21.08.25. Savjetovanje s javnošću o Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona 2025.: prijedlozi udruge Prijatelji životinja
Izmjene i dopune Kaznenog zakona, koje su stupile na snagu početkom travnja 2024., donijele su hvalevrijedne odredbe kao što su: sankcioniranje napuštanja životinja kao kaznenog djela, izricanje sigurnosne mjere zabrane držanja i nabavljanja životinja zlostavljačima i ubojicama životinja te blago povisivanje kazni za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja.
Iako je fokus aktualnog Nacrta prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona na drugim temama, smatramo važnim iskoristiti ovu priliku kako bi se u javnom prostoru otvorila rasprava o nužnosti jačanja kaznenopravne zaštite životinja. Dosadašnje iskustvo pokazuje da su postojeće odredbe nedostatne i da postoji nužnost jačih kaznenih sankcija. Upravo zato želimo i ovom prilikom ukazati na taj pravni i društveni deficit te potaknuti zakonodavca na što snažniju zakonsku zaštitu životinja.
Ovo su naši prijedlozi:
Spolna zlouporaba životinje
Prijedlog novoga članka:
„(1) Tko spolno opći sa životinjom ili na drugi način zadovoljava spolne potrebe pomoću životinje,
kaznit će se kaznom zatvora od tri do dvanaest godina.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz koristoljublja, radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda,
kaznit će se kaznom zatvora od pet do petnaest godina.
(3) Tko prodaje, distribuira i posjeduje pornografski materijal nastao počinjenjem kaznenog djela iz stavaka 1. i 2. ovoga članka,
kaznit će se kaznom zatvora od jedne do tri godine.
(4) Posebne naprave, sredstva, računalni programi ili podaci namijenjeni, prilagođeni ili uporabljeni za počinjenje ili olakšavanje počinjenja kaznenog djela iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka će se oduzeti, a pornografski materijal koji je nastao počinjenjem kaznenog djela iz stavaka 1., 2. i 3. ovoga članka će se i uništiti.
(5) Počinitelju se izriče sigurnosna mjera zabrane držanja i nabavljanja životinja sukladno članku 76.a ovoga Zakona.
(6) Životinja iz ovoga članka oduzet će se.”
Obrazloženje:
Kao udruga građana, dugi niz godina bavimo se problematikom vezanom uz zaštitu i prava životinja otkrivajući i obznanjujući razne oblike zlouporaba i nehumanih postupaka prema životinjama, prateći pritom sudske postupke u kojima su životinje žrtve. Uočavamo određenu neusklađenost između zakona i prakse, odnosno nedovoljno i preblago sankcioniranje raznih pojavnih oblika kaznenih djela na štetu životinja, koja su, nažalost, posljednjih godina poprimila nove i teže oblike. Stoga smatramo nužnim da se u Kazneni zakon uvede zasebno kazneno djelo „Spolna zlouporaba životinje”.
U Hrvatskoj je često spolno zlostavljanje životinja
Podsjećamo na slučaj zloglasnog Ivora Ivaniševića, zaposlenika Europskog parlamenta, koji je tijekom šest godina silovao svoja dva psa, od kojih je ženka umrla, a širenjem fotografija i snimaka zlostavljanja po internetu poticao je istomišljenike na ista zlodjela. Kako je vješto izbjegavao prisustvovanje raspravama, to je u konačnici dovelo do nastupa apsolutne zastare i time do nekažnjavanja počinitelja. Nastupanje zastare omogućila je vrlo mala propisana maksimalna kazna za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja te nesankcioniranje spolnog odnosa sa životinjama kao zasebnog kaznenog djela. Počinitelj nije kažnjen, na slobodi je i vjerojatno ponavlja isto kazneno djelo, iako je u sudskom postupku nedvojbeno dokazano da je Ivanišević pse izgladnjivao i uvjetovao im hranu i vodu samo nakon što mu dopuste silovanje, što je dokumentirao eksplicitnim fotografijama i snimkama seksualnih aktivnosti, koje je slao sebi sličnima, pa je dijeljenjem odurnog sadržaja poticao i druge da čine jednako užasna i kažnjiva nedjela.
I dalje je aktualan slučaj silovanja životinja u Slavoniji, za koji je Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu podiglo optužnicu protiv više državljana Republike Hrvatske zbog počinjenja kaznenog djela ubijanja ili mučenja životinja iz članka 205. stavka 1. Kaznenog zakona, u svezi članka 52. Kaznenog zakona. Okrivljenike se tereti da su omogućavali drugim osobama da u njihovim kućama i štalama koriste životinje za spolne odnose ili su i sami koristili životinje za spolne odnose. Silovanje životinja odvijalo se u kontinuitetu najmanje pet godina, a okrivljenici su silovali pse, svinje, tele, kokoši i druge životinje. Životinje su prevezene u sklonište, gdje je utvrđeno da imaju ozljede ušiju, nogu, spolovila, da su jako istraumatizirane te da ne daju da im se priđe. Prema informacijama iz skloništa, silovani psi pokazuju snažne znakove traume i straha od ljudi.
