Za zakonsku zabranu usmrćivanja životinja u skloništima (zatvorena peticija)
Iako gradovi poput Zagreba, Dubrovnika, Čakovca, Varaždina ne ubijaju napuštene životinje i postoje skloništa koja posluju vrlo uspješno bez ubijanja te provode programe udomljavanja, kastracije i edukacije, stotine zdravih životinja se godinama usmrćivalo u mnogim hrvatskim gradovima i to novcem građana.
Peticija je stoga pokrenuta kako bi se zabranilo umrćivanje zdravih napuštenih životinja u skloništima u cijeloj Hrvatskoj.
Noim Zakonom o zaštiti životinja iz 2017. godine, uvrštena je odredba o zabrani ubijanja u skloništima te se peticija time zatvorena!
Zakon donosi i brojne popratne odredbe vezano za napuštene životinje te obaveze skloništa, kao i jedinica lokalne samouprave.
Stavka koja se tiče same zabrane ubijanja glasi:
ZAKON O ZAŠTITI ŽIVOTINJA
DIO DEVETI
ZAŠTITA NAPUŠTENIH I IZGUBLJENIH ŽIVOTINJA
Postupanje sa životinjama u skloništu
Članak 65.
(3) Životinja iz skloništa koja se ne vrati vlasniku ostaje u skloništu do udomljenja.
(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, u slučajevima iz članka 11. stavka 1. točaka 1., 2., 3., 4., 6., 7., 13., 14. i 17. ovoga Zakona životinju u skloništu moguće je usmrtiti.
Uvjeti za usmrćivanje životinja
Članak 11.
(1) Usmrćivanje životinja može se provesti ako:
1. bi liječenje životinja bilo dugotrajno i povezano s patnjama, a ishod liječenja neizvjestan
2. je životinja dostigla visoku starost te joj otkazuju osnovne životne funkcije
3. životinja boluje od neizlječive bolesti
4. je takav postupak prijeko potreban zbog provođenja mjera kontrole bolesti u skladu s posebnim propisima iz područja veterinarstva, posebno onih koje mogu ugroziti ljude ili nanijeti velike gospodarske štete
6. se takav postupak provodi u svrhu zaštite zdravlja i sigurnosti ljudi i životinja te zaštite imovine
7. je takav postupak potreban za provedbu članka 49. stavka 3. i članka 58. stavka 3. ovoga Zakona
13. životinja trpi jaku i neotklonjivu bol
14. je razlog dobrobit životinje
17. je životinja opasna za okolinu.
(2) O usmrćivanju životinja u slučajevima:
– iz stavka 1. točaka 1., 2., 3. i 13. ovoga članka odlučuje vlasnik životinje na temelju prethodnog mišljenja doktora veterinarske medicine
– iz stavka 1. točaka 4., 5., 6., 7. i 17. ovoga članka odlučuje veterinarski inspektor
– iz stavka 1. točke 14. ovoga članka odlučuje doktor veterinarske medicine ili veterinarski inspektor.
(3) Ako se vlasnik životinje ne može utvrditi ili nije dostupan, o usmrćivanju životinja u slučaju iz stavka 2. podstavaka 1. i 3. ovoga članka odlučuje doktor veterinarske medicine.
(4) Životinje može usmrtiti samo doktor veterinarske medicine ili stručno osposobljeni veterinarski tehničar pod nadzorom doktora veterinarske medicine, osim u slučajevima:
1. usmrćivanja životinja koje se uzgajaju i drže u svrhu proizvodnje
2. usmrćivanja životinja u svrhu provođenja pokusa te u svrhu proizvodnje bioloških pripravaka
3. usmrćivanja životinja za korištenje njihovih organa, tkiva i trupova u svrhu provođenja različitih postupaka ili u svrhu obrazovanja
4. suzbijanja štetnika
5. kada je nužno bez odgađanja usmrtiti životinju koja trpi jaku i neotklonjivu bol
6. kada je usmrćivanje potrebno zbog očuvanja prirodne ravnoteže u skladu s posebnim propisima o zaštiti prirode
7. kada je usmrćivanje potrebno zbog sigurnosti i zaštite ljudi ili životinja te zaštite imovine ili okoliša.
