijekom utrke. Službeno, industrija ne odobrava praksu korištenja zečeva, zamoraca i mačaka kao mamce na treninzima, ali se ta metoda i dalje koristi.

Ronaldu Floydu je zabranjeno baviti se utrkama pasa na trkalištima u Oregonu 1999. godine, nakon što je dopustio da šest pasa umre u kamionu od toplinskog udara, ali mu nije zabranjeno da ih uzgaja. Istražiteljima je trebalo da nađu mrtvog zeca na njegovom prilazu kući nakon smrti još jednog hrta na njegovoj farmi 2002. godine prije nego što su mu napokon oduzeli dozvolu da utrkuje i trenira pse. Kasnije te godine komisija u Arizoni je oduzela dozvolu treneru nakon što je uhvaćen kako stavlja žive zečeve na motku koju psi love na trkaćoj stazi. Jedna uzgajivačica iz Massachusettsa kaže da šalje svoje jednogodišnje hrtove u Oklahomu na šest do osam mjeseci gdje ih uče utrkivati loveći zečeve.

Pomoć i nada

Hrtovi su obično blagi, tihi i prijateljski raspoloženi, i neki sretni psi su smješteni u brižne domove. Ugledne grupe za posvojenje, financirane od donacija i u kojima rade dobrovoljci, spašavaju što više mogu hrtova. Postoji više od 200 grupa za spašavanje hrtova u SAD-u, Velikoj Britaniji i zapadnoj Europi. Liga za zaštitu hrtova (www.greyhounds.org) organizira programe posvojenja hrtova širom SAD-a i širi informacije o trkačkoj industriji. Premda posvojenja pomažu, jedini način da se prekine iskorištavanje hrtova je zabrana utrka. Industrija polako umire zbog konkurencije od strane kasina i nedostatka interesa kod mlađih kockara koji traže bržu akciju. The Washington Post je zabilježio manji broj uzgajivača i ljudi koji se klade te zaključio da je 'sport' opao toliko jako da ni njegovi ljubitelji ne vide nadu za njegovo oživljavanje.

Utrke pasa su zakonom zabranjene u 34 države, ali još uvijek postoje u Alabami, Arizoni, Arkansasu, Coloradu, Connecticutu, Floridi, Iowi, Kansasu, Massachusettsu, New Hampshiru, Oregonu, Rhode Islandu, Texasu, Zapadnoj Virginiji, i Wisconsinu. Čak i države koje su zabranile utrke pasa još uvijek mogu dopuštati klađenje i uzgajanje trkaćih pasa. U pokušaju da se ožive utrke pasa, zakonodavci nekih država i lobisti ponovno pišu zakone o kockanju kako bi dopustili trkalištima da ugrade terminale s video lutrijom.

Utrke hrtova: smrt u brzoj liniji

Smrtno polje

Pobjednici i gubitnici

Druge žrtve

Pomoć i nada

Također pogledajte

Akcije

Reakcije, zahtjevi i prijave

Web reference

Facebook preporuke