Hrvatsku javnost nedavno je zgrozio i slučaj u kojemu Općinsko državno odvjetništvo tereti 43-godišnjaka da je između 2022. i 5. ožujka 2025. godine, na poljoprivrednom zemljištu i farmi u blizini svoje kuće, više puta imao spolni odnos s ovcom i kobilom, svjestan da životinjama nanosi bol i patnju. Priznao je i da je naišao na mrtvu kokoš te s njom također imao spolni odnos, nakon čega ju je bacio u travu. Unatoč tome što okrivljenik priznaje gadosti i kontinuiranu patnju koju je nanosio životinjama, što je bio svjestan da životinjama nanosi ozbiljnu fizičku i psihičku patnju, a pronađeni su i videomaterijali silovanja životinja koje je razmjenjivao, šokantan je prijedlog Općinskog državnog odvjetništva da se silovatelju životinja izrekne samo uvjetna kazna. Ovaj slučaj ukazuje na to da ne samo da spolni odnosi sa životinjama moraju biti zasebno kazneno djelo nego i da je nedopustiv i neopravdano blag i neprimjeren prijedlog tužiteljstva da se za ovakva teška kaznena djela počinitelju izrekne uvjetna kazna. S obzirom na to da su osobe koje vrše spolne odnose sa životinjama recidivisti, da su opasnost ne samo za životinje nego i za djecu i društvo u cjelini, blage ili nikakve kazne samo ih mogu ohrabriti na ponavljanje djela i proširenje mučnih aktivnosti.
Osim toga, naša udruga redovito prijavljuje i saznanja o oglasima na raznim internetskim stranicama, gdje mahom muškarci traže ili nude usluge spolnih odnosa sa životinjama. Pod lažnim imenima i s ciljem prikrivanja svojeg identiteta, traže osobe sličnih sklonosti u cilju korištenja životinja za spolno općenje, dijele fotografije i videosnimke s takvim sadržajima i dogovaraju susrete na kojima realiziraju svoje seksualne nastranosti mučenjem i zlostavljanjem pasa i drugih životinja, koje koriste za seksualne odnose. Osobe koje vode takve internetske stranice odobravaju dijeljenje takvih sadržaja i time omogućavaju povezivanje osoba sa sklonošću seksualnog zlostavljanja životinja i njihovo protuzakonito postupanje prema životinjama.
Dakle, u doba interneta, osim slučajeva koji dospiju u javnost, ostaje bezbroj onih skrivenih, gdje životinje pate i stradavaju godinama. Kao što smo naveli, inozemne i domaće internetske stranice nude razmjenu različitih seksualnih ponuda, a korisnicima omogućavaju komunikaciju privatnim porukama i chatom, kao i zatvorene grupe na društvenim mrežama, koje su mjesta povezivanja osoba nastranih sklonosti i razmjene iskustava, fotografija i snimki silovanja životinja.
Internetska mreža razmjene fotografija i videosnimaka ovih kaznenih djela, gdje se počinitelji doslovce natječu tko će na okrutniji način silovati životinje, omogućava i motiviranje pojedinaca na izvršenje ovakvih ili sličnih kaznenih djela. Sve to ukazuje na njihovu visoku društvenu opasnost, a time i potrebu uvođenja mogućnosti znatno strožeg sankcioniranja počinitelja propisivanjem spolnog zlostavljanja životinja kao zasebnog kaznenog djela.
Ako ostane kazneno djelo ubijanja ili mučenja, na sudu se mora dokazivati patnja
Naglašavamo nužnost da se spolni odnosi sa životinjama sankcioniraju kao zasebno kazneno djelo. U Hrvatskoj se trenutačno svi slučajevi silovanja i spolne zlouporabe životinja procesuiraju kroz općenitu odredbu, kao kazneno djelo „Ubijanje ili mučenje životinja” iz članka 205. Kaznenog zakona. Kao što smo naveli, praksa pokazuje da takav zakonodavni okvir nije adekvatan za kaznena djela spolnog odnosa sa životinjama. Najprije, moguće su zlouporabe te odredbe kada počinitelji mogu tvrditi da silovanu životinju nisu mučili jer su ju npr. jednokratno koristili za spolni odnos ili subjektivno smatraju da to za nju nije bila patnja. Zato nije dovoljno da se spolni odnos sa životinjom podvodi pod postojeću odredbu o mučenju i ubijanju jer tada kazneni progon ovisi o dokazivanju patnje. To dovodi do apsurdne situacije da sud mora ulaziti u raspravu o tome je li i koliko je životinji bilo bolno ili traumatično silovanje kako bi se dokazalo mučenje, dok je sama činjenica da je došlo do spolnog čina sa životinjom dovoljna da predstavlja najteži oblik zlostavljanja koji zahtijeva zasebnu inkriminaciju neovisno o dokazivanju patnje. Zakon mora jasno reći da je već i sam čin spolnog odnosa sa životinjom kazneno djelo, jednako kao što je to i spolni odnos s malim djetetom, jer se radi o najekstremnijem obliku iskorištavanja i ponižavanja nemoćnog bića. Time se šalje jasna pravna i društvena poruka da spolni odnos sa životinjom predstavlja radikalnu zloupotrebu ranjivog bića i ne može se relativizirati u okviru opće kategorije zlostavljanja.
Osim toga, kazne propisane za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja su premale, ne sankcioniraju adekvatno ni počinitelje, a uopće ne sankcioniraju distributere materijala koji prikazuje pornografiju sa životinjama, što ohrabruje počinitelje na ponavljanje istih zlodjela. Naime, kao i u slučajevima pedofilije, počinitelji spolne zlouporabe životinja skrivaju se jer su svjesni da je riječ o zlostavljanju, a skrivaju se i distributeri pornografije sa životinjama. Također, na temelju članka 205., počiniteljima spolnog zlostavljanja životinja ne izriču se sigurnosne mjere, a u slučaju za ova kaznena djela neshvatljivih izricanja uvjetnih kazni, ne izriču im se čak ni posebne obveze propisane člankom 62. Kaznenog zakona.
U Europi trend kriminalizacije seksualne zlouporabe životinja kao zasebnog kaznenog djela
Napominjemo da zakonodavstva drugih država omogućavaju veću maksimalnu predviđenu kaznu već za samu proizvodnju, prodaju, širenje i posjedovanje pornografije koja prikazuje seksualne radnje sa životinjama: primjerice, Njemačka, Švicarska, Latvija i Norveška kaznom zatvora do tri godine, a Turska kaznom zatvora do četiri godine. Usporedna analiza 15 europskih zemalja pokazuje trend kriminalizacije seksualne zlouporabe životinja kao zasebnog kaznenog djela (ne samo kao okrutnosti), s obrazloženjem zaštite dobrobiti životinja i javne sigurnosti: https://pmc.ncbi.nlm.nih.gov/articles/PMC7341256/.
U članku 13. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), životinje se prepoznaju kao osjetilna bića. Njime se propisuje da Europska unija i države članice u oblikovanju i provedbi politika u području poljoprivrede, ribarstva, prijevoza, unutarnjeg tržišta, istraživanja i tehnološkog razvoja te istraživanja svemira, „budući da su životinje čuvstvena bića, punu pažnju posvećuju zahtjevima za dobrobit životinja”. To je temelj za donošenje brojnih direktiva, uredbi i rezolucija unutar EU-a kojima se dodatno regulira zaštita životinja u različitim područjima. Dakle, pravni sustav EU-a unosi obavezu državama članicama da se životinje tretiraju kao osjetljiva bića kojima je potrebna posebna zaštita i dobrobit, a ne kao običan imovinski predmet.
Spolna zlouporaba životinja analogna je spolnom zlostavljanju djece
Prilikom predlaganja uvrštavanja kaznenog djela „Spolna zlouporaba životinje” u Kazneni zakon vodimo se činjenicom da se za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja, prema kojemu se sada sankcionira silovanje životinja, propisuje kazna zatvora do dvije godine, odnosno do tri godine ako je kazneno djelo počinjeno iz koristoljublja. Za usporedbu, apsurdno je da je za oštećenje tuđe (nežive) stvari predviđena veća maksimalna kazna, do pet godina zatvora. To znači da netko može dobiti veću zatvorsku kaznu zato što je razbio nečiju jako skupocjenu vazu od onoga koji je godinama silovao živo biće, psa ili kravu.
Činjenica je da su životinje u odnosu prema ljudima u jednako ranjivom i ovisničkom položaju kao i ljudska djeca. I životinje i djeca oslanjaju se na odraslu osobu koja je odgovorna za njihovo zdravlje, dobrobit i preživljavanje, a zajedničko im je i to da se ne mogu zauzeti za sebe u situacijama kada im odrasle osobe nanose štetu i zlostavljaju ih. Kao i mala djeca, životinje se ne mogu obraniti, ne govore ili ne znaju artikulirati što im se dogodilo, ne mogu pozvati policiju. Životinja, kao ni malo dijete, nikada ne daje niti može dati pristanak za seksualne radnje, zbog čega je jasno da se u takvim situacijama uvijek radi o prisili.
Kazneni zakon sankcionira osobu koja izvrši spolni odnošaj s djetetom mlađim od 15 godina „uz primjenu sile ili prijetnje, obmane, prijevare ili zlouporabom ovlasti ili teškog položaja ili odnosa zavisnosti djeteta o njemu” kaznom zatvora od pet do 15 godina. Jednako trajanje kazne propisano je i u slučaju da je spolnim odnošajem „djetetu nanesena teška tjelesna ozljeda ili je narušen njegov tjelesni ili emocionalni razvoj ili je dijete ostalo trudno, ako je u djelu sudjelovalo više počinitelja, ili je djelo počinjeno nad posebno ranjivim djetetom ili je počinjeno od bliske osobe ili osobe s kojom dijete živi u zajedničkom kućanstvu, ili je počinjeno na osobito okrutan ili osobito ponižavajuć način.” U slučaju da je prouzročena smrt djeteta, počinitelj se kažnjava kaznom zatvora najmanje deset godina ili dugotrajnim zatvorom. Također, Kazneni zakon propisuje kaznu zatvora od pet do dvanaest godina i u slučaju kada netko izvrši spolni odnošaj s odraslom osobom bez njezina pristanka, a žrtva je posebno ranjiva „zbog njezine dobi, bolesti, ovisnosti, trudnoće, invaliditeta, teške tjelesne ili duševne smetnje”.
Upozoravamo da su silovatelji životinja opasni i za djecu – redovito ih i otkrivaju zbog povezanosti s pedofilskim aktivnostima, zbog čega je nužan i javno dostupan registar silovatelja životinja u cilju zaštite i životinja i djece. Znanstvena istraživanja ukazuju na to da seksualno nasilni predatori, koji su imali povijest seksualne zlouporabe životinja, imaju značajno veću vjerojatnost i za neseksualno zlostavljanje životinja, kao i za počinjenje seksualnog zlostavljanja djece: https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/32409303/.
Nužno uvođenje spolnog iskorištavanja životinja kao posebnog kaznenog djela
Sukladno članku 205., kazna za teško zlostavljanje životinja, pa i spolno zlostavljanje u smislu nanošenja „nepotrebnih boli ili patnji”, doseže najviše dvije, odnosno tri godine zatvora. Prekršajni okvir u Zakonu o zaštiti životinja predviđa samo novčanu kaznu i moguću zaštitnu mjeru zabrane držanja životinja, što ne odražava težinu i društvenu osudu spolnog iskorištavanja životinja. Uvođenjem spolne zlouporabe životinja kao samostalnog kaznenog djela osiguralo bi se da razina kažnjavanja bude izjednačena s najtežom vrstom spolne zlouporabe djeteta, što je u skladu s ocjenom da je takvo ponašanje izuzetno društveno neprihvatljivo i skandalozno, a žrtvi ostavlja teške fizičke i psihičke posljedice. Visoke kazne za osobe koje snimaju i distribuiraju pornografske materijale spolnih odnosa sa životinjama, kao i za internetske stranice i oglasnike koji omogućavaju razmjenu takvih sadržaja, djelovale bi preventivno. Sigurnosna mjera zabrane držanja i nabavljanja životinja, čije trajanje treba povećati u odnosu na trenutačnu zakonsku odredbu, štiti životinje od ponovnog iskorištavanja i služi kao mjera prevencije. Ovim prijedlogom uklanja se sadašnja pravna praznina, usklađuje se politika sankcioniranja spolnog iskorištavanja najranjivijih bića (djece i životinja) te se u sustav uvodi učinkovita preventivno-zaštitna komponenta.
Zlostavljanje životinja ne može se pravno označiti kao produljeno kazneno djelo
Prijedlog dopune članka 52. stavka 2., tako da se iza riječi: „osobe” dodaju riječi: „ili životinje”, i da odredba glasi:
„(2) Kaznena djela koja predstavljaju napad na život, tijelo, spolnu ili druge slobode osobe ili životinje ne mogu se pravno označiti kao produljena.”
Obrazloženje:
Spolna zlouporaba životinja posebno je okrutan oblik zlostavljanja životinja, zbog čega je nužno njegovo sankcioniranje kao zasebnog kaznenog djela. Pritom je svaka životinja ne samo različita zbog pripadnosti drugoj vrsti, već i unutar iste vrste postoje različite osobnosti, čemu svjedoči svatko tko ima iskustvo suživota sa psom, mačkom ili nekim drugim kućnim ljubimcem. S obzirom na ranjivi položaj životinja u odnosu u kojima ih netko spolno zlorabljuje te na proživljenu fizičku i psihičku bol i patnju, nužno je primijeniti istu logiku i pravne mjere kao i za silovanje ljudske osobe. Zato postoji potreba da se uvrštavanjem spolno zlorabljenih životinja u članak 52. stavak 2. jednako tretira svaki pojedinačni napad na životinju i da se za svaku silovanu životinju izriče zasebna kazna, a zatim jedinstvena, sukladno članku 51. Kaznenog zakona. Ovo isto vrijedi i za sva druga kaznena djela – ubijanje, mučenje i napuštanje životinja. Ovim prijedlogom jasno se utvrđuje da svako pojedinačno zlostavljanje životinje podliježe zasebnom kažnjavanju, bez mogućnosti zakonskog označavanja kao „produljenog kaznenog djela”, a što je uglavnom slučaj u praksi, iako se radi o iznimno teškim kaznenim djelima.
Povisivanje kazni za kazneno djelo „Ubijanje ili mučenje životinja”
Prijedlog dopune članka 205., tako da se u stavku 1. iza riječi: „zatvora” riječi: „do dvije godine” zamjenjuju riječima: „od dvije do pet godina”; u stavku 2. iza riječi: „koristoljublja” dodaju se riječi: „,radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda”, dok se iza riječi: „zatvora” riječi: „do tri godine” zamjenjuju riječima: „od tri do osam godina”; dodaje se stavak 3. koji glasi: „(3) Ako su kaznenim djelima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka prouzročene teške tjelesne ozljede, teško narušavanje zdravlja životinje ili smrt većeg broja životinja, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od pet do petnaest godina”; dosadašnji stavak 3. postaje stavak 4. i iza riječi: „do” riječi: „šest mjeseci” zamjenjuju se riječima: „dvije godine”; dodaje se stavak 5. koji glasi: „(5) Posebne naprave, sredstva, računalni programi ili podaci namijenjeni, prilagođeni ili uporabljeni za počinjenje ili olakšavanje počinjenja kaznenog djela iz stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovoga članka će se oduzeti, a video materijal koji je nastao počinjenjem kaznenog djela iz stavka 2. ovoga članka će se i uništiti.”; dodaje se stavak 6. koji glasi: „Počinitelju kaznenih djela iz stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovoga članka izriče se sigurnosna mjera zabrane držanja i nabavljanja životinja sukladno članku 76.a ovoga Zakona.”; dosadašnji stavak 4. postaje stavak 7., i da odredba glasi:
„Članak 205.
(1) Tko usmrti životinju bez opravdanog razloga ili je teško zlostavlja, nanosi joj nepotrebne boli ili je izlaže nepotrebnim patnjama,
kaznit će se kaznom zatvora od dvije do pet godina.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz koristoljublja, radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda,
kaznit će se kaznom zatvora od tri do osam godina.
(3) Ako su kaznenim djelima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka prouzročene teške tjelesne ozljede, teško narušavanje zdravlja životinje ili smrt većeg broja životinja,
počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od pet do petnaest godina.
(4) Tko iz nehaja uskratom hrane ili vode ili na drugi način izloži životinju tegobnom stanju kroz dulje vrijeme,
kaznit će se kaznom zatvora do dvije godine.
(5) Posebne naprave, sredstva, računalni programi ili podaci namijenjeni, prilagođeni ili uporabljeni za počinjenje ili olakšavanje počinjenja kaznenog djela iz stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovoga članka će se oduzeti, a video materijal koji je nastao počinjenjem kaznenog djela iz stavka 2. ovoga članka će se i uništiti.
(6) Počinitelju kaznenih djela iz stavka 1., stavka 2., stavka 3. i stavka 4. ovoga članka izriče se sigurnosna mjera zabrane držanja i nabavljanja životinja sukladno članku 76.a ovoga Zakona.
(7) Životinja iz ovoga članka oduzet će se.”
Obrazloženje:
Trenutačne kazne u Hrvatskoj za teško zlostavljanje životinja, usmrćivanje bez opravdanog razloga i izlaganje nepotrebnim patnjama su maksimalno do dvije godine zatvora (tri godine u slučaju koristoljublja) te do šest mjeseci za dugotrajno izlaganje životinja tegobnom stanju. Ove kazne su premale u odnosu na ozbiljnost djela, a zadovoljavajuće sankcioniranje ključni je faktor u odvraćanju od takvih postupaka. U mnogim zemljama Europske unije za slična kaznena djela propisane su znatno veće kazne. Primjeri uključuju zatvorske kazne do pet ili deset godina, pa čak i do 12 godina, naročito za djela počinjena iz koristoljublja ili počinjena na osobito okrutan način. Ova praksa EU-a stoji uz načela dobrobiti životinja i etičke obaveze članica prema zaštiti osjetljivih bića.
Visina kazni propisana u članku 205. nije odgovarajuća i ne osigurava pravednost kažnjavanja u usporedbi s nekim drugim odredbama Kaznenog zakona. Primjerice, članak 235. („Oštećenje tuđe
stvari”) predviđa strože sankcije nego za kazneno djelo ubijanja ili mučenja životinja, iako su životinje živa bića koja nesporno osjećaju bol i patnju, ne samo fizičku nego i psihičku. Tko ošteti tuđu stvar može dobiti kaznu zatvora do dvije godine ili čak do pet godina ako je to učinio iz niskih pobuda ili je prouzročio znatnu štetu. No ako netko životinji dulje vrijeme uskraćuje hranu i vodu i izlaže ju tegobnom stanju, može završiti u zatvoru najviše do šest mjeseci, a ako životinju muči i ubije najviše do dvije godine. Neprihvatljivo je da Kazneni zakon predviđa znatno strože kaznene sankcije ako počinitelj ošteti neživu stvar nego kada okrutno muči, siluje ili ubije živo ranjivo biće.
Uspoređujući ova dva kaznena djela, treba istaknuti još jednu očitu nelogičnost. Prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17), članak 2., stavak 2. Zakona određuje da su stvari tjelesni dijelovi prirode, različiti od ljudi, koje služe ljudima za uporabu. Uzima se da su stvari i sve drugo što je zakonom s njima izjednačeno. Dakle, formalno, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, životinje se smatraju stvarima iako, faktično, po svojim svojstvima, osobito visoko razvijenoj svijesti i emocijama, to nikako nisu. Dakle, može se zaključiti da je kazneno djelo „Ubijanje ili mučenje životinja” iz članka 205. Kaznenog zakona lex specialis kaznenog djela „Oštećenje tuđe stvari” iz članka 253. Kaznenog zakona pa ni iz te osnove nema opravdanja da sankcije predviđene za kazneno djelo iz članka 205. budu niže od sankcija predviđenih za kazneno djelo iz članka 253. Kaznenog zakona. Takvo normiranje dovodi i suce u nemogućnost izricanja adekvatne kazne zatvora za najteže oblike ovog kaznenog djela.
Pritom treba istaknuti da je kazneno djelo „Ubijanje ili mučenje životinja” smješteno u Glavu XX. Kaznenog zakona koja glasi: „Kaznena djela protiv okoliša“. U doba sve većeg osvještavanja međusobne neraskidive povezanosti ljudi i okoliša, uključujući životinje, i potrebe za njihovim očuvanjem kao cjeline, u svjetskim znanstvenim i zakonodavnim sferama sve se više pozornosti posvećuje vrednovanju i očuvanju okoliša kao jednog od presudnih uvjeta čovjekova opstanka. Stoga je potrebno valorizirati ovo područje i kroz strože sankcije.
Praksa pokazuje i potrebu izricanja sigurnosne mjere zabrane držanja i nabavljanja životinja; zatim sankcioniranja kaznenih djela počinjenih radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda, kao i strogih kazni za slučajeve u kojima djela iz stavka 1. i 2. ovoga članka dovedu do teških ozljeda, teškog narušavanja zdravlja životinje ili do smrti većeg broja životinja. Time se popunjava praznina u sadašnjem tekstu, gdje ne postoji zasebna kvalifikacija za iznimno teške posljedice mučenja ili smrt većega broja životinja.
Zabrana držanja i nabavljanja životinja
Prijedlog izmjene članka 76.a. stavka 1., tako da se iza riječi: „sud” riječ: „može” zamjenjuje riječju: „će” i da se iza riječi: „počinitelju” ostatak rečenice zamjenjuje riječima: „pravomoćno osuđenom za kazneno djelo protiv dobrobiti životinja počinjeno s umišljajem. Sud može izreći istu mjeru i počinitelju osuđenom za nehotično kazneno djelo protiv dobrobiti životinja, ako postoji opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela.” te prijedlog izmjene stavka 2. tako da se u prvoj rečenici iza riječi: „od” riječi: „jedne do pet godina” zamjenjuju riječima „pet do deset godina. Ako je mjera izrečena počinitelju osuđenom za nehotično kazneno djelo, njezino trajanje ne može biti dulje od pet godina., a u zadnjoj rečenici da se iza riječi: „od” riječi: „jedne do pet godina” zamjenjuju riječima „pet do deset godina. ”, i da odredba glasi:
„(1) Sigurnosnu mjeru zabrane držanja i nabavljanja životinja sud će izreći počinitelju pravomoćno osuđenom za kazneno djelo protiv dobrobiti životinja počinjeno s umišljajem. Sud može izreći istu mjeru i počinitelju osuđenom za nehotično kazneno djelo protiv dobrobiti životinja, ako postoji opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela.
(2) Mjera iz stavka 1. ovoga članka izriče se u trajanju od pet do deset godina. Ako je mjera izrečena počinitelju osuđenom za nehotično kazneno djelo, njezino trajanje ne može biti dulje od pet godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka 1. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od pet do deset godina dulje od izrečene kazne zatvora.”
Obrazloženje:
Sigurnosna mjera prvenstveno ima preventivni karakter: ona onemogućava počinitelju da, zbog svoje sklonosti ili nakane, ponovi kazneno djelo protiv životinja. Predloženom izmjenom sud se obavezuje na izricanje mjere zabrane držanja i nabavljanja životinja u svim slučajevima u kojima je počinitelj namjerno počinio kazneno djelo protiv dobrobiti životinja. Primjerice, veterinarski propusti ili nehajna izlaganja životinja tegobnom stanju, kako je propisano člankom 208. i člankom 205. stavkom 3. Kaznenog zakona, ne pokreću automatsku obavezu mjere. Sud jedino prema stvarnoj potrebi, ako procijeni postojanje opasnosti od ponavljanja, može izreći mjeru na kraće razdoblje (do pet godina), što vrijedi i za druga kaznena djela počinjena prema životinjama iz nehaja. Razlikovanje između umišljaja i nehaja olakšava sudovima i pravosudnim tijelima dosljednu primjenu. Obavezno trajanje mjere od pet do deset godina za namjerna djela odgovara težini najtežih oblika zlostavljanja, a fakultativna do pet godina pokriva rijetke slučajeve nehajnih opasnih počinitelja.
Postoji i potreba povećanja trajanja sigurnosne mjere zabrane držanja i nabavljanja životinja s dosadašnjih jedne do pet godina na pet do deset godina. Prema članku 66. Kaznenog zakona, sigurnosne mjere (uključujući zabranu držanja i nabavljanja životinja), imaju cilj otkloniti „okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela”. Kod počinitelja koji su npr. silovali životinje, organizirali borbe pasa ili sustavno zlostavljali životinje, ta okolnost (imanje i nabava životinja) očito predstavlja aktivni rizik ponavljanja djela. Dulji vremenski rok zabrane izravno podržava ciljeve specijalne prevencije – sprječavanja novih kaznenih djela.
Za najteža kaznena djela protiv ljudi (npr. seksualna djela nad maloljetnicima) Zakon propisuje sankcije i mjere dugotrajnije naravi. Iako zabrana držanja životinja nije istovjetna zabrani obavljanja zanimanja ili zabrani približavanja žrtvi, s obzirom na sklonost recidivista ka ponovnom korištenju životinja za nasilje, razmjerno je da i ova mjera traje dulje. Dodatno, i kod npr. mjere zabrane približavanja žrtvi iz članka 73. stavka 2. Kaznenog zakona propisano je trajanje mjere od jedne do pet godina. S obzirom na to da su npr. mučenje ili silovanje životinja neusporedivo ozbiljniji prekršaji, može se opravdano odrediti pet do deset godina.
Članak 76. stavak 4. Kaznenog zakona za zaštitni nadzor nakon kazne zatvora predviđa rokove od jedne do tri godine, odnosno do pet godina za djela počinjena na štetu djeteta. Ta mjerila pokazuju da za posebne kategorije opasnih počinitelja moguće su produljene mjere zaštite. Analogijom, u slučaju recidivista koji su zlostavljali životinje, produljenje zabrane na pet do deset godina uvjetno je usklađivanje s navedenim modelima. Dakle, po uzoru na već postojeće zaštitne mjere za opasne počinitelje, za osobe koje su već više puta kažnjavane zbog zlostavljanja životinja treba predvidjeti produljenje zabrane držanja životinja na pet do deset godina. Odgovarajuće oštrija i dulja mjera odvraća potencijalne počinitelje i pomaže u dugoročnom reintegracijskom procesu – onemogućava im da u razdoblju najveće potrebe (prvih pet do deset godina nakon presude) raspolažu životinjama. Pritom ostaje mogućnost ranije revizije mjere jer sud prema općim pravilima, propisanima člankom 76.a stavkom 4. Kaznenog zakona, može obustaviti izvršenje ako se pokaže da je opasnost nestala.
Osim svega navedenoga, posebno teški oblici zlostavljanja životinja, kao što su npr. seksualno nasilje nad životinjama i organizirane borbe pasa, izazivaju veliko zanimanje i zgražanje javnosti. Dulja zabrana slala bi jasnu poruku društvene osude i podupirala strateške ciljeve zaštite dobrobiti životinja.
Dakle, predložena izmjena teksta nalazi opravdanje u svrsi i razmjernosti sigurnosnih mjera, u uzoru na druge zakonom propisane mjere zaštite te u težini i recidivističkoj opasnosti najtežih kaznenih djela protiv životinja.
Borbe pasa
Prijedlog novoga članka:
„(1) Tko uzgaja, proda ili preda drugome psa za borbe, obučava pse za borbe, organizira borbe pasa, oglašava borbe, organizira klađenje ili sudjeluje u klađenju u vezi s borbama pasa, kao gledatelj prisustvuje borbama pasa ili omogućava prisustvovanje maloljetnoj osobi, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do pet godina.
(2) Tko kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka počini iz koristoljublja, radi snimanja i distribuiranja videomaterijala ili iz drugih niskih pobuda ili ako su kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročene teške tjelesne ozljede, teško narušavanje zdravlja ili smrt životinje, kaznit će se kaznom zatvora od dvije do osam godina.
(5) Počinitelju se izriče sigurnosna mjera zabrane držanja i nabavljanja životinja sukladno članku 76.a ovoga Zakona.
(6) Životinje iz ovoga članka oduzet će se.”
Obrazloženje:
Borbe životinja kategorizirane su kao prekršaj, no bez propisane kazne, pa se u praksi mogu djelomično sankcionirati samo kroz općenite odredbe i nedovoljno visoke kazne propisane člankom 205. Kaznenog zakona, bez mogućnosti sankcioniranja onih koji sudjeluju kao gledatelji i uzgajivači/prodavatelji pasa za borbe, što potiče recidivizam. Vrlo su raširene po cijeloj Hrvatskoj, no teško ih je dokazati jer se odvijaju skrivene daleko od očiju javnosti. Borbe pasa dio su organizirane, ponekad i međunarodne, mreže kriminala, što uključuje uzgoj, prodaju i obučavanje pasa za tu svrhu, pri čemu su psi podvrgnuti napornim i nasilnim treninzima, mučenju i krvoločnim borbama, koje završavaju ozljedama i smrću pasa. Kako je riječ o ilegalnim događanjima, ozljede pasa rijetko liječe veterinari, a ako i liječe, tada su i oni uključeni u kazneno djelo mučenja životinja, koje ne prijavljuju. Organizatori i sudionici ostvaruju astronomske zarade putem klađenja i parenja pasa, čime se želi postići njihova borbenost i agresivnost. Organizatori, ujedno i vlasnici borbenih pasa, distribuiraju videosnimke borbi reklamirajući ovu krvavu razonodu. Borbe se redovito održavaju, a ako i kada su psi spašeni i oduzeti, njihova rehabilitacija u ionako već prepunim skloništima je duga. To predstavlja veliki trošak lokalnim zajednicama koje su dužne financirati rad skloništa za životinje, trošak stručnjaka koji rade na resocijalizaciji pasa, a takvi psi teže su udomljivi ili ostaju doživotno neudomljivi i na teret skloništa.
Kako borbe pasa imaju sve elemente kaznenog djela, prije nego prekršajnog, svrha kažnjavanja bolje bi se postigla reguliranjem borbi i organiziranja borbi životinja kao kaznenog djela, po uzoru na neke druge države, npr. Kanadu koja počinitelje sankcionira kaznom zatvora do pet godina, Mađarska s tri do pet godina zatvora, Švicarska također zatvorskom kaznom, kao i Crna Gora u kojoj je odredbama Krivičnog zakonika od prosinca 2023. godine propisana kazna zatvora do tri godine. Izmjenama Kaznenog zakona u Italiji od lipnja 2025. oni koji organiziraju borbe životinja mogu dobiti dvije do četiri godine zatvora, s kaznama do 30 000 eura za sudionike: https://euroweeklynews.com/2025/06/04/fines-up-to-e60000-and-jail-time-introduced-to-protect-animals. U srpnju 2025. izglasane su izmjene Kaznenog zakona u Bugarskoj prema kojima se organiziranje ili sudjelovanje u borbama životinja ili uzgoj, dresura ili davanje životinja za takve borbe kažnjava s jednom do šest godina zatvora i novčanom kaznom, a ako se borbe snimaju radi distribucije, kazna se povećava na dvije do osam godina zatvora: https://www.bta.bg/en/news/933119-bulgarian-parliament-increases-penalties-for-animal-cruelty.
Organizirane borbe pasa spadaju među najsurovije i najkontinuiranije oblike zlostavljanja životinja, pri čemu se ne radi o izoliranom činu koji bi se mogao obuhvatiti jedino općom odredbom o teškom zlostavljanju (članak 205. stavak 1. Kaznenog zakona), nego o sustavnom i planiranom nasilju u čemu sudjeluju i organizatori, treneri, kladitelji i gledatelji. Zato je smisleno i nužno uvesti u Kazneni zakon poseban članak kojim se eksplicitno kažnjava:
- namjerno poticanje i provođenje nasilja radi zabave i dobitka, pri čemu životinje trpe bolove, patnju, ozljede ili smrt
- kockanje, organiziranje skupina, nezakonita tržišta i krijumčarenje, čime se stvara i široka društveno-ekonomska šteta, a postojeći članak 205. ne obuhvaća kaznena djela pripremanja i organiziranja borbi, promicanja i financiranja (klađenje na ishod borbe, prenošenje dobitaka), sudjelovanja gledatelja i klijenata itd.
Posebno imenovanje borbi pasa kao kaznenog djela jača preventivni učinak jer svatko tko razmišlja o uključivanju u tu djelatnost odmah će vidjeti da ga očekuju oštre sankcije. Pravnici, policija i sudovi dobit će precizno zakonsko uporište, bez traganja za analogijom u članku 205. ili primjenom različitih prekršajnih odredbi.
Osim toga, uvrštavanjem borbi pasa kao kaznenoga djela Hrvatska će ispuniti preporuke Europske komisije i Vijeća Europe za jačanje kaznenopravne zaštite protiv organiziranog nasilja nad životinjama.